Jump to content

Најбољи чланови

Популаран садржај

Showing content with the highest reputation on 06/05/18 in all areas

  1. Пошто се наравно подразумева да жена не жели било чиме другим да се бави...пардон, оптерећује.
    7 points
  2. Ona je vaspitačica, kuvarica, medicinska sestra, učiteljica, psiholog, menadžer... Koliko jedna mama treba da zarađuje kada bi je za sve što radi pošteno platili? Kada bi bile plaćene za sve što rade mame u Srbiji bi imale lepu platu Foto: Profimedia Jedno je jasno: biti majka je težak posao. Pitale smo se koliko bi zapravo jedna mama treba da zarađuje kad bi za sve što radi bila i plaćena… Pokušaćemo da izračunamo kolika bi bila plata jedne majke u nekom "poštenijem svetu" gde bi se više cenilo to što radi - odnosno gde bi svi ti poslovi imali konkretnu cenu. Prema statistici jedna majka s "punim radnim vremenom" radi 14 sati dnevno, pa joj radna nedelja traje 98 sati. Kad se njen raznovrstan posao podeli na zanimanja, jedna mama je ujedno i: Mama je i kuvarica i vaspitačica i psiholog...Foto: Profimedia • Vaspitačica • Kuvarica • Spremačica • Šefica/menadžerka • Psiholog • Vozač • Medicinska sestra • Učiteljica Mame rade više od jednog posla Dakle, prema rezultatima brojnih anketa i istraživanja ispada da prosečna majka radi četiri sata dnevno kao "vaspitačica", a dva sata pomaže u učenju, domaćim zadacima, objašnjavanju ovoga ili onoga. Potom četiri sata potroši na kuvanje, spremanje, čišćenje, pranje i ostale kućne poslove. Kao vozač sat i po (škola, treninzi, rođendani, bake, deke…). Takođe, radi i oko 90 minuta kao medicinska sestra i psiholog – ne treba posebno da objašnjavamo. I za kraj – još bar sat vremena za organizaciju i pripremu svega – dakle, tu je mama ujedno i šefica – menadžerka. ...i medicinska sestra i spremačica...Foto: Profimedia Da sumiramo, ako uzmemo prosečne cene koje važe za ove uslužne delatnosti u Srbiji slika izgleda ovako: - Vaspitačica: 28 sati nedeljno, 325 dinara po satu, ukupno: 9.100 dinara nedeljno - Kuvarica: 14 sati nedeljno, 300 dinara po satu: 4.200 dinara nedeljno - Medicinska sestra: 3,5 sati nedeljno, 255 dinara po satu 892,5 dinara nedeljno - Vozač: 10,5 sati nedeljno, 265 dinara po satu, 2.782,5 dinara nedeljno - Učiteljica: 14 sati nedeljno, 430 dinara po satu, 6.020 dinara nedeljno - Spremačica: 14 sati nedeljno, 200 dinara po satu, 2.800 dinara nedeljno - Menadžerka – 7 sati nedeljno, 600 dinara po satu, 4.200 dinara nedeljno - Psiholog – 7 sati nedeljno, 430 dinara po satu, 3.010 dinara nedeljno Kad se odradi matematika, ispada da bi prosečna majka u Srbiji za svoj nedeljni "posao" trebala da zaradi 33.005 dinara nedeljno! Pomnožimo to sa četiri i dobijemo "platicu" od 132.020 dinara mesečno! Mame, šta mislite o tome? https://zena.blic.rs/porodica/domacica-kao-direktorka-koliko-veliku-platu-bi-trebalo-da-imaju-zene-koje-ne-rade/00dq6er
    6 points
  3. Да додам, нисам неко ко тврди да не треба постити. Тврдим да о смислености овог поста Црква треба што пре да промисли. Да траје шест недеља, заиста нема смисла. Претвара се у изнуривање. Ако погледате, од децембра прошле године до јула ове године, три поста - два од шест и један од седам недеља. То је укупно 19 недеља (среду и петак не рачунам) или 4,5 месеца. Дакле, од седам месеци скоро пет смо провели у посту. То је ипак много. Просечном човеку није једноставно, ни људски ни материјално, да организује живот себи и својој породици у тако честим и дугим периодима поста.
    5 points
  4. И? Кога је надахнуо Дух Свети? Нас који смо задржали Јулијански календар или њих који су усвојили Миланковићев? И како ћемо то знати? Мера истине у Цркви је одувек била саборност, а наша (православна) саборност је у не малој кризи. Оковали смо се у своје националне помесности и тако... тињамо...
    5 points
  5. Ја сее већ 40 година причешћујем на свакој литургији и само ме је једном свештеник питао ко ми је дао благослов.Ја сам рекао -Бог и онда ме је служитељ причестио.Сада идем у своју парохију где ми је свештеник рекао на исповести да се причешћујем на свакој литургији а пост нисмо ни помињали.У браничевској епархији вероучитељи морају да се причешћују на свакој литургији да би дали пример народу.
    5 points
  6. Ovo sam i ja čula od druga, ženama su kućni poslovi u DNK.
    5 points
  7. Lepa plata...i dalje u očima društva "ne radi ništa" ako ne donosi konkretne pare u kuću. Obezvređeno i često sažaljevano biće, pogotovo ako muž ne donosi dovoljno za lagodniji život..."jadna nema posla", "kako je ponižavajuće što traži pare od muža", "mora da joj je dosadno po ceo dan"...i tako, uobičajeni pogledi puni sažaljenja. Ako donosi dovoljno-"vidi je, ne radi ništa, udala se zbog para", "sponzoruša", "samo skita i kupuje", "ne bih mogla tako, zavisi od muža"...uobičajeni pogledi puni zavisti i prezira.
    5 points
  8. Мене чуди од чега се све данас прави нека “теологија” и колико људи томе придодаје значај. Ствар поста не може бити нејасна вернику који има интензиван духовни живот и који живи у подвигу, а ако нема подвига онда се јављају разна искакања са сигурног пута. Пошто је неко овде инсистирао да се чланак по чланак оповргне “аргументација” у овом тексту, иако сматрам да је то бесмислено, као што је бесмислено одговарати на свако дрско питање многих и многих питача јер ту није циљ добијање одговора него “спиновање”, ипак ћу одговорити као лаик јер верујем да овде има добронамерних људи који се збуњују читајући “аргументацију”. Дакле: 1) Ни Божићни пост нису постили апостоли, празник је опште уведен тек у 3.-4. веку, па шта ? Неко је већ написао овде да је Црква организам који расте и само зато што нешто није било, није никакав аргумент да се то данас одбаци. У почетку се многи нису осењивали знаком крста, није била служба венчања, нису биле многе богослужбене песме које су данас неизбежне... па зар све то треба одбацити пошто некад није било?! И где је крај томе “филтрирању” и јели сваки “теолог” позван на такву “реформацију” Цркве или реч имају они потврђене чистоте живота ? 2) Смисао поста није да се испоштује неки “поредак”, смисао поста је да се човек одреши земаљских веза и приближи Богу колико је то могуће. Како ово одвезивање од греха може бити бесмислено ?! Ствар је дакле постављена наопачке овде, можемо причати о строгоћи и различитој мери поста за различите људе, али рећи да је бесмислен је исто што и рећи да је молитва бесмислена у неке дане због неког “поретка”. 3) Не знам ко то вели, први пут чујем, али код нас у Цркви има поредак међу Светима, па није исто Свети Апостол Павле и Св Ђорђе Кратовац, кујунџија... и њима та “неједнакост” ни мало не смета. Дакле што би чудило да се пред неке веће празнике пости а пред мање да се не пости ?! 4) ово је понављање тачке 2). 5) и ово је опет тачка 2 и тачка 4, суштина “аргументације” је иста, а то је да се испоштује неки “поредак”, нека “правила”, што подсећа на фарисејски приступ поштовања богослужбених правила. 6) Ово није аргумент већ предлог. Дакле, од 6 “аргумената”, у ствари има само два... 1. и 3. који су врло слаби. У опште, таман и да овај пост нема неко утемељење својом дужином, он није бесмислен, и боље је бити у послушању Васељенским Саборима и одлукама помесних Сабора - него бити у праву у неким ситничарењима. Јер смисао поста и јесте да ти видиш како си слаб и како не можеш да испуниш то па да тако стекнеш смирење које привлачи Божију благодат и умирује савест. А кад се противимо Цркви, онда увек немир, увек запиткивања, никад до краја разјашњено, увек осуђивање јерархије и увек Пилатовско прање руку тј немирна савест због свега наведеног. То је лева крајност, а десна крајност је да се све одпости до задње молекуле по “правилима” а при томе да се осуђују сви други који не посте тако, тзв. шкорпионски пост, сув и пун отрова. Свако добро и да вам овај пост прође смислено и на спасење... а ко не пости нек се смирава и каје због тога па да му се то урачуна у најстрожи пост!
    5 points
  9. Које Предање? Црква се нигде саборно није одредила према Апостолском посту. Такво одређење постоји једино за среду и петак и за Велики Часни Пост. Овде се не ради о потреби редукције ради саме редукције. Овде се ради о давању прироритета смислу над бесмислом.
    5 points
  10. oprostite, ne mogu da odolim Posto je pojam sirnica i gibanica sasvim kulturoloski opravdan a jezicki i logicki ispravan, nije potrebno potkrepljenje, a kako ste glede pojma burek upali u semanticko-morfolosku-etimolosku a nadasve logicku zavrzlamu, da vam jednom za svagda objasnimo sta je to burek sAsirom te kolko ste u zabludi
    5 points
  11. Danijela

    Sirotinjska majka

    Foto: Noc Muzeja / Promo Doktorova kula, zgrada u Birčaninovoj ulici u Beogradu, u kojoj je Laza Lazarević otvorio prvu psihijatrijsku kliniku na Balkanu, na korak je od (samo)urušavanja. Nedavno održana Noć muzeja bila je prilika da se podsetimo značaja ovog svestranog čoveka i zgrade u kojoj je lečio i pisao. Doktorova kula, od 1979. spomenik kulture od velikoj značaja, bila je 19. maja tek četvrti put otvorena za javnost. U naučnim krugovima nedavno je pokrenuta kampanja da se renovira i pretvori u muzej. Foto: Dušan Milenković / RAS Srbija - Doktorova kula je kulturno dobro od velike važnosti za kulturu našeg naroda. Ona svedoči ne samo o razvoju srpske medicine i psihijatrije već i o mnogim istorijski značajnim ličnostima i događajima ključnim za istoriju Srbije – kaže za "Blic" doc. dr Ivana Stašević Karličić, v.d. direktora Klinike "Dr Laza Lazarević". Prvi muzej psihijatrije u Srbiji ne bi imao isključivo kulturni značaj, dodaje ona, već bi mogao biti turistička atrakcija Beograda koja bi ujedno doprinela promociji mentalnog zdravlja i destigmatizaciji psihijatrije uopšte. - Za početak, naš nadležni muzej, Muzej nauke i tehnike, je sa velikim entuzijazmom formirao zbirku predmeta koja ima kulturno-istorijsku vrednost a sadrži brojne predmete vezane za razvoj psihijatrije u Srbiji prethodnih vek i po. Osim stručne podrške koju dobijamo od relevantnih kulturnih institucija, entuzijazmu svih zaposlenih znatno doprinosi i podrška ministarstva zdravlja koju uživa projekat "Doktorova kula - muzej srpske psihijatrije". Ono što će nas još više angažovati je traženje dodatnih materijalnih sredstava za sanaciju i eventualnu rekonstrukciju zgrade muzeja – objašnjava dr Stašević Karličić. Kao važno svedočanstvo kulturne istorije Srbije, a posebno kao mesto rođenja srpske psihijatrije, ova kuća zaslužuje bolji tretman. Pre nego što bude kasno, treba se delati hitno, poručuju zagovornici ideje o renoviranju. Foto: Dušan Milenković / RAS Srbija Ovu građevinu podigao je 1824. godine dr Vito Romita, lekar kneza Miloša Obrenovića a 1835. godine postala je vlasništvo Vitovog zeta Bartolomea Kuniberta, lekara i istoriografa. Nakon Kunibertove smrti kuću je kupio Knez Miloš, od koga je najsleđuje Knez Mihailo Obrenović, da bi joj 1861. godine odredio namenu - "Dom za s uma sišavše". Glavni lekar u njoj u periodu 1880-1887. bio je Laza Lazarević. Danas većini poznat po pripovetkama "Prvi put s ocem na jutrenje", "Sve će to narod pozlatiti" ili "Švabica", Lazarević je mnogo veći doprinos ostavio na polju medicine. On je u svoje vreme lečio gotovo trećinu hospitalizovanih duševnih bolesnika ondašnje cele Srbije. - U ovoj zgradi nalazila se njegova kancelarija a tu su bili i bolesnici. Lečio ih je po tadašnjim evropskim standardima. Iako je to bio začetak psihijatrije i prva ustanova tog tipa na ovim prostorima, sve je bilo na evropskom nivou. Laza se zalagao i za odvajanje neurologije od psihijatrije što se kod nas dogodilo tek osamdesetih godina prošlog veka – kaže Dragana Mihailović, koautorka izložbe i član Srpskog lekarskog društva, odseka za istoriju medicine. Foto: Dušan Milenković / RAS Srbija Radna soba Laze Lazarevića nalazila se na prvom spratu vile od crvenih opeka koja je sada u toliko zapuštenom stanju da se šetanje po njoj sprovodi na sopstvenu odgovornost. Tamo i dalje stoji kamin sa grbom Obrenovića, kraj kojeg je Kunibert pisao istoriju Srbije a Laza Lazarević, tokom besanih noći u kojima je obilazio pacijente, pisao pripovetke i ništa manje poetične lekarske izveštaje. Foto: Wikipedia Laza Lazarević (1851-1891) Laza je rođen je u Šapcu 1. maja 1851. godine, kao sin vlasnika trgovačke radnje. Otac Kuzman umro je kada je Laza imao devet godina i porodica je zapala u teškoće; samohrana majka morala je da podiže Lazu i njegove tri sestre: Evicu (1842), Milku (1844) i Katicu (1857). U Šapcu je završio osnovnu školu i četiri razreda gimnazije a sa 16 godina upisao Pravni fakultet u Beogradu. Nakon pauze zbog Tursko-srpskog rata (tokom kojeg je bio u vojnom sanitetu u Srbiji) 1879. je završio studije medicine u Berlinu i postao doktor "celokupnog lekarstva i hirurgije". Iste godine odbranio je disertaciju "Doprinos eksperimentalnom proučavanju i analiza elektrolitičkog delovanja žive na organizam" i sa 28 godina postao doktor medicine. Po povratku u Beograd, 1881, postavljen je za lekara Beogradskog okruga i postao prvi lekar Opšte državne bolnice. Ratovima opustošena Srbija je u vreme kada je živeo i radio Laza Lazarević imala tek 120 lekara i 46 lekarskih pomoćnika i nijednu jedinu laboratoriju niti najneophodnije lekove i medicinska instrumente. Baviti se naukom u takvoj sredini bilo je ravno podvigu, priznaju mu današnji lekari. Upravo njegovom zaslugom osnovana je prva laboratorija u Srbiji u okviru Opšte državne bolnice. Osim toga, bio je utemeljivač neurologije, psihijatrije i gerijatrije u Srbiji. Foto: Dušan Milenković / RAS Srbija - Bio je pravi medicinski prosvetitelj. Išao je po Srbiji sa dr Vladanom Đorđevićem. Kao mlad lekar je učestvovao u lekarskim reformama: je onda je govorio o potrebi redovne vakcinacije i zakonske obaveze na to, "a ne da sa policajcima lekari vijaju decu po njivama i livadama da bi ih vakcinisao", smatrao je da treba uticati na svest roditelja da znaju da će tako sačuvati svoju decu od smrti (a tada je smrtnost dece bila visoka). Išao je tako daleko, do prostitucije, gde je tražio da klijenti prijavljuju prostitutke ne da bi ih kažnjavali već da bi ih medicisnki zaštitili i sprečili zaraze. Sve što je ovog momenta aktuelno on je pokrenuo i da smo bolje slušali takve emancipovane glasove sada bismo imali bolju situaciju – kaže za "Blic" Vuka Jeremić, jedna od autorki izložbe o Lazi Lazareviću postavljenoj u Noći muzeja. Laza Lazarević bio je jedan iz plejade srpskih intelektualaca naučnika, lekara koji su iz Evrope u Srbiju doneli "sve što treba". Bio je siromašan ali je sve svojom pameću, snagom i energijom uspeo da završi, kaže Vuka. - Uspeo je da završi pravo i medicinu, da diplomira kod najboljih lekara na najboljim fakultetima, da se vrati u Beograd i uđe u praksu. Za kratko vreme organizovao je jedan od najboljih vojnih saniteta u Nišu i Šapcu. Pisao je pripovetke i zapanjujuće izveštaje o ratnom stanju u Beogradu, o korupciji, nestašici prehrambenih proizvoda za bolnice "zato što ih otimaju generalice i prave torte (a nemate jaja za bolesnu decu)"... Sve se to sad ponavlja u nekom obliku – smatra Jeremićeva. Foto: Dušan Milenović / RAS Srbija Kada imamo u vidu da je doktor Lazarević u toku svoje kratke profesionalne karijere od 11 godina napisao preko 70 stručnih i naučnih radova i primenjivao novostečena naučna saznanja u intenzivnoj lekarskoj praksi, dao doprinos neurologiji i gerijatriji, bio vrstan poznavalac savremene psihologije i psihijatrije a u okviru vojnog saniteta pokazao pored požrtvovanosti i stručnosti i izuzetnu organizacionu sposobnost, iz današnje perspektive njegovi dometi u oblasti medicine su zaista zadivljujući, skoro neverovatni. - Toga više nema. Nemate ljude koji su istovremeno u nekoj velikoj i ozbiljnoj struci tako posvećeni, sa takvim rezultatima, koji su u umetnosti dostigli vrhunske rezultate, koji su na ljudskom planu zapanjujuće plemeniti. Pokušajte da nađete danas čoveka koji ima 30 odsto Lazinog kapaciteta i ja vam odmah skidam kapu. To je danas nezamislivo. I kada se pitamo što nam se sve ovo dogodilo, dogodilo nam se što nismo više takvi. Ili takvi ljudi odlaze i ne žele da se vrate – ocenjuje Vuka Jeremić. Februara 1889. Laza Lazarević ukazom kralja Milana postaje njegov lični lekar, ali nastavlja da danonoćno obilazi svoje pacijente, leči sirotinju besplatno i kupuje im lekove (nazivali su ga "sirotinjska majka"), čak i kada ga je ophrvala tuberkuloza od koje je umro januara 1891. u četrdesetoj godini. Ispratila ga je vojska, rođaci i prijatelji, mnoštvo kola i nepregledna masa ljudi koji se nisu obazirali na hladnoću i klizavicu. "Dragi brate, i tako juče predadosmo zemlji ostatke najboljeg rođaka, najprisnijeg prijatelja, najboljeg lekara, najslavnijeg pisca i najdostojnijeg čoveka. Osmejak na njegovom licu sigurno je hteo reći: umirem spokojno, nisam nikome ostao šta dužan a zadužio sam sve, nisam nikoga vređao a uvrede nisam vraćao, radio sam da zaradim ali nisam globio nikoga, i sam siromah, pomagao sam sirotinji, rođen sa neznatnim imenom stvorio sam ime kojim će se moje potomstvo i zemljaci dičiti", pisao je Lazin šurak Ljubomir N. Hristić svom bratu Nikoli. PRVA GERIJATRIJA U SVETU Foto: Dušan Milenković / RAS Srbija Preko puta Opšte državne bolnice, u zakupljenoj kući zanatlije Hadži-Nikolića, Laza je 1881. osnovao prvu gerijatrijsku ustanovu u svetu i vodio taj "Odsek za lečenje staraca" sa 13 postelja. Bio je inspirisan idejama svog profesora Huferlanda o "zdravoj starosti" i smatrao je da starost nije ni zdravlje ni bolest i "zato stari moraju drugačije da se leče i moraju biti odvojeni od ostalih". Ovo je posebno značajno Lazino postignuće imajući u vidu činjenicu da je tek 1909. gerijatrija zvanično u svetu odvojena od interne medicine. Nažalost "po usudu velikih ličnosti iz malih naroda i sredina, priznanje ga je mimoišlo". Dž. L. Našer, njujorški lekar, zvanično je priznat kao osnivač svetske gerijatrije iako je 28 godina posle Lazarevića odvojio gerijatriju od interne medicine. LAZIN ZNAK Laza je 1880. u "Srpskom arhivu", a četiri godine kasnije na nemačkom jeziku u "Algemane viner medicine cajtung", dao detaljan opis i etiologiju ishijalgije od koje je i sam bolovao. Ono što je u medicini poznato kao Lasegeov znak za dijagnostikovanje ishijalgija, Laza je opisao godinu dana pre no što ga je u medicinskoj literaturi J.J. Fros pripisao svom učitelju Lasegu. Naime, smatra se da je francuski neurolog Laseg znao za ovaj test ali ga nigde nije opisao. U pojedinim udžbenicima iz neurologije on se opravdano naziva Lazarevićev znak a i danas se smatra jednim od osnovnih kliničkih simptoma u neurologiji, neurohirurgiji i ortopediji. ROĐENI PRIPOVEDAČ Laza je počeo da piše u zrelom dobu i odmah je ostvario vrhunske rezultate. Iako je ostavio nevelik opus – objavio je samo devet pripovedaka, a osam je ostalo nedovršeno – on se ubraja među najveće pisce srpskog realizma. Budući da je bio jedan od prvih koji je ubedljivo opisivao unutrašnji svet svojih junaka – psihičke potrese, duševne lomove i moralne preobražaje – smatra se tvorcem srpske psihološke pripovetke. Bio je vešt stilista, dobar poznavalac naših naravi, slikar ubedljivih portreta, autor dramatičnih fabula i dirljivih prizora a bavio se i prevođenjem. TRAGIČNA SUDBINA ĆERKE Foto: RAS Srbija Iste godine kada se doselio u Beograd, 1881. Laza se oženio Poleksijom, sestrom svog druga Koste Hristića i ćerkom predsednika vlade Nikole Hristića. Sa njom je imao tri sina: Milorada, Kuzmana i Vladana, i ćerku Anđeliju. Kuzman je preminuo nakon godinu dana, a Vladan dve godine po rođenju. Anđelija je od oca nasledila umetnički nerv i slabo zdravlje. Rođena je 1885. u Beogradu, rano je pokazala likovni i književni dar, a ceo svoj kratki život borila se sa bolestima. Završila je slikarsku školu Bete Vukanović i postala nastavnica u Prvoj ženskoj gimnaziji, ali se paralelno sve vreme bavila pisanjem. Brzo po smrti pala je u zaborav. Kao što ju je za života Miloš Crnjanski hvalio i podsticao da objavljuje, tako je i posle njene prerane smrti podsećao na njen talenat. Prva i jedina njena knjiga, "Lutanja", pojavila se posthumno, 1926. godine (Materijal za tekst ustupila Vuka Jeremić) https://www.blic.rs/kultura/vesti/laza-lazarevic-je-lecio-trecinu-srbije-a-njegova-deca-dozivela-su-tragicnu-sudbinu/gletrjv
    4 points
  12. Зоран Ђуровић: Зашто не треба постити петропавловски пост? 1) Није апостолски нити има потврде у Писмима, нити је у складу са Предањем. Новотарска је ствар. Сами апостоли га нису постили. Што си ти већи од Петра и Павла? 2) Тим постом се ставља надгробни споменик над период Педесетнице. Бива сасвим обесмишљена. Наиме, док се знао ред и смисао, у старој цркви се није постило од Васкрса до Педесетнице. То нису радили ни египатски пустињаци, како сведочи св. Јован Касијан (или Римљанин). 50 дана се мрсило, онда је било редно и да се мало пости, па је тај пост трајао 7 дана од 4. века у црквама: Александрија, Јерусалим и Антиохија. Тај пост се није везивао за Апостоле. Дакле, идеја и смисао је био да се постом одвоји период од Педесетнице. Како сада није одвојен, сасвим је бесмислено постити овај пост. 3) Веле: „Постимо у част Апостола“. Апостоли нису постили у своју част. Када не постимо пред празнике небројених светитеља, испада да њих не поштујемо. Такође је бесмислено оправдање да се постом стиче Царство Небеско и сл., јер би се суботом и недељом одрицали од тог истог Царства, пошто су тада забрањени постови. 4) Дакле, пост после Педесетнице је смислен само ако се држимо праксе старе цркве која није знала за пост од Васкрса од Педесетнице. Овде на делу имамо једну стихијску ствар која је улетела у духовни живот цркве и обесмислила годишњи литургијски круг. 5) Пост није ни дијета ни аскеза. Он треба да буде одраз само богослужбеног круга. Овде га обесмишљава. Зато је покојни патријарх Павле, поред све своје ригидности, био у праву када је изнео предлог да се овај пост сведе на 7 дана. То је и мој став. 6) Предложио бих, не као учитељ васељене, него као неко ко ипак разуме здрав народни инстикт (не држим се vox populi vox Dei), али и богослужбени поредак, да верни посте недељу дана, а кад се великаши договоре, добродошло. Јер у овом случају ваља поступати као и са накарадним саветом духовника: Не послушати. Немаш после оправдања. Неки су слушали Артемија, јер се духовник ваља слушати, али како су слушали без расуђивања, пали су у јерес. Тако се и овде не треба држати кобајаги ствари на снази, него здравог разума. - Није ово никаква предлог који је против цркве, јер нема ниједног васељенског сабора који је канонизова 3 остала поста у цркви. Дакле, реч је о приватним мишљенима и стихијским убацивањем пракси које немају благе везе са промишљањем. Јасан је утицај монаха, који су од иконоборства добили на превази, јер се у дане на води, поред среде и петка уводи и понедељак, као дан посвећем анђелима, а монаси их, ваљда, изображавају. Ово није студија, него свођење на коску аргумената. Ова порука је постављена и на насловну страницу Поуке.орг
    4 points
  13. Прича да дужина поста може да утиче на спасење...извињавам се.... у најмању руку је глупост.
    4 points
  14. Немам ја проблем са тим да постоје четири поста, нити са тим да неке области црквеног живота буду уређене праксом а не канонима - али ако већ говоримо о том приступу, не видим зашто се не би могло дискутовати о дужини и облику поста. Нека га Петровски пост, али зашто је аутоматски лоше и опасно покренути питање да ли треба да траје 7, 14 или 40 дана... Или да ли треба да буде обавезан (тако је махом у пракси, да не кажем без изузетка) услов за причешће итд. Слобода унутарцрквене дискусије и праксе би онда била у складу са приступом по коме не мора све да буде у канонима. Друго, ако и прихватимо опасност редукционизма, морамо да размислимо и опасности да мисија Цркве постане неефективна (лично мислим да је већ постала). Да ли је већа опасност редукције или је већа опасност да смо можда поставили превисоко зидове и захтеве за оне који неодлучно стоје на вратима и нећкају се да ли да уђу? Да ли је можда непаметно тражити од таквих људи да посте практично пола године да би могли да се редовно причешћују и тиме заиста и постану делови Цркве у пуној мери? Верујем да ће Црква опстати, јер у крајњој линији не зависи само од нас људи. Али верујем исто да је на нама људима одговорност у погледу тога у којем бројном стању ће Црква опстајати и на крају сачекати Христа. Редукција теоретски може да буде опасна за спасење оних који су већ у Цркви, али инсистирање на статусу кво и некритичко прихватање наслеђеног стање може да буде опасно за спасење оних који су изван или на прагу Цркве, и који би у њу можда ушли да је било мало више храбрости за слободу.
    4 points
  15. Постоји разлика, у чистилишту Бог чисти душе огњем. А у митарствима демони спопадају душе по смрти тела. Св. Григорије очигледно говори о демонима, а не огњу. Не морају се митарства схватити строго јуридички где се мора проћи кроз 20 капија.
    4 points
  16. Рапсоди

    Žene, kakve muškarce volite?

    Ево ја најбоље ( и највише) постове на форуму упрво са посла написала. Од куће не форумашим.А посао не трпи...а ја још хоћу да га мењам. Е стварно нисам ........
    4 points
  17. Слушај да ти "матора девојка" каже. Имам такав пример у окружењу. Златила се слобода. Немојте да дозволите да вам свекрва/мама доноси ручак или дође да поспреми кућу док је беба мала и ви неиспавани. То кад ти се једном запати у кући, не можеш избацити -уз сву љубав и дужно поштовање.
    4 points
  18. Tako je!!! I mi hocemo da se prosvetimo! Draga braco i sestre, Bog nam se obraca na razne nacine, ali nas sigurno nece zvati na mobilni. Stoga vas molimo, da kada udjete u crkvu ga iskljucite.
    4 points
  19. Па нико неће да каже "нећу да ти дајем паре од плате" или "много волим да пијем" док се још забављају. Тек кад живиш у заједници са неким неко време можеш да видиш какав је тај стварно као личност. А будућност не можеш да предвидиш, дођу такве животне околности да се људи промене. Понекад на боље, понекад на горе.
    4 points
  20. Ovo je potpuno pogrešna percepcija slučaja... da ovaj poslastičar ne pravi torte za svadbu, onda bi taj talking point imao smisla... zahtev ljudi koji su ovo prijavili se ne svodi na "ti moraš da mi napraviš ono što ja želim", već se svodi na niko nema prava da mi kaže we dont serve your kind here. Ne radi se o odbijanju vrste usluge/proizvoda, već o odbijanju vrste klijenta. Adekvatno poređenje sa štamparijom bi bilo da odbije fotokopiranje lične karte nekom licu samo zbog verskih, rasnih, etničkih, polnih, seksualnih itd. karakteristika tog lica iako drugima rutinski fotokopira lične karte. Adekvatno poređenje sa Aylom bi bilo da odbije tetovažu koju rutinski tetovira drugima zbog diskriminacije lica koje želi da se tetovira. Takođe, nije bila poenta u "određenom natpisu", nisu ni stigli do toga, odbijena je svadbena torta bez obzira na natpis. A šta ako ne može? Šta ako u tom mestu i okolnim mestima ni jedan poslastičar ne želi da gejevima proda svadbenu tortu?
    4 points
  21. Nije uradio ništa jer nije ni izdaleka moćan kao što nekim teoretičarima zavere deluje. Plate za kućni rad bile su jedan od glasnijih zahteva drugotalasnog feminizma. Srećne smo i zahvalne što su naše majke bar uspele da se izbore za porodiljsko odsustvo, i to dosta znači.
    4 points
  22. A društvo još dodatno obezvređuje. Ako rodi puno dece-"nije normalna", "od čega će da žive", "primitivci"... Ako je jedno-"kad će drugo", "greota da ostane jedinče"... Ako rodi rano-"jao jadna nije život proživela"... Ako rodi kasnije-"matora" Ako ima problem sa sterilitetom-"ko im je kriv kad počinju pod stare dane"...
    4 points
  23. Nema tih para koje mogu dovoljno da "plate" sav taj rad,pogotovo kada se uzme u obzir i emotivna komponenta,jer to nije "posao" koji se odradjuje.
    4 points
  24. Teska srca ali moram da dam srce ovom Kratosovom postu. Ovo vreme lose utice na mene!
    4 points
  25. Njegovo je suvereno pravo kao privatnika da pravi ili ne pravi torte kome hoće ili neće....
    4 points
  26. Ovaj prvi istoriski deo ti je odlican ali tvoja primedba je problem. To pitanje koje si postavio i onoga sto proizlazi iz toga govori o potpuno pogresnom shvatanju posta. Post nije u tome sta se jede ili pije vec u odnosu prema Bogu. Nekada se uvelo da se jede riba zato sto je ona bila jeftina a danas ti je najskuplja. Nekada se ono sto se nije jelo za vreme posta pokalnjalo sitrotinji ili bi se pretvorilo u novac pa opet davalo sirotinji. Ko kaze da ti je ulje zdravo? Naprotiv. Ono ti je bas najveci uzrocnik mnogih srcanih bolesti i bolesti krvnih sudova. Ima jos mnogo toga sto bi se moglo navesti kao problem u pitanju koje si postavio. Promasujes sustinu posta. Bila je ovde jedna lepa tema o postu pa je potrazi.
    4 points
  27. Вилер Текс

    Žene, kakve muškarce volite?

    Кад би ти смувао жену у црном мислим да би то био спој крајности у којој би се родила максимална нормалност. Плану љубав јача од политике и смрти што каже Рамбо Амадеус.
    4 points
  28. Avocado

    Napredna zona sumraka

    Kad covek vise na moze da veruje ni slicicama na internetu... kud ide ovaj svet.
    4 points
  29. Da, i jos jedan jasan argument ovde: Hristos je rekao da "nema veceg medju rodjenim od zena od Jovana (Krstitelja)". Dakle, osim samog Gospoda, pa za Njim Majke Bozije, prvi bi po vaznosti medju svetima bio svakako sv. Jovan Krstitelj. Medjutim, uoci njegovog praznika posti se samo 1 (jedan) dan. Po kojoj to onda agioloskoj logici ovaj post traje 4 ili 5 sedmica? U Crkvi postoji jasno iskristalisan red i poredak u svemu, u cijem centru je Tajna vecera i (sva ostala) bogosluzenja nastala oko nje. Dakle, sve sto se cini i odredjuje u Crkvi, cini se i odredjuje prema ovoj liturgickoj/bogosluzbenoj logici (ili jos bolje da kazemo - logosnosti/slovesnosti), a ne zato sto je Peri i Miki tako doslo, pa seli da nesto napisu.
    4 points
  30. Зашто би развој Цркве ишао само у једном смеру? Зашто је само смањивање обима прелест а додавање терета није, већ је "објективна истина...која се не дира"? Зашто се пост и молитва тако уско везују, да ако не постимо искрсава питање да ли смо изгубили веру у молитву... Молитва треба да траје непрестано, не само када је пост.
    4 points
  31. Талибани, какви вас демони спопали? Шта трућате? Василије помиње кнеза овог света, а онда се наставља на Ис кога је походио тај кнез и то пре смрти. Испитивање је пре смрти, а не после. Ви ни најједноставније текстове не умете да читате. Где ти, безумниче, пише у Писму да је Ис пролазио митарства? Рекао је разбојнику да ће тог дана бити са њим у рају. Шта булазниш? За оне који су стекли употребу разума, сасвим је јасно да се Василије изражава у својим категоријама, где је врлина једна, и она води Господу. Ми живимо у свету који у злу лежи и тиме можемо бити рањени. Али кроз сукцесивно преваспитавање (апокатастазу) одвајамо се од овог света и сједињујемо са Богом. Жао ми је, хулитељи, али није само св. Григорије Ниски био заступник апокатастазе. Надам се само да ови свеци греше, јер вас не бих радо гледао у рају!
    3 points
  32. Možda je sadašnji status, sa odbijanjem redukcije, već nametanjem nečega u današnjem svetu u stvari opasnost za gubitak duša. Da malo posmatramo sa tog aspekta. Naravno, prvo da se vratimo maštom u vreme kada su ustanovljeni postovi. Način života, rada, socijale, komunikacija, obrazovanja... Da li to može većina? Da samo zamislimo kako se živelo i u šta sve verovalo u tim vremenima. Grom udari, volja Božija, kazna. Poplava, opet kzna Božija. Umiranje dece od raznih zaraza, opet kazna Božija... epidemije zbog pacova, kazna Božija. Naravno, sve to potpomognuto i voljom Otaca ili otaca koji se ništa nisu razlikovali od običnih ljudi po načinu shvatanja običnih stvari. Kada shvatimo ondašnji život, bez puteva, mobilnih, kompova, auta... da je i put iz sela u selo značio gubitak celog dana i opasnost da te pojedu divlje zveri, opljačkaju razbojnici, kada shvatimo da su u istoj sobi spavali porodica, kokoške, prasići, ovce... I sada sve to porediti sa današnjim načinom života, kada nam je dostupna svaka informaicija, kada imamo mnoga jasna objašnjenja (nije Zemlja centar svemira i nije ravna ploča i postoje antibiotici, a ne baba koja leči sve...), nametanje nekih srednjevekovnih pravila, a pri tome se ne osvrtati na način i kvalitet života pojedinca (jer ima razlike izmedju šalteruše i onog koji istovara šleper cementa preko kičme, nekog ko ie na posao kolima, a neko dva sata BUSom, kada se ne živi od trampe, već od novca kojui treba zaraditi, ako primiš platu... od veličine porodice i sposobnosti da prehraniš decu, jer danas deca ne umiru kao muve, kao deca srednjeg veka, a i nama više nije prosek 35 godina već 70....).. Kada se sve to sabere, oduzme, podeli, pomnoži, rastavi, realno pogleda, malo je teže tražiti formu u mesto suštine, držati se neredukovanih pravila za koje treba mesec dana škole da bi se naučilo kad se i kako posti, jer su tipici za svaki post i svaku pomesnu Crkvu različiti, treba biti dovoljno sposoban pa redukovati nepotrebno i edukovati vernike. Tek tada ćemo imati iskrenog vernika, pravog. Ovako, dobijamo ili fanatike ili one kojima je sve preko glave. Malo li je što mu šef gundja svaki dan i tera ko nečastivi, još mu i Crkva na kičmi, em post od 40 dana, pa dal valja voda il' zejtin, pa ako se tad zalomi neki praznik, može i riba (koja košta ko u zlatari), pa onda ne sme meso, al mogu jajca i sir... Pa kada bi se ja lično potrudio da sve oko posta naučim, ako ništa drugo, upisao bih brzi tromesečni kurs na bogosloviji. A da ne pominjemo što se i tada razlikuju mišljenja današnjih Otaca Crkve. Imamo poslednji primer eparhije banatske i naredbe o samopričešćivanju sveštenika i ako se služila Zlatoustova liturgija, a ovi činili kao da su monasi bez sveštenoslužitelja. “Nije posna sedmica”, a sami ste se mrsili i sebe pričešćivali. Kako vas nazvati drugačije, ako ne licemerima i farisejima, lažnim književnicima i kliricima." Od kada se u Crkvi sa sveštenoslužiteljem služi Zlatoustova, a čini PREOBRAZITELJNA koje nema već vekovima pa ni u manastirima (poslednji validni dokument i to samo sa naznakama je iz 12. veka, a nalazi se u Atini). Dakle, potrebno je malo razuma, potrebno je popustiti, smanjiti, redukovati i sve lepo objasniti, podučiti narod posle službe, a ne propovedati sito i isto godinama, nekim biblijskim citatima koje i vrapci oko crkve znaju napamet. Meni nije sporno ništa, pa ni suprotne tvrdnje, ni greh klirika, ni greh mirjana. Od Crkve me ne može niko otrgnuti, a još manje ubediti da sam izadjem, ali veoma dobro razumem običan svet i narod. Znam šta misli, oni ne znaju, znam šta govore, oni ne znaju, znam šta se dešava, oni pokušavaju srednjevekovne postulate da proture u 21. vek. Zato nam je ovako i biće ovako sve dok se neko nedozove pameti, izadje iz "zlatnog kaveza" i prošeta medju običan svet, a ne samo one "zaslužne".
    3 points
  33. Скратити се може али не треба доводити његово постојање у питање и ваљда се то саборно решава а не како се коме напиреном књишком мољцу дигне-длака на глави:)
    3 points
  34. Пост и молитва су интерполација дечко, тога нема у писмима
    3 points
  35. Biće da je gore u mitarstvima nego u čistilištu!!!
    3 points
  36. Ima puno svedocanstava o mitarstvima ili kako su oci pricali, o duhovima u vazduhu koji imaju odredjenu ulogu kod ishoda nase duse iz tela i ulaska ( duse ) u taj 'misteriozni' duhovni svet. ...itd,...
    3 points
  37. Апостолски пост још св. Василије спомиње, да људи посте после Педесетнице јер су и апостоли постили пре него што су кренули у мисију. Дакле то је пост из доба апостола. Тај пост јесте проширен и литургијским животом Цркве озваничен и рецепциран. Главно правило у Цркви јесте Lex orandi, lex credendi, Закон молитве је закон вере. Онако како се молимо (литургијски живот и текстови) је оно у шта верујемо. Не мора све да буде канонизовано на Васељенском Сабору нити да буде споменуто у Символу Вере како модернисти воле да подвале. Тако да када у молитви пише да је Господ у Суботу душом сишао у ад, то значи да је душа засебни ентитет (носилац личности) са којом се Господ спустио у ад. Када се у разним молитвама спомињу митарства, то значи да Црква верује у митарства. Када Црква током литургијског календара држи 4 поста (Што је Велики и Свети Сабор на Криту потврдио), то значи да Црква верује и у тај пост као помагало спасења. Склоните ли тај клин испод точка редукције, згазиће вас.
    3 points
  38. Али, ако неки пост није постојао, па је у неком трнутку уведен - зар они који су га увели нису одступили од предања (онога што им је било предато)? Разумем донекле забринутост за опасности од пароле "anything goes", будући да имамо хришћанске заједнице које баш свашта раде, али ако верујемо да је наша Црква вођена Духом, не треба се бринути да промене (укључујући и оне које подразумевају смањивање обима и строгости заповести) воде ка мењању суштине - јер се суштина не може изменити. Мене више брине једна друга ствар: будући да се досада, мање-више, број "прописа" углавном само повећавао, а увек имаш добар део људи чији менаталитет је такав да су спремни и на раскол у случају да Црква учини нешто што није по њиховој мери, чини се да икада неће моћи да се сроведе нека позитивна промена која подразумева одређено релаксирање и прилогађавање, а да се не ризикује саблажњавање и одсецање једног дела Цркве... Онда се ствара ситуација у којој је наметнут избор између два зла: да окаменимо Цркву, тако да не може да се развија и мења на боље или да дамо повод (али не и разлог!) за неки потенцијални нови раскол...
    3 points
  39. Hm, hm bar ti znas da gde Bog odlucuje biologija mora da slusa
    3 points
  40. Meni je bio hit, kad je na sred Liturgije u najvecoj tisini, zazvonio jednom coveku, Uzicko kolo...svi mahinalno poceli cupkati,(sta cemo kad smo veseo narod i volimo da igramo i da se veselimo)a bese u odgovaranju Gospodi pomiluj, i mi se tako molimo i cupkamo(trebalo mu dugo da ga ugasi), dok ne izadje iz oltara prota sa nadignutom levom obrvom,samo baci pogled i ne rece nista eeee da nas je neko sa strane video takve, mislio bi, koji su ovo ludaci, mole se i igraju
    3 points
  41. Blic je izuzetno loše preneo vest. Vrhovni sud je presudio da je Komisija za građanska prava Kolorada prekršila odredbu Ustava o zaštiti verskih sloboda ne time što je optužila Filipsa, već time što su u samom obrazloženju i razmatranju predmeta dva člana Komisije iznela stavove kojima se po mišljenju suda kritikuju i povređuju verske slobode i da je time Komisija pokazala "hostility" prema verskim stavovima Filipsa, što ne sme da radi, već mora da bude verski neutralna. Izgleda da je sporno i to što ga je Komisija poslala na anti-diskriminatorni trening. Vrhovni sud je veoma ekplicitno rekao da je presuda uska u smislu da se odnosi na ovaj slučaj i način na koji je Komisija rešila taj slučaj, odnosno, da time sud nije rešio pitanje da li biznisi mogu da diskriminišu po osnovu verskih osećanja vlasnika biznisa i da to pitanje “must await further elaboration”. Dakle, anti-diskriminatorni zakon Kolorada ostaje, ova Komisija ostaje, njene nadležnosti ostaju, samo će članovi Komisije morati da vode računa šta pričaju tokom razmatranja predmeta i da ne iznesu nešto što bi se smatralo negativnim o religiji. Vrhovni sud se praktično izvukao iz toga da ozbiljno reše ovu stvar i rešenje će morati da sačeka još malo... ne znam šta time dobijaju s obzirom da će veoma brzo doći na red i neka odluka gde neće moći da preskoče odgovor na glavno pitanje...
    3 points
  42. Taj drugi X hromozom nam daje magične moći
    3 points
  43. Treba i povecati broj posnih dana, uz vec postojece dane posta koji su nam predani u Crkvi, povecati jos na svaki ponedeljak i nekoliko dana pred Krsnu slavu, Preslavu, Crkvenu slavu... zatim pred neko porodicno ili narodno molepstvije itd. Ali, obavezan post da bude poslednja nedelja ili nesto vise, a za Svetu Cetrdesetnicu CEO post. Tako bi mogli ispuniti i HRISTOVO PRAVILO u vezi posta (Мт6:17,18) tj. da otpostimo tajno i niko da ne zna osim Boga, a to je moguce samo ako jedan broj posnih dana nije obavezan!
    3 points
  44. Јел Критски сабор потврдио Апостолски пост? Ћао, здраво...
    3 points
  45. Што се тиче теме ја сам своје рекао, све што предлажете и причате је passe, звучите као прелешћени бискупи Другог Ватиканског сабора, они су спровели вашу теологију у пракси и уништили све што су дотакли. Нећу рећи да сам видовит, али предвиђам исти сценарио за нашу Цркву ****
    3 points
  46. Pravo je pitanje ovde postaju li ljudi zbog posta bolji ljudi?Većina se suzdržava u nekim vremenskim okvirima koje je propisala Crkva a kad istekne vreme vrate se svojoj pravoj prirodi...ćud je ljudska smiješna rabota 100 će postova ispostiti al srce Svetome Duhu neće predati...
    3 points
  47. Bravo! Ko kod da je ovo pisao pogodio je u centar. Nema lepseg ni boljeg, ni vrednijeg zanimanja od majke. Zato nikada nisam odgovarao na pitanje sta ti radi majka: nista vec ona je moja majka. Jako jako lepo! Odusevila si me ovim clankom. Razlikujem se samo u misljanju od ovog clanka da se nemoze proceniti ni platiti ono sto majka radi! Nema tog novca koji to moze da plati!
    3 points
  48. Slazem se potpuno. Patrijarh Pavle je o ovome pisao na vise mesta, i licno mislim da je odlican predlog. Tako se 1) bar malo uvodi red u bogosluzbeni poredak, i izbegava potpuni i neverovatni apsurd da ovaj post bude nekad duzi i od Bozicnog, a najcesce duzi od Gospojinskog; 2) kao sto i ti rece, bar donekle vraca neizmerno vazni akcenat na period Pedesetnice. Dakle, ne da se ne posti uopste, nego da se dovede na fiksni period o 7 dana.
    3 points
  49. Broken

    Слике форумаша

    3 points
  50. To i jesti čudo nad svim čudima , što mene bludnika čeka veliki Prijatelj bludnika raširenih ruku , ko se tome nebi radovao i skakao od radosti ko pomamen.
    3 points
×
×
  • Креирај ново...