Jump to content

„Парада поноса“ – два дана касније и много једа у мени

Оцени ову тему


JESSY

Препоручена порука

  On 20. 9. 2019. at 20:56, w.a.mozart рече

Džaba se pričešćujemo telom i krvlju Hristovom ako se ne pričešćujemo njegovom voljom. - Nisam ja, majke mi, sveti Maksim Ispovednik je.

Expand  

Слажем се, нисам ни мислио другачије.

Чак и да не постоји Васељенска патријаршија, требало би је измислити

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  On 20. 9. 2019. at 19:18, Ćiriličar рече

Боки, ти си патролог, нађи нам нешто од канона ако умеш...баци се мало и на каноснко...вероватно има канона које су поједини Оци препоручивали, писмима, посланицама па касније увршено од стране Цркве, а можда има и саборских, директно са сабора...мада сумњам у те директне да их има...

Expand  

Св. Василије Велики у 62, канону прописује 15 година одлучења за хомосексуалце, као и за прељубнике. У 7. канону такође помиње мужеложништво заједно са скотолоштвом, убиством, тровањем и прељубом.

Св. Григорије Ниски у 4. правилу одређује 18 година епитимије за мужелоштво, као и за прељубу (однос са женом која је удата), и за скотолоштво,  а за блуд (однос са жеом која није удата) епитимија је  је 9 година. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  On 21. 9. 2019. at 1:15, Родољуб Лазић рече

Св. Василије Велики у 62, канону прописује 15 година одлучења за хомосексуалце, као и за прељубнике. У 7. канону такође помиње мужеложништво заједно са скотолоштвом, убиством, тровањем и прељубом.

Св. Григорије Ниски у 4. правилу одређује 18 година епитимије за мужелоштво, као и за прељубу (однос са женом која је удата), и за скотолоштво,  а за блуд (однос са жеом која није удата) епитимија је  је 9 година. 

Expand  

I danas ni u tragovima ne postoje epitimije na ovom nivou godina, narocito poslednji primer koji je najucestaliji, rekao bih zastupljen na nivou cijele planete. Jer da se primjenjuje strogo bez izuzetka, niko se pricestio ne bi, a tesko da bi dosao u Crkvu nakon toga. Jos si ovde naveo samo neka, a ima ih jos mnogo podjednako strogih. Znaci da niko vise ta pravila ne postuje( 99, 99% mirjana ne znaju ni da postoje) i to nam govori da je Crkva postala elasticna i prilagodila se ovom vremenu. Pravila( epitimije) su ostala samo slovo na papiru( ako se vec ne primjenjuju) jer uglavnom za funkcionisanje Crkava u svim zemljama treba novac, iz godine u godinu sve vise novca, pa usled toga i bezbroj ostalih okolnosti sa razvojem covjecansta ugadja se ljudima pocev od krsenja ovih pravila, blagoslova za drugi ili treci brak, i jos mnogo toga sto nema nikakve slicnosti sa prvim vijekovima. Iskreno da ti kazem Kacavenda je imao najvise novca i posto je pokrivao troskove i dugove mnogih, otud da on ne bi poceo pricati sta zna( ipak je bolje gurati pod tepih), par puta i zaprijetio kad se povela prica oko njega i njegovih ozbiljnih prestupa, ali ipak mu se ugodilo sa penzionisanjem itd., sto veze sa hriscanstvom nema. Na kraju vecina pricescuje mirjane bez bilo kakve detaljne ispovijesti.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  On 21. 9. 2019. at 6:27, Ronald рече

I danas ni u tragovima ne postoje epitimije na ovom nivou godina, narocito poslednji primer koji je najucestaliji, rekao bih zastupljen na nivou cijele planete. Jer da se primjenjuje strogo bez izuzetka, niko se pricestio ne bi, a tesko da bi dosao u Crkvu nakon toga. Jos si ovde naveo samo neka, a ima ih jos mnogo podjednako strogih. Znaci da niko vise ta pravila ne postuje( 99, 99% mirjana ne znaju ni da postoje) i to nam govori da je Crkva postala elasticna i prilagodila se ovom vremenu. Pravila( epitimije) su ostala samo slovo na papiru( ako se vec ne primjenjuju) jer uglavnom za funkcionisanje Crkava u svim zemljama treba novac, iz godine u godinu sve vise novca, pa usled toga i bezbroj ostalih okolnosti sa razvojem covjecansta ugadja se ljudima pocev od krsenja ovih pravila, blagoslova za drugi ili treci brak, i jos mnogo toga sto nema nikakve slicnosti sa prvim vijekovima. Iskreno da ti kazem Kacavenda je imao najvise novca i posto je pokrivao troskove i dugove mnogih, otud da on ne bi poceo pricati sta zna( ipak je bolje gurati pod tepih), par puta i zaprijetio kad se povela prica oko njega i njegovih ozbiljnih prestupa, ali ipak mu se ugodilo sa penzionisanjem itd., sto veze sa hriscanstvom nema. Na kraju vecina pricescuje mirjane bez bilo kakve detaljne ispovijesti.

Expand  

Epitimije sv.Vasilija Velikog su opste priznate u crkvi, ali su se kroz praksu pokazale malko duhovno jake za hriscane i vremenom je ta (vremenska) strana epitimije polako ublazavana i u 6.veku Carigradski patrijarh sv.Jovan Posnik je izdao svoja pokajna pravila u kojima su Vasilijeve epitimije nesto malo vremenski ublazene i koliko znam, mozda gresim, ta pravila Jovanova i danas vaze, s tim da su mozda epitimije i dalje jos malo vremenski ublazene kroz odredjenu spoljasnju formu.

Ali, Vasilijeve epitimije kao 'epitimija' koja je nalozena na neki greh i dalje stoji, epitimija na sam greh ne moze biti ukinuta,....samo je ublazena vremenska strana i ako neki svestenik ne ispoveda i ne nalaze neku vremensku epitimiju (mislim da vecina to radi) to je nebitno ako kanonska epitimija postoji u crkvi i niko je nije ukinuo i ona i dalje vazi sve dok je crkva na nekom velikom saboru ne razmotri i odluci da li ce vaziti ili ne... (naravno da je nece ukinuti)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Како је то функционисало са епитијама некада?

Хомосексуалци су се причешћивали нормално, онда се покају, исповеде, престану? бити хомосексуалци, и онда им се да епитимија? Ил је постојао неки суд, где би се доказала кривица, и одмах добије епитимију?

Питање се односи не само за овај грех, него генерално.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Danas je rodjenje Presvete Bogorodice:sunce: Presveta Bogorodice, spasi nas! РОЂЕЊЕ БОГОРОДИЦЕ   Роди нам се Дева чиста, света мати Светог Христа: радујте се стари, млади Господ себи дом сагради. Роди нам се Дева красна, међ женама звеада јасна, радује се стара Ева, освети је Света Дева. Славље светло и огромно, роди нам се чедо скромно, што везује земљу с небом, сходио с Божјом предудредбом. То је иста чудна Дева, штo ју стари пророк снева, то је жезал што процвета, то је слава умног света. Крин мирисни јесте она, њом мирише васиона, и мост златни и лествица, бела чиста голубица. Радује се црква Божја, њој се клања до подножја и пева јој стројно на глас; Пресвјатаја, помилуј нас. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  On 21. 9. 2019. at 10:52, Ђорђе Р рече

Како је то функционисало са епитијама некада?

Хомосексуалци су се причешћивали нормално, онда се покају, исповеде, престану? бити хомосексуалци, и онда им се да епитимија? Ил је постојао неки суд, где би се доказала кривица, и одмах добије епитимију?

Питање се односи не само за овај грех, него генерално.

Expand  

Pa, trebalo bi da je nesto ovako,.....ako je ispovest licna i sveta tajna koja se vrsi samo izmedju svestenika i vernika, onda u sustini ostaje samo na verniku da li ce ili nece ispovediti neki svoj greh svesteniku i preko njega Bogu, ako ne ispovedi i sakrije neki svoj greh i pricesti se onda to ide na dusu i savest samog vernika .... znaci u sustini sve je na samom coveku, jer ima ono od ap.Pavla da ko nedostojno jede i pije, sud sebi jede i pije....

Inace ovo oko epitimija i vremenskih kazni, ima tu dosta finesa, to sto pise je samo kao forma i ne znaci da treba ispuniti bas celu vremensku kaznu, nego mnogo zavisi recimo i od ovoga sto opisuje sv.Grigorije Niski u svom 4.kanonu :

"Kanon (=Pravilo) je, dakle, takav da koji se oskvrne bludom, za tri godine biva sasvim udaljeni od molitve, u toku tri (sledece) neka ucestvuje samo u slusanju, (zatim) druge tri godine neka se moli zajedno sa pripadajucima, i tada neka se pricescuje Svetinjama. Odnosno pak onih koji budu revnosniji u svome obracanju i zivotom pokazuju povratak dobru, moguce je onome koji raspolaze na korist crkvenom ikonomijom da skrati vreme slusanja i uskori obecanje; i opet da skrati i to vreme i skorije (ih) privede opstenju (=Pricescu) kako po svojoj uvidjavnosti (dokimas×a=rasudjivanju) prosudi vladanje lecenih (pokajnika). Jer, kao sto je zabranjeno bacati bisere pred sviwe (Mt.7,6), tako bi bilo neumesno lisavati dragocenoga bisera onoga koji je svojom cistotom i bestrascu postao covek. .....  A i u ovome treba paziti i na raspolozenje lecenoga, kao i na nacin sa onima koji su zahvaceni necistotom bluda, tako da im, brze ili sporije, biva pricesce Dobru.."

Mislim da je ovo jasno i samo sam izdvojio neku sustinu stvari koje znaci da je vremenska epitimija u kanonima data kao neki opsti okvir i forma i ne znaci da treba za sve da vazi, nego upravo suprotno to je i stvar licne revnosti u obracanju i povratku svojim zivotom dobru, kako kaze sv.Grigorije i kako recimo opet ovde navodi sv.Jovan Lestvicnik :

https://svetosavlje.org/lestvica/34/

Свети Јован Лествичник
 ЛЕСТВИЦА

 ПОУКА ПАСТИРУ

Глава I

Прави пастир је онај који изгубљене духовне овце може да пронађе и поправи помоћу незлобивости, сопствене бриге и молитве. Прави крманош је онај који је од Бога и кроз сопствене подвиге примио духовну моћ којом је у стању да брод извуче не само из морске буре него и са самога дна океана. Прави лекар је онај који има тело и душу без болести, и коме никакав лек од других људи уопште није потребан. Прави учитељ је онај који је непосредно од самог Бога примио духовну књигу знања, написану Његовом руком, тј. дејством озарења, и коме друге књиге нису потребне.....

...Добри ће крманош спасти брод, а добар ће пастир вратити у живот и излечити умне овце. Уколико више овце иду за својим пастиром, напредујући без заустављања, утолико више ће и пастир за њих одговарати Домаћину. Речју својом као каменом нека гађа пастир овце које су из лености или прождрљивости заостале за стадом. Јер, и то је обележје доброг пастира: када овце почну дремати од велике оморине, у ствари од пламена телесне пожуде, он највише треба да пази на њих, гледајући на небо. Јер, у часовима такве жеге оне најлакше постају плен вукова....

....Лекар ће мудрост дату му од Бога препознати када буде у стању да излечи и оне страсти које многи нису могли излечити. Није достојан дивљења учитељ који бистре ђаке чини ученицима, већ онај који тупаве и глупе умудри и оспособи. Вештина возара испољава се и хвали онда кад однесу победу са лошим коњима, а уз то их још и сачувају.....

....Духовни путовођа није дужан да свакоме ко дође у манастир говори да је пут узан и тесан (Мт.7,14), нити, пак, свакоме – да је јарам благ и бреме лако (Мт.11,29). Боље је посматрати свакога посебно и свакоме изабрати одговарајући лек. Онима који су оптерећени тешким гресима и, услед тога, склони очајању, одговара један лек, а онима, опет, који нагињу гордоумљу и уображености, више одговара други лек.

 itd....

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  On 20. 9. 2019. at 19:18, Ćiriličar рече

(Кад су хомосексуалци напали овако да буду део Цркве....што поздрављам, осим не и начин, небитно) Било би занимљиво да неко погледа мало каноне, шта су и јесу ли Оци гворили о овоме канонским мерама....и након тога да се види колико се данас снисходи иначе у свему...канони су били јако строги, за нас данас непојмљиви... ко је одредио снисхођење које "крши" каноне. Ајде каноничари...

  @Bokisd  Боки, ти си патролог, нађи нам нешто од канона ако умеш...баци се мало и на каноснко...вероватно има канона које су поједини Оци препоручивали, писмима, посланицама па касније увршено од стране Цркве, а можда има и саборских, директно са сабора...мада сумњам у те директне да их има...

Имају канони и епитимије за блуд/прељубу, скотилашво, мастрбацију...не знам за хомо, давно сам читао, ако будеш тражио, владика Фотије је издао књижицу ономад у Крки из канонског...у њој је...

 

Expand  

Изгледа да није супротно хришћанству?  Мало збуњујеш с констатацијама,непровереним.Једино ако Родољуб Лазић није погрешио?

Ја иначе и то видим као блуд или врсту острашћености,па не видим разлог да не буде епитимисано.Али то не значи да је то тачно

можда је супротно неком квази хришћанству?

а што се икономије  тј ублажавању епитимија за којешта или њиховом  изрицању ,мислим да не би требало да се трпамо тамо уколико нисмо од оних који могу да епитимишу или разрешавају

Спознај своју грешност у гордости и нетрпељивости, и смири се под јаку руку Божију, не кривећи никога осим себе. Тада ћеш видети помоћ Божију: како те Бог умирује и код оних који ти се супротстављају ствара наклонст срца према теби.Треба се прво очистити, а онда чистити,себе умудрити,а онда умудривати,постати светлост,а потом просветљивати,приближити себе Богу,па приводити,осветити, а онда освећивати.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  On 21. 9. 2019. at 10:32, Bokisd рече

Epitimije sv.Vasilija Velikog su opste priznate u crkvi, ali su se kroz praksu pokazale malko duhovno jake za hriscane i vremenom je ta (vremenska) strana epitimije polako ublazavana i u 6.veku Carigradski patrijarh sv.Jovan Posnik je izdao svoja pokajna pravila u kojima su Vasilijeve epitimije nesto malo vremenski ublazene i koliko znam, mozda gresim, ta pravila Jovanova i danas vaze, s tim da su mozda epitimije i dalje jos malo vremenski ublazene kroz odredjenu spoljasnju formu.

Ali, Vasilijeve epitimije kao 'epitimija' koja je nalozena na neki greh i dalje stoji, epitimija na sam greh ne moze biti ukinuta,....samo je ublazena vremenska strana i ako neki svestenik ne ispoveda i ne nalaze neku vremensku epitimiju (mislim da vecina to radi) to je nebitno ako kanonska epitimija postoji u crkvi i niko je nije ukinuo i ona i dalje vazi sve dok je crkva na nekom velikom saboru ne razmotri i odluci da li ce vaziti ili ne... (naravno da je nece ukinuti)

Expand  

Ja sam komentarisao jer je on pomenuo epitimije sv. Vasilija, a i posle sv . Jovana Posnika su do danas itekako ublazene, danas ih rijetko ko i primjenjuje ili ako vec to je vise simbolicno. Pola ljudi koji sluze u Crkvi bi bili pod epitimijom kad bi ih rigorozno i strogo provodili, a mnogi ne bi mogli vise da sluze. Samo konstatujem koliko Crkva postaje elasticna, tokom vremena. U narednih 100-200 godina svijet ce se izmijeniti do neprepoznatljivosti, i Crkva ce imati mnogo teze okolnosti da se prilagodi. Ovi mladji, evo tinejdzeri veze sa vjerom i Crkvim nemaju. Pa uzmi primer samo Baku prase, ciji je otac divan covjek i primer u nasoj Crkvi kako treba sluziti i nastupati u javnosti ali i pored sveg truda do Bogdanove glave je malo sta doslo, to je narocito izrazeno kad on prica o vjeri i hriscanstvu, postu itd.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  On 21. 9. 2019. at 11:48, Bokisd рече

Pa, trebalo bi da je nesto ovako,.....ako je ispovest licna i sveta tajna koja se vrsi samo izmedju svestenika i vernika, onda u sustini ostaje samo na verniku da li ce ili nece ispovediti neki svoj greh svesteniku i preko njega Bogu, ako ne ispovedi i sakrije neki svoj greh i pricesti se onda to ide na dusu i savest samog vernika .... znaci u sustini sve je na samom coveku, jer ima ono od ap.Pavla da ko nedostojno jede i pije, sud sebi jede i pije....

Inace ovo oko epitimija i vremenskih kazni, ima tu dosta finesa, to sto pise je samo kao forma i ne znaci da treba ispuniti bas celu vremensku kaznu, nego mnogo zavisi recimo i od ovoga sto opisuje sv.Grigorije Niski u svom 4.kanonu :

"Kanon (=Pravilo) je, dakle, takav da koji se oskvrne bludom, za tri godine biva sasvim udaljeni od molitve, u toku tri (sledece) neka ucestvuje samo u slusanju, (zatim) druge tri godine neka se moli zajedno sa pripadajucima, i tada neka se pricescuje Svetinjama. Odnosno pak onih koji budu revnosniji u svome obracanju i zivotom pokazuju povratak dobru, moguce je onome koji raspolaze na korist crkvenom ikonomijom da skrati vreme slusanja i uskori obecanje; i opet da skrati i to vreme i skorije (ih) privede opstenju (=Pricescu) kako po svojoj uvidjavnosti (dokimas×a=rasudjivanju) prosudi vladanje lecenih (pokajnika). Jer, kao sto je zabranjeno bacati bisere pred sviwe (Mt.7,6), tako bi bilo neumesno lisavati dragocenoga bisera onoga koji je svojom cistotom i bestrascu postao covek. .....  A i u ovome treba paziti i na raspolozenje lecenoga, kao i na nacin sa onima koji su zahvaceni necistotom bluda, tako da im, brze ili sporije, biva pricesce Dobru.."

Mislim da je ovo jasno i samo sam izdvojio neku sustinu stvari koje znaci da je vremenska epitimija u kanonima data kao neki opsti okvir i forma i ne znaci da treba za sve da vazi, nego upravo suprotno to je i stvar licne revnosti u obracanju i povratku svojim zivotom dobru, kako kaze sv.Grigorije i kako recimo opet ovde navodi sv.Jovan Lestvicnik :

https://svetosavlje.org/lestvica/34/

Свети Јован Лествичник
 ЛЕСТВИЦА

 ПОУКА ПАСТИРУ

Глава I

Прави пастир је онај који изгубљене духовне овце може да пронађе и поправи помоћу незлобивости, сопствене бриге и молитве. Прави крманош је онај који је од Бога и кроз сопствене подвиге примио духовну моћ којом је у стању да брод извуче не само из морске буре него и са самога дна океана. Прави лекар је онај који има тело и душу без болести, и коме никакав лек од других људи уопште није потребан. Прави учитељ је онај који је непосредно од самог Бога примио духовну књигу знања, написану Његовом руком, тј. дејством озарења, и коме друге књиге нису потребне.....

...Добри ће крманош спасти брод, а добар ће пастир вратити у живот и излечити умне овце. Уколико више овце иду за својим пастиром, напредујући без заустављања, утолико више ће и пастир за њих одговарати Домаћину. Речју својом као каменом нека гађа пастир овце које су из лености или прождрљивости заостале за стадом. Јер, и то је обележје доброг пастира: када овце почну дремати од велике оморине, у ствари од пламена телесне пожуде, он највише треба да пази на њих, гледајући на небо. Јер, у часовима такве жеге оне најлакше постају плен вукова....

....Лекар ће мудрост дату му од Бога препознати када буде у стању да излечи и оне страсти које многи нису могли излечити. Није достојан дивљења учитељ који бистре ђаке чини ученицима, већ онај који тупаве и глупе умудри и оспособи. Вештина возара испољава се и хвали онда кад однесу победу са лошим коњима, а уз то их још и сачувају.....

....Духовни путовођа није дужан да свакоме ко дође у манастир говори да је пут узан и тесан (Мт.7,14), нити, пак, свакоме – да је јарам благ и бреме лако (Мт.11,29). Боље је посматрати свакога посебно и свакоме изабрати одговарајући лек. Онима који су оптерећени тешким гресима и, услед тога, склони очајању, одговара један лек, а онима, опет, који нагињу гордоумљу и уображености, више одговара други лек.

 itd....

 

Expand  

Ovde je dobro opisano koliko danas sve i da hoce vecina duhovnika nemaju takvu mogucnost sa posvecenoscu i analizom vjernika, njihovog zivota, grijehova itd. To nije mogao starac Tadej pa mu je bilo tesko kad se molio. Cesto i ljudi ne kazu sve detaljno, a on koji je kao malo ko htio nije imao vremena da ih propitkuje jer su ga iscrpljivali do besvijesti, zato je dobio blagoslov na kraju da se povuce.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  On 21. 9. 2019. at 15:59, Ronald рече

Ja sam komentarisao jer je on pomenuo epitimije sv. Vasilija, a i posle sv . Jovana Posnika su do danas itekako ublazene, danas ih rijetko ko i primjenjuje ili ako vec to je vise simbolicno. Pola ljudi koji sluze u Crkvi bi bili pod epitimijom kad bi ih rigorozno i strogo provodili, a mnogi ne bi mogli vise da sluze. Samo konstatujem koliko Crkva postaje elasticna, tokom vremena. U narednih 100-200 godina svijet ce se izmijeniti do neprepoznatljivosti, i Crkva ce imati mnogo teze okolnosti da se prilagodi. Ovi mladji, evo tinejdzeri veze sa vjerom i Crkvim nemaju. Pa uzmi primer samo Baku prase, ciji je otac divan covjek i primer u nasoj Crkvi kako treba sluziti i nastupati u javnosti ali i pored sveg truda do Bogdanove glave je malo sta doslo, to je narocito izrazeno kad on prica o vjeri i hriscanstvu, postu itd.

Expand  

Dobro, crkva treba da vodi racuna i kolike su mogucnosti i koliko mogu da podnesu (ili mozda bolje reci ponesu) vernici duhovne epitimije i to je ono sto kaze sv.Grigorije Niski u tom svom 4.kanonu.... moguce je onome koji raspolaze (ispovednik i duhovnik) na korist crkvenom ikonomijom da skrati vreme slusanja i uskori obecanje.... i ta ikonomija se moze koristiti radi spasenja i rukovodjenja mnogih u crkvi - kako se ona i definise.

Ipak, iako ikonomija ima svoje odredjeneo mesto u crkvi, ali ni ona ne sme da predje odredjene granice i da pravda greh i bezakonje kao sto kaze sv.Jovan Zlatoust.... Potrebna je ikonomija, tamo gde se ne prestupa zakon..... i zbog toga ne treba smetnuti sa uma i da svaki kanon poseduje i kanonsku akriviju - Акривија (грч. ακριβεια — тачност) је строго примењивање црквених канона у случајевима где доктрина и традиција Цркве треба да буду безусловно поштоване.....u kojoj se prepoznaje ono u veri i kanonima sto je dogmatskog i nepromenjivog sadrzaja sto je kod ovih kanona sto smo spomenuli grehovi, preljube, bluda, ubistva, muzeloznistva i slicno. Znaci, svaki kanon ima svoju akriviju i ikonomiju u praksi i Crkva treba mudro i pastirski da primenjuje one stvari koje su u veri vecne i nepromenjive.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  On 21. 9. 2019. at 18:19, Bokisd рече

Ipak, iako ikonomija ima svoje odredjeneo mesto u crkvi, ali ni ona ne sme da predje odredjene granice i da pravda greh i bezakonje kao sto kaze sv.Jovan Zlatoust.

Expand  

!!!

  • Свиђа ми се 1
Link to comment
Подели на овим сајтовима

×
×
  • Креирај ново...