Jump to content
  • Број садржаја

    297
  • На ЖРУ од

  • Последња посета

Everything posted by [email protected]

  1. Ček malo. Nema sprdanja. Taknuto-maknuto. Ne mogu sada da pišem kontravezno pismo Francisku i kao avva se šalio. Il' ideš u episkope ili u bskupe, pa kad si avva da budeš ne samo velečasni nego da te vikamo "eminencijo". A ko zna šta donosi dan, a šta noć, pa te na sledećoj konklavi za papu izaberu. Već imam scenario... dodjem u Rim, a tamo me dočekuje garda, crveni tepisi, papa Avgustin, kafica, ladno pivo i misteriozna zelena torba o kojoj bruji vaseljena.....
  2. Ako je dobri papa Francisko mislio da mi naplati onu kafu od pre dve godine, nema, šipak. Nedam pare. Može, ako će Maxa da broji pingvine na Ognjenoj Zemlji, sad, zakoji mesec dolazi sezona. To su moji krajevi pa il parohija il' nedam pingvine. Biraj. Kolko večeras ću da mu šutnem preko nuncija pisamce.
  3. Bravo!!! Ti mora da si Markovitski učenik Ovo je tek biser nad biserima. Ma jok, tri frtalja behu vernici a jedan frtalj svetih nisu bili vernici. A šta su, molim ti se, Atanasije Veliki, Jovan Zlatousti (samo od njih da krenemo) ? Oni nisu bili teolozi već automehaničari?
  4. Probaj da to razumeš pravilno. Imamo dosta teologa koji nisu na zapadu već na istoku i prema njima je isti odnos. Zapostavljeni su ili odbačeni. Treba samo gledati malo šire, a ne u jednom pravcu kao sa paropidama. Kada govorim o teolozima, mislim na teologe, ne na vladike ili klir jedino. Biti teolog ne znači po automatizmu, biti i u kliru. A nama, našoj Crkvi nedostaju upravo ti mladi, visoko obrazovani, koji mnogo znaju i poznaju, koji mogu da rade sve, od stručnih prevoda preko organizacije do savetnika po raznim teološkim pitanjima. Ljudi koji govore po nekoliko jezika, naučnici koji su sebe posvetili teologiji, ne zarad čina u Crkvi, već zarad vere i saznanja. Al' ajde da ne širimo temu. Nisi razumeo pisanije. Mogu da ti objanim, ali ne mogu da razumem u mesto tebe.
  5. Ovo jeste tačno. Fanar kao Fanar i nema svoje vernike osim ono malo oko Fanara, dakle, zasniva se na vernicima u dijaspori. Ništa neobično, posebno kada su Grci u pitanju. Naravno da je Fanar i daleko liberalniji po nekim pitanjima za razliku od nas i Rusa na primer, gde mi iskazujemo nezavidan konzervatizam u formalnim delovima. Što se tiče srpske dijaspore u Americi, valjalo bi se uvek podsetiti, a većina zaboravlja, na status naše dijaspore do patrijarha Pavla koji je stavio našu dijasporu pod omofor SPC. Naša dijaspora, ona stara, ne govorim o ovima skoro otišlim, je daleko slobodnija u razmišljanju i ni malo nije konzervativna. Nametanje našeg konzervatizma njima, što je slučaj već godinama, kod njih ne prolazi. Jeste da oni ćute, ne galame, slušaju, poslušuju, ali sve ima svoje granice. A te granice su preskočene kada su se ovi naši usudili da im dirnu u klupice, tj. kada su počele mahinacije nekretninama, osiguranjima, prilozima. Mi znamo da se naša dijapora preko vode družila i druži sa dijasporom Grka, Fanara, Ruskom dijasporom i da nikome nije bilo bitno u koju će pravoslavnu crkvu otići ili čiji će pravoslavni sveštenik nekada negde služiti. Na žalost, mi smo promenili taj status tamo i počeli da se konzerviramo i udaljujemo ljude od ostalih. Ne ide to tako niti može to tako. Veliko odsustvo nerazumevanja upakovano sa egoizmom i sujetom naših vladika, dovelo je do toga da sada imamo problem u dijaspori. Naravno da če to iskoristiti onaj koji daleko bolje poznaje dijasporu, koji razume dijasporu, koji je večito u dijaspori, a to je Fanar. Kada sami budemo shvatili sopstvene greške, kada budemo prestali da okrivljujemo sve i svakoga za naše propuste, tvrdoglavo stojeći u sujeti i tvrditi da smo samo mi u pravu, a svi drugu greše, onda će nam biti bolje. Moram napomenuti po ko zna koji put, onaj naš problem, a to je sujeta ovih "staraca" koji zbog svoje sujete i ega odstranjuju mlade i školovane teologe, a prihvataju samo ponizne i uvlakače. A istina je, da imamo veoma mnogo odličnih teologa, doktora nauka, mnogi koji su pored teološkog završili i prirodne nauke, koji redovno objavljuju naučne radove podložne svetskoj akademskoj kritici. Mi takve odbacujemo. To je žalosno. Ali takvi smo još od turskih vremena i ne samo kada je crkva u pitanju, već u opšte i u svakom smislu. Primera mnogo, rekao bih i previše. Mi moramo da se menjamo, pa onda da menjamo druge. Ne možemo sve u naš šablon koji je šupalj kao švajcarski sir. Neće to ljudi, ne oni koji žive nekim drugim životom, slobodni, bez egzistencijalnih problema ili strahom od ratova.
  6. Grešiš. Upravo isto razmišljamo, baš ovako kako si naveo. Jedina razlika jeste, što mislim, na osnovu višegodišnje situacije, da je tako umereno nazovem, mi idemo "kao budala na barutanu". P.S. Dopuštam da se nismo razumeli i da ne znaš moje celovito mišljenje o celoj toj situaciji. verovatno da tu nastaje konflikt. Inače, kada su ozbiljne teme u pitanju, nikada ne posmatram situaciju sa lokalnog aspekta, već uvek sa globalnog, gledajući i uzroke i posledice. Nekada su ti uzroci prikriveni ili daleko od nas i našeg poimanja, ali posledice koje nastaju, veoma su štetne za nas same i još gore, štetne za samu Crkvu.
  7. Mislim baš na to, u vreme kada nije bilo potrebno, a Tomos nije bio ni na vidiku. I tada sam pisao da to neće biti dobro i da Fanar neće prećutati tako nešto, posebno u javnoj formi. I naravno, posle dva meseca, eto ti Emanuila u Novom Sadu, dok se njegova svetos pravila da ništa ne zna. Ako je i tad Bulović imao šta da kaže, trebalo je da to bude prepiska bez javnosti. Zašto je pismo poslao kao javno, ne znam, ali od tada imamo problema bez problema. Nikako se ne mogu složiti sa tim mešanjem gde nam nije mesto. Naravno, sad bi trebali povezati i Kritski Sabor koji je Moskva bojkotovala, a mi se našli podeljeni. Šta mi imamo sa Moskvom i Fanarom ili sa OCA ili sa nekom Poljskom... I na kraju, opet će se svi izvući, sve će doći na svoje mesto, a mi...??? Kao i obično, krivićemo sve za sve, svi krivi samo mi kalauzi. I to je trajalo koliko da sveća dogori pa se ućutali. I Moskva i resto pomesnih Crkava. Samo mi štrčimo u zavadi sa Fanarom, pretimo da ih nećemo pominjati.... Sad se zavadjamo sa Grcima. Eno ga Bulović danas u Grčkoj sa Pahomijem i Davidom. A ovamo iskače neki intervju za novine. Komendija dok nam ne zabibere.
  8. Kada nisu skandal umeli da zadrže u kući, već su krenuli sa javnim obraćanjima naciji i vernom narodu, kada su mazali, frizirali, primali, dobijali, spletkarili zašto onda ne bi baš ta jedna stavka mogla da se iznese u javnost? Kao sve mahinacije i spletke svih strana nisu bile dostupne javnosti, pa kao sada ovo baš treba da se sakrije. Niko smoljavog i beskarakternog Maxu ne brani, ali brate, što su ga čuvali ove dve godine? Za pelcer da se razmnožava? Ili im je trebao kao štafaža za mutne radnje koje nemaju veze sa Maxom, kao moneta za potkusurivanje da se prikriju neke daleko bitnije stvari, koje će opet, hteli mi to ili ne (lično mislim da je mnogo toga MORALO biti i ostati iza zatvorenih vrata) isplivati na površinu. Moje je mišljenje, da ovo sve ništa ne valja. Jednom kada se krene na ovaj način kako je krenulo, teško da će se zaustaviti. Daj Bože da se stvari slegnu, ali ja to ne vidim tako. Od onog časa kada je krenuo da bude moskovski portparol i da se meša u problem izmedju Moskve i Fanara, dok je sama Moskva ćutala i ćuti, bilo je jasno kao dan da je problem na vidiku i to ne mali problem. Ako Moskva ćuti, a ćuti (ili radi sa visokom diplomatijom), ako ćute resto pomesnih crkava, za koji djavo se mi petljamo sa Fanarom, osim ako nije direktiva sa strane, što je još gore od svega navedenog. A men' se čini da je upravo to u pitanju. Kome je u cilju da se oslabi status SPC posle svih muka, ne mogu da tvrdim, ali da ovo sve valja, ne valja nikako. Godinama idemo iz jednog skandala u drugi, Godinama se Crkva razvlači u javnosti kao krpa. Godinama stoje nerešeni problemi sa raskolnicima i nikome na pamet ne pada da ih rešava, jer pojedini arhijereji iste te koriste za svoje ciljeve. Kad im trebaju, samo ih ubace kao žeton za kafu u automat. I sada je ovo kao skrivanje, jer sanćim svi smo mi debili, pa ništa razumeti nećemo, a do sada se imena dotičnih nisu razvlačila u javnosti. Pa nisam ja pravio skandale i o njima obaveštavao "poštovani publicum". Kako god, slagali se mi ili ne oko nečega, mnogo toga je moralo ostati u "kuči" i mnogo toga je trebalo rešavati na vreme radikalnim merama, bez milosti. Pandorinu kutiju su sami otvorili, sad neka je zatvaraju. Ako je ne zatvore, biće još crnje i gore. Ne samo po njih, već po Crkvu (velikim slovom), a i po crkvu.
  9. Da li se neko seća, gde je i u kakvom statusu bila Crkva u dijaspori (Amerika) do pre trideset godina? Zašto je imala takav status i zašto nije htela pod omofor Pećke Patrijaršije od kraja II Sv. Rata? Da li je sada ova situaija vraćanje na staro ili je nešto novo? I na kraju... Koja je razlika izmedju predloga čuvenog Konkordata i ove situacije koju danas imamo u majčici Srbiji?
  10. """Образложење је опширно и није намењено јавности. Оно је теолошке природе и највећем делу јавности не би било довољно схватљиво.""" Meni je ova izjava baš slatka. Je Suis Debilčići.
  11. Neće iz više razloga: 1. Znalo bi se ko je 2. Mantijašu pare da izvučeš, nema šanse, a za džabe neće ni markoviti. 3. Imaš i ti neprobojno jeleče
  12. Jes vala... Samo pitam, ako krene jedan spreda, a drugi straga, kome da smo poslušni? Može i obojici u isto vreme, zar ne? Prvo treba da znati razliku izmedju Crkve i crkve (malim slovom). A potom, da nije sve u crkvi Crkva. Ima tu i politike, borbe za vlast, ne birajući ni sredstva ni broj žrtava. Sveštena lica su kao nedodirljiva? Jel to ono iz ruskih crkvenih bajki? Imaju neprobojno prsluče Duha Svetog, pa im se može sve što im na um padne, bez ikakve kritike, jer smo mi tu da ih bespogovorno slušamo, makar nas u provaliju odveli. Ne znam ko je tu veći slepac, da li vodič ili oni koji "slepo" idu za takvim vodičem. Kome se od njih stotinak privoleti, kada svako od njih ima drugačiji put (klan)? Davno je prošlo to srednjevekovno feudalno doba, doba neznanja, nerazmišljanja svojom glavom, nepismenosti, kada su drugi odlučivali kako ćeš da živiš, dokle da živiš, šta da jedeš i da li da jedeš. U ostalom, ako smo svi Crkva, a jesmo, onda u toj Crkvi, kao njeni služitelji, po Pavlu, imamo i prava glasa, a ne da nas vodaju kao "ludu Mariku". Njihovo je da služe valjano i zato su blagosloveni, a ne da se laćaju mača, podvala, podmetanja, falsifikata, smicalica... Tu su brale veoma dodirljivi, pa možeš i stotinu njih da citiraš. A citiraš ipak klir, a ne laika. Naravno da će firma da brani firmu, neće sigurno konkurenciju. E sad, što ne vidiš da firma propada i ne ulažeš da se firma spase, već ideš za onima koji firmu vode u propast, samo zato što imaju mantiju, onda se slabo razumeš u "poslovanje" firme. Nije ni čudo što ćeš se naći na ulici kao beskućnik i prosjak. Voleti Hrista nije isto što i borba za "carski presto", vlast, apsolutističku, svemoguću, veću čak i od vlasti Spasitelja.
  13. Lako je moguće da su Emanuila preveslali Ukri kao plitak potok. A kako svi dobro znamo da su Ukri kao i Rusi megalomani u nekim slučajevima, ništa me ne bi čudilo (stotinak jereja i arhijereja, 100 djakona, deset horova, putir od desetak litara...) da ovaj stvarno nije znao šta mu se dešava. Moguće je i da su namerno podvalili galskom Emanuilu zbog skorašnjeg driblanja koje je Barti uputio Ukrima. Sve je moguće, samo nije moguća ozbiljna diplomatija. Amaterski odradjeno i samo Ukrima na štetu, a naravno i Fanaru. Ipak bi mi istočni trebali da se učimo diplomatiji kod Latina. U ostalom, ako idemo realnom logikom, možemo slobodno da kažemo da je Fanar uvek nešto muljačio i brljavio još od prekrstaških ratova, pa preko Metastakisa do danas, ali uvek providno. Bolji su trgovci nego crkvene diplomate.
  14. Verovatno drugačije gledam na situaciju, drugačija perspektiva, kako god. Ne zameri, nije ništa liččno, već samo razmena mišljenja.
  15. Nisam Maximovac, ali nisam ni Bulketov. Samo pokušavam da realno i nepristrasno sagledam, kolko je to moguće u ovoj situaciji, celu tu priču koja se vrti oko Maxima, dok se zaboravlja ona druga strana, koju je Mačak veoma lepo objasnio. Nije sve baš onako kako izgleda, a još manje da je sve smešteno u naš lokalni okvir. Ispade, čitajući sve ove komentare da je Maxa zaslužio sva mitarstva, a Bulović svetački oreol. Neće biti da je tako. Ne verujem da ovde niko ne poznaje Bulovića i karakter mu.
  16. Amnin za analizu. Dodao bih i sitnicu... Ako Bački nadjača situaciju, a kao što neko reče "Kada Bulović oseti krv postaje nemilosrdan", može lako da nas odvuče u raskol. Još pamtim ono nesretno pismo Bartolomeju, kad mu vreme nije bilo i nenajavljenu posetu istom od strane Emanuila. """Жао ми је само што они који су криви за нашу пропаст неће бити живи да виде шта су урадили и коме су нас оставили""" Nema se šta dodati ni oduzeti.
  17. Pročitao sam prvo tekst uvaženog o.Ljube. Ako se dozvoli mali osvrt na sam tekst, na iznesene argumente eklisiološke prirode, na prvi momenat se čine tačni svi navodi. Ali... Nekako sve ima svoje ALI Bilo bi nepristojno da kažem koju grblju reč, ali je analiza Kritkskog sabora pomalo šuplja jer su izostavljene su neke bitne činjenice. Sabor, pa i ovaj Kritski je veoma pragmatična stvar i nikako u to ne treba gurati ono što u pragmatizmu nema i nesme biti a to je neki misteriozni duhovni momenat. Sabornost, kosenzus. Uvek sam za to bio i ostaću pri tome da tako treba. Svako ko čita moje tekstove zna da se te dve reči uvek pominju kada pišem o ovakvim temama. Zašto toga nema i da li je Rimska Crkva jedina prepreka? Naravno da ne i ako je veoma tačna primedba o.Zorana po toj temi, pa je neću obrazlagati jer je on mnogo puta pisao upravo o tome. Gde je onda bazični problem? Koliko se dugo spremao Kritslki sabor? Spremao se godinama. Godinama su davani predlozi, mišljenja, usaglašavanja po mnogim pitanjima. Imalo je vremena na pretek da se reše sve nedoumice i nesuglasice, nadje kompromis i da se Sabor Saborno održi. Ali gle čuda, nije. Kao da je priprema sabora trajala nekoliko dana i kao da su tačke dnevnog reda tek tako navedene od strane nekog samovoljnog arhijereja. Neće biti da je tako. Antiohijska Crkva ima nerešene finansijske sporove i u mesto da to rešava kako dolikuje, bilo dijalogom, bilo pokretanjem teme da se i to uvrsti na neki način u protokole Krita, ona od jednom postavlja prepreku. Što se tiče Gruzijske Crkve, ona je u to vreme bila u problemu i morala je da posluša tatu, RPC. Naravno, posle toga, Rusi su sa "žaljenjem" izjavili da ne mogu zbog "nesabornosti" činiti sabor i naravno, povukli neke svoje predloge po tačkama dnevnog reda, za koje je postojao konsenzus. U glavnom, svi koji nisu došli, iznašli su neko opravdanje, sanćim nije poštovana sabornost. Pa upravo oni koji otkazju dogovoreno, ne žele sabornost. Da su je hteli, mogli su je imati i pored svih medjusobnih netrpeljivosti, makar da se reše tačke koje su godinama ustanovljivane da bi se Sabor održao. U kratko, tu je preovladavala klanovska podela, sujeta, lični interesi, a ne interes KATOLIČKE, a nikako izmišljene KATOLIČANSKE (ta reč nigde ne postoji osim kod nas, samo da bi se makar silom, uz što više animoziteta, što više razlikovali od Rimokatolika) i ako je grčka izvorna KATOLIKOS-KATOLIČKI. I sada, uz ovaj skandal "poluraskola" na videlo izlazi baš ta sujeta Pravoslavnih Papa, ko će više i ko kome. Ko je jači i ko će koga satrti. Ko hoće III Rim, a ko ne. Može i taj III Rim i ambicija RPC, nemam ništa protiv. Ali.... opet ALI Samo i jedino da se PRVI MEDJU JEDNAKIMA bira konsenzusom (opet konsenzus) izmedju arhijereja svih pravoslavnih pomesnih Crkava. Pa kome se zalomi čast, a ne VLAST. Kakav će model primeniti, neka se usvoji takodje konsenzusom i ako je najbolji, bar mi se čini, onaj rimski. Sve ih lepo potrpaš u jednu sobu, zamandališ vrata i dok ne ispale belu raketlu, nema puštanja. Naravno, iz svake Crkve isti broj arhjereja, da se spreči klanovska, rovovska borba. Može tu da padne i model Meletiosa Metaksakisa (ko da više), ali to je opet problem iza zatvorenih vrata sabornosti. Ali da bude samo jednoj Crkvi Vlast, Čast i Mast, to neće da može, jer će svi resto da mu "jade piliće", kao ovaj grešni Vartolomej i ako, istini za volju, Vatikanu najviše odgovara dijalog sa jednim, a ne sa svih 14 komada pravoslavnih papa. To što je neko od naših pomenuo Makedoniju, pa naravno. Ona i služi, za sada, za potkusurivanje i pravljenje problema gde ga nema, kako nama, tako Bugarima i Grcima, pa ko se prvi seti. Što se tiče Crkve Hristove, toliko, a što se tiče spoljne politike Rusije (sa kojom se slažem iz mnogo razloga), njene umešanosti, takodje iz mnogo razloga i zavrtanje "šarafa" Erdoganu, to u nekoj narednoj priči i ako sam istu ispričao pre nekoliko godina i objavio, pa se sada ostvaruje ta moja "bajka".
  18. Ja više ne znam ko sam, al' kako sam uvek tvrdio, najverovatnije da sam katolikos orthodoxos, jerbo se nikada ne odrekoh ni fide orthodoxa, niti sabornosti, vaseljene niti Svete Majke Crkve. Al' da skupljam vlažna drvca za vatricu, paaaaaaaaaa lagano avvo velečasni Zoran Djurović. To se svakako odnosi na ono što godinama tvrdim, da *partizanovci* nemaju šta da traže van manastira i kelija za koje su se sami odlučili i opredelili, ne bi li bili van svetovnog grešnog života, jer previše talibanišu i to se vidi i oseća u Crkvi i dan danas. Više ih ima na TV nego po manastirima ("obuci se sestro da ne gledam" dok ispijam kafu u Knezu). Ne bih da citiram o.Šmemana i Mitropolita Limasolskog o tim pitanjima, jer ne volim citate.
  19. Nije ovo ni prvina, a ni poslednji put. Godinama je ova taktika u opticaju, da ne ponavljam svoja ranija pisanija. Ništa tu nema skriveno, samo pošteni i časni treba da smognu hrabrosti (jaca) i da potegnu to pitanje, pa šta košta da košta, jer ovako ne ide dalje, pa bio to djakon, pop ili vladika. Ne priznajem "poslušanje" jer poslušanje ne znači "despotizam" i nedodirljivost, a mnogi su navikli na...
×
×
  • Креирај ново...