Jump to content

Да ли су молитве са јеретицима- ЕКУМЕНИЗАМ?

Оцени ову тему


Препоручена порука

Da li su katolici jeretici?

Најдубља молитва јесте  молитва без икаквих речи када у тишини ума једноставно живимо у присуству Божијем. Архимандрит Сава Јањић

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Hm, rekla bih da su molitve sa jereticima - upravo to, molitve sa jereticima.. (e sad, šta kažu kanoni, itd.) ali u svrhu ekumenizma, a ekumenizam, u pogledu potencijalnog ujedinjenja sa rimokatolicima i originalnim protestantima koji nisu suviše izvitoperili učenje i imaju prejemstvo - ima smisla...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Katolici (rimokatolici),

orjentalni hriscani (Kopti, Etiopljani, Eritrejci, Jakobiti...),

asirski hriscani (Asirska crkva istoka - njen sapricasnik i clan je bio Sveti Isak!),

pa cak i tradicionalni protestanti (evangelici, anglikanci...)...

Da li su oni bas takvi i toliki jeretici da se ne sme sa njima moliti?  Oni ispovedaju isti Simvol vere tzv. Nikeo-carigradski. No, ako i ima u necemu razlike, a ima, ima je manje nego medju, gle,  Apostolskim ucenicima i njihovim spisima!

Koliko  razlike  ima izmedju Аpostolskih ucenika, pa su se opet molili zajedno i bili jedno  u Hristu. Mnogo su se vise razlikovali po pitanju poimanja i izraza, od danasnjih pet hriscanskih grupa koje ispovedaju isti Simvol vere, razlike od Hristologije do Trijadologije, preko raznih ucenja,  ali  u sustini, u onom osnovnom  i temeljnom u Hristologiji, Trijadologiji, Sotiriologiji, Eshatologiji itd.  nije bilo razlike, a kratko je bilo formulisano u Apostolskom vjeruju. Hriscani danas naspram njih su jaje jajetu.

 

Na zapadu je Rimska crkva tezila poptunoj jednoobraznosti po pitanju izraza, liturgije itd. a na istoku to isto je cinila Carigradska crkva... No, to je mozda iz nekog razloga i dobro, te mozda treba insistirati i u 21. veku na tome kao uslov za ostvarenje potpunog jedinstva, ali da li je opravdano zabranjivati gore pomenutima da se mogu zajedno i pomoliti?

Ne moraju hriscani srusiti sve zidove izmedju sebe

(npr. Veliki raskol je bio u neku ruku i odbrambeni zid od nametanja tadasnje Rimske crkve i pape istocnom delu Crkve), ali ne treba sad preterivati i raskidati sve veze tj. molitvu i dijalog, te biti sektas kalibra ,,Jehovinih svedoka".  

,,Јер Отац не суди никоме, него сав суд даде Сину, да сви поштују Сина  као што  поштују 

Оца!"   Јеванђеље, Јн 5:23

Link to comment
Подели на овим сајтовима

On 06.02.2017. at 22:27, Благовесник рече

Katolici (rimokatolici),

orjentalni hriscani (Kopti, Etiopljani, Eritrejci, Jakobiti...),

asirski hriscani (Asirska crkva istoka - njen sapricasnik i clan je bio Sveti Isak!),

pa cak i tradicionalni protestanti (evangelici, anglikanci...)...

Da li su oni bas takvi i toliki jeretici da se ne sme sa njima moliti?  Oni ispovedaju isti Simvol vere tzv. Nikeo-carigradski. No, ako i ima u necemu razlike, a ima, ima je manje nego medju, gle,  Apostolskim ucenicima i njihovim spisima!

Koliko  razlike  ima izmedju Аpostolskih ucenika, pa su se opet molili zajedno i bili jedno  u Hristu. Mnogo su se vise razlikovali po pitanju poimanja i izraza, od danasnjih pet hriscanskih grupa koje ispovedaju isti Simvol vere, razlike od Hristologije do Trijadologije, preko raznih ucenja,  ali  u sustini, u onom osnovnom  i temeljnom u Hristologiji, Trijadologiji, Sotiriologiji, Eshatologiji itd.  nije bilo razlike, a kratko je bilo formulisano u Apostolskom vjeruju. Hriscani danas naspram njih su jaje jajetu.

 

Na zapadu je Rimska crkva tezila poptunoj jednoobraznosti po pitanju izraza, liturgije itd. a na istoku to isto je cinila Carigradska crkva... No, to je mozda iz nekog razloga i dobro, te mozda treba insistirati i u 21. veku na tome kao uslov za ostvarenje potpunog jedinstva, ali da li je opravdano zabranjivati gore pomenutima da se mogu zajedno i pomoliti?

Ne moraju hriscani srusiti sve zidove izmedju sebe

(npr. Veliki raskol je bio u neku ruku i odbrambeni zid od nametanja tadasnje Rimske crkve i pape istocnom delu Crkve), ali ne treba sad preterivati i raskidati sve veze tj. molitvu i dijalog, te biti sektas kalibra ,,Jehovinih svedoka".  

Tako je , zajednička molitva je od velike važnosti..I moguća je čak i sa drugim religijama.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

On 2/6/2017 at 19:29, Ignjatije рече

 

Pa šta rade onda ovi naši tamo sa jereticima?Gledao sam i neki video gde episkop Ignjatije Midić ispoveda Simvol Vere sa dodatkom filokve,moli se sa katolicima,učestvuje u misi.

Најдубља молитва јесте  молитва без икаквих речи када у тишини ума једноставно живимо у присуству Божијем. Архимандрит Сава Јањић

Link to comment
Подели на овим сајтовима

1 hour ago, Велизар рече

Свој став према јеретицима, – а јеретици су сви који су неправославни

Ово је мало "нејасно". Ко су неправославни? Да ли су расколници неправославни?

Моје мишљење је да заједничке молитве може бити само само у Цркви, само са људима који су у цркви која је у литургијском "општењу" са Православном црквом.

Овде је такође и проблем дефинисати заједничку молитву. По мени је то скуп где се људи скупљају како би се заједно молили, ако је "циљ" окупљања заједничка молитва.

Дакле, заједничка молитва није ако одеш на крштење детета код пријатеља, а крштење се не обавља у Православној цркви. Али ако неки пријатељ који није православан је твој гост приликом неке црквене "требе".

Али Молитвене осмине, и слична "екуменистичка" молитвена окупљања, су дефинитивно заједничке молитве. Али и само присуство на таквим скуповима, не значи да се човек ту моли, него можда је само радознао.

Ово је јако тешко разлучити, просудити, расудити.

Али, мора се рећи да је молитвено јединство са људима које нису у Православној цркви, представља хулу, непоштовање, Православне цркве. А једино ко сме и може за такав преступ да пресуди, и изрекне "казну", тј. "ептимију", то су овлашћени органи (црквени суд, или духовник коме је исповеђен тај преступ) Православне цркве.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 55 минута, Ђорђе Р рече

Овде је такође и проблем дефинисати заједничку молитву. По мени је то скуп где се људи скупљају како би се заједно молили, ако је "циљ" окупљања заједничка молитва.

Дакле, заједничка молитва није ако одеш на крштење детета код пријатеља, а крштење се не обавља у Православној цркви. Али ако неки пријатељ који није православан је твој гост приликом неке црквене "требе".

Али Молитвене осмине, и слична "екуменистичка" молитвена окупљања, су дефинитивно заједничке молитве. Али и само присуство на таквим скуповима, не значи да се човек ту моли, него можда је само радознао.

Ovo mi deluje sasvim razumno. Ako se nadjes u nekoj situaciji da moras da se pomolis sa bilo kojim hriscaninom, onda je savim okey da moras da ispostujes takvu molitvu. Krstenja, vencanja, sahrane, razni duhovni skupovi i slicno, ne mozemo da izbegavamo drugove i prijatelje ako se zadesimo na ovakvim skupovima gde je u pitanju neka druga crkva.

Ali, te molitvene osmine, ekumenske molitve na takvim skupovima i slicne stvari, su ipak zajednicke molitve koje nisu bas dozvoljene po kanonima. Sigurno i kod ovih stvari postoji odredjena ikonomija i mogucnost zajednickih molitava, ali, mislim da se prekoracuje neka dozvoljena kanonska granica koja odredjuje smisao i sustinu tih zajednickih molitava.

Kako i zasto se to tolerise, ne znam, neka svako radi i cini po savesti, pa neka crkva kao saborna zajednica odluci, sta ce i kako ce se postaviti prema ovim stvarima.


Inace, ako je molitva moguca i sa drugim religijama, onda se djabe zovemo hriscanima. 
 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Crkva ne može a da ne bude jedinstvo Jednog i Mnogih u isto vreme. Ovo načelo proističe iz trojičnog bogoslovlja, kao iz hristologije koja je povezana sa pnevmatologijom, a, takođe, potvrđeno je i evharistijskom prirodom eklisiologije. U trojednom Bogu prisutno je jedinstvo, ali ovo jedinstvo ne prethodi mnoštvenosti (trima ličnostima). Teolozi poput Karla Ranera, ispravno su pokazali da je pogrešno isticati prioritet "Jednog Boga" naspram "trojednog Boga", kao što to srećemo u tradicionalnim dogmatskim priručnicima na Zapadu, ali i u akademskom bogoslovlju Istoka. Ne govorimo najpre o Jednom Bogu (kao o božanskoj suštini), a potom o trima ličnostima kao odnosima (relations) unutar te suštine, što je predstavljalo omiljeni pristup srednjevekovnog bogoslovlja. U učenju o Bogu Trojica je primarna upravo isto koliko i jedna suština: mnogi su konstitutivni za Jedno, upravo koliko je Jedno konstitutivno za mnoge. Načelo jedan i mnogi predstavlja temelj i u slučaju Evharistije (apostol Pavle to potvrdjuje u 1Kor 11.) Svaka Evharistija se prinosi u ime čitavog sveta i za sav svet. Jedna je Evharsitija u čitavoj univerzalnoj Crkvi i opet, ova jedna Evharstija je istovremeno i mnoge Evharistije. Apsurdno je čak psotaviti pitanje šta prethodi čemu. Radi se o istovremenosti, slično onome što nalazimo u biću Boga. Ova istovremenost je ključna u eklisiologiji. Dalje, Crkva je istovremeno lokalna i univerzalna, a shodno tome episkop je lokalna i univerzalna služba. Saborski sistem je  "sine qua non conditio" sabornosti (chatolicity) Crkve. Medjureligijski i unutarhrišćanski dijalog je neophodna stvar sama po sebi. Zato što jedino dijalogom eklisijalnost postaje ono za šta je predodređeno i što sadrži samo u sebi. Samo tim putem se može odgovriti na izazove savremenosti na koje Crkva ne sme da ostane gluva. Ako je uslov zajednička molitva (koja je u konačnoj analitici razgovor ili prisnije dijalog) onda je primarius ostvarivanje takvog kontakta. Sve dok ne dođe do prihvatanja pogrešnih eklisijalnih prinicpa ili čak usvajanja iskrivljenih dogmatskih učenja (čijem rešavanju treba težiti zarad jedinstva) sve može biti prihvatljivo i održivo. Može se govoriti o primatu kao neophodnosti savremene eklisiologije ali mora podržavati određena teološka načela koja trebaju biti prihvaćena. Uglavnom molitve su potpuno, sa svih teoloških i praktičnih tačaka potpuno prihvatljiva stvar.

  • Волим 1
Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 5 минута, EshatoloskiIkonizator рече

Ne govorimo najpre o Jednom Bogu (kao o božanskoj suštini)

Govorimo o Jednom Bogu kao Ocu.Otac je izvor i načelo božanstva a ne bezlična suština.Bog je jedan zato što je Otac.A ako je od iskoni Jedan onda su Trojica.

Најдубља молитва јесте  молитва без икаквих речи када у тишини ума једноставно живимо у присуству Божијем. Архимандрит Сава Јањић

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Управо сада, Кратос рече

Govorimo o Jednom Bogu kao Ocu.Otac je izvor i načelo božanstva a ne bezlična suština.Bog je jedan zato što je Otac.A ako je od iskoni Jedan onda su Trojica.

Da malo pažljivije čitaš uvideo bi da ništa drugačije nisam ni napisao, samo sam istako istovremnost koja je načelo. Ovde što pisah bitiniji su drugi detalji, a ti se baš uhvati za ovo. :)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 8 минута, EshatoloskiIkonizator рече

i o primatu kao neophodnosti savremene eklisiologije

To je možda neophodno katolicima da bi svoju svejeres papizma nametnuli svim ostalima.Šta će to ostalima?Totalno nepotrebno bilo kom hrišćaninu.

Најдубља молитва јесте  молитва без икаквих речи када у тишини ума једноставно живимо у присуству Божијем. Архимандрит Сава Јањић

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 7 минута, EshatoloskiIkonizator рече

Medjureligijski i unutarhrišćanski dijalog je neophodna stvar sama po sebi. Zato što jedino dijalogom eklisijalnost postaje ono za šta je predodređeno i što sadrži samo u sebi. Samo tim putem se može odgovriti na izazove savremenosti na koje Crkva ne sme da ostane gluva.

Ne razumem, kakva eklisijalnost ima veze sa drugim religijama ? Ili, cak i sa medjuhriscanskim dijalogom ?

Izazovi savremenosti ? Gde je tu' eklisijalnost ? Just_Cuz_19

Brate, ovo ko' da citam neki politicki tekst. :blush:

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

×
×
  • Креирај ново...