Jump to content

Препоручена порука

Сви имамо страхове. Него мене интересује да ли сте успели да превазиђете неки страх. Ја сам превазишао страх од воде тако да сада знам да пливам и не бојим се воде уопште.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 2 weeks later...

Да ли се неко од вас ослободио страха од висине или можда знате неког ко јесте, и на који начин?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ја сам престао студирати шумарство (негдје на пола) када се у мени појавио страх, да кад завршим факултет нећу знати радити тај посао.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Treba da vidiš prvo da li imaš problem sa Akrofobijom (tj. visinofobijom - strahom od visine) ili sa strahom imena Vertigo. Vertigo je fizičko stanje koje uzrokuje nesvesticu ili dezorijentaciju kad osoba gleda odozgo sa neke visoke tačke, a pritom nema oslonac koji je deli od provalije. Čini mi se da sam ja ponosni vlasnik i jednog i drugog :)

Razlog? Već 25. godina sanjam kako letim pa propadam (a, ne drogiram se, hm, čudno  :) )  slavabogu

Inače, kada govorimo o psihologiji straha valja znati da postoje SAMO DVA UROĐENA STRAHA (i to sam saznao putem predavanja jednog teologa)

1. Nagli prepad s leđa

2. Strah od, gore pomenutog, propadanjaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

Ps. Savršeni smisao razumevanja smrti upravo je odsustvo straha od smrti. U rečima opela nema ni traga od pesimizma. Već samo kako napisa Sveti vladika Nikolaj ženi koja je ostala bez deteta: "Volela si to dete. Volela ti, voleo i Gospod pa uzeo".  amin-nas

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ovo je stvarno interesantno što si napisao za urođene strahove.....

Meni to kao da govori da u stvari jedini istinski strah je strah od nečastivog, tj. padanja u njegovu vlast..... Jer svaki put kada se sanja neko propadanje, uvek je to u neki bezdan, mračan - ne vidi mu se kraj.... Možda bi moglo da znači i strah od nepoznatog....? A šta je u stvari zlo? Nepoznate i zamagljene, nedokučive misli...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Полазим од тога да је и Сам Богочовек имао страхове, на пример, пред страдање у Гетсиманском врту. То само показује колико страх може имати колико позитивне толико и негативне аспекте. Када не би имао страхове, не бих био нормалан, или би се и сама етика обожења спустила на ниске лествице. Такви су и фанатици - неустрашиви јер немају шта више да изгубе. Свакако, постоји патологија страхова, али има оних и који се не лече него су саставни део наше природе које можемо окренути у смеру страхопоштовања према Богу. Друга патологија страха може бити полтронство, подилажење, итд...а друга врлина неустрашивости љубав за ближње у пожртвованом смислу...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Pre desetak godina sam prezivela jedan uzasan period u kome sam imala neverovatne strahove od svega. Bukvalno su mi se oduzimale ruke i noge, kocila se vilica, prestajala sam da disem... Sve vreme sam bila savrseno svesna, i mnoge stvari koje sam svesno htela da uradim nisam mogla... Na jastuku na kome sam spavala redjala sam ikonice svaku noc, i spavala sa krstom u ruci gringrin, jer mi se desavalo u sred noci da me probudi neka jeza i strah... I sve je protutnjalo brzo, Bogu hvala, uz ceste razgovore sa duhovnikom, ispovesti, molitvu i pricescivanje... Od tad se i dalje plasim mnogih stvari, ali nema intezivnog straha. Jedino cega se uvek plasim je gubitak vere. Zato se najcesce molim "Sve mi uzmi, ali ne daj mi da Te ostavim".

Сви имамо страхове. Него мене интересује да ли сте успели да превазиђете неки страх. Ја сам превазишао страх од воде тако да сада знам да пливам и не бојим се воде уопште.

Ja strahove REDOVNO prevazilazim. Takav sam tip, ne mogu da dozvolim da me strah od necega ogranicava u bilo cemu. Jednostavno moram da dodirnem sve cega se plasim. Tako sam se plasila i aviona, pa uplatila sebi put avionom u Prag. Plasila sam se da odem sama negde van zemlje, pa od tad ne prestajem da putujem, i to najcesce sama :-) Plasila sam se da govorim javno, pa sam se izborila da na jednom velikom simpozijumu budem izlagac.

Trenutno se plasim letenja balonom, pa cu doci ovog leta jednom u Bg da probam gringrin

Ја сам престао студирати шумарство (негдје на пола) када се у мени појавио страх, да кад завршим факултет нећу знати радити тај посао.

Ja sam zavrsila fakultet, radim u svojoj struci... a i dalje imam isti strah :-)

Mislim da, ako te ne ogranicava, on cak bude i dobar, jer trazi od tebe maksimum truda.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

хм ...

а у чему је разлика да изговориш нешто испред родбине која те слуша и немаш трему испред њих, и гомиле непознатих људи испред које то исто треба да изговориш?

niucemu  valjda koga strah nek zazmiri i nevidi nikoga  4chsmu1 :D 0110_hahaha 0110_hahaha smej.gif necuje  jos bolje sam sebe samo
Link to comment
Подели на овим сајтовима

Meni to kao da govori da u stvari jedini istinski strah je strah od nečastivog, tj. padanja u njegovu vlast..... Jer svaki put kada se sanja neko propadanje, uvek je to u neki bezdan, mračan - ne vidi mu se kraj....

Bingo brate!  :D  4chsmu1 Svi ostali strahovi su iracionalni, naučeni ili stečeni. Na ovom svetu smo putnici, prolaznici, i dato nam je, makar u tom našem podsvesnom delu, da tražimo Gospoda, a da se plašimo zamki nečastivog.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Strah me je PROMJENA, najodvratniji od mojih strahova,

Strah od gubitka vazduha,

Strah od pada u zlo,

Strah od toga da opet ne napravim pogrešan izbor (ovo me smori živu),

Strah od toga da drugog povrijedim,

Strah od gubljenja nekog meni bliskog,

Strah da ću pomjeriti pameću,

Strah od toga, da kad dođem pred Boga, neću imati prilike da se opravdam ni jednom jedinom riječju,

Bože, molim ti se pomozi mom nevjerju, i oslobodi me svih osim Straha Božijeg.

posaljisvojuporuku.png

 


Погледа Отац с Небеса и виде ме сва у ранама од неправде људске, и рече, не свети се.
Коме да се светим Господе? Поворци стада, што иде на заклање? Свети ли се лекар болесницима, што га са самртничке постеље руже? Коме да се светим? Снегу, што копни и трави што се суши?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Strah me je PROMJENA, najodvratniji od mojih strahova,

Strah od gubitka vazduha,

Strah od pada u zlo,

Strah od toga da opet ne napravim pogrešan izbor (ovo me smori živu),

Strah od toga da drugog povrijedim,

Strah od gubljenja nekog meni bliskog,

Strah da ću pomjeriti pameću,

Strah od toga, da kad dođem pred Boga, neću imati prilike da se opravdam ni jednom jedinom riječju,

Bože, molim ti se pomozi mom nevjerju, i oslobodi me svih osim Straha Božijeg.

Uf, to je bas mnogo straha..
Link to comment
Подели на овим сајтовима

×
×
  • Креирај ново...