Jump to content

Александар Вучић - председник Србије

Оцени ову тему


Guest

Препоручена порука

  On 3. 4. 2017. at 0:44, Grizzly Adams рече

Лудило. Не иде у главу никако да толики народ и даље упорно гласа да исте дебиле... Кад сам видео 60% шлогиро сам се... :(

Expand  

Није, око 55% је. А и није прегледан сав материјал, можда још падне.

Реално, очекивао сам да Вучић победи. Али сам био сигуран да ће бити другог круга и да ће онда, зависно како се опозиција постави, или да АВ лагано збрише противкандидата (ако се опозиција не уједини), или ће ипак бити мало неизвесно (ако сви стану иза једног). Али да глат победи у првом кругу и да иза тога Јеремић и Јанковић прогласе "победу неке нове Србије" (!!!!!!!!!!!!!!!!), то ни у лудилу (добро, и Бели је прогласио победу, али то је ипак Бели :ani_biggrin: ).

И од сутра све по истом, појео вук магарца. Стварно много, много лош дан за ову земљу...и јако лош осећај после свега :( 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  On 3. 4. 2017. at 0:44, Grizzly Adams рече

Лудило. Не иде у главу никако да толики народ и даље упорно гласа да исте дебиле... Кад сам видео 60% шлогиро сам се... :(

Expand  

Знаш шта је још луђе? И код нас хоће да фурају фазон #NotMyPresident.

1.jpg.9529993cab5da713f9e74f447c072b43.jpg

Ебга раја, побиједио је поштено и убједљиво. Шта га сад изигравају.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  On 2. 4. 2017. at 23:39, florenntina рече

Polako bre Rylah-ce, nisam ja ni mislila na tebe posto sam jako skepticna prema tvojim sposobnostima koje bi ovde mogao unovciti. Sorry about that :( 

Expand  

Види, тај патетични покушај спуштања је само показао оно што је код тебе већ постало пословично: немаш појма о чему причаш, а стално би о нечему да причаш. Својевремено ми је за оно што си ти копала и рукама и ногама било довољно да климнем главом, и нескромно ћу да ти кажем, да сам то прихватио, ти би била само један white trash без икакве шансе да разговараш са мном, било да си Канади, Србији, САД, или игде другде. Нисам прихватио нити отишао, нити се кајем због тога и данас. Тако да ћеш схватити и зашто ме заболе за твоје мишљење о мојим способностима, они који о томе стварно нешто знају немају никакве сумње у њих.

Тако да можеш да наставиш да лапрдаш и даље, и да лупаш по теми, и да се трипујеш и да си детектор за комунизам, и да си морална полиција, и и да делиш лекције ненаучена, само немој себи да дозволиш да се прецениш или да другима продајеш ту причу, јер они управо таквих као ти имају на тоне. 

А онда, на сваких пет година, опет гласај за неки окот Латинке Перовић (ако уопште знаш ко је то, тако сигурна у своје васколико знање и мудрост), па онда другима насумице дели лекције како су комунисти јер виде много боље и јасније него ти, или комунистима називај људе који су због Слободана деведесетих попили ко зна колико сузавца или пендрека, или се прави да волиш свој народ или своју земљу испред људи који ћуте и раде на томе да овде буде боље, или, на крају, пљуј земљу у којој сада живиш, али ти не пада на памет да одатле идеш негде где не влада комунизам, јер је твојој гузици тамо лепо.

Али је лепо причати и делити лекције, посебно кад то радиш без икакве одговорности за оно што причаш.

57ed8623960a6_banerRylah_zpsqgjjkx0v1.jpg.8a2fd97cd3aa7dcd0237c412e2234aee_zpsut3tszcy.jpg

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  On 3. 4. 2017. at 0:44, Grizzly Adams рече

Лудило. Не иде у главу никако да толики народ и даље упорно гласа да исте дебиле... Кад сам видео 60% шлогиро сам се... :(

Expand  

Алтернатива се показала веома лоше организованом, а народ то не воли. Ни овде нити било где другде. И, поред тога, оно што је Саша Јанковић радио у задњих десет дана кампање је створило уверење код многих да никада и ни под којим околностима не би глсали за њега, и да је мање зло и Вучић него да нам се Стамболићево крило КП опет навакли на врат и да нас јаше (И ја сам међу њима. Данас сам изашао и гласао, али Јанковића не бих подржао никад).

Апстиненција је опет била огромна - заправо је врло мало антирежимских бирача изашло на изборе. То да су они лењи, можда и стоји, али људи једноставно нису видели било какву алтернативу. И не кривим их, кампања опозиционих кандидата је била очајна, и сам сам неколико пута на то упозоравао на оној теми о изборима.

У једном је Вучић био у праву вечерас - десет посто људи који гласају за антисистемског кандидата јесте нешто што показује колико је тај систем нездрав (и затрован, додао бих ја). Само што је, нравно, пропустио да истакне колико је он крив за све то.

57ed8623960a6_banerRylah_zpsqgjjkx0v1.jpg.8a2fd97cd3aa7dcd0237c412e2234aee_zpsut3tszcy.jpg

Link to comment
Подели на овим сајтовима

не волим анализе јер, после битке сви су генерали паметни (глупи су ваљда изгинули)... али ова, Драгослава Бокана, заиста није лоша...

IMG_1491191774895.jpg.d121cc9f6c17ad0100e345276ec38a98.jpg

 

Dragoslav Bokan

POBEDNIK, GUBITNICI I OSTALI

Dakle, tri su kategorije, a ne dve u igri, nakon večerašnjih razultata (koliko god oni bili još neutvrđeni i ne baš skroz precizno izračunati). Pobednik je Vučić (sa čitavom ekipom uz sebe), gubitnici su oni koji su pomislili da imaju ozbiljne šanse za pobedu (i onaj ko je poslednji po broju glasova), a ostali su - ostali. Tako da nisu svi koji su postigli lošije rezultate od onih koje su očekivali njihovi glasači - gubitnici. To da odmah jasno i glasno kažemo, da ne bi mešali babe & žabe bez potrebe i razloga. Gubitnici su, dakle: Saša Janković, Vuk Jeremić, Vojislav Šešelj, glasači Ljubiše Preletačevića (ne i "Beli", pošto on, u stvari, i ne postoji) i Miroslav Parović. Saša Janković i Vuk Jeremić kao predstavnici građanske Srbije, onoga što je bio nekadašnji DOS i njihov petotoktobarski (svojevremeno mitski) status. Oni nisu ušli u drugi krug, a to je bio, praktično, jedini razlog njihovog pomalo trapavog ulaska u politiku i ove izbore (nisu uspeli da se dogovore da jedan od njih dvojice odustane, a u korist okupljanja svih glasova ove prilično homogene grupe glasača). Uz to je Janković sebi "pucao u nogu" pred sam izborni dan ničim izazvanom izjavom o Srebrenici i "genocidu" koji se tamo, po njemu, dogodio, čime je ipak iznenadio bar deo svojih glasača iz DSS-ovskog krila nekada moćne DOS-ovske partije (onih koji odavno još ne glasaju za svoju nekadašnju stranku) i one mlade, tek stasale za glasanje "antivučićevce", koji su u njemu videli nadu za "neku drugačiju (ali, ipak, srpsku) Srbiju". A Jeremić je svojom šarenom, vodviljskom kampanjom, bez ritma, kreativnih unapređenja i postepenog pojačanja (ka kraju i odsudnom danu izbora) pomogao svom glavnom režimskom i jedinom pravom opozicionom protivniku (obojici podjednako) da ga ubedljivo potuku na izborima. I to sa toliko utrošenih sredstava da bi sa njima (sa takvim vetrom u jedra) i Boško Obradović ili, recimo, Milan Stamatović, imali osetno više glasova i podrške. Ne može se strip-balončićima i trampovski uglancanom kampanjom dobiti ono što je nekadašnji drugi čovek Ujedinjenih Nacija i harvardski đak mogao da uzme bez ikakve muke (samo da je naglasio ove momente iz svoje školske i radne biografije i da je imao džentlmenski-ozbiljan pristup glasačima). Šešelj je svojim otrovnim bodljama usmerenim isključivo prema "opozicionim konkurentima", ali ne i prema onom koji ga je svojevremeno izdao i, nakon toga, čak i direktno vređao (da ga ne citiram, a na temu Šešeljevog karaktera) tako sam sebi iskopao duboku rupu u koju je doslovno sahranio svojih 12 godina haške robije i sve ono divljenje koje su prema njegovoj tadašnjoj oštrini i principijelnosti (pokazanoj pred sudijama otvoreno-antisrpskog suda) osećali čak i oni koji nisu imali doslovno nikakve simpatije prema njegovoj politici. Tako mu ispade veći neprijatelj i važnija meta jedan pravoslavni Srbin, poput Boška Obradovića (kao navodni "srpski fašista"), od onog ko Srbiju, diktatorski nepopustljivo, vodi strmoglavo ka Evropskoj Uniji, usput potpisavši Briselski sporazum i još ko zna koliko toga (daleko od javnosti, kamera i reflektora). Bez obzira na sav njegov polemički dar, osećaj za humor i ranije patriotske zasluge (pre svega one iz haške sudnice) to je bilo previše čak i za njegove najvernije sledbenike. "Preletačević" ne postoji kao ličnost i političar, već samo kao ironični otklon od politike i sad, kada je spuštena izborna zavesa, ovaj lakrdijaški mladenovački performer odlazi dalje, svojim putem (predstava je završena i putujući cirkus ide na nove turneje). Ali postoje njegovi oduševljeni glasači, koji su, očigledno, pobrkali lončiće i pomislili da se olakim prezirom pobeđuje ozbiljna diktatura. Ne pobeđuje se, posebno ne tako, uz igru & pesmu, trubače & zafrkanciju. Sahrana nije isto što i svadba, čisto da napomenem, onima koji to još uvek nisu shvatili. Miroslav Parović je ubedljivo poslednji, a i nije baš najjasnije zašto se uopšte kandidovao (nikom nije uzeo glasove; nije doprineo ni Vučiću, a kamoli nekom od drugih opozicionih kandidata; nema svoju glasačku bazu i verovatno ima glasova koliko i u trenutku kada ih je doneo u kutijama u RIK da potvrdi svoju kandidaturu). Nekadašnja "Treća Srbija" je tako, posle svoje smrti, pokazala gotovo neverovatan politički raspon - od nežno-mekanog Parovićevog do žestoko-tvrdog Fajgeljovog odnosa prema režimu i A. Vučiću. A srpska politika je tako dobila sličnu situaciju (samo manjeg formata) kao i u slučaju "radikala" i "naprednjaka", nekada ujedinjenih i u istim skupštinskim klupama. To su vam gubitnici. A ostali su ostali. Nit' su dobili, niti izgubili. Nisu ni mislili da mogu da postignu Bog zna koliko u ovakvoj izbornoj trci (sa bezbroj neregularnosti i potpuno nejednakim tretmanom i mogućnostima). I uspeli su da, ipak, dobiju neke glasove i nečije poverenje, iako se u javnosti neprestano pumpala ultimativna atmosfera ILI - ILI, sa gladijatorskom koncepcijom "Vučić ili Janković" ("Vučić ili Jeremić" & "Vučić ili Šešelj", kako gde). Pa da krenemo, redom. Saša Radulović je pomagao "Belom Preletačeviću" i tako svesno rasipao i zbunjivao svoje pristalice; Boško Obradović je pokušao da oko sebe okupi normalne i pristojne, urbane i za politiku ne previše zainteresovane glasače (njega su praktično izdali oni što nedeljom idu na liturgiju, kao i on, ali su izabrali da se "gade politike" i "preziru izbore", a ne da glasaju za nekog najsličnijeg sebi); Milan Stamatović je postigao ozbiljnu vidljivost i pokrenuo nešto što se zove "Za zdravu Srbiju", što će, sigurno, tek razvijati nakon izbora u narodni (i narodnjački) pokret iz svoje zlatiborske tvrđave u Čajetini; Aleksandar Popović je prilično bledo i neubedljivo pokušavao da zameni (predstavi) lik & delo Vojislava Koštunice na svoj način (juniora-naslednika, "humaniste" i "dobrog čoveka"); a Nenad Čanak k'o Nenad Čanak, sa mnogo već potrošenog salašarskog šarma sjedinjenog sa LDP-ovskom, neskriveno izdajničkom politikom (gde u situaciji kad čak ni Vatikan ne priznaje "nezavisno Kosovo" - on to, mrtav 'ladan, radi) očigledno traži šansu da ga Vučić sledeći put ipak uzme (za neku siću, sa popustom koji ide uz robu sa greškom) u svoju ekstreeemnooo široku, politički nespojivu, frankenštajnovski šaroliku, pragmatičnim (da ne iskoristim neku težu reč) interesima ujedinjenu grupaciju. Nadam se da nisam nikog zaboravio od kandidata... A Vučić nije sam pobedio. To nikad nemojte da zaboravite, ako već govorimo o ovim izborima. Uz njega su bile sve Službe (i njihovi saradnici, aplauzi iz konzerve, cinkaroši, analitičari i toliki drugi više i manje ozbiljni igrači), bezbroj većih i manjih domaćih biznismena (neki iz interesa, neki iz straha, neki "za svaki slučaj"), svi režimski mediji (do maksimuma, pa i preko toga), pomalo Istok i nešto više Zapad (između Berlina i Moskve), rišeljeovski moćna Sonja Liht, naši "plavci" iz "Čelzija" i par "olimpijaca", te skoro svi (neki su, po zadatku, ipak otišli kod Jankovića i Jeremića) sada javno otkriveni "udbaši"-kulturnjaci sa naše javne scene (i nekoliko slučajno zalutalih likova sa njima ruku pod ruku)... a o snalažljivcima (tipa Vesića ili Malog) i da ne govorimo. To nije "jedan čovek", već čitav legion. Shvatite ovu definiciju kako vam drago (politički, metaforički, ironično, matematički, darvinovski, ezoterijski, teološki...). U svim varijantama ovakav opis - stoji. Sa najrazličitijim, jednako tačnim varijetetima ovakve jezive, zastrašujuće (ili tragikomične, kako god) dijagnoze. A sutra je već novi dan, hvatanje zaleta i početak pripreme za sledeće izbore. Od stare slave se ne živi, posebno u situaciji kao što je naša i sa svim onim što tek čeka novog predsednika za potpisivanje (a pod senkom širom raširenih krila glavnog junaka jedne Geteove pripovesti).

Путници, нема пута, путеви се стварају ходањем!

А.М.

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

”У суштини, није он лош, само још мало да похађа ове наше левичарске курсеве за испирање мозга и биће од њега одличан лидер и државник.”

Јесу проблем ретардирани гласачи, али убедљиво највећи проблем су ови ”стручњаци” друштвених ”наука”. Кад бисмо укинули "социологе", "културологе" и остале продавце магле, свет би се у старту поправио барем за 20%.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Осећај сличан као крајем марта `99, ратна јединица.

Свестан да другачије видим ствари од већине око мене.

Трудим се да сачувам мир и живу главу.

Помогнем невољнику до себе који због страха срља у погибао.

Мирно обављам свој део посла врло свестан који ће бити крајњи резултат без обзира шта ја као појединац чинио.

Шта да се ради кад смо као народ предвидљиви до бола.

П.С.

Мојсије је одрадио историјски добар посао. Вунтао је народ по пустињи док они ропског менталитета не поумиру. Јбг, да се не срамоте међу другим народима. Па онда из почетка.

Ми немамо пустињу (мада су нам пуста села за десетку, и Јован Крститељ би нам позавидео). Немамо ни Мојсија да нас поведе у пустињу. Али имамо памети да се сами населимо по "пустињи" (доказ су никнути пластеници и засади малина свуда. Власници - углавном незапослени интелектуалци са правим дипломама. Нешколовани су купили сега-мега дипломе и расули се по странкама и положајима). И тако сачекамо једно четрес` годиница док не помру сви са ропским менталитетом.

Питање је - од када почињемо да меримо тих четрес`...

Нешто ми се јавља да и сам спадам у исти корпус...

П.П.С.

Хајдучија је умрла. Хвала Богу.

Али се молитва није запатила.

А бити у пустињи без молитве је горе од ропства. Питајте Мојсијеве сународнике под Синајем...

Варијанта 2:

Ми се још сећамо наших Праотаца који су нас основали као народ, дичимо се њима а нисмо их достојни. Изашли смо из "Мисирског" ропства (Тито-Нехру-Насер, АтеистичкаЈуга-ИндијскаМистика-ДревниМисир!!!) а радо би се као народ вратили у исто. Нисмо стигли ни до Старозаветног Закона а направисмо теле у пустињи (Слобо). Мојсије нам био и отиш`о (наш Свети а не безгрешни Павле...Моли Бога за нас...). Значи сад су цареви, па судије, па вавилонско (ЕУ?) и остала ропства...

Одатле до Христа има још цирка 1400 година...

:)))

"Христос васкрсе, радости моја!"

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  On 3. 4. 2017. at 3:27, RYLAH рече

Види, тај патетични покушај спуштања је само показао оно што је код тебе већ постало пословично: немаш појма о чему причаш, а стално би о нечему да причаш. Својевремено ми је за оно што си ти копала и рукама и ногама било довољно да климнем главом, и нескромно ћу да ти кажем, да сам то прихватио, ти би била само један white trash без икакве шансе да разговараш са мном, било да си Канади, Србији, САД, или игде другде. Нисам прихватио нити отишао, нити се кајем због тога и данас. Тако да ћеш схватити и зашто ме заболе за твоје мишљење о мојим способностима, они који о томе стварно нешто знају немају никакве сумње у њих.

Тако да можеш да наставиш да лапрдаш и даље, и да лупаш по теми, и да се трипујеш и да си детектор за комунизам, и да си морална полиција, и и да делиш лекције ненаучена, само немој себи да дозволиш да се прецениш или да другима продајеш ту причу, јер они управо таквих као ти имају на тоне. 

А онда, на сваких пет година, опет гласај за неки окот Латинке Перовић (ако уопште знаш ко је то, тако сигурна у своје васколико знање и мудрост), па онда другима насумице дели лекције како су комунисти јер виде много боље и јасније него ти, или комунистима називај људе који су због Слободана деведесетих попили ко зна колико сузавца или пендрека, или се прави да волиш свој народ или своју земљу испред људи који ћуте и раде на томе да овде буде боље, или, на крају, пљуј земљу у којој сада живиш, али ти не пада на памет да одатле идеш негде где не влада комунизам, јер је твојој гузици тамо лепо.

Али је лепо причати и делити лекције, посебно кад то радиш без икакве одговорности за оно што причаш.

Expand  

Iskreno, nista te nisam razumela a i mrzi me da analiziram nepristojne i agresivne postove.

Tako da, ako zelis da te saslusam, pokusaj da se malo smiris i lepo i argumentovano objasnis to sto zelis objasniti.

Elem, za onih 25% populacije koji su danas izasli i glasali protiv Vucica. Dragi ljudi, ne ocajavajte. Uradili ste sve sto ste mogli. Izlaz postoji. 5 g. je ogromno i neverovatno je sta sve covek moze za to vreme nauciti, promeniti, osmisliti i napraviti. Zato, ne trosite vise vreme i zivce na te krvopije nego lepo knjigu u sake, znanje u glavu i put pod noge ako ikako mozete. To vam je moj savet iz licnog iskustva. Nije lako ali je sloboda prelepa stvar i vredna je truda bez obzira na izazove koji vas sigurno nece mimoici na tom, kao uostalom ni na jednom drugom, zivotnom putu. I ovo pricam iz iskustva. 

U svakom slucaju, sta god da odlucite, neka je Boziji blagoslov sa svima nama ali i sa ovim nesrecnim ljudima koji su odlucili da danas podrze Vucicevu Srbiju. Trebace im, mozda i vise nego nama :(

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Nisam ocekivao da iko moze pobjediti Vucica, ali sam ocekivao makar da stvar moze uci u drugi krug da onda bude malo TV debate jer to Vucicu ne bi sjelo, koliko znam ta kreatura jos nijednom nije imala debatu s nekim, s opravdanim razlogom jer ne bi mu to lezalo. Ti namcori i diktatori izgledaju mocno, ali zapravo su samo takvi dok pricaju samostalno kada se suocavaju sa drugom stranom direktno oci u oci onda ih tu lomi svaki normalno misleci covjek. Pa i ono ako se desi cudo super, ako nista makar onda se pokazalo da ljudi zele promjenu da li su impuls, signal da zele novu politiku da im je ove stare dosta....ali aaa upravo suprotno ljudi su porucili da im je svejedno time sto je Vucic superiono pobjedio i sada moze nesmetano da nastavi da jos vise ucvrscuje vlast i ponizava svakog covjeka maksimalno do boli. Nije mu jos ni pola prethodnog mandata premijera isteklo, sada je postao predsjednik drzave, funkcija koja nosi malo ovlascenja, ali je zato ostao premijer u sjenci i evo sada ima apsolutnu moc da radi sta hoce, jer vec je najavio da ce iz Krusevac da se sa zakasnjenjem teleprontuje i Gasic na mjeto ministra odbrane po svim zaslugama. 

Ne nevjerujem da je vecina ljudi analiticna i da su znali sta rade, i da su odabrali da apstiniraju zato sto su zakljucili da su svi losiji od Vucica ili makar da je sve to jedno te isto. Zapravo je samo manjina ta koja misli svojom glavom. Beli nije mogao vise od 10%, Jankovic i  Jeremic s njim su trebali dobiti makar jos koji procenat i isao bi drugi krug. Znaci da je 10% ljudi na inernetu i da je Srbija zapravo daleko od SAD gdje je Trump dobio izbore na taj nacin. Srbija je zaostala zemlja sa vecinskom starom populacijom i sredovjecnim ljudima koje je slomio pad komunizma i sada ne znaju zapravo ni kako da zive i ni kako da se bore u zivotu. Ta apstienencija na izborima je upravo odraz tog ucmalog stanja u drustvu, ljudi koji ne znaju da se bore u zivotu. Srbija nije kao Holandija kad ljudi vide realnu prijetnju onda ne treba niko da i ma govori izadju 80% i sprijece da ludak dodje na vlast. 

Navodno rezultati iz dijaspore govore sasvim suprotno, Vucic je na zadnjem mejstu (Mada i to zna da vara jer dijaspora je u proslosti znala biti opredjeljena za kranju desnicu). Nista zavjesa je pala, potvrdjeno je stanje stvari. Ovaj pozar ce dugo dugo da gori, ljudi ce napustati tu kucu ko umije i ko moze dok se ne dogodi totalni slom, a onda niko ne moze predvidjeti sta ce novo izrasti, svjedoci ce onaj ko to dozivi. 

Српски менталитет карактеришу изненадни подвизи кратког даха, понесеност која прво улије наду, али капитулира у завршници, све се то после правда вишом силом и некаквом планетарном неправдом што само на нас вреба.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  On 3. 4. 2017. at 7:04, Аурор рече
Moram da kažem da sam nekoliko puta bliži odlasku iz Srbije nego što sam bio juče. [emoji4]


"Од пашњака до научењака" под мишку и напред без освртања. Не губи време...

Овде остајемо ми у сенци на челу са Жељком као ЖРУ премијером (човек од визије далеко напред), министром одбране Ракићем, министром вера Обијем, министром правосуђа Рилах-ом, за дијаспору је Гризли... Локал-Патрија' је Ава а ду'овник геронда Савва. Снаћи ћемо се...
П.С.

"Христос васкрсе, радости моја!"

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  On 3. 4. 2017. at 7:04, Аурор рече

Moram da kažem da sam nekoliko puta bliži odlasku iz Srbije nego što sam bio juče. :)

Expand  

Mlad si, bez porodice i u najboljoj poziciji da to ostvaris. Imas preko madjarskog drzavljanstva ako ispunjavas uslove, njemacko trziste je otvoreno do 2020, svake godine se prijavi na green card lottery za SAD pa ako ubode, Kanada express entry, Australija (tu moras imati sve sedmice iz IELTS), eventualno Novi Zeland ali su poostrili kriterijum gotovo nemoguce ako nisi Albert Ajnstajn ili nemas ponudu za posao iz NZ. 

Српски менталитет карактеришу изненадни подвизи кратког даха, понесеност која прво улије наду, али капитулира у завршници, све се то после правда вишом силом и некаквом планетарном неправдом што само на нас вреба.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Иво Андрић:
“Dugotrajno robovanje i rdjava uprava mogu toliko zbuniti i unakaziti shvatanje jednog naroda da zdrav razum i prav sud njemu otančaju i oslabe, da se potpuno izvitopere. Takav poremećen narod ne može više da razlikuje ne samo dobro od zla, nego i svoju sopstvenu korist od očigledne štete.”

  On 9. 1. 2020. at 12:45, HOA+ рече

(dodeljivanje ordenja): Тиме свака Црква сваком верном народу указује на систем хришћанских вредности и врлина које хришћанин треба да има.

Expand  

 

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  On 3. 4. 2017. at 6:58, Justin Waters рече

Ovaj pozar ce dugo dugo da gori, ljudi ce napustati tu kucu ko umije i ko moze dok se ne dogodi totalni slom, a onda niko ne moze predvidjeti sta ce novo izrasti, svjedoci ce onaj ko to dozivi. 

Expand  

Можда ипак није све тако трагично, можда не идемо према колапсу, него само напредујемо спорије него што бисмо напредовали у бољем систему. Мислим да постоји одређена шанса и да, ако ни због чега другог онда захваљујући општем напретку цивилизације , избегнемо ломове и повуци-потегни котрљамо напред. Кроз историју су нас највише коштали ратови и револуције. Ако избегнемо све то, све и са друштвеном свести која се оволико споро мења, верујем да можемо опстати. Чини ми се да нам је и међународна позиција тренутно иде на руку, више него и у једном периоду још од распада СФРЈ.

Et cognoscetis Veritatem et Veritas liberabit vos.
"Овако вели Господ : ево, што сам саградио ја разграђујем, и што сам посадио искорењавам по свој тој земљи. А ти ли ћеш тражити себи велике ствари? Не тражи..." Јер. 45, 4, 5.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

×
×
  • Креирај ново...