Најбољи чланови
Популаран садржај
Showing content with the highest reputation on 09/21/20 in all areas
-
Мишљење о Исламу
Bokisd and 3 others је реаговао/ла на Просечан србенда за тема
Извини али пишеш бесмислице. К.мит се не базира на клетви него н благослову Божијем да изабере к. Лазара за мученика. Он се уочи битке приволео царству небеском. Ми никако нисмо могли да будемо победници јер смо изубили владара исто тако и турци али су они били сила па смо морали да им паднемо под вазалство. Дакле ми смо скоро целокупну расположиву војску изгубили, остао је Ђ. Бранковић и зато га је народ етикетирао за издајника, што исорија тврди да није био али то је поредна ствар када је К.Мит у питању4 points -
Zašto neki ljudi imaju teži krst?
Н И Н Е and 3 others је реаговао/ла на Млађи Катон за тема
Мислим да се не може дати једнозначан одговор, а о томе Јеванђеље најбоље сведочи - неко да би прославио Бога, неко да би се смирио, неко јер је јачи... Дакле, може бити било који од тих разлога, па се из тога виде величанственост Божијег промислу, што смем да посведочим и личним искуством. Често ћете и код Отаца наћи доста поука о подношењу крста, а оне се своде на то да их треба подносити без роптања и са захвалношћу.4 points -
Мишљење о Исламу
Smaragdni kamičak and 2 others је реаговао/ла на Јеврем за тема
Изгледа да му је успело, пошто му је тело нетрулежно.3 points -
Zašto neki ljudi imaju teži krst?
J_a_n_a and 2 others је реаговао/ла на Драгана Милошевић за тема
Питам се, питам... Лакше се тежим путем долази до Циља. Кад би, у лагодним тренуцима, човек тражио и нашао Бога?3 points -
Према мери болести добијају се лекови, свакоме различити, некоме горчи некоме слађи, али свакоме по мери сопствене болести. Свака прича је прича за себе, нема тежег и лакшег крста из Божије перспективе....из наше можда да . Прича свакоме позната Жалио се човек Богу да му је дао претежак крст, и Бог га уведе на једна врата у којој је било велико мноштво крстова различитих величина, и каже му да бира. Он бирао, бирао и изабрао најмањи. И задовољан показује Богу крст који је изабрао, да би од Бога добио одговор да је изабрао исти онај крст који му је и он доделио.3 points
-
Секс пре брака
Вилер Текс and 2 others је реаговао/ла на djordje.pesic за тема
Aj ti ovde okaci svoju sliku pa da proverimo jesi li ruzan ko sto pricas3 points -
Архимандрит Андреј (Конанос) је одлучио да напусти свештеничку службу
obi-wan and 2 others је реаговао/ла на Родољуб Лазић за тема
Од свих текстова које сам прочитао, можда има 10% оних који би се овако могли квалификовати. Претеривање. И још једном: то што ја имам клемпаве уши, не значи да ти ниси разрок. Није добро да епископи буду надобудни господари. То Христос није учио. "Ко хоће да буде први, нека буде свима слуга". Они треба да буду очеви, са истинским ауторитетом. Ауторитетом унутарњег интегритета и љубави. Али када нису такви, да ли свештеник треба да напусти свештенство? Да ли се он заветовао Христу или је потписао са епископом уговор о раду у епископовој фирми? Па пошто му се епископ као директор не допада, а и колеге су непоштене и завидљиве, реши да да отказ. То сваки свештеник треба себи да одговори. И то пре него што се прихвати свештеничког служења. Па у зависности од одговора који сам себи да, нека одлучи да ли да се прихвати тог чина или не. А ако свештеници се одричу свештенства због епископа и браће свештеника, шта треба да раде лаици који нису задовољни својим епископом и својим свештеником? Да се раскрсте? Логика коју имају о. Олег и истомишљеници нужно води ка томе.3 points -
Архимандрит Андреј (Конанос) је одлучио да напусти свештеничку службу
obi-wan and one other је реаговао/ла на Вилер Текс за тема
Човек је напусито свештенство- Нажалост. Дешава се. Не желим да се упуштам у разлоге тога, то ће он видети са Богом шта како куда. Желим да прокоментаришем само изјаву да је напустио организацију. Мени је тужно да неко може Цркву тако да окарактерише, шта год да га је навело на то. Нек је човек жив и здрав али Црква није организација. Друга ствар, његову личну одлуку су кренули да бране разни либерали и ту смо видели милион неких јефтиних и плитких "психолошких" коментара и обичну промоцију ултра либералних ставова. Дакле ниђе тог човека Андреаса Конанос, већ либералних ставова који се морају промовисати.2 points -
Архимандрит Андреј (Конанос) је одлучио да напусти свештеничку службу
fsa and one other је реаговао/ла на uomo del Ve.Te. за тема
fsa vs Родољуб Лазић.... окршај код ОК.... полако, полако чекајте.... без свађе ако може икако - барем данас....2 points -
2 points
-
Мишљење о Исламу
Pedja.jo and one other је реаговао/ла на Родољуб Лазић за тема
Ето таман сам написаао, а изгледа се Пеђа "вратио на колосек".2 points -
Zašto neki ljudi imaju teži krst?
Млађи Катон and one other је реаговао/ла на J_a_n_a за тема
Možda zato što jedino trpljenjem i kroz iskušenja mogu postati bolji i doneti plod.2 points -
Predsednik Severne Makedonije zatražio priznavanje Makedonske pravoslavne crkve
Agaton Vuzman and one other је реаговао/ла на Тражитељ за тема
Знам да је реторичко питање јер је одговор свима јасан: јер је МПЦ државни пројекат заснован истој оној идеологији коју пропагира Мило Ђукановић, са својом идејом "Православне цркве у ЦГ". Данас није популарно да се о томе говори јер себе хипнотишемо да је С. Македонија пријатељска држава, на основу чињенице да је народ доле генерално пријатељски расположен према Србима, али идеологија која је створила "Македонију" део је исте оне идеологије која је од свих католика направила Хрвате, од муслимана створила нацију (наравно, само од муслимана српскохрватског језика, албанске и турске муслимане нико није проглашавао и за шта друго осим за Албанце и Турке!), а на тлу државе Србије "македонску нацију". Намерно истичем само С. Македонију, јер иако је Црна Гора формално била прикључена Србији, ЦГ је бар била српска држава која је своју самосталност и државност сама стекла, нису морали то да им дају Тито и банда. У С. Македонији је ситуација само тим блажа што они у прошлости и нису били неки ватрени Срби него увек осцилирали између умереног српства и умереног бугарства, па су тако и лакше могли да преко ноћи постану нова нација без прогона и грађанских ратова. Ми смо олако заборавили крв и кости наших (а не северномакедонских) прадедова које су остављене тамо како би се Македонија ослободила, олако смо заборавили да су и Душаново Скопље и Марков Прилеп једнако српске светиње као и Пећ и Призрен. И управо кад гледам како данашње генерације не маре ни 5% за изгубљено Скопље, Скадар или Прилеп, све сам убеђенији да ће и генерације наших синова и унука на исти начин посматрати и Косово. Удбашка црква којој политичари боксују аутокефалност. Највећа иронија је што је и сама СПЦ рекла да може аутокефалност, али да се испоштује процедура издвајања. Њихов проблем је што они негирају да су икад били део СПЦ, а сами икад део истог народа као што је онај у Србији. Искрено, мислим да треба по сваку цену градити боље односе са Албанијом и Бугарском, док још може, и препустити им "Северњаке" да их поделе између себе. Бугари су бар показали да знају шта је држава и да не продају националност за партијску књижицу.2 points -
Da li Kina kreće nizbrdo?
haveaniceday and one other је реаговао/ла на Edmund за тема
Couldn`t agree more!2 points -
Мишљење о Исламу
Просечан србенда and one other је реаговао/ла на Јеврем за тема
Да и то је питање. Можда знају отприлике. А што се тиче "окупације", не бих тако назвао, нарочито зато што је то царство било српско-ромејско. Код Ромеја (Византинаца) је било и оних који су били за Душана, али и противника. Имамо и случај противљења Душановом крунисању за цара, као и потоњу анатему. Историја је јасна по том питању. Постоје оновременски извори који о томе говоре. Да предупредим албанско питање - једноставно, нема албанске државе до 20. века, тако да се не може говорити о окупацији - територија је била углавном византијска, а касније српска. Интересантно је да се тада по први пут јављају и албански (арбанашки) великаши, које је цар Душан поставио за обласну господу. У сваком случају, то је средњи век, не може се говорити у контексту савременог доба.2 points -
Мишљење о Исламу
Просечан србенда and one other је реаговао/ла на Родољуб Лазић за тема
...и тако су дуго и опуштено ћаскали о турској и српској историји и географији, о Душановоом царству, турским серијама, о ко-зна-чему-све-не...2 points -
Мишљење о Исламу
Млађи Катон and one other је реаговао/ла на Јеврем за тема
Верујем да образован Турчин зна турску историју и докле је Турска допирала. такође верујем и да 50% Срба не зна сопствену историју. О географији да не говоримо.2 points -
Drugar pazi ovako Saglasan sam sa tobom da svaka zemlja malo "kiti" soju istoriju ali nisam saglasan sa time da Turci nemaju pojma da su nekada osvajali Srbiju i da im je bila nebitna usputna zemlja To sto veliki broj turaka ne zna gde je Srbija i da li su ikada osvajali ovde je apsilutno irelevantno, veruj, da Turska nema more ni veliki broj mladih Srba ne bi znao gde je Turska. Uopste je lose poznavanje geografije trend kod ljudi, pa sami Amerikani ne umeju da nabroje 5 evropskih zemalja, itd.2 points
-
2 points
-
zato što su došli na posao u 4 ujutro...mi što smo došli u minut do 12 noću...dobijamo istu platu ...apropro priče iz jevanelja2 points
-
Мишљење о Исламу
Млађи Катон and one other је реаговао/ла на Pedja.jo за тема
Pa nedavno sam negde procitao da je neki turski politicar izjavio kako Sultan Mehmed Fatih nije upao u Konstantinopolj i pretvorio Aja Sofiju u dzamiju nego ju je UREDNO KUPIO od crkve hahahahahahah samo me zanima kako je moguce da NI JEDAN ali bukvalno NI JEDAN zvanicni istorijski izvor ni iz islamskog ni iz hriscanskog sveta ne govori o toj kupovini, pazi nije to mala stvar ej, kupiti najimpozantniju gradjevinu tog dela sveta tada, to bi se znalo nasiroko. Turci su cak snimili i film neki niskobudzetni gde kao Mehmed ulazi u Aja Sofiju, u noj preplaseni hriscani i on im kaze nesto "Ne bojte se sad ste slobodni" hahahahahahahahahahahha Bruka brate, znaci dno dna, ali jbg nemas druge kad se stidis svoje proslosti pa moras da je peres.2 points -
Презвитер Никола Мићаковић - нови посленик Винограда Господњег
александар живаљев and one other је реаговао/ла на Поуке.орг - инфо за a Странице
Његова Светост Патријарх српски Г. Иринеј служио је у недељу, 20. септембра 2020. године, Свету архијерејску Литургију у Храму Светог Пантелејмона у београдском насељу Миријево, а Црква Христова постала је овога дана богатија за новог посленика на Њиви Господњој - Свјатјејши Патријарх је овом приликом у чин свештеника рукоположио ђакона Николу Мићаковића. Звучни запис беседе Након Великог входа, отац Никола је положио свештеничку заклетву у којој се поред осталог истиче да ће делима сведочити Јеванђеље из кога ће поучавати своју заједницу, и сам учити. "Aксиос!" – клицала је многобројна парохијска заједница оцу Николи који њој служи дуже од године, потврђујући да је достојан примљеног чина. Његова Светост Патријарх Иринеј је у беседи на Јеванђелску причу поучио да је сваки недељни дан слика Васкрсења, темеља наше вере, за који су пострадали апостоли и многобројни хришћани кроз време. Патријарху су саслуживали свештеници Јован Јефтeнић, Боривоје Петрић, Вукашин Теофиловић и Стеван Вукић, протођакон Стевица Рапајић који је читао Јеванђеље, новорукоположени отац Никола Мићаковић, ђакон Милојко Топаловић, у молитвеном присуству свештеника Зорана Радојевића старешине храма, као и ђакона Драгана Симикића, уз појање храмовног мешовитог и дечјег хора и певнице, за којом су били дипломирани теолози г. Томислав Крчмар, г. Миодраг Ото, појци г. Војислав Ћирковић и г. Драган Јанковић, као и одговарање многобројног верујућег народа. После Свете архијерејске Литургије уприличена је, у крипти овога светог храма у изградњи, трпеза љубави, припремљена заслугом братства и благочестиве заједнице коју красе чланови свих узраста, међу којима су многобројне младе породице са пуно деце. За трпезом је Патријарх српски Иринеј пожелео новорукоположеном свештенику Николи да му благодат Божја, коју је добио чином рукоположења, буде на помоћ да испуни све оно што Господ и Црква Божја желе од њега. Подсетивши да је свештеничка служба одговорна пред Богом и народом, али и да "имамо велике узоре", као и да је "тешко следити примере" али и да је то "једини начин и пут да наставимо мисију", Патријарх је додао: "Поље је велико, посла је много, нас има колико нас има, али смо сви дужни да учинимо потребно да испунимо своју службу" (део обраћања је на крају). Отац Никола Мићаковић је заблагодарио Господу, Његовој Светости Патријарху, потом свештеном братству на љубави, као и монахињама Манастира Враћевшница крај којих је растао, сетивши се блажене успомене игуманије Евдокије, као и садашње игуманије Ксеније, потом је заблагодарио на подршци и љубави пријатељима и породици, супрузи Јовани са којом има два сина, Петра и Лазара. Отац Никола је казао да ће се трудити да узраста у најважнијем, пребивању у Љубави, са Богом и ближњима, по речима Апостола, да "буде свима све" (део обраћања је на крају). * * * Свештеник Никола Мићаковић саслужитељ је Олтара храма Светог Пантелејмона од 2019. године. Тог лета Господњег, на Благовести, 7. априла, рукоположен у ђаконски чин од руке Његове Светости Патријарха српског Г. Иринеја током Свете архијерејске Литургије у београдском катедралном храму Светог архангела Михаила – Саборној цркви, где је службовао од 2010. године као помоћник свештеника, а од 2014. као појац, препознатљивог, ванредног гласа. Завршио је Богословију у Крагујевцу (генерација уписана 2004. године) и Православни Богословски факултет Универзитета у Београду. Родом је из Шумадије, село Коњуша код Горњег Милановца, околина Манастира Враћевшнице, уз чије је сестринство духовно узрастао. У свету тајну брака са Јованом, у којој је 2018. године добио сина Петра, а две године касније сина Лазара, увео га је 2016. године у београдској Саборној цркви Преосвећени Епископ нишки Г. Арсеније, тадашњи викар Његове Светости. Као што је у парохијској заједници Саборне цркве отац Никола био веома цењен од стране братства и верног народа, тако је и сада поштован од свештенства и многобројних парохијана миријевског Храма Светог Пантелејмона. Извор: Радио Слово љубве2 points -
Poenta je u tome sto pacifisticki Islam promovisu zapadnjaci lol....dok se vecina Islamskih Sheika ogradjuje od toga, zapravo jedan jedini Imam se javno oglasio da je on ZA REFORMI ISLAMA, mislim da je to Imam Tawhidi (Shia musliman) i zato spada u NAJOMRAZENIJE IMAME ISLAMSKO SVETA, neki ga cak nazivaju i kufarom a dobijao je i pretnje smrcu. Cisto dokaz da Islam NE MOZE biti reformisan. Ako je Muhamed rekao UBIJ ti to ne mzoes da reformises jer si onda kontra od Muhameda i to vise NIJE ISLAM Kazem, sreca i hvala Bogu sto u 21 veku vecinu muslimana zabole za praktikovanje pa su uglavnom sekularni muslimani, iliti muslimani samo deklarativno, vise na islam gledaju kao na OBICAJ nego na veru. 90% mladih nije presmrdelo pored kurana a dosta njih ni za hadise ne zna.2 points
-
Da li Kina kreće nizbrdo?
Драшко and one other је реаговао/ла на haveaniceday за тема
Jeste, zato sto kapitalizam nagradjuje inovativnost. Najbolji primer ti je Nikola Tesla. Da je ostao u Srbiji, polu raspaloj zemlji gde bi morao da se lakta sa raznoraznim birokratama verovatno ne bi nikada nista napravio. Medjutim tesla je otisao u ameriku, gde je dobio milione (danas bi to bili bilioni) da bude inovativan jer je kapitalisticko slobodno trziste prepoznalo njegovu inovativnost i dozvolilo trzistu da alocira novce ka njemu. Inovativni su individualni ljudi, a kapitalizam je samo najbolji sistem koji takvima omogucava da zarade novac i plasiraju svoje inovacije. Za razliku od recimo komunista u rusiji koji se fokusiraju na neke generalne brojek tipa da sto pre opismene sto veci broj ljudi da zna algebru, i da posalju gomilu metala u svemir uz pomoc hemijske reakcije... Hriscanski moral i kultura su rezultovali u tome. To je moje misljenje. Nacionalne drzave, prastanje drugim ljudima, saradnja, pismenost, postena trgovina, ljudska prava, jednakost medju zakonom - sve je posledica kulture koju je iznegovalo i stvorilo hriscanstvo. Slazem se, zato sam objasnio gore da mislim da je u pitanju kultura koju je u evropi iznegovalo hriscanstvo. Kaptializam, demokratija, ljudska prava itd.. su sve posledice toga. I to se slazem, samo ne pripisujem to rasi, koliko pripisujem kulturi. Ko dobro iskopira kulturu dobice slicne rezultate. Japanci su naprimer zadrzali dosta svoje kulture sto se tice predanosti radu, ali su iskopirali dosta i evropske. Zato su inovaitvni, ako ne i inovativniji od evropljana(amerikanaca, australijanaca). Gledaj ovako.. ti si pametan, vredan i pedatan lik u to ne sumnjam.... bez obzira sto se ne slazemo politicki, cim radis za neke zabare vec decenijama znaci da da si produktivan i vredan. I one olovke kako si pravio, vidi se pedantnost i posvecenost poslu. Ali Srbija zbog loseg sistema koji imamo je ruinirala ovo trziste rada, i time te oterala .... ovde jednostavno nema (makar nije imalo) posla za tebe i tvoju porodicu, nema dobrih skola za tvoju decu, dobrog zdravstva itd. U korenu svega toga je ekonomija. Ti si sada otisao u Italiju i tamo doprinosis svojom vrednoscu i produktivnoscu. Nisi ti za to kriv, vec Srpski sistem. E sad ti si jedan covek Barone, al gde je 100 drugih!? Evo ti drugi primer, moj najbolji drug iz srednje skole je statisticar, doktor matematike.. a znas gde? Pa u svabiji... dobio je stipendiju nemacku da tamo zavrsi doktorat. A znas sta mu repbulika srbija trazi? Republika Srbija mu trazi 10 000 eura da mu prizna master iz italije i doktorat iz nemacke... ... e sad vidis zasto ja tako mislim.... njega ne koci nemacka, njega ne koci nista drugo do drzave i birokrata koji gledaju da ga opeljese na svakom kroaku.. i oni su ga i oterali iz ove zemlje bas kao i tebe... zato se ja zalazem za one stvari o kojima smo pricali sto se tice drzave, poreza itd... Japanci su uradili suprotno.. zadrzali su svoje karakteristike koje se ticu mnogih stvari ali su iskopirali ekonomski dobar model. Zato su i pokidali amerikance u auto-trci. Ako odes danas u ameriku svi voze japanske automobile, po neko evropske ... a vecina americkih auto kompanija su propale, sa izuzetkom forda, koji vazi za jednog od najinovativnijih proizvodjaca automobila.... ono Henri Ford je bikvalno izmislio moderni proces proizvodnej automobila...2 points -
Секс пре брака
Вилер Текс and one other је реаговао/ла на Јанко за тема
Говорим о теби, о нама који смо (релативно) здрави телом. Не мешај бабе и жабе. Кажем ти да су ТВОЈЕ мисли негативне, и да је то трасиран пут ка лошем у животу. То што пребацујеш поруку теби на друге опет говори више о теби него о другима. Чим си овде и пишеш нит` си болестан нити гладан. Узгред, ниси постављао питања, већ ређао констатације. Никакав проблем, сам бираш пут. Само немој да кукаш на жене због својих погрешних избора. Знам доста добрих девојака које би се радо удале али им не пада на памет да врше психоанализу негативних ликова обузетих апокалипсом, осуђивањем, пребацивањем кривице на друге и чега све не. Не треба им то у животу. А ти то управо радиш овде свим девојкама које читају. Ево чак ти је и Сања рекла да се оканеш ћорава посла - али не вреди...2 points -
2 points
-
Шмеман учи супротно:1 point
-
Početak postameričkog veka
Тражитељ је реаговао/ла на Justin Waters за тема
Zapad vekovima poriče pravo na zasebno postojanje drugim civilizacijama. Čitav svet trebalo je da postane Zapad. Sada je ta naivna ideja konačno doživela poraz Propadanje Amerike nemoguće je odvojiti od uspona Kine, uočava američki politički analitičar Aris Rusinos. To je tema koja danas dominira diskusijama o političkoj budućnosti sveta. Ali paralelno s opadanjem američke moći i njenog, sve upitnijeg, „moralnog autoriteta“, sada širom Evroazije jača model „civilizacijske države“ ili „države-civilizacije“: „Rezimirajući civilizacijsko-državni model, politički teoretičar Adrijan Pabst primećuje da `u Kini i Rusiji vladajuće klase odbacuju zapadni liberalizam i širenje globalnog tržišnog društva. One definišu svoje zemlje kao karakteristične civilizacije, sa svojim jedinstvenim kulturnim vrednostima i političkim institucijama`.“ To je ono što se na Zapadu naziva „autokratijama“, „autoritarnim režimima“ i „diktaturama“. Ali od Kine do Indije, i od Rusije preko Irana do Turske, velike i srednje velike evroazijske sile „iscrtavaju ideološku sukcesiju od predliberalnih carstava u kojima traže svoje poreklo, iznova oblikujući svoje nedemokratske, statičke političke sisteme kao izvor snage a ne slabosti, i tako preokreću onaj liberalno-demokratski trijumfalizam s kraja XX veka“. Suprotan pokret od ovog je upravo taj „liberalno-demokratski trijumfalizam“, ovaploćen u demokratskim, „obojenim revolucijama“; od onih „plišanih“, kojima su oborene „narodne demokratije“ – socijalistički režimi Istočne Evrope i potom razbijen Sovjetski Savez i Jugoslavija (ne uvek „plišano“ i mirno već često u krvi), do takozvanog Arapskog proleća, ili savremenih „obojenih revolucija“, uspešnih ili neuspešnih, u Ukrajini, Gruziji, Siriji, Venecueli ili Belorusiji. Planetarna Amerika Naizgled, to su pokreti koji teže „slobodi“. Ova težnja je u čudnoj protivrečnosti sa činjenicom da su sve one, bez izuzetka, danas diktirane, organizovane i potpomagane iz jednog strateškog i logističkog centra: Sjedinjenih Američkih Država. Koncept koji ih pokreće je američka, u stvari liberalna definicija „slobode“. Zapravo, reč je o modelu liberalne, uniformne i jednoobrazne planete, neokonzervativnom „projektu američkog stoleća“, koji je trebalo da, milom ili silom (ali uglavnom silom), učvrsti „American way of life“ kao univerzalan i obavezujući za sve – kao jedinstveni model i uzor za čitavo čovečanstvo. Koncept koji raskida s idejom o SAD kao nacionalnoj državi (Amerika to nije ni bila od samog početka), i pretvara je u Svetsku državu (World State), kojom upravlja Svetska vlada, odnosno čitav svet u utopijsku „planetarnu Ameriku“. „Amerika od tog trenutka pretenduje da svuda proširi jedinstveni kod koji prodire u život naroda i država tisućama raznih puteva – kao globalna mreža – kroz tehnologije, tržišnu ekonomiju, politički model liberalne demokratije, informacione sisteme, klišee masovne kulture, uspostavljanje otvorene strateške kontrole Amerikanaca i njihovih satelita nad geopolitičkim tokovima…“ (Aleksandar Dugin: Četvrta politička teorija). Ponovimo: jedina američka definicija slobode je ona liberalna. Pojam „Zapada“ u stvari obuhvata niz zemalja okupljenih oko takozvanih liberalnih vrednosti, zbog čega Zapad ne predstavlja, niti može da predstavlja civilizaciju u pravom smislu reči. „Postoji li uopšte Zapad“, pita se Rusinos, „kao koherentan i čvrstim granicama odvojen entitet (civilizacija)? Ili je Zapad, poput liberalizma u ovoj fazi samo ideologija koja opravdava postojanje američke imperije“, odnosno „ideološko sredstvo koje američki imperijalizam koristi kako bi Evropu trajno vezao za sebe“ (Klaudio Muti)? „LIBERALIZAM – BOG KOJI JE PAO“ Danas su „obojene revolucije“, a ne više direktne vojne intervencije, glavno oružje kojim posustala „zapadna imperija“ („Zapad“, a to znači pre svega SAD) nastoji da zaustavi ili barem odgodi sopstveni pad, uspostavljajući privremenu geopolitičku kontrolu nad pojedinim državama i važnim regijama. Da li je ovaj „trijumfalistički talas“, pokrenut još kasnih 80-ih godina prošlog veka, najzad stigao do svog kraja? Ovaj „liberalni univerzalizam“ bio je od početka lažan, dodaje britanski analitičar Alister Kruk, i služio je isključivo evropskoj (kasnije američkoj) potrebi da ozakoni i opravda sopstveni kolonijalizam. I sada se konačno „razotkriva mračna `tajna` liberalizma: njegovi osnovni principi mogli su se projektovati kao univerzalni samo dok su bili podržavani silom“: „Danas, s padom meke američke moći i američkim društvom u kome se otkrivaju duboke unutrašnje pukotine, više se ne može održati čak ni ta iluzija univerzalizma“. Paralelno sa „liberalizmom, široko shvaćenim kao Bog koji je pao“, pojavljuju se alternative liberalnom projektu, nudeći se kao odvojene, podjednako ubedljive `civilizacijske države`. One odbacuju zapadni model nacionalne države. Kao civilizacijske države, one se obrazuju u prvom redu na kulturi“ – na kulturnom nasleđu, a ne na usko političkim zahtevima. „Povezana sa civilizacijom, država ima najvažniji zadatak da zaštiti određenu kulturnu tradiciju. Njen doseg obuhvata sve regije u kojima je ta kultura dominantna.“ Predsednici Kine i Rusije u obilasku Kremlja nakon bilateralnog sastanka, Moskva, 5. jun 2019. (Foto: ALEXEY DRUZHININ/AFP/Getty Images) Širom sveta danas je na delu, podvlači Kruk, „snažna centrifugalna dinamika“. Budući da je liberalizam izgubio sopstveni stup moći (onaj američki), Evropa, shvaćena kao „drugi stup liberalnog poretka“, ili samo kao američka ispostava na evropskom tlu, „najzad je ostala gola“. Do sada evropski projekat bio je skriven pod okrilje američke „tvrde moći“, kao puki „dodatak američkoj civilizacijskoj misiji, ali s tim je konačno završeno: Tramp je Evropu već nazvao neprijateljem Amerike, ravnopravno sa Kinom. SAD više nisu dobroćudni ujak Evrope koji raspoređuje svoju čvrstu moć kad god se Evropa zaplete“. Iz tog razloga, ni stara liberalna paradigma više ne može biti nastavljena – zato što je američka moć snažno erodirala, i zato što se njene osnovne vrednosti radikalizuju i postaju oružje u ogorčenoj borbi koja se vodi „između klasičnih američkih i evropskih liberala, kao i američkih hrišćanskih konzervativaca“. Osim toga, „danas mlađa generacija američkih liberala glasno tvrdi ne samo da je stara liberalna paradigma iluzorna već da nikad nije bila ništa više od paravana koji prikriva ugnjetavanje – bilo `kod kuće`, bilo ono kolonijalno, rasističko ili imperijalističko; moralna mrlja koja se može očistiti samo kroz iskupljenje“. KINA KAO „CIVILIZACIJSKA DRŽAVA“ S tim u vezi, politički teoretičar Kristofer Koker nas podseća da „ni Grci, kao ni Evropljani iz šesnaestog veka (…) nisu sebe smatrali `zapadnjacima`, i da termin `Zapad` potiče tek sa kraja XVIII veka“. Stvoren je u epohi prosvetiteljstva, kako bi označio jednu novu, ili navodno jedinu postojeću i tobože „univerzalnu civilizaciju“. „I upravo su nas univerzalizujuće tendencije sadržane u prosvetiteljskom liberalnom projektu dovele do sadašnjeg zastoja“. U tom smislu, Amerika nije zasebna civilizacija, a nije čak ni avangarda ni povlašćena tvrđava „Zapada“ već samo agresivni hegemon, „anticivilizacija u kojoj se rastvara raznolikost evropskih i drugih kultura, u korozivnom rastvaraču globalnog kapitala“. Kako primećuje bivši portugalski ministar inostranih poslova Bruno Makais, u eseju Napad civilizacijske države, ove globalne težnje liberalizma odvojile su zauvek Evropu od njenih kulturnih korena: „Zapadna društva žrtvovala su svoje specifične kulture zarad ovog univerzalnog projekta. Ne može se više nigde naći stara tapiserija tradicija i običaja ili vizija dobrog života u tim društvima.“ Međutim, danas jedan bauk proganja takav „liberalni Zapad“, u kome su se rastvorile sve evropske tradicije, zaključuje Rusinos: uspon „država-civilizacija“, uz konstataciju da „Zapad“ nema adekvatan odgovor na pojavu samouverenih sila koje se grade na sopstvenim kulturnim korenima. Primer za to je Kina, zemlja koja se nije odrekla svog komunističkog nasleđa, ali to je tek jedna strana medalje. Kristofer Koker, u svojoj knjizi Uspon civilizacijske države (The Rise of the Civilizational State, 2019), tvrdi da je „prelaz (Kine) u konfučijanizam počeo 2005. godine, kada je predsednik Hu Đintao pozdravio konfučijanski koncept socijalne harmonije i dao instrukcije partijskim kadrovima za izgradnju `harmoničnog društva`“. Moguće je da ovo nije tačan trenutak „prelaza“, čak i da se „prelaz“ nikad nije ni odigrao već da je Kina oduvek, čak i u periodu Kulturne revolucije, „bila i ostala kineska“, te da su arhetipovi „Podnebeskog carstva“, stvoreni još pre početka nove ere, u svojoj čistoj formi vaskrsli upravo u revolucionarnoj Kini. „Revolucionarni voluntarizam“ Maove epohe zbrisao je sve preživele i neokolonijalne strukture, omogućavajući za zapadnjake paradoksalnu sintezu tradicionalnog i revolucionarnog, koja je oblikovala lik savremene Kine. „Ali bilo kako bilo, tokom vladavine njegovog naslednika Sija (Đinpinga), Kina je kao suparnička civilizacijska država zaista prodrla u zapadnu svest. Dolazak Sija Đinpinga na mesto kineskog predsednika 2012. godine izbacio je u prvi plan ideju `civilizacijske države` u političkom diskursu“, dodaje indijski naučnik za međunarodne odnose Ravi Dut Bajpai, „jer Si veruje da se civilizacija gradi na duši zemlje ili naroda“. SPOJ SAVREMENOG I DREVNOG Nema sumnje da Kina, kao moćna sila današnjeg doba, počiva na veoma drevnom civilizacijskom etosu: godine 2012. kineski politički teoretičar Zang Veivei sa ponosom je primetio da je „Kina sada jedina zemlja na svetu koja je spojila najdužu kontinuiranu civilizaciju sa ogromnom savremenom državom… Najduža svetska civilizacija na svetu omogućila je da kineske tradicije evoluiraju, razvijaju se i prilagođavaju u gotovo svim granama ljudskog znanja i prakse, poput političkog upravljanja, ekonomije, obrazovanja, umetnosti, muzike, literature, arhitekture, oružanih snaga, sporta, ishrane i medicine. Izvorna, kontinuirana i endogena priroda ovih tradicija zaista je retka ili čak jedinstvena u svetu.“ Jednom rečju: „Kina koristi svoje drevne tradicije i mudrost, a njena današnja nadmoćnost prirodna je posledica toga.“ Za razliku od Zapada, koji „ne prestaje da se menja“ i koji je razorio sve nasleđene kulturne tradicije, „neprestano tražeći napredak i uređujući svoja društva u skladu sa intelektualnim modama trenutka“, ovde je reč o snažno centralizovanoj državi, duboko posvećenoj sopstvenoj kulturnoj tradiciji; o državi sa istorijom dugom preko 4.000 godina, sa „efikasnom birokratskom (upravljačkom) klasom koja je odana konfučijanskim vrednostima i koja preferira stabilnost i društvenu harmoniju u odnosu na slobodu“. Da se Rimsko carstvo nije raspalo već doživelo neku vrstu transformacije i prilagođavanja, dodaje Veivei, možda je današnja Evropa mogla postati „civilizacijska država srednje veličine“, ali prilika za ovakav scenario definitivno je propuštena. Antička kraljevska palata Zabranjenog grada u Pekingu (Foto: zhaojiankang/Getty Images) Privlačnost civilizacijsko-državnog modela nije ograničena jedino na Kinu. Niz evroazijskih sila danas usvaja model „civilizacijske države“ u pokušaju da se odvoje od „paralizovanog liberalnog poretka, koji posrće iz krize u krizu, pri čemu još nije umro, ali nije ni dobio naslednika sposobnog za život“. „Pod predsednikom Putinom“, uočava Rusinos, „druga velika evroazijska imperija, Rusija, javno je odustala od evropski fokusiranih liberalizujućih projekata iz devedesetih – perioda dramatičnog ekonomskog i društvenog kolapsa, vođenog odanošću politici zapadnih liberalnih teoretičara – zbog sopstvenog kulturnog puta ili posebnog puta jedinstvene ruske civilizacije usredsređene na svemoćnu državu.“ RUSIJA NIJE EVROPSKA ZEMLjA? Putin je pri tome prešao dug put: od stava da je „Rusija evropska zemlja“ (što je značilo: deo „Zapada“, deo zapadnog sveta), do stanovišta da je Rusija zasebna civilizacija, a ne jedna od mnogobrojnih evropskih „država-nacija“. „U obraćanju klubu Valdai 2013. godine, Putin je naglasio da se Rusija `uvek razvijala kao `civilizacija-država`, ojačana ruskim narodom, ruskim jezikom, ruskom kulturom, Ruskom pravoslavnom crkvom i drugim tradicionalnim religijama zemlje. Upravo je državno-civilizacijski model oblikovao našu državnu politiku.“ Ovo stanovište još je jasnije izraženo u govoru ispred ruske Savezne skupštine 2012. godine, kada je predsednik Putin izjavio da „moramo poštovati jedinstveno iskustvo koje su nam preneli naši preci. Vekovima se Rusija (od samog početka) razvijala kao multietnička nacija, kao državno-civilizacijska sjedinjenost ruskog naroda, ruskog jezika i ruske kulture, stvorene za sve nas, ujedinjujući nas i sprečavajući da se rastopimo u ovom raznolikom svetu“. Rusija je, počev od ranih 2000-ih, izabrala sopstveni put, ili se samo vratila sopstvenom nasleđu i sopstvenom imperijalnom projektu, posle kratkotrajnog i neuspešnog liberalnog eksperimenta, odbijajući da sebe definiše kao Evropu ili Aziju, Istok ili Zapad. Rečima bivšeg Putinovog savetnika Vladislava Surkova: „Sudbina Rusije je sudbina civilizacijske države, nalik na Vizantiju, civilizaciju koja je apsorbovala Istok i Zapad. U isto vreme evropska i azijska, i iz tog istog razloga ni sasvim azijska, ni sasvim evropska.“ Ali to je stari motiv, koji se ponavlja počev od filozofa istorije Nikolaja Danilevskog i ruskog mislioca i pisca Konstantina Leontjeva, koji je naglašavao rusku „istočnost“, „vizantizam“, „azijstvo“, preko ruskih evroazijaca, mladorusa ili nacional-boljševika, sve do savremenih neoevroazijaca, koji poriču njen (isključivo) evropski karakter. Sve u svemu: Rusija nije ni uporište „belog (ruskog) nacionalizma“. Ovakvo poimanje, karakteristično pretežno za Amerikance, bilo liberalne analitičare, bilo poklonike „belog suprematizma“, potiče iz rasnih opsesija Sjedinjenih Država, a ne predstavlja stvarnu ideologiju ruske države, koja ostaje višejezična i multirasna imperija, stvarna civilizacijska država, a ne puka nacija, budući da je „samoodređenje ruskog naroda upravo ovakva multietnička civilizacija“. Rusija je, zapravo, Evroazija: civilizacija sasvim posebnog tipa (a ne mehanički spoj Azije i Evrope), zasebni „kulturno-istorijski tip“ (N. Danilevski), koji ima sopstveni put razvoja, različit ili čak nespojiv sa Evropom ili modernim „Zapadom“. ERDOGAN PROTIV ATATURKA Pozicija „između Evrope i Azije“, to je pozicija još jedne snažne evroazijske sile: Turske, „problematičnog deteta NATO-a“. Turska novovekovna istorija se odvijala u znaku stalnog oscilovanja između dva pola: Istoka i Zapada, Evrope i Azije. Posle Ataturkove revolucije, koja je označila konačni pad Osmanskog carstva, Turska nastoji da se približi ili sasvim integriše u zapadne (evropske) strukture. Ali zapadna orijentacija Turske održavana je silom, neretko ili po pravilu državnim udarima: turska vojska je dugo vremena bila tradicionalni čuvar sekularnog nasleđa Kemala Ataturka i pouzdana brana od islamizma. Pokušaj Turske da se integriše u „Zapad“ imao je samo polovični uspeh: ona postaje veoma važna članica NATO-a, okosnica njegovog „južnog krila“ i odskočna daska američke politike prema Bliskom istoku i Srednjoj Aziji, ali nailazi na čvrsto odbijanje da bude primljena u Evropsku uniju. Redžep Tajip Erdogan drži govor ispred postera na kojima su prikazani Mustafa Kemal Ataturk i on, Ankara, novembar 2014. (Foto: ADEM ALTAN/AFP/Getty Images) Međutim, Turska pod Erdoganom menja zacrtani kurs, i to nije „samovolja novog sultana“ već mnogo i dalekosežniji dublji proces: „Poput Kine, velike predmoderne imperije pomračene usponom Zapada ka globalnoj dominaciji, Turska pod Erdoganom prikriva svoje revanšističke želje pod raskošnim plaštom osmanske prošlosti, omalovažavajući Zapad čak i dok opstanak Erdoganovog režima zavisi od Trampove Amerike i Nemačke Merkelove.“ Događaj od najvećeg simboličnog značaja je pretvaranje Aja Sofije iz muzeja u džamiju. Sekularno nasleđe Ataturka time je i simbolički i stvarno odbačeno. Završilo se doba zalaganja za „pridruživanje Evropi“, kada je Turska bila samo „siromašni podnositelj molbe“: „I baš kao što je Justinijan, ulazeći u svoju veliku novu sabornu crkvu, rekao da je nadmašio Solomona (graditelja hrama), tako je i Erdogan nadmašio Ataturka.“Iran je još jedna evroazijska sila koja se razvija u smeru „države civilizacije“, posebno posle Islamske revolucije, kada je, 1. aprila 1979. godine, imam Homeini proglasio Islamsku Republiku Iran. Islamskom revolucijom Iran je izašao iz orbite Zapada i okrenuo se preporodu potisnute domicilne kulture, na osoben način spajajući tradiciju i savremenost. Od tada do danas Iran predstavlja kamen o koji se spotiču svi planovi Sjedinjenih Američkim Država za hegemoniju nad Bliskim istokom. Iranski uticaji pružaju se danas širom islamskog sveta, pre svega u okvirima takozvanog šiitskog luka, i imaju naglašeno antizapadni, antiimperijalistički i antikolonijalni karakter. SMRT „ZAPADA“ Šta se za to vreme dešava s Evropom, rastrzanom između dva isključiva, međusobno nepomirljiva koncepta – Evrope kao „Zapada“, bazirane na liberalnim i prosvetiteljskim vrednostima, savršeno otelotvorenoj u današnjoj Evropskoj uniji kao produžetku Sjedinjenih Država, i one stvarne, istorijske Evrope kao posebne civilizacije, koja sebe nikad (barem ne do XVIII stoleća) nije videla kao „Zapad“ već kao „središte sveta“? (Tipično za modernu Evropu je da, za razliku od stare Grčke ili Rima, samu sebe više ne doživljava kao „centar sveta“, što je nužan preduslov da preraste u nezavisan geopolitički pol, već kao mesto na periferiji, „na zapadu“ i u senci Amerike.) U govoru koji je prošle godine održao na skupu francuskih ambasadora, predsednik Makron je progovorio o „državama-civilizacijama“, konstatujući da „Kina, Rusija i Indija nisu samo ekonomski rivali, već prave civilizacijske države… koji nisu samo narušile naš međunarodni poredak i preuzele ključnu ulogu u ekonomskom poretku, već su takođe snažno preoblikovale politički poredak i političko mišljenje… sa mnogo više nadahnuća nego mi“. Makron je upozorio i da „civilizacije nestaju“ i da bi Evropa uskoro mogla nestati ukoliko se budući svet bude formirao oko dva velika pola – Kine i SAD – gde bi Evropi, budući da nije uspela da se obrazuje kao nezavisan geopolitički pol, preostao samo jedan izbor: da se prikloni nekom geopolitičkom polu. Odgovor na to pitanje, prema Makronu, treba tražiti „u afirmaciji evropske civilizacije i njenog suvereniteta“. A to nesumnjivo „znači smrt `Zapada` kao civilizacijskog koncepta koji je ušao u široku upotrebu krajem 80-ih godina, u vreme urušavanja Sovjetskog Saveza, i preispitivanje odnosa sa glavnim evropskim saveznikom, SAD“ (Ana Otašević). Makron je zapravo pozvao na „evropsku renesansu“ kao projekat evropske civilizacije, u kojoj bi ključnu intelektualnu ulogu igrala Francuska, jer je „misija Francuske, njena istorijska sudbina, da vodi Evropu u civilizacijsku obnovu, stvarajući kolektivne narative i kolektivnu maštu“. GEOPOLITIČKI NEPRIJATELj EVROPE O kakvoj evropskoj civilizacije je govorio francuski predsednik? Definisanje suštinske prirode te civilizacije, primećuje Rusinos, mnogo je teže pitanje za savremenu Evropu nego za Kinu ili Rusiju. Dok se države-civilizacije u usponu u Evroaziji određuju „protiv Zapada“ kako bi redefinisale sopstvene civilizacijske projekte, „zapadna“ (evropska) civilizacija se u poslednjih trista godina razvijala u znaku poricanja postojanja (drugih) civilizacija kao jasno ograničenih entiteta. Drugim rečima, čitav svet trebalo je da postane „Zapad“, a sada se ta „naivna vera“ – da će liberalizam, koji potiče iz političkih i kulturnih tradicija Severne i Zapadne Evrope, osvojiti svet – konačno slomila. „Šta sad treba da uradimo s liberalizmom?“, pita se Rusinos. „Makron nas poziva da učvrstimo svoje osećanje pripadnosti posebnoj evropskoj civilizaciji iz doba prosvetiteljstva, ali to je veoma daleko od ubedljive perspektive“, budući da su upravo globalne težnje liberalizma zauvek odvojile Evropu od njenih kulturnih korena. „Do sada kada smo žrtvovali sopstvenu kulturnu tradiciju kako bismo stvorili univerzalni okvir za celokupnu planetu“, dodaje Makais. „Da li sada treba da ostanemo jedini koji ga usvajamo?“ Evropa je danas u padu zahvaljujući upravo „univerzalizujućim mitovima liberalizma“: mitovima „o `svemoćnom Zapadu`, koji arogantno odbacuje `ostatak` sa stanovišta političke superiornosti“. Zastave Evropske unije u Briselu (Foto: European Council/Mario Salerno) Evropa bi, u stvari, morala da se konačno odvoji od „Zapada“ i iluzije „zapadne, judeohrišćanske, privilegovane civilizacije“, kao sasvim veštačkog konstrukta koji promovišu SAD kako bi se najzad vratila sebi. Zadatak je mnogo složeniji i teži nego što izgleda. Amerika ne brani Evropu, niti štiti suverenitet njenih država-nacija; to je zabluda takozvanih evropskih suverenista, koji očekuju da će ih „Amerika osloboditi“, gubeći iz vida geopolitičku logiku „velikih prostora“. Upravo suprotno: ona ih na taj način potčinjava, razbijajući „evropski veliki prostor“. „Danas, ukoliko bi Evropa, u naletu naglo otkrivenog samopoštovanja“, zaključuje italijanski geopolitičar Danijele Pera, „poželela da povrati svoj suverenitet, prvi i neophodan korak bila bi identifikacija svog egzistencijalnog i geopolitičkog neprijatelja. A taj neprijatelj je (bez ikakve sumnje) Amerika.“ Naslovna fotografija: Sarah Silbiger/CQ Roll Call Boris Nad: Novi Standard (Objavljeno u Pečatu)1 point -
1 point
-
1 point
-
1 point
-
Мишљење о Исламу
Просечан србенда је реаговао/ла на Bokisd за тема
Ma, nije bas mit, sv.Knez Lazar je bio velikomucenik za veru hriscansku i rod i svoju zemlju i otadjbinu i odmah posle stradanja na svetom KiM su docekane njegove svete mosti i otada se i slavi kao veliki svetitelj koji je izabrao Carstvo nebesko i junastvo umesto svetskih blaga i carstava. I, tako su se sa njime poistovetili i sav nas srpski narod i Crkva i tako je ostalo sve do danas.1 point -
Музичке жеље и поздрави
Поет је реаговао/ла на Вилер Текс за тема
@Поет Куде си бе? Да се ниси оженио? Специјалн поздрав за све металике!1 point -
Тема о КОРОНАВИРУСУ... све на једном месту
fsa је реаговао/ла на Вилер Текс за тема
0.75 црног домаћег по чоеку. Плећка, ребарца, бут и запоњак јањећи. Парадјз и тврдог сира зера. Аперитив две три шљиве (лозе ко шта воли). Шијемо их. Али ценимо труд. Музика у позадини може да прође само да Баја запјева.1 point -
uz duzno postovanje Janku koga sam malo isprozivao i izvinjavam se javno, ovde je Bojan prilicno u pravu nije svaki put isti, nisu ni pocetne pozicije iste, ali je Janko dobro rekao "live your life" to svako treba da prepozna sta je1 point
-
Pijemo sve od Konjaka do Vinjaka nemoj samo Sqhip cupi please! Nista bez Sumadije, Hercegovine, Rusije, Ukraine.....moze i SPanija i Juzna Amerika :1 point
-
Мишљење о Исламу
Просечан србенда је реаговао/ла на cloudking за тема
Evo: "Islam je najvece zlo koje je ikada postojalo, gore od samog pakla a Muhamed je pedofilcina i bolesnik" Jesam li sada postao clan vase talibanske stranke? jel ovo dovoljno? Jesam li sad dobar i pametan covek?1 point -
Мишљење о Исламу
Просечан србенда је реаговао/ла на Pedja.jo за тема
Ne, ti nemas cime da dokazes da je Isus lema ljude jer je pasus iz Biblije koji si citirao takav da moze iti protumacen dvosmisleno. Pored toga ne postoji ni jedno svedocanstvo da je Isus tukao ljude bicem, to bi I TE KAKO bilo zabelezeno. Dakle nemoj da tvrdis nesto sto ne mozes da dokazes, zvucis kao tvrdoglavo dete koje vice "nisam ja nisam ja nisam ja" ti ovde ispadas najveci taliban.1 point -
Ne nego kad nesto citas citaj u kontekstu, nigde ni jedan apostol u delima apostolsskim iti je Pavle igde zapisao niti jedan od svetih Otaca da je Isus isao u hram i bievao ljude, zapravo ne postoji ni jedan zabelezeni slucaj ni sa sudjenja Hristu da ga je IKO optuzio za bicevanje. Dakle uzeo si pasus koji moze biti dvosmislen i priotumacio si onako kako tebi odgovara da bi to uporedio sa Hadisima u kojima pise NEDVOSMISLENO da je MUHAMED IMAO SEKS SA DETETOM KOJE NIJE USLO U PUBERTET. Dakle toliko neprijatelja Hrista je bilo, tolika mrznja prema njemu da su ga razapeli i NIKO APSOLUTNO NIKO ga nije optuzio za to niti je bio uhapsen od strane rimskih vlasti a da jeste bicevao ljude veruj mi da bi i te kako bio uhapsen jer su fariseji samo gledali da mu nadju nesto da ga optuze. Nemoj da budes plitak kao bara vec koristi glavu i ne uporedjuj neuporedivo jer ispadas smesan i ljudi te ne mogu shvatiti ozbiljno.1 point
-
Jao da, jao da, jao da hahahahahah kao taj srpski vladar bio neki masovni ubica, krvolok, nesto malte ne poput Kralja Teodena iz Gospodara Prstenova dok je bio pod Sarumanovom magijom i oda kao Turci dosli i oslobodili Srbe Gori su od Deretica ozbiljno.1 point
-
Јужна Србија? Мислиш данашња Македонија? Откуд ти да тамо нема муслимана?1 point
-
Jes vidio. Stvarno, žene su Srbiji su bile očarane Sultanima kao i danas. Znaš koliko 'vakih cupi od tamo radi danas u Dubaiu, ehh... Meni su draze Kosovske cupi iskreno. Kad vidim Dua Lipu, Rita, pa ona Era ufff. Prava renesansa... ? Sta pijemo?1 point
-
1 point
-
Uz ogradu, samo da kazem da ovako nesto moze da bude i fotomontaza. Internet je prepun zlonamernih senzacionalista, kojima je jedino stalo da sebi nabave neki klik vise, zato se dobro cuvajte sta i odakle preuzimate kao tvrdnju. To sto je neka (navodna) vernica iz Rumunije poslala nije nikakav dokaz po kome moze da se nedvosmisleno zakljuci da je to sve tacno. Uz ovakvu sliku logicno je i da se kaze gde je ta obuca izlozena i ko je prodaje, a toga nema. A ja sam, za proveru, ubacio sliku u pretragu po slici, i nigde ni traga od Rumunije, ali sam nasao 2 sajta na arapskom, vrlo opskurnog izgleda, gde naslov tvrdi da su tamosnji Kopti besni na tog obucara sto je postavio Bogorodicnu ikonu na obucu. Dakle: 1) jos uvek nema nikakve stvarne potvrde da je ovo tacno, 2) ako i jeste, radi se o nekom relativno malom proizvodjacu iz Egipta, ne iz Rumunije. Drugim recima, sve sto negde nadjete uvek proverite iz vise pravaca, jer postoji solidna sansa da je to laznjak, narocito ako se poziva na senzaciju. Hriscani treba da su istinoljubivi, razume se, stoga ne prekopavajte internet djubre, nego se radije bavite sirenjem neceg mirisnog za nas um. A da je stvarno moguce da i ovako nesto postoji - u to nema nikakve sumnje. Samo proveravajte da li stvarno jeste. ... https://egy-copt.com/show.php?id=7482 https://www.almasryalyoum.com/news/details/19837301 point
-
razdaljina ne znači i odsustvo...1 point
-
Архимандрит Андреј (Конанос) је одлучио да напусти свештеничку службу
fsa је реаговао/ла на Поуке.орг инфо за тема
или није могао да трпи притиске са свих страна... ето и друго објашњење... ко зна...1 point -
Архимандрит Андреј (Конанос) је одлучио да напусти свештеничку службу
fsa је реаговао/ла на uomo del Ve.Te. за тема
Ко је имало/иоле упознат са Грцима, Грчком Православном Црквом код куће и у дијаспори..... зна како ствари стоје..... Неће чоек' више, досадило му да има посла са циганима и циганијом у Цркви.....оће то живота што му је остало (а и сам спомиње живот) да живи ко господи чоек' и да уради, да да све од себе да уради још нешто за Цркву чак и ако није више у клиру.... Жалосно велика трагедија на васељенском ниво (мислим на све помесне Православне Црква), да уместо да људи у Цркви тј. који воде Цркву да буду Господа у сваком погледу и да раде на добро Цркве и да сви раде у једном Господском амбијенту.... ми имамо ситуацију где имамо атмосферу цигана и циганије у Цркви..... и у оваквим околностима се очекује од неког да тегли ко магарац док други ладе..... и причају причице.... Кажем опет неће чоек' да има посла са циганима, циганијом, лешинарима и хијенама у Цркви, зато "одлази", укратко то је то.....1 point -
Музичке жеље и поздрави
fsa је реаговао/ла на Вилер Текс за тема
@Поуке.орг инфо За модераторе и администраторе1 point
Све поруке на форуму, осим званичних саопштења Српске Православне Цркве, су искључиво лична мишљења чланова форума 'Живе Речи Утехе' и уредништво не сноси никакву материјалну и кривичну одговорност услед погрешних информација. Објављивање информација са сајта у некомерцијалне сврхе могуће је само уз навођење URL адресе дискусије. За све друге видове дистрибуције потребно је имати изричиту дозволу администратора Поука.орг и/или аутора порука. Коментари се на сајту Поуке.орг објављују у реалном времену и Администрација се не може сматрати одговорним за написано. Забрањен је говор мржње, псовање, вређање и клеветање. Такав садржај ће бити избрисан чим буде примећен, а аутори могу бити пријављени надлежним институцијама. Чланови имају опцију пријављивања недоличних порука, те непримерен садржај могу пријавити Администрацији. Такође, ако имате проблема са регистрацијом или заборављеном шифром за сајтове Поуке.орг и Црква.нет, пошаљите нам поруку у контакт форми да Вам помогнемо у решавању проблема.
© ☦ 2021 Сва права задржана.