Jump to content

A, što ću? Mora se živjet’!

Оцени ову тему


Препоручена порука

Kako izgleda borba sa rakom, znaju oni koji su se suočili sa ovom opakom bolešću. Marica Brkić iz sela Svetozar Miletić u Bosni je jedna od takvih boraca. Njenu pričuvam prenosimo u celosti, svaki detalj je tu. Rak ovako izgleda, iskreno i bez ulepšavanja. 

137326_marica-final_630x0.jpg?ver=1489151932

Marica Brkić iz sela Svetozar Miletić

"Rođena sam u Bosni, pedesetih godina prošlog vijeka i kao djevojka sam došla u selo Svetozar Miletić, blizu mađarske granice da berem kukuruze. S jeseni zna u ovim krajevima ponekad biti lijepo vrijeme, al’ bude i kiše i mraza pa je ledeno do Boga. Sve sam to morala trpjeti i raditi. Kukuruzi u Bosni baš ne rađaju, a dobri su za hraniti stoku. Svoju sam zaradu u kuruzu vozom poslala mojima kući, a ja sam se udala i ostala u Bačkoj.

Vrijedno sam radila, muž mi je malo više pio, pa sam sama morala da brinem i o kući, djeci, bašti i njivi. Imali smo kravu I puno stoke, kosila se trava, vozilo sijeno, nisam mogla sebe štedjeti niti svaki čas ići lekaru.

Godine 1986, kad sam imala malo više od 30, jedan sin mi je bio u petom razredu osmoljetke, a dva blizanca u drugom, jako su me zaboljela prsa pa sam morala u bolnicu. Doktor mi rekao da mi života nema i da ću umreti.
Odsekli su mi levu sisu. Posle operacije sam išla u Osijek na zračenje. Tad se tamo išlo. Sve je bila jedna država. Nisam baš imala puno posjete, nije se moglo tako lako putovat. Posjetile su me doktorica i medicinska sestra iz Sombora. Baš sam se zaprepastila! Al’ mi bilo milo!

Posle te terapije, bilo mi bolje.
Devet godina je prošlo kako sam operisana, navikla sam da se služim i lijevom i desnom rukom jer se u seljačkoj kući mora uvijek raditi da bi se preživjelo.
Boljelo je, ali – što ću. Kad utom, šta se desi, nešto mi nije dobro ni u desnoj sisi. Ja opet k ljekaru. Zlo! Moram ponovo na operaciju. Toliko se zagadilo da ću možda ostat i bez druge sise.
Moja tri djeteta su za tolko godina od prve operacije bogme porasla, ali su još uvijek nejački I znam da im još puno trebam. Gledam ih I nešto su mi daleko, kao i da im nisam mater. Ili će biti kad odem u bolnicu kao da nemaju majku.
Muž i dalje pije, vječito mu flaša rakije pri ruci. Jedan od blizanaca mi kaže: “Tata je sinoć bio pijan i reko je da ćeš ti mama umreti. Mama, hoćeš li stvarno umreti?”. Srce mi se cijepa, al’ ništa ne govorim. Teško mi na srcu. Pođem u bolnicu, a muž pijano i bezočno viče za mnom: “Ako ti odrežu i drugu sisu, ne vraćaj se kući. Šta ćeš mi!”. Šutim i jedem se u sebi.

Djeca mi ostadoše sa zaovom. Nikad se nije udavala, nema svoje djece, ali hoće i meni i njemu, nesretniku, da pomogne.
Osjećala sam se kao da me je neko osudio da pred vozom nosim fenjer i da će me svaki čas ona velika mašina satrati. Ma, i tu sam drugu operaciju izdržala. Ništa se nisam bojala. Ušla neka snaga u mene, pa me drži na životu.
Muž mi se posle objesio. Ko da je veći teret bio na njemu, neg na meni. I ko da se ja nisam isto tako mogla poništit. A što bi nam djeca?
I ovako je bilo jako teško. Jedan od blizanaca se rano oženio. Ona bila puno starija od njega. Mislio je, valjda, da će snaja odmjenit mene, a ona ubrzo napusti i njega i još nam ostavi dijete. Još veći teret svima nama. Sreća, pa mi zaova uvijek pri ruci, kuva, kopa u bašti, namiruje stoku, ma sve, brate, što treba.
Opet sam 1988. morala na operaciju. Sreća, nije bilo zloćudno. Ma, ima nešto što me čuva u životu! Evo već dulje od 25 godina da sam se  prvi put operisala, pa potom zračila i ostala živa. Drugi i treći put mi bilo lakše.

Znala sam šta će mi radit’. Bio me stra’ rezultata, ali, dao Bog, pa je bilo dobro.
Sudbina mi bila taka, od rođenja me pognala sirotinja, kroz život me pritiskao rad, teret i bol, muž mi nije bio od prave pomoći, rakija ga preuzela, a njegova ga muka otela od mene i djece.
A, što ću? Mora se živjet’!".

 

http://zena.blic.rs/Zdravlje/50777/Podjem-u-bolnicu-a-muz-pijan-vice-za-mnom-Ako-ti-odrezu-i-drugu-sisuNE-VRACAJ-se-kuci

"Grobe moj! Zašto te zaboravljam? Ti me čekaš, čekaš i ja ću se sigurno nastaniti u tebi. Zašto te zaboravljam i ponašam se kao da je grob sudbina samo drugih ljudi a ne i moja?"

sv. Ignjatije Brjančanjinov

Link to comment
Подели на овим сајтовима

1 hour ago, Драгана Милошевић рече

A sto ?

Trudim se da ne čitam teške životne priče.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Не само то. Мени се није читало кад сам налетела на 1.просту реч. Ниједну жену не знам која се оперисала, а да на тај начин говори. А знам их пуно. Све те жене морају комплетно да промене начин живота, размишљања, окружење, много тога да би процес излечења успео... потребна ја велика психолошка снага и подршка, вера. А пре свега морају да заволе и да почну да поштују себе, јер је болест код многих дошла због недостатка ових фактора. У то сам убеђена.

"Ја сам сакупљач необичних ствари. Нека други сакупљају значке и марке. Ја сакупљам дане, часове и тренутке. " - Мирослав Антић

Link to comment
Подели на овим сајтовима

On 14/03/2017 at 17:15, Anika рече

Све те жене морају комплетно да промене начин живота, размишљања, окружење, много тога да би процес излечења успео... потребна ја велика психолошка снага и подршка, вера. А пре свега морају да заволе и да почну да поштују себе, јер је болест код многих дошла због недостатка ових фактора. У то сам убеђена.

Знам и ја неке жене, које нажалост нису успеле да се изборе са овом опаком болешћу. Само није поента у томе да морају да промене то и то....Ни сама не знам у чему је поента, али  многе не могу ништа да промене па све и да хоће. И шта је могла ова сирота жена из уводног поста да промени...шта... ништа... јер ова  жена пре свега, себе је најпре видела кроз улогу мајке. И њој је  управо та мисао да је потребна деци, да живи за њих  можда највише и помогла да преброди кризу , наравно уз низ многих других фактора. Што наш народ каже :  " Коме је вјека томе је и лека "  

                               :1321_womens:  Carpe Aeternitatem  :1321_womens:    

Заиста вам кажем, ако се не повратите и не будете као деца, нећете ући у царство небеско.

                                                      Јеванђеље по Матеју   глава 18:1-10

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 7 часа, Danijela рече

Evo već dulje od 25 godina da sam se  prvi put operisala, pa potom zračila i ostala živa. Drugi i treći put mi bilo lakše.

Znala sam šta će mi radit’. Bio me stra’ rezultata, ali, dao Bog, pa je bilo dobro.
Sudbina mi bila taka, od rođenja me pognala sirotinja, kroz život me pritiskao rad, teret i bol, muž mi nije bio od prave pomoći, rakija ga preuzela, a njegova ga muka otela od mene i djece.
A, što ću? Mora se živjet’!".

мени се чини да је овде показано оно истинско смирење које Бог благодаћу својом покрива...

Спознај своју грешност у гордости и нетрпељивости, и смири се под јаку руку Божију, не кривећи никога осим себе. Тада ћеш видети помоћ Божију: како те Бог умирује и код оних који ти се супротстављају ствара наклонст срца према теби.Треба се прво очистити, а онда чистити,себе умудрити,а онда умудривати,постати светлост,а потом просветљивати,приближити себе Богу,па приводити,осветити, а онда освећивати.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Свака јој част. Ја какав сам вероватно би изгубио сву наду ал' ето, свако има неку меру искушења. :)

Почињем да мислим да некако увек мора нешто да се деси, нека болест, нека несрећа, како би нам Бог указао да та је тај наш лажни мир који је дошао стицајем околности веома нестабилан. Не само што су те околности пролазне него и ту се крије некаква сета, нека горчина. Кад год је у питању такав мир, деси се често да ко год крене да га ремети одмах је зликовац. Па какав је то мир кад га бранимо са таквом несигурношћу? Па никакав! Прави мир, истинско радовање, је у присуству Божијем, у Господу Исусу Христу. Неко моје мишљење, мада морам признати, не баш из искуства (у потпуности) :)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 3 часа, Сања Т. рече

Na koji nacin? Na sta tacno mislis?

Вероватно на ово испод. Најупечатљивија ствар у целом тексту. :0212_rolleyes:

пре 10 часа, Danijela рече

Odsekli su mi levu sisu.

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

1 hour ago, Lady Godiva рече

Вероватно на ово испод. Најупечатљивија ствар у целом тексту. :0212_rolleyes:

 

 

Dobro šta očekuješ od proste žene njenih godina? Uostalom, sisa je samo iz ne znam ni ja kog razloga vulgarizovan izraz, ne zovu se za džabe sisari po sisama.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 2 часа, Lady Godiva рече

Вероватно на ово испод. Најупечатљивија ствар у целом тексту. :0212_rolleyes:

 

 Sto se tice odgovora, slazem se sa Natasom.

Volela bih da cujem @Anika, ne bih da predpostavljamo sta je ona mislila.

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 8 часа, Natasa. рече

Dobro šta očekuješ od proste žene njenih godina? Uostalom, sisa je samo iz ne znam ni ja kog razloga vulgarizovan izraz, ne zovu se za džabe sisari po sisama.

Не очекујем ја ништа. Него се чудим какви смо то пуританци постали да због "једне просте речи", која, као што си ти лепо запазила, и није вулгарна, изгубимо жељу за читањем текста.

Моје превртање очима, није било због сисе него због саблажњивих форумаша..

пре 8 часа, Сања Т. рече

Sto se tice odgovora, slazem se sa Natasom.

И ја... 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

×
×
  • Креирај ново...