Jump to content

"Glas koncila": ŽIVOT U NEZNANJU? Agnostici i agnosticizam

Оцени ову тему


Препоручена порука

ŽIVOT U NEZNANJU? Agnostici i agnosticizam

Autor
Glas Koncila
-
1. rujna 2017.
agnostic-696x464.jpg

Nakon pada komunizma mnogi, pa i bivši uvaženi političari, izjašnjavali su se kao agnostici. Navodno vjeruju da nešto postoji, ali ne znaju što, ne tiče ih se, žive svoj život. Agnostici znaju da nešto ne znaju, ali ne znaju što ne znaju. To je u najmanju ruku naivno, da ne kažem da je u krajnjoj liniji i opasno provesti život na zemlji u neznanju. U koje područje života spada agnosticizam i njegovi (ne)prosvijetljeni sljedbenici agnostici? Koja je njihova »znanstvena istina« i uporište?

Jure Kesedžić, Odžak

 

Talijanski dogmatičar Piero Coda s Papinskoga lateranskoga sveučilišta tumači nam da riječ »agnosticizam« etimološki dolazi iz grčkoga, od pridjeva »a-gnostos«, što znači »ne-spoznatljiv«. Tu je riječ, kako piše prof. Coda u »Enciklopedijskom teološkom rječniku«, smislio pozitivistički pisac R. H. Huxley 1869., no premda se nadovezuje »na nauk koji je oblikovan u ozračju pozitivizma XIX. st., obuhvaća, općenitije, svaku teoriju spoznaje koja bi govorili o nespoznatljivosti svega što nadilazi razinu fenomenološke i empirijske spoznaje.« Upravo se zbog toga razlikuje od skepticizma i od ateizma, koji nisu samo – kako i Vi otprilike pišete – poput agnosticizma »suzdržani« s obzirom na spoznatljivost nadosjetnoga svijeta i Boga, nego im niječu i postojanje.

Postojala je i teološka inačica agnosticizma

Zanimljivo je, nadalje, da prof. Coda upozorava da agnosticizma ima i na filozofskom i na teološkom području. Na onom prvom, filozofskom, mogu se razlikovati tri njegova temeljna oblika. Prvi je »oblik općenito povezan s poimanjem spoznaje, koji ne priznaje sposobnost metafizičke prodornosti razuma«, tj. predmet »prave spoznaje« samo je ono što pripada u polje egzaktnih ili povijesnih znanosti, dakle samo ono što su fizičke ili ljudske činjenice. Drugo, programatski gledano, agnosticizam se kao opća teorija »područja i granica spoznaje« prije svega potvrđuje u pozitivističkoj struji u XIX. stoljeću. Na kraju, »kao sjajna prethodnica – koju valja brižno razlikovati od prethodnih oblika – tu je kantovski kriticizam: kao formulacija nemogućnosti (teoretske, ne praktične) da se dohvati nadosjetnost.« Konačno, kaže prof. Coda, može se spomenuti i »vulgarni« agnosticizam koji uopćeno tvrdi da je Bog nespoznatljiv, ponajprije zato da čovjek ne mora povući egzistencijalne i praktične posljedice koje bi iz toga proizlazile.

No isto tako može postojati – »i doista je povijesno postojala – teološka inačica agnosticizma, prema kojoj se, iz nesposobnosti razuma da dođe do Boga, zaključuje o nužnosti vjere kao jedine valjane spoznaje nadosjetnosti (fideizam).« Taj teološki agnosticizam moramo razlikovati od »apofatizma, prema kojemu se vrhunac spoznaje vjere, koja pretpostavlja razum, ipak događa prolaskom kroz egzistencijalni trenutak šutnje i noći samoga razuma, po kojem Bog stvorenju može uliti svoj vlastiti način spoznavanja (u Duhu).«

Božje postojanje: niti utvrđivanje niti nijekanje

Ono što je za nas vjernike važno jest da u biblijsko-kršćanskoj predaji koju baštinimo nema mjesta agnostičkomu poimanju stvarnosti: »U njoj, zaista, vjerom prihvaćena Božja objava pretpostavlja da je razum sposoban doći do spoznaje opstojnosti Boga i njegovih savršenstava, a također prepoznati da je čin, kojim se Bog objavljuje, od Njega samoga.« Prvi vatikanski koncil u konstituciji »Dei Filius«, na temelju biblijskoga svjedočanstva iz Knjige Mudrosti (Mudr 13, 1-9), Djela apostolskih (Dj 17, 22-28) i Poslanice Rimljanima (Rim 1, 18-21), ustvrdio je da se »svjetlom naravnog ljudskog razuma, iz stvorenih stvari, sigurno može spoznati Bog, početak i cilj sviju stvari.«

Može se spomenuti i »vulgarni« agnosticizam koji uopćeno tvrdi da je Bog nespoznatljiv, ponajprije zato da čovjek ne mora povući egzistencijalne i praktične posljedice koje bi iz toga proizlazile.

I Katekizam Katoličke Crkve u dva broja (2127 i 2128) ističe da agnosticizam poprima sve više oblika: »U nekim slučajevima agnostik odbija nijekati Boga; naprotiv, dopušta da postoji transcendentno biće, ali koje se ne može objaviti i o kojem nitko nije u stanju ništa reći. U drugim pak slučajevima agnostik se ne izjašnjava o Božjem postojanju, izjavljujući da je nemoguće to dokazati, dapače da nije moguće to ni utvrditi ni zanijekati. Agnosticizam katkad može sadržavati izvjesno traženje Boga, ali može također predstavljati stanovit indiferentizam, bježanje od temeljnoga problema postojanja i tupost moralne savjesti. Vrlo se često agnosticizam izjednačuje s praktičnim ateizmom«. Kada je o toj »izjednačenosti« riječ, onda moramo reći da je ateizam – time što odbacuje ili niječe Božje postojanje – grijeh protiv krjeposti bogoštovlja, pa ga Katekizam – navodeći riječi dokumenta »Gaudium et spes« Drugoga vatikanskoga koncila – ubraja među najteže pojave našega vremena, te ističe da se ateizam »često temelji na krivom poimanju ljudske autonomije koja ide čak do nijekanja svake ovisnosti o Bogu.«

Um može doprijedi do duhovne zbilje

Zapravo, »priznavanje Boga nipošto se ne protivi ljudskom dostojanstvu, jer je tom dostojanstvu temelj i savršenstvo u samome Bogu«, a Crkva zna »da se njezina poruka slaže s najdubljim željama ljudskoga srca« (GS 20 i 21) te »Gaudium et spes« (GS 15) stoga ispravno ističe, ali i potiče – možda posebno baš one koji se nazivaju agnosticima: »Budući da čovjek ima udjela u svjetlu božanskoga uma, on ispravno sudi da po svome razumu nadvisuje sveukupnost stvari. Neumorno rabeći sposobnosti svojega duha tijekom stoljeća, on je zasigurno napredovao u empirijskim znanostima, u tehničkom umijeću i u umjetničkom stvaranju. U naše je vrijeme postigao zamašne uspjehe time što je napose istraživao i sebi podvrgnuo materijalni svijet. No čovjek je ipak uvijek tragao za dubljom istinom i nalazio ju je. Um se, naime, ne da ograničiti na puke pojave, nego je sposoban s pravom sigurnošću doprijeti do duhovne zbilje, makar je zbog grijeha djelomično zasjenjen i oslabljen. U konačnici se razumska narav ljudske osobe usavršuje i treba usavršiti mudrošću, koja blago privlači čovječji duh da traga za istinom i dobrom i da ih ljubi; njima prožet, čovjek je po vidljivome vođen prema nevidljivome.«

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Сматрам да је агностицизам свакако атеизам и да они који говоре да су агностици нису довели своју мисао до краја јер би схватили да су атеисти.Најбољи пример је управо наведени Кант који је атеиста и ништа више од тога.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 24 минута, Августин рече

Сматрам да је агностицизам свакако атеизам и да они који говоре да су агностици нису довели своју мисао до краја јер би схватили да су атеисти.Најбољи пример је управо наведени Кант који је атеиста и ништа више од тога.

"Dve stvari mi kažu da ima Boga:
zvezdano nebo iznad mene i moralni zakon u meni." - Emanuel Kant

Најдубља молитва јесте  молитва без икаквих речи када у тишини ума једноставно живимо у присуству Божијем. Архимандрит Сава Јањић

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Нигде није Кант рекао да му те две ствари кажу да има Бога.Поред тога размислите шта значи-морални закон у мени.

Немојте цитирати нешто што нисте прочитали или шта је ван контекста.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 3 часа, Августин рече

Сматрам да је агностицизам свакако атеизам и да они који говоре да су агностици нису довели своју мисао до краја јер би схватили да су атеисти.Најбољи пример је управо наведени Кант који је атеиста и ништа више од тога.

Као агностик, не слажем се.

Могу додуше говорити само у своје име, не знам има ли Бога, не мислим да се то може рационално сазнати ( док до сада нисам видјео никакав доказ са душевне стране који није рационално објашњив ), не сматрам се стога спремним да кажем "има Бога" или "нема Бога", него само "не знам и мислим да не могу знати". У сваком случају, препознајем предности и врлине религијске мисли, поготово хришћанске и поготово православне ( пошто ми се свиђа саборност као његов главни дио, за разлику од царизма римокатолика и превелике изломљености и анархичности протестантизма - православље ту дође као средина између двије крајности ), па се за то занимам као да мислим да Бог постоји.

Него ми је сам текст врх, јер у суштини говори:"Агностицизам према мојој вјери није валидан, јер књиге моје вјере тако кажу". Значи, "ја сам у праву јер ја кажем да сам у праву". Глас концила је рудник лолова :D

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 4 часа, александар живаљев рече

»U nekim slučajevima agnostik odbija nijekati Boga; naprotiv, dopušta da postoji transcendentno biće, ali koje se ne može objaviti i o kojem nitko nije u stanju ništa reći. U drugim pak slučajevima agnostik se ne izjašnjava o Božjem postojanju, izjavljujući da je nemoguće to dokazati, dapače da nije moguće to ni utvrditi ni zanijekati. Agnosticizam katkad može sadržavati izvjesno traženje Boga, ali može također predstavljati stanovit indiferentizam, bježanje od temeljnoga problema postojanja i tupost moralne savjesti. Vrlo se često agnosticizam izjednačuje s praktičnim ateizmom«. Kada je o toj »izjednačenosti« riječ, onda moramo reći da je ateizam – time što odbacuje ili niječe Božje postojanje – grijeh protiv krjeposti bogoštovlja, pa ga Katekizam – navodeći riječi dokumenta »Gaudium et spes« Drugoga vatikanskoga koncila – ubraja među najteže pojave našega vremena, te ističe da se ateizam »često temelji na krivom poimanju ljudske autonomije koja ide čak do nijekanja svake ovisnosti o Bogu.«

Занимљиво да им не пада на памет да су овоме хришћани одговорни (тако барем делује из текста).

"You know something is messed up when you see it"

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 2 часа, Августин рече

Нигде није Кант рекао да му те две ствари кажу да има Бога.Поред тога размислите шта значи-морални закон у мени.

Немојте цитирати нешто што нисте прочитали или шта је ван контекста.

Religion is the recognition of all our duties as divine commands. Immanuel Kant

The Kantian Moral Argument

 
The best known moral argument is that of Immanuel Kant. Kant’s argument is not based on the nature of morality, like the formal moral argument, or on morality’s perfectionism, like the perfectionist moral argument; rather, it is based on the rationality of moral behaviour.
Strictly speaking, Kant’s argument is not an argument for God’s existence, but rather for justice in the afterlife. For the sake of simplicity, though, here I have equated the two. The argument’s structure is this:
Kant’s Moral Argument
(1) Moral behaviour is rational.
(2) Morality behaviour is only rational if justice will be done.
(3) Justice will only be done if God exists.
Therefore:
(4) God exists.
Moral Behaviour is Rational
Moral behaviour, Kant is adamant, is rational behaviour; we have good reason to be moral. This is a fundamental principle of morality: if you ought to do something then you have a reason to do it. It makes no sense to say “I see that I ought to give money to charity, but I have no reason to.” If we ought to do something then that is a reason to do it. What is more, a moral reason is always a stronger reason for doing something than any other reason. If we have a moral reason to do a thing, and another reason not to do it, then rationally speaking we ought to do it. Moral behaviour is always rational.
Moral Behaviour is Only Rational if Justice Will be Done
Moral behaviour, though, would not be rational if there were no guarantee that it would be rewarded. If, as seems to be the case, sin often profits more than righteousness, then surely it is sinful rather than righteous behaviour that would be rational. Faced with a choice between doing that which is right and doing that which is wrong but which benefits us most, if there are no comebacks for immorality then it is rational for us to do that which is wrong but which benefits us most. It is only if there are comebacks for immorality, if justice will ultimately be done, that we have a reason to be moral.
Justice Will Only be Done if God Exists
Clearly justice is not administered in this life: some cheats prosper; some crime pays; bad things happen to good people. People do not always, or even often, get what they deserve. Life isn‘t fair.
If this life is all there is, then, justice is not done, and so moral behaviour is not rational; we have no reason to be good. We do, though, have a reason to be good. This life, then, cannot be all that there is. There must be something more.
The traditional Christian view of life after death has justice being meted out to sinners, and the righteous receiving the reward that they deserve. If this view, or some other like it, is correct, then we can explain the rationality of morality. If not, then, we cannot. The rationality of morality therefore establishes that something like the Christian view of the afterlife is correct.

 

Teško da možeš za Kanta da kažeš da je bio ateista i ništa više od toga....

Најдубља молитва јесте  молитва без икаквих речи када у тишини ума једноставно живимо у присуству Божијем. Архимандрит Сава Јањић

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 1 сат, Џуманџи рече

Занимљиво да им не пада на памет да су овоме хришћани одговорни (тако барем делује из текста).

Како конкретно?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

1 hour ago, Џуманџи рече

Ne kontam pitanje. :D

Како су хришћани криви за оно што си подебљала у цитату?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 2 минута, Ћириличар рече

Како су хришћани криви за оно што си подебљала у цитату?

Ne krivi, napisala sam odgovorni. Delimicno jesu, jer su hriscani (posto je Hristos jedini Bog koji je postao covek i koji deluje u svetu, u saradnji sa covekom). Hriscani su svedoci (i svedoce) najkonkretnijeg moguceg Boga.

"You know something is messed up when you see it"

Link to comment
Подели на овим сајтовима

1 hour ago, Кратос рече

Religion is the recognition of all our duties as divine commands. Immanuel Kant

The Kantian Moral Argument

 
The best known moral argument is that of Immanuel Kant. Kant’s argument is not based on the nature of morality, like the formal moral argument, or on morality’s perfectionism, like the perfectionist moral argument; rather, it is based on the rationality of moral behaviour.
Strictly speaking, Kant’s argument is not an argument for God’s existence, but rather for justice in the afterlife. For the sake of simplicity, though, here I have equated the two. The argument’s structure is this:
Kant’s Moral Argument
(1) Moral behaviour is rational.
(2) Morality behaviour is only rational if justice will be done.
(3) Justice will only be done if God exists.
Therefore:
(4) God exists.
Moral Behaviour is Rational
Moral behaviour, Kant is adamant, is rational behaviour; we have good reason to be moral. This is a fundamental principle of morality: if you ought to do something then you have a reason to do it. It makes no sense to say “I see that I ought to give money to charity, but I have no reason to.” If we ought to do something then that is a reason to do it. What is more, a moral reason is always a stronger reason for doing something than any other reason. If we have a moral reason to do a thing, and another reason not to do it, then rationally speaking we ought to do it. Moral behaviour is always rational.
Moral Behaviour is Only Rational if Justice Will be Done
Moral behaviour, though, would not be rational if there were no guarantee that it would be rewarded. If, as seems to be the case, sin often profits more than righteousness, then surely it is sinful rather than righteous behaviour that would be rational. Faced with a choice between doing that which is right and doing that which is wrong but which benefits us most, if there are no comebacks for immorality then it is rational for us to do that which is wrong but which benefits us most. It is only if there are comebacks for immorality, if justice will ultimately be done, that we have a reason to be moral.
Justice Will Only be Done if God Exists
Clearly justice is not administered in this life: some cheats prosper; some crime pays; bad things happen to good people. People do not always, or even often, get what they deserve. Life isn‘t fair.
If this life is all there is, then, justice is not done, and so moral behaviour is not rational; we have no reason to be good. We do, though, have a reason to be good. This life, then, cannot be all that there is. There must be something more.
The traditional Christian view of life after death has justice being meted out to sinners, and the righteous receiving the reward that they deserve. If this view, or some other like it, is correct, then we can explain the rationality of morality. If not, then, we cannot. The rationality of morality therefore establishes that something like the Christian view of the afterlife is correct.

 

Teško da možeš za Kanta da kažeš da je bio ateista i ništa više od toga....

Kant postavlja pitanje , što mogu znati? Samo ono što se može vidjeti , opipati.. empirijski istraživati. Međutim Pavao govori drugačije , da promatrajući tvorevinu čovjek može spoznati.. Dali je onda vjera dar ili je dokučiva svakom normalnom čovjeku? Odnosno dali je vjera normalna i prirođena pojava ?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 47 минута, kopitar рече

Kant postavlja pitanje , što mogu znati? Samo ono što se može vidjeti , opipati.. empirijski istraživati. Međutim Pavao govori drugačije , da promatrajući tvorevinu čovjek može spoznati.. Dali je onda vjera dar ili je dokučiva svakom normalnom čovjeku? Odnosno dali je vjera normalna i prirođena pojava ?

Pa Savle je imao empirijsko iskustvo Hrista pa se tek onda preobratio i postao Pavle.Nije on prosto poverovao u Hrista iz neke propovedi drugih već iz ličnog iskustva i susreta sa Hristom.

Mislim da nije,jer da jeste ne bi tražili od Isusa da im dometne vere.Vera dolazi odozgo i vera je sila koja čini čuda,vera u smislu poverenja u Boga.

Најдубља молитва јесте  молитва без икаквих речи када у тишини ума једноставно живимо у присуству Божијем. Архимандрит Сава Јањић

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 5 часа, Ћириличар рече

"не знам и мислим да не могу знати"

Али можеш да осјећаш.

Овај одговор Гласа концила типичан је примјер мало "модернизоване" схоластике у најгорем виду. (Има тога у "одбрани православља" и код нас).

Као љекар који је радио са умирућим болесницима, могу да кажем, да осим оних у коми, сви до "пољедњег удиханија" имају дилему вјерују ли у Бога или не? То су знали католички свештеници кроз историју, па су опсједали кревете умирућих познатих атеиста (или агностика) наводећи их на пољедњу причест.

Но, човјек је биће које као прво осјећа, па тиме сазнаје или вјерује, како је истицао Жарко Видовић.

Апостол Павле то лијепо каже на једном мјесту (било је у литургијским читањима прије једно 2-3 мјесеца, цитирам не дословно, већ по сјећању): Ми осјећајем вјерујемо, а вјером се поучавамо.

Ти си навео саборност као одлику православља која ти се допада (опет, дакле, из сфере емотивно-афективне). Ја волим Бога у Личности Исуса Христа и отуда вјерујем да је Син Божији и све како пише у Вјерују...

Подвлачим личности, јер ми који се трудимо да будемо хришћани имамо личног Бога. ( Да теолозима препустимо дискур о ипостасима.) Шта више, ми смо позвани да лично постанемо Бог по благодати, да се обожимо, дословно постанемо као Бог кога примамо у себе, а који је истовремено своје царство усадио у нас ("Будите,дакле савршени као што је савршен ваш Отац на небесима", "Зар не знате да је Царство Божије унутра у вама?", ријечи су Христове). Због тога неки теолози, које волим, тврде да хришћанство није религија, у смислу пуке релације са божанством.

Извини, на оволикој дигресији, знам да Ти више вјерујеш у Хегелов "Свјетски дух":)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Придружите се разговору

Можете одговорити сада, а касније да се региструјете на Поуке.орг Ако имате налог, пријавите се сада да бисте објавили на свом налогу.

Guest
Имаш нешто да додаш? Одговори на ову тему

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Креирај ново...