Jump to content

Претражи Живе Речи Утехе

Showing results for tags 'spc'.

  • Search By Tags

    Тагове одвојите запетама
  • Search By Author

Content Type


Форуми

  • Форум само за чланове ЖРУ
  • Братски Састанак
    • Братски Састанак
  • Студентски форум ПБФ
    • Студентски форум
  • Питајте
    • Разговори
    • ЖРУ саветовалиште
  • Црква
    • Српска Православна Црква
    • Духовни живот наше Свете Цркве
    • Остале Помесне Цркве
    • Литургија и свет око нас
    • Свето Писмо
    • Најаве, промоције
    • Црква на друштвеним и интернет мрежама (social network)
  • Дијалог Цркве са свима
    • Унутарправославни дијалог
    • Međureligijski i međukonfesionalni dijalog (opšte teme)
    • Dijalog sa braćom rimokatolicima
    • Dijalog sa braćom protestantima
    • Dijalog sa bračom muslimanima
    • Хришћанство ван православља
    • Дијалог са атеистима
  • Друштво
    • Друштво
    • Брак, породица
  • Наука и уметност
    • Уметност
    • Науке
    • Ваздухопловство
  • Discussions, Дискусии
  • Разно
    • Женски кутак
    • Наш форум
    • Компјутери
  • Странице, групе и квизови
    • Странице и групе (затворене)
    • Knjige-Odahviingova Grupa
    • Ходочашћа
    • Носталгија
    • Верско добротворно старатељство
    • Аудио билбиотека - Наша билиотека
  • Форум вероучитеља
    • Настава
  • Православна берза
    • Продаја и куповина половних књига
    • Поклањамо!
    • Продаја православних икона, бројаница и других црквених реликвија
    • Продаја и куповина нових књига
  • Православно црквено појање са правилом
    • Византијско појање
    • Богослужења, општи појмови, теорија
    • Литургија(е), учење појања и правило
    • Вечерње
    • Јутрење
    • Великопосно богослужење
    • Остала богослужње, молитвословља...
  • Поуке.орг пројекти
    • Poetry...spelling God in plain English
    • Вибер страница Православље Online - придружите се
    • Дискусии на русском языке
    • КАНА - Упозванање ради хришћанског брака
    • Свето Писмо са преводима и упоредним местима
    • Питајте о. Саву Јањића, Игумана манастира Дечани
  • Informacione Tehnologije's Alati za dizajn
  • Informacione Tehnologije's Vesti i događaji u vezi IT
  • Informacione Tehnologije's Alati za razvijanje software-a
  • Informacione Tehnologije's 8-bit
  • Društvo mrtvih ateista's Ja bih za njih otvorio jedan klub... ;)
  • Društvo mrtvih ateista's A vi kako te?
  • Društvo mrtvih ateista's Ozbiljne teme
  • Klub umetnika's Naši radovi
  • ЕјчЕн's Како, бре...
  • Књижевни клуб "Поуке"'s Добродошли у Књижевни клуб "Поуке"
  • Поклон књига ПОУКА - сваки дан's Како дарујемо књиге?
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Договори
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Опште теме
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Нови чланови Вибер групе, представљање
  • Правнички клуб "Живо Право Утехе"'s Теме
  • Astronomija's Crne Rupe
  • Astronomija's Sunčevi sistemi
  • Astronomija's Oprema za astronomiju
  • Astronomija's Galaksije
  • Astronomija's Muzika
  • Astronomija's Nebule
  • Astronomija's Sunčev sistem
  • Пољопривредници's Воћарство
  • Пољопривредници's Баштованство
  • Пољопривредници's Пчеларство
  • Пољопривредници's Живот на селу
  • Пољопривредници's Свашта нешто :) Можда занимљиво
  • Kokice's Horror
  • Kokice's Dokumentarac
  • Kokice's Sci-Fi
  • Kokice's Triler
  • Kokice's Drama
  • Kokice's Legacy
  • Kokice's Akcija
  • Kokice's Komedija
  • Живе Речи (емисије и дружења)'s Теме

Категорије

  • Вести из Србије
    • Актуелне вести из земље
    • Друштво
    • Култура
    • Спорт
    • Наша дијаспора
    • Остале некатегорисане вести
  • Вести из Цркве
    • Вести из Архиепископије
    • Вести из Епархија
    • Вести из Православних помесних Цркава
    • Вести са Косова и Метохије
    • Вести из Архиепископије охридске
    • Остале вести из Цркве
  • Најновији текстови
    • Поучни
    • Теолошки
    • Песме
    • Некатегорисани текстови
  • Вести из региона
  • Вести из света
  • Вести из осталих цркава
  • Вести из верских заједница
  • Остале некатегорисане вести
  • Аналитика

Прикажи резулте из

Прикажи резултате који садрже


По датуму

  • Start

    End


Последње измене

  • Start

    End


Filter by number of...

Joined

  • Start

    End


Group


Website URL


Facebook


Skype


Twitter


Instagram


Yahoo


Crkva.net


Локација :


Интересовање :

  1. Sputnjik Srbija U vremenima preokreta izazvanog pandemijom, najopasniji virus je izgleda sam čovek, a pred svakom velikom opasnošću solidarnost je možda najveći lek. Ako tu lekciju ne naučimo teško ćemo izaći na kraj ako dođu veća iskušenja, poručuje episkop bački Irinej. U božićnom izdanju emisije „Svet sa Sputnjikom“ vladika Irinej govori o brojnim izazovima s kojima su suočeni Srbi i SPC, od Kosova i Metohije i Crne Gore, do nekanonske makedonske crkve, čiju je delegaciju nedavno primio vaseljenski patrijarh. Zašto SPC pokušavaju da umešaju u geopolitiku? Kako protiv podela u pravoslavlju? Kakvi su odnosi SPC i Vatikana i da li izvinjenje pape za Jasenovac ostaje uslov za posetu katoličkog poglavara Srbiji? Kakvu poruku upućuje vernicima SPC? Emisiju uređuje i vodi Tanja Trikić.
  2. Temu su sinoć obrisali sa foruma i zato je postavljam ponovo. Ako oni koji su obrisali temu imaju iole časti, poštenja i hrišćanske savesti voleo bih da čujem šta im to smeta u ovim pitanjima koja sam postavio. Ako mi ne odgovore ili opet obrišu temu time će dati jasan odgovor na pitanje: Zašto se forum gasi? Broj dnevno novoobolelih, aktivnih bolesnika i ljudi na respiratorima je daleko veći nego sredinom marta kada je uvedeno vanredno stanje i brzo raste. I to ako se veruje zvaničnim podacima a ako im se ne veruje stanje je još gore. SPC međutim ćuti. Juče je održana sednica Sinoda i kompletno saopštenje je posvećeno, van svakog spora veoma teškoj i kritičnoj situaciji u, Crnoj Gori ali o epidemiji koja se sve brže širi po gradovima u Srbiji ni reči. Takođe nema ni reči o novom uputustvu za formiranje grupa u osnovnim i srednjim školama koje može da dovede do svođenja verske nastave na simboličko prisustvo u školama a nakon toga i mogućeg nestajanja. Sinod i o tome ćuti. Zar zaraza koja se nanovo širi po narodu i moguće gubljenje veronauke ne zaslužuju par rečenica u saopštenju Sinoda? Da li je potrebno da 1000 ljudi izgubi posao veroučitelja da bi se desila neka reakcija? Da li je potrebno da, ne daj Bože, od korone umre još neki episkop i veroučitelj da bi se neko trgao i progovorio? Hoće li SPC da se ponaša u ovom razbuktavanju epidemije kao dr Kon?
  3. Njegova Svetost patrijarh srpski o dešavanjima u eparhijama SPC u SAD, samo je potvrdio da se prošlih meseci vodila besomučna kampanja protiv vladika SPC koji stoluju u eparhijama SPC u Americi, a time i protiv vernika SPC, naše srpske dijaspore. Suvišno je sada govoriti ko je vodio takvu kampanju i zašto, pa je stoga i suvišno pozivati se na sve one koji su bili sa razlogom i argumentovano protiv takve kampanje, a doživeli su mnogo neprijatnosti počev od pokušaja diskreditacije, omalovažavanja i vredjanja sve do banovanja na ovom formu. Kao što smo tokom prošlih meseci stalno govorili da nije sve kao što nam se servira, sada smo uvereni, nakon ove izjave Njegove Svetosti, da smo bili u pravu. Napokon, približava se majski SASabor pa verujem da će se situacija na njemu iskristalisati, a odluke biti dostupne javnosti, bez skrivanja i motanja u celofan. Neka ova izjava i podsećanje na nemile dogadjaje bude opomena za sve nas, da u buduće diskusije po ovakvim, "škaljivim" temama, budu argumentovane, analitičke uz najveće poštovanje prema svakom mišljenju slagali se mi ili ne sa njime.
  4. Vučić: Platićemo sve što treba za SPC u Crnoj Gori Beograd -- Srbija će, ako treba, pomoći SPC u Crnoj Gori, da nam ne bi oduzimali svetinje, izjavio je danas predsednik Srbije Aleksandar Vučić. Foto: Depositphotos/Ryhor Na pitanje da prokomentariše to što je direktor Poreske uprave Crne Gore saopštio da je ta institucija pokrenula kontrolu zbog duga koji, kako tvrdi, ima Mitropolija crnogorsko-primorska i upozorio da će naplata, ako Mitroplija ne plati dug dobrovoljno, naplata biti prinudna, Vučić je rekao da će Srbija platiti sve što treba za SPC u Crnoj Gori. "Ne znam šta da kažem, nemam nikakav problem sa tim. Ako treba da pomognemo SPC i Mitropoliiji crnogorsko-primorskoj ili bilo kojoj eparhiji u Crnoj Gori po tom pitanju da nam ne bi uduzimali svetinje, pomoći ćemo, platićemo sve što treba da platimo", poručio je Vučić gostujući na Prvoj TV. https://www.b92.net/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2020&mm=02&dd=23&nav_id=1658135
  5. Pre trinaest godina prestao sam da se pricescujem u SPC i prestao da primam svestenika da sveti vodicu (od dokumenta u Raveni 2006/7). Parohijski svestenik je uredno obavesten, dva puta me je pitao u roku od godinu dana da li ostajem pri toj odluci, obavestio je nadleznog vladiku i prestao da se mnome bavi. Pogresio sam sto o razlozima mog okretanja od crkve nisam jos tada podneo pismenu predstavku (sa sve prijemnim potpisom nadleznog svestenika i datumom, kad crkve nemaju prijemni pecat). Nikada se nisam pricestio ni ispovedio u bilo kojoj crkvi koja nije u opstenju sa SPC, ni kod klirika koji su izopsteni iz SPC (ne prejudicirajuci time da li se slazem ili ne slazem sa njihovim izopstavanjem iz SPC). Mojoj odluci doprineli su poimenicno: gg. Radovic, gg. (umirovljeni) Jevtic, gg. Zlizloulas i pisanija mnogih diskutanata na forumu (z)verujem i ovom forumu (poimenicno A. Djakovaj i o. Ugrin, izmedju ostalog). Sa doticnima nemam nista zajednicko, niti nameravam. Pop Djurovic nema nista sa ovim, a nase virtuelno poznanstvo (medjusobno citanje poruka objavljenih na ovom forumu) datira nekoliko meseci unazad, da ga neko ne bi optuzio da je moj "guru". Kako da se vratim u SPC ako i dalje imam negativan stav prema gg. Radovicu i gg (umirovljenom) Jevticu, ne kajem se zbog svog stava prema njima i nemam nameru da ga menjam? Da li je tu nesto kriv pop Djurovic? 'Ocel' neko od nazovi pravoslavnih da pokusa da mi zbog ovoga menja "prosopu" (licni opis), kao sto je ovde obecao jedan "veliki" doktor teologije kada sam skup na Kritu iz 2016 nazvao razbojnickim Saborom?
  6. U emisiji "Ćirilica": Milo Đukanović i vlast Crne Gore potpisali sramni akt o "slobodi veroispovesti". Šta to znači za Srbe u Crnoj Gori? Šta znači za imovinu Srpske Pravoslavne Crkve? Kako će se završiti ovaj sramni čin diskriminacije? Gosti: Prof Zoran Ćirjaković - Novinar i profesor na Fakultetu za medije i komunikacije Protejerej Velibor Džomić - Član Visokog crkvenog suda Prof dr Vladimir Leposavić - Član pravnog tima MCP Prof dr Čedomir Antić - Istoričar i profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu https://www.youtube.com/watch?v=gvQum0TAIYE&feature=youtu.be
  7. Vladike SPC prave skandale u Americi: Crkvu na Floridi pretvorili u vašar, estradnu zvezdu zvali da "uveliča" poklade Vladiku Irineja (Dobrijevića) "Vikiliks" označio kao saradnika SAD PRETVARANjE Crkve Svetog Simeona Mirotočivog u Majamiju u vašarište, koje je zakazano za 23. novembar, poslednji je u nizu skandala koji izazivaju nezadovoljstvo vernika u Americi. Episkopija na čijem je čelu vladika Irinej (Dobrijević) pozvala je estradnu zvezdu Danu Vučković, poznatu po nepriličnim slikama i slobodnom ponašanju na sceni, da svojim nastupom "uveliča" Pokladni piknik, koji crkva, po tradiciji, organizuje na Floridi. Poziv Eparhije istočnoameričke pevačici čiji je javni angažman predaleko i od umetnosti i od duhovnosti, osim što je izazvao zgražavanje vernika, ponovo je otvorio pitanje stanja u eparhijama u dijaspori. Na adresu Patrijaršije u Beogradu često stižu pritužbe Srba iz sveta koji ukazuju na nemaran odnos tamošnjih arhijereja prema Crkvi i duhovnom životu. - Vreme je da patrijarh i Sveti sinod počnu da poklanjaju veću pažnju stanju u dalekim eparhijama - kaže sagovornik "Novosti" iz crkvene strukture u SAD. - Svega tu ima - od finansijskih zloupotreba, preko nemarnog odnosa prema vernicima, pa sve do poplave kiča i neukusa, kakav će biti ovaj u Majamiju. Istini za volju, ne bi to bio prvi put, ali granica mora da postoji. Situacija u Crkvi u Americi posebno je zaoštrena posle letošnjeg sastanka trojice srpskih arhijereja iz Severne Amerike na kome je, bez saglasnosti Patrijaršije, doneta odluka o promeni ustava tamošnje crkve i uspostavljanja znatno užeg Eparhijskog saveta za SAD. U ovom potezu vladike zapadnoameričkog Maksima, novogračaničko-srednjozapadnoameričkog Longina i istočnoameričkog Irineja mnogi vide prvi korak ka tihom ocepljenju SPC u Americi. - Sveti sinod krajem septembra stavio je ovu odluku van snage i naložio sazivanje novog crkvenog sabora - objašnjava naš sagovornik iz SAD. - Patrijarh insistira da u njemu učestvuju vladike kanadski Mitrofan i južnoamerički Kirilo, koji su letos bili zaobiđeni prilikom odlučivanja. Episkopi u SAD, međutim, ovu odluku još ne sprovode, očekujući da će njihov pritisak na najviše crkvene organe u Beogradu uroditi plodom. Pročitajte još - Gospod me iz kopački poslao u mantiju Kao glavnu osovinu koja deluje u neskladu sa Patrijaršijom u Beogradu mnogi navode episkopski dvojac Maksim - Irinej (Dobrijević). Vladika Irinej, koji je bio na čelu Crkve u Australiji, zapamćen je kao episkop čiji je staž obeležio niz afera i sudskih postupaka. On se, međutim, smatra bliskim američkim svetovnim vlastima, koje mu obezbeđuju uticaj i među pojedinim srpskim episkopima. Vladika Irinej (Dobrijević) na bogosluženju Foto Fejsbuk U objavljenim depešama "Vikiliksa" vladika Irinej se pominje kao strogo zaštićeni saradnik američke ambasade u Beogradu. On je, prema objavljenoj prepisci, održavao redovne kontakte sa američkim diplomatama, koje je informisao o raspoloženju u vrhu SPC. Među nižerangiranim zvaničnicima SAD on je važio za pripadnika umerene struje, na koju je američka administracija računala u stvaranju klime pogodne za američke interese, posebno oko pitanja budućnosti Kosova i Metohije. KORISTE RUPE U PROPISIMA VLADIKE iz dijaspore, posebno SAD, često zloupotrebljavaju propise država u kojima deluju. Na njih se najčešće pozivaju kada odstupaju od opštevažećih načela funkcionisanja Crkve u Srbiji i zemljama regiona. Ovakva praksa dovela je do crkvenopravno neodrživih upisivanja vladika kao vlasnika eparhijske imovine, finanasijskih zloupotreba, kao i bezbroj sukoba i podela među vernicima. Zabeleženi su i slučajevi da su lokalne državne vlasti bile prinuđene da "gase" srpske crkveno-sudske sporove i svađe. MATIĆ VODI BOGOSLOVSKI FAKULTET DOCENT Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta (PBF) u Beogradu Zlatko Matić (na slici) imenovan je u utorak za vršioca dužnosti dekana ove ustanove. Njegov prethodnik, vladika braničevski Ignjatije (Midić) na sednici Nastavno-naučnog veća povukao se sa mesta dekana. Ovo telo donelo je i odluku da sprovede odluku Svetog arhijerejskog sinoda SPC i razreši profesorske funkcije vladiku zapadnoameričkog Maksima (Vasiljevića) i ličnog sekretara vladike diseldorfsko-nemačkog Grigorija docenta Marka Vilotića. Ovim smenama stavljena je tačka na pitanje daljeg angažmana dvojice profesora, kojima je patrijarh Irinej uskratio blagoslov za dalju prosvetnu službu na fakultetu. Sednici Nastavno-naučnog veća PBF, održanoj u utorak, prisustvovali su članovi Sinoda, kao i patrijarh srpski Irinej. Vladike SPC prave skandale u Americi: Crkvu na Floridi pretvorili u vašar, estradnu zvezdu zvali da "uveliča" poklade | Društvo | Novosti.rs WWW.NOVOSTI.RS Vladiku Irineja (Dobrijevića) "Vikiliks" označio kao saradnika SAD
  8. Sinhronizovana akcija, iza koje stoje strani obavještajci, planirana je za jesen, kada istovremno treba da krene hajka na Srpsku pravoslavnu crkvu u Beogradu i Podgorici, saznaje naš portal iz više bezbjednosnih izvora. Prema tom planu, u isto vrijeme, treba da krene akcija režima u Podgorici na Mitropoliju crnogorsku primorsku, ali i akcija stranih obavještajaca na SPC u Beogradu. Cilj je da se krene u isto vrijeme sa sinhronizovanim napadima, kako bi se ostavio što manji manevarski prostor za odbranu. “Jasno je da će Beograd i poglavari SPC stati u odbranu Mitropolije, a da će režim u Podgorici već na jesen krenuti u novi juriš na crkvenu imovinu. Zato je plan da strani obavještajci, preko svojih agenata, otvore neke goruće teme u samoj SPC, kako bi ih onemogućili da se bave Mitropolijom, već da moraju da rješavaju probleme koje će im oni konstruisati. Režim u Podgorici se neće zaustaviti u svom naumu, ali pošto je bio snažan odgovor druge strane, vezano za Crkvu, morali su sve da prolongiraju za jesen. Sve to je urađeno u koordinaciji da nekim stranim službama koje ovdje imaju svoje centre. Zvaničnu Srbiju očekuje paklena jesen vezano za status Kosova i Metohije, zato je plan da se u isto vrijeme otvori žarište u samoj SPC, gdje će se neke vladike, po nalogu sa strane početi buniti iz raznoraznih razloga, a da istovremeno Podgorica krene na Crkvu, ali i na sve ostalo što nosi srpski prefiks, otkriva naš sagovornik. Tako će se pokušati obezbijediti da se Srbija ne miješa u obračun režima u Podgorici sa Crkvom, jer će morati da rješava situaciju na Kosmetu koja će na jesen eskalirati. “Sve ovo što se dešava sa Haradinajem, najavom izbora na Kosovu za jesen, otvaranjem konflikta u samoj SPC, kao i dešavanjima sa Crkvom u Crnoj Gori su dio jednog istog plana i sve je to povezano. Jedna po jedna kockica će se uskoro početi slagati u mozaik koji su pripremili agenti više obavještajnih službi”, ističe naš sagovornik, inače visokopozicioniran u bezbjednosnim krugovima. https://borba.me/sinhronizovana-akcija-planirana-za-jesen-agenti-stranih-sluzbi-krecu-u-napad-na-spc-u-beogradu-i-podgorici/?fbclid=IwAR3U1MCgUfSc5EoCt8NKt5gTUztIi4U3Td_C-PnLNfPZS5TpiW0Jo47VXJk
  9. Pismo patrijarhu Irineju: SPC nije u vlasništvu SNS, a Vi ste poglavar čitave naše Crkve U nastavku prenosimo pismo Saveza za Srbiju upućeno patrijarhu Irineju, povodom njegovog jučerašnjeg obraćanja u Nišu na obeležavanju 20. godišnjice od početka NATO bombardovanja. ——————— Vaša Svetosti, Veoma smo začuđeni Vašim jučerašnjim govorom u Nišu na obeležavanju 20. godišnjice od početka NATO bombardovanja SRJ. Nismo uopšte razumeli zašto su tim tragičnim povodom tema Vašeg obraćanja bili građanski protesti koji traju već četiri meseca širom Srbije. Patrijarh Pavle je u složenim i kriznim istorijskim situacijama uvek pozivao na dijalog i mirio zavađene strane u našem društvu i nije se mešao u dnevnu politiku. Setimo se njegove ogromne uloge u smirivanju društvenih tenzija i 1991, i 1997, i 2000. godine. Očekivali smo od Vas da ćete nastaviti tim putem i pozvati predstavnike vlasti da otvore dijalog sa opozicijom i organizatorima protesta, jer je to jedini način da se teške društveno-političke krize rešavaju mirnim putem. Ako je ukinuta parlamentarna debata, ako nema slobode medija, ako je partija na vlasti uzurpirala sve državne institucije, ako jedan čovek tajno pregovara o predaji Kosova i Metohije, ako nam sva deca odoše u inostranstvo zbog katastrofalne ekonomske situacije – onda nemamo izbora i moramo na ulice, moramo na proteste. Vaša javna negativna ocena o protestima je direktno mešanje u dnevno-politička pitanja i otvoreno stajanje na stranu vlasti, što neko na Vašem položaju nikako ne bi trebalo da čini, jer SPC nije u vlasništvu SNS, a Vi ste Poglavar čitave naše Crkve koju čine vernici različitih političkih opredeljenja, pa i opozicionih prema ovoj vlasti. Mnogi građani, a posebno vernici, koji učestvuju na protestima povređeni su Vašom reakcijom i nerazumevanjem naše mirne i nenasilne borbe za osnovne demokratske vrednosti koje su dovedene u pitanje. Vaše reči se tumače kao davanje podrške jednoj diktatorskoj i kriminalnoj vlasti, a to je neprimereno i sa mnogo nižeg položaja nego što je tron Svetog Save na kome se Vi nalazite. Duboko uvereni da ćete nakon upoznavanja sa drugom stranom i svim činjenicama ispraviti ovu svoju ocenu o stanju u kome se nalaze naše društvo i država pod ovom vlašću, stojimo Vam na raspolaganju za svaku vrstu razgovora i upoznavanja sa stavovima svih građana koji opravdano protestuju protiv aktuelne vlasti u više od 100 gradova i opština u Srbiji. Savez za Srbiju Извор: https://savez-za-srbiju.rs/pismo-patrijarhu-irineju-spc-nije-u-vlasnistvu-sns-a-vi-ste-poglavar-citave-nase-crkve/#.XJkWpclKjX4
  10. Zagreb -- Poslanik Živog zida Ivan Pernar na svojoj Fejsbuk stranici objavio je da više nije katolik i da se ispisao iz Katoličke crkve, prenosi zagrebački “Indeks”. Foto: Tanjug Kako navodi, "se ne slaže s verskim naukom njenim, niti političkim porukama", a potom je nabrojao nekoliko primera sa čime u crkvi nije saglasan: “Zabrana ženidbe za svećenstvo, čistilište, ispravnost klanjanja pred kipovima, nepogrešivost pape, da sveštenici mogu opraštati grehe". Osim toga, prethodno je objasnio i zašto je u petak bio na proslavi pravoslavnog Badnjaka u organizaciji Srpske pravoslavne crkve, dok nije bio na proslavi katoličkog Božića ili Badnjaka: "Razloga je više, ali dva su osnovna, na sam događaj pozvan sam od strane njihovog sveštenstva. Poziv od katoličkog nikada nisam dobio pa se u skladu s tim nisam niti osetio pozvanim”, ističe Pernar. Kako kaže, drugi razlog je u tome što je “katoličko sveštenstvo u službi HDZ”. “Potpuno je instrumentalizovano, a HDZ osim što je uništio našu zemlju, želi i mene lično – montiranim postupcima, zloupotrebnom državnih institucija i putem državne televizije. Srpska pravoslavna crkva nema za cilj dovođenje HDZ-a na vlast niti se meša u našu politiku i bavi se verskim pitanjima. Za katoličku crkvu se to ne može reći”, ocenjuje Pernar. “Indeks” na kraju teksta ističe da je Pernarov potez izazvao niz negativnih i šovinističkih reakcija na Fejsbuku. Zbog takvih komentara Pernar je objavio još jedan post u kojem se osvrnuo na sve oni koji ga “nazivaju "Srbinom i komunistom zato što nije katolik ni član HDZ”. http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2017&mm=01&dd=07&nav_category=167&nav_id=1217844
  11. Helsinki -- Predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio u Helsinkiju da ga pogađa "loše mešanje" Srpske pravoslavne crkve u politiku. Foto: Tanjug, Zoran Žestić On je, povodom saopštenja Sabora SPC da ni po koju cenu ne sme da se dovede pod znak pitanja pun suverenitet i integritet Srbije na Kosovu i Metohi, rekao da suvereniti čuvaju teritorija i narod, i pitao šta od toga Srbija ima na Kosovu. "Šta nam je ostalo od 1999. i od 2009. i gde su nam vojska, narod i koju teritoriju kontrolišemo? Kako da to čuvamo", upitao je Vučić i dodao da su za njega ljudi najvažniji. Kako je naveo, puni suverenitet znači da Srbija uvodi vojsku i policiju. "To je značenje tih reči. Plašim se da je to neodogovorno. Neću da se kockam, a da čuvam naš narod naravno da hoću, ali time što ćete se truditi da jasno ne želite bilo kakav kompromis plašim se da nećemo imati oko čega da pravimo kompromise, jer nas je neodogovrna politika dovela u ovu situaciju", rekao je Vučić za televiziju Pink iz Helsinkija. Sabor SPC ocenio je sinoć da Kosovo i Metohija "nikada nije bilo niti može biti samo političko pitanje za čije rešavanje monopol imaju isključivo državni organi" i dodao da "ni po koju cenu ne sme da se dovede pod znak pitanja pun suverenitet i integritet Srbije na Kosovu i Metohiji". U saopštenju nakon vanrednog jesenjeg zasedanja Sabora SPC se navodi da bi "bilo kakav potpis koji bi omogućio priznanje Kosova, učešće u UN ili odricanje Srbije od njega pod bilo kojom formom, zauvek ukinuo svako istorijsko pravo Srbije na ovim temeljnim prostorima naše duhovnosti i državnosti". https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2018&mm=11&dd=08&nav_category=11&nav_id=1466894
  12. Kosovski ministar spoljnih poslova Bedžet Pacoli rekao je da crkve na Kosovu nisu samo srpske, već i albanske. U svom obraćanju ministrima EU danas u Beču, kako prenose mediji i u Beogradu i u Prištini, Pacoli je evropskim ministrima rekao da „na primer“ za manastir Visoki Dečani, postoje znaci da su ga gradili zajedno i Srbi i Albanci. Rekao je i da je njegova porodica u prošlosti bila pravoslavne vere, i dodao da „građani ne treba da se dele na osnovu svoje verske pripadnosti ili porekla“. „Od kada smo proglasili nezavisnost, nema dokaza da su Albanci počinili zločin nad Srbima i to pokazuje da Srbi i Albanci poštuju jedni druge. Ja živim u Čaglavici i nemam problema sa Srbima,“ rekao je takođe Pacoli. Iguman manastira Visoki Dečani, arhimandrit Sava Janjić, reagovao je, uz fotografiju manastira i sledećim rečima: „Ministar spoljnih poslova Kosova g. Behgjet Pacolli (Bedžet Pacoli) kaže da su Dečani i naši manastiri na Kosovu i Metohiji važni i za Srbe i Albance. Naravno, oni su svetska kulturna baština i naglasio bih da su važni za ceo svet. Ali gradili su ih srpski srednjovekovni vladari, o čemu su sačuvani brojni istorijski podaci (i domaći i međunarodni). Ovi manastiri i istorijski i pravno pripadaju SPC, a i ako ćemo već, tako stoji i u Ustavu Kosova. Neki tvrde da su samo albanski spomenici, ali pitam se, zašto su ih onda albanski ekstremisti sa Kosova napadali i neke od njih porušili? Zašto bi uništavali nešto svoje? Samo Dečani su napadani oružano četiri puta granatama od 1999. godine, što je i razlog zašto nas čuva KFOR.“ Uvek naglašavamo da naše svetinje predstavljaju mostove između svih ljudi dobre volje i ne bi smeli da budu prostor za političke igre, naglasio je na kraju svog saopštenja arhimandrit. Manastir Visoki Dečani, Pećka Patrijaršija, Gračanica i crkva Bogorodice Ljeviške nalaze se pod zaštitom UNESCO-a od 2005., odnosno 2006. godine, i to nakon martovskog pogroma 2004., u kojem je teško stradala Bogorodica Ljeviška, sa čijom se obnovom u međuvremenu započelo. коссев.инфо
  13. Sukob vlasti sa Srpskom pravoslavnom crkvom je "ozbiljna eskapada", jer bi vlast trebalo da ima sluha za to što govori crkva, s obzirom na visoko poverenje koje uživa u javnosti, kaže novinar Đorđe Vlajić. S druge strane, dodaje, država ne sme da popušta crkvi, jer je Srbija sekularna država
  14. Video sam vest u Blicu a ne znam kako se to postavlja ovde !! Ono sto videh je strasno i skandalozno ,aj sto se voze u skupim kolima dok narod nema leba i dok se deca lece sms porukama ali jos onakvo parkiranje je vrhunac bahatosti !! Mene ne zanima da li su to dobili na poklon il su kupili al i da je poklon moglo je to da se proda ,da se kupi nesto skromnije a deo da se da u humanitarne svrhe il onim svestenicima koji jedva sastavljaju kraj sa krajem na malim i siromasnim parohijama !!! Posle petog oktobra narod je jedino imao poverenje u Vojsku i u Crkvu i to skoro 90 % po tadasnjim anketama ,dok je ugled vojske srozan na razno razne nacine dotle je SPC srozavala samu sebe i davala auto golove tako da i ja kao vernik danas nemam nimalo poverenja u oovoga patrijarha Irineja i njegovu bratiju jedine svetle tacke ostaju Vladike Amfilohijhe i Atanasije koji jedini dizu glas protiv ovog anti srpskog rezima !!!
  15. Kompromis ne može da bude ispunjavanje svih želja albanske strane, a da Srbi moraju da prihvate sve što žele, jer, u protivnom, oni će biti krivi za slom bilo kakvih razgovora i pregovora, rekao je danas predsednik Aleksandar Vučić na zajedničkoj pres konferenciji sa predsednikom Odbora Bundestaga za evropske poslove, Ginterom Krihbaumom. Vučić je istakao da je Srbija za kompromis i da želi da razgovara, u cilju pronalaženja kompromisnog rešenja. Dodao je da je pitanje Kosova i Metohije bila ključna tema njihovih razgovora, te da je nemačkom poslaniku ukazao da je Srbija ispunila sve obaveze sporazuma iz Brisela, a Prišština nije onu jednu koju je preuzela. Predsednik Srbije istakao je i da su svi ekonomski parametri na strani Srbije, ali da, ako ne budemo pronašli održivo rešenje za Kosovo i Metohiju, preti opasnost da se možemo vratiti na vreme iz 2011. bankrotstva i teške situacije, kada smo morali zemlju da spašavamo. Vučić je, nakon sastanka sa poslanikom nemačkog Bundestaga i predsednikom Odbora za odnose sa EU Ginterom Krihbaumom, naglasio da je najveći deo razgovora bio posvećen odnosima Beogarda i Prištine. Rekao je da je sa gostom govorio o našem unutrašnjem dijalogu, šta građani Srbije misle, ali i Briselskom sporazumu, obavezama koje smo ispunili i samo jednoj obavezi koju je imala druga strana a nije joj palo napamet da to ispune. Ukazao je da nam to mnogo otežava situaciju, naročito posle brutalnog hapšenja dirketora Kancelarije za KiM Marka Đurića, te dodao da pored svega moramo da razgovarmao. "Pored svega, moramo da razgovaramo" - „Rekao sam Krihbaumu da želimo da razgovaramo, želimo kompromis, ali da ne može biti ispunjavanje svih želja albanske strane i da Srbi moraju da prihvate sve što Albanci žele, jer bi u protivnom bili krivi za neuspeh. Za ucene i pretnje nismo spremni - poručio je Vučić. Građani Srbije će, kako je najavio, imati prilku da se izraze o onome što budemo mislili da je racionalno i kompromisno rešneje. „Da li ćemo imati dovoljno hrabrosti i snage da donesemo rešenje, ali i drugi da sa nama učestvuju u tome, videćemo. Nisam preveliki optimista, ai uvek postoji nada da ljudi žele da gledaju više u budućnost nego u prošlost“, naglasio je on. Vučić je kazao da je sa Krihbaumom postigao visoku saglasnost koliko je važno imati stabilnost i mir u regionu. Obećao je da će se Srbija boriti i da će dati sve od sebe, ali da su prilike malo teže od onoga što obično naši prijatelji iz Nemačke misle. - Mi ćemo se boriti za budućnsot našeg naroda. Citirao bih ponovo Boru Pekića citirao „ne ljubite zemlju predaka svojih, već zemlju po kojoj hodaju vaša deca“. Nadam se da će u Srbiji dovoljno dobro razumeti koliko je važno slaviti ne izgubljene bitke i žrtve, već našu uspešniju budućnost - podvukao je on. Stav SPC nije realan Predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je danas da u deklaraciji SPC o Kosovu nije video šta je rešenje, te ocenio da je stav crkve, nerealan u suštini, jedna "nova okolnost i teška novost". U stavu SPC, Kaže Vučić, nije video rešenje, već samo to da treba da ostanemo u zamrznutom konfliktu i čekamo bolje vreme. Vučić je, nakon razgovora sa nemačkim poslanikom Ginterom Krihbaumom, kazao da ceo dan razmišlja šta da kaže i odgovori tim povodom, te da odgovor, kakav god smislio, ne bi bio dovoljno dobar. - „Pročitao sam deklaraciju ili saopštenje više puta. Sve sam video i sve poštujem, samo nisam nigde video šta je rešenje. Da li je rešenje da sve negiramo, da budemo protiv svega, znači da imamo zamrznuti konflikt i da čekamo neko bolje vreme. Koje bolje vreme, kada nas bude pet ili tri miliona? Kada odu svi u inostranstvo ili izgubimo stanovništvo ili svi nama pobegnu 50 godina napred - objasnio je on. Vučić je istakao da nema iluzuje da je moguće da svojom voljom izugura nešto što građani neće. „Građani će doneti konačnu odluku o svemu. Našu crkvu veoma poštujem, a mislim da nijedna vlada i predsednik, a voleo bih da to pitate patrijarha Irineja, nisu pomogli toliko SPC: Mi smo dovedeni u veoma tešku situaciju, jer nemamo sada da razgovaramo o ni o čemu, ako bismo se držali onoga što je SPC donela“ - podvukao je on. Kada bi slušali SPC... Vučić je rekao da bi naš odgovor bio, ako bi se držali onoga što je SPC rekla: „razgovora nema, 'ajde svi Albanci da živite u srpskoj autonomnoj oblasti“. - To je toliko nerealno... Ne bih da kažem nijednu težu reč, nemam pravo ni smelosti. Svi govore o svetoj zemlji, samo niko neće na tu svetu zemlju da ide da živi - naglasio je on. Kazao je da svi pričaju o tome šta je za nas Kosovo, ali je, primećuje, za nas Kosovo važno kada treba da udarimo nekom politički šamar, a kada treba konkretnim delom da pokažemo - onda nije ništa, nažalost, konstatovao je on. Vučić je rekao da ne spada u tu kategoriju i da njemu znači Kosovo mnogo, zbog čega se ovako teško bori, za razliku od onih koji sa oduševljenjem prihvataju nešto što je odbijanje svakog rešenja, i to onih koji su doprineli jednostranom proglašenju nezavisnosti, koji su se borili samo za vlast u Beogradu, a nikada za svoju zemlju, koji mu sada drže pridike. - „Ovo je za nas nova okolnost i teška novost. Objasnite mi da li ima bilo ko od vas ko želi da ode da živi u Sstimlje ili Glogovac. Pokažite mi i jednog Srbina koji bi to učinio sa svojom decom. Kada mi ga pokažete držite mi predavanje, solite mi pamet“ - poručio je on. Vučić je izrazio uverenje da će narod iskazati svoju volju i da će svako nositri svoj krst - neko dana, a neko u budućnosti. Krihbaum dobar priljatelj Srbije Kazao je da Krihbaum poznaje odlično region i da je iskreni prijatelj naše zemlje, koji želi dobro Srbiji i srpskom narodu. "„Imali smo dug razgovor danas, a teme su bile i bilateralni odnosi. Konstatovali smo da su na izuzetno visokom nivou. Konstatovali smo da je sve više nemačkih kompanija koje dolaze u Srbiju, da danas 45.000 ljudi u Srbiji radi u nemačkim kompanijama, da dodatnim reformama možemo da privučemo još nemačke investicije"“, kazao je on, najavivši da će uskoro otvarati nemačke fabrike u Kruševcu, Kraljevu, Čačku, a u Pančevu neke radove. "„Mnogo toga je pred nama. Nemačka je najvažniji spoljnotrgovinski prtnaer Srbije. Nemačka će uvećavati i sasvim je izvesno da u narednih 30 godina niko neće preteći Nemačku kao najvažnijeg trgovinskog partnera. To govori o značaju Nemačke i koliko je važno da gradimo odnose sa tom zemljom"“, podvukao je on. Vučić je kazao da Krihbaumna svaki način podržava evropski put Srbije. „Iako je reč o strogom čoveku, Krihbaum je uvek bio na strani evropske budućnosti Srbije i našeg naroda. Ja sam mu na tome veoma zahvalan. Mislim da je dobro zna da građani Srbije umeju da cene i poštuju što je radio“, istakao je on. Uskoro put u Dizeldorf Vučić je najavio da uskoro putuje u Dizeldorf, u pokrajinu Severnu Rajnu Vestfaliju, gde će razgovarati sa investitorima i predstavljati mogućnosti za ulaganje u Srbiju. To je, kako je objasnio četvrta nemačka pokrajna po broj investitora koji dolaze u Srbiju, a i po vrednosti robe koju izvozimo u Nemačku. „Ostaje što nije lak posao rešavanje problema KiM. Ove godine ćemo imati privredni rast među najvišima u regionu i Evropi. Važno je da li ćete imati suficit ili deficit, sniženje ili povećanje javnog duga. Svi ti parametri su na strani Srbije, ali ako ne budemo pronašli održivo rešenje plašim se da se možemo vratiti u 2011.doba bankrotstva i tešku situaciju“, zaključio je on. Na Samit EU u Sofiji idem ako sve bude u redu Vučić je izjavio danas da će na Samit EU - Zapadni Balkan u Sofiji otići ukoliko sve bude u redu, imajući u vidu da "svakog dana izađe neka nova deklaracija". - U Sofiju ću otići ako sve bude u redu, jer, ko zna, ima još nekoliko dana do tada. U utorak idem u Dizeldorf, a nakon toga, valjda, i u Sofiju - rekao je Vučić novinarima nakon sastanka sa poslanikom i predsednikom Odbora za evropske poslove nemačkog Bundestaga Ginterom Krihbaumom. Novinare je interesovao i komentar predsednika Srbije na informaciju iz Moskve da su ruske službe sprečile teroristički napad na kolonu u maršu "Besmrtni puk", a Vučić je rekao da se njemu svakako ništa ne bi desilo. - Meni se svakako ništa ne bi desilo, jer su me iz prvog reda izgurali divni ljudi koji su hteli da budu pored svog predsednika. Tako da sam ja bio u trećem redu kolone - kazao je Vučić. https://www.blic.rs/komentar/politika/vucic-o-deklaraciji-spc-za-kim-crkva-nije-ponudila-nikakvo-resenje-stav-im-je/0f5gtlf
  16. Srpska pravoslavna crkva, ima rok od tri meseca da odgovori na optužbe Grupa državljana Srbije i Bosne i Hercegovine je početkom marta pred Visokim sudom u Londonu zvanično najavila podnošenje tužbe protiv Srpske pravoslavne crkve (SPC) zbog pedofilije kojoj su bili izloženi od strane sveštenika u toj verskoj instituciji. Čeka se odgovor tužene strane, a ukoliko londonsko pravosuđe prihvati ovaj slučaj, podnosioci zahteva bili bi korak bliži, kako navode, pravdi koju godinama unazad nisu uspeli da dobiju pred domaćim sudovima. Za sada su tri osobe imenom i prezimenom stale iza najave tužbe, kaže za Radio Slobodna Evropa advokat Mladen Kesar, ispred advokatske kancelarije koja zastupa ovu grupu. Kesar dodaje da slučajevi koje podnose tužitelji sa nebritanskog područja vrlo često bivaju prihvaćeni na britanskim sudovima, ukoliko se pokaže veza sa Velikom Britanijom. „U ovom slučaju to bi bio ogranak SPC u Velikoj Britaniji koji je deo Britansko-skandinavske eparhije. Po Ustavu SPC, sve eparhije su pod direktnom upravom Patrijaršije i najviših organa Srpske pravoslavne crkve. Dakle, jedna i nedjeljiva Crkva. Sud će naravno razmotriti i druge stvari kao što su efikasnost pravne zaštite u matičnoj zemlji, dostupnost i kvalitet besplatne pravne pomoći, zakonske odredbe vezane za zastarjelost, korupciju i neadekvatan pristup pravosuđa“, objašnjava Kesar. Osim tri tužioca, još nekolicina drugih ljudi koji tvrde da su žrtve pedofilije u SPC su se javili kancelariji Mladena Kesara, stacioniranoj u Velikoj Britaniji, a podaci o njihovim slučajevima se još uvek prikupljaju. Među trojicom tužilaca je i Bojan Jovanović, nekadašnji đakon koji je pre nekoliko godina javno optužio danas penzionisanog vladiku Zvorničko-tuzlanske eparhije Vasilija Kačavendu da ga je seksualno uznemiravao i tražio od njega da mu podvodi dečake. Uprkos Jovanovićevom svedočenju u brojnim medijima ali i pred Sinodom Srpske pravoslavne crkve, kao i inkriminišućim video snimcima Kačavende sa jednim mladićem koji su procureli u javnost (a o čijoj autentičnosti se policija nije izjašnjavala javno) crkveni velikodnostojnik nije krivično odgovarao, a Sinod SPC ga je penzionisao 2013. godine iz, kako je tada navedeno, zdravstvenih razloga. „Pre nego što smo otišli u London, mi smo ovde angažovali pravnike i veštake koji su veštačili ceo slučaj i koji su dali jasne dokaze da u ovakvoj atmosferi u Srbiji ne možemo očekivati da se nešto reši, uprkos svim dokazima koji postoje“, kaže za RSE Bojan Jovanović. On dodaje da je o najavi tužbe protiv SPC obavestio i predsednika Srbije Aleksandra Vučića, kao i premijerku Anu Brnabić, te da im je dostavio svu prateću dokumentaciju. Krivica pojedinaca ili čitave Crkve? Parnični postupak pred britanskim pravosuđem podrazumeva da se tužba najavi, te da tužena strana, u ovom slučaju Srpska pravoslavna crkva, ima rok od tri meseca da odgovori na optužbe, objašnjava Mladen Kesar. Iako smo od službe za saradnju sa medijima SPC tražili komentar o ovom slučaju, do zaključenja ovog teksta odgovor nismo dobili. Ukoliko tužba bude usvojena, tužena strana će biti čitava Srpska pravoslavna crkva, a ne pojedini njeni članovi, rekao nam je Mladen Kesar. Protođakon dr Ljubomir Ranković, urednik Glasa Crkve u Šapcu, kaže za RSE da podržava inicijativu da inostrani sud ispita optužbe o pedofiliji u redovima SPC, ali napominje da tužba ima smisla ukoliko je okrenuta protiv pojedinaca, a ne čitave Crkve: „Ako tužite SPC, to je kao kada bi policajac izvršio pedofiliju, a vi tužite Ministarstvo unutrašnjih poslova. Ovde treba ustanoviti krivicu tih pojedinaca. Ja bih to želeo više od bilo čega na svetu i siguran sam da bi SPC najrigoroznije kaznila počinioce“, kaže Ranković. Advokat Mladen Kesar objašnjava zašto nijedan sveštenik SPC neće biti tužen individualno: „Oni su zaposleni od strane Srpske pravoslavne crkve. Ona je njihov poslodavac i ona kao organizacija, kao vjerska zajednica ima odgovornost za postupke onih koji je predstavljaju i koji rade za nju“, kaže Kesar. Nekadašnji đakon pre nekoliko godina javno optužio danas penzionisanog vladiku Zvorničko-tuzlanske eparhije Vasilija Kačavendu da ga je seksualno uznemiravao i tražio od njega da mu podvodi dečake Kesar ukazuje i na intervju koji je patrijarh Irinej dao tabloidu „Kurir“ novembra 2015. godine, a u kojem je poglavar SPC, između ostalog, rekao: „Bile su razne priče o Kačavendi, međutim, priča uvek ima. Čim smo dobili dokaze, protiv vladike zvorničko-tuzlanskog preduzete su određene mere, odnosno penzionisan je“. Tu izjavu SPC nikada nije demantovala, kaže Kesar i napominje da se Crkva nije suštinski distancirala od sveštenika u svojim redovima koji su bili povezivani sa optužbama za pedofiliju. Zakazali građanski sudovi Odgovornost pojedinih vladika Srpske pravoslavne crkve koji su bili prijavljeni za pedofiliju do danas u Srbiji nije sudski utvrđena. Za razliku od već pomenutog vladike Vasilija Kačavende iz bh. etiteta Republike Srpske, koji nije ni dospeo pred građanski sud, vladika Eparhije vranjske Pahomije (svetovno ime Tomislav Gačić) je 2006. godine oslobođen optužbi za seksualno zlostavljanje četiri dečaka. Nakon maratonskog sudskog postupka, Opštinski sud u Nišu je Pahomija, koji je sve vreme negirao krivicu, u dva od četiri predmeta oslobodio zbog nedostatka dokaza, dok je u druga dva predmeta nastupila zastara. Vrhovni sud Srbije je 2007. godine ustanovio da je tokom suđenja ovom vladici bilo ozbiljnih propusta koje su načinili niži sudovi, ali do ponavljanja suđenja nije moglo doći jer zakon to ne dozvoljava. Marta 2013. godine mediji su objavili da je Osnovno tužilaštvo u Vranju pokrenulo pretkrivični postupak protiv Pahomija, nakon optužbi magacionera Eparhije vranjske, koji je vladiku optužio za dugogodišnje seksualno zlostavljanje. Tužilaštvo je godinu dana kasnije utvrdilo da nema razloga za pokretanje krivičnog postupka. Kako je za RSE rečeno u Osnovnom tužilaštvu, crkveni zvaničnik je u predistražnom postupku dao izjavu Policijskoj upravi Vranje avgusta 2013. godine. “Na osnovu dokaznog materijala prikupljenog u predistražnom postupku, izveštaju PU Vranje sa službenim beleškama obaveštenju primljenom od građana, doneta (je) odluka da nema mesta pokretanju krivičnog postupka”, navodi se u saopštenju koje potpisuje Milica Petković, vršiteljka funkcije osnovnog javnog tužioca. Tokom čitavog sudskog procesa, kao i u toku predistražnih radnji tužilaštva Pahomije je ostao na visokoj poziciji u SPC, a Crkva je saopštila da će se njegovom slučaju oglasiti tek kada redovni sud utvrdi „šta je istina“. Iste godine kada je Pahomije oslobođen optužbi, nekadašnji starešina manastira Hopovo Ilarion (svetovno Jovan Mišić) osuđen je u novosadskom Okružnom sudu na godinu dana zatvora zbog navođenja maloletnih dečaka na „nedozovljene polne radnje“. Međutim, Vrhovni sud je 2007. godine vratio postupak na novo suđenje, ali tog suđenja nije bilo, jer je predmet zastareo. Glavni problem je u tome što državni sudovi i u Srbiji i u Bosni i Hercegovini nisu do kraja izvršili svoju dužnost, dakle nisu doneli presude, kaže protođakon Ljubomir Ranković: „Crkveni sud ne može da sudi, jer on nema relevantne podatke niti može da vrši istragu. Ne može, recimo da zatvori nekoga da ne bi uticao na svedoke. On može da reaguje tek kada dobije presudu građanskog suda. Očigledno je da su, ukoliko ima krivice, državni sudovi ovde zatajili. Zato iz sveg srca podržavam to da jedan međunarodni sud utvrdi činjenice i donese presudu“, kaže Ranković, koji je 15 godina radio kao sekretar Crkvenog suda. Protiv Pahomija, pokrenut postupak, nakon optužbi magacionera Eparhije vranjske, koji je vladiku optužio za dugogodišnje seksualno zlostavljanje Nova šansa za pravedno suđenje Međutim, Bojan Jovanović kaže da su slučaj optužbi za pedofiliju u Srpskoj pravoslavnoj crkvi prethodnih godina istraživali policija i tužilaštvo, da su nadležnima predočeni svi dokazi, ali da nema političke volje da se dođe do epiloga: „Država već ima sve što smo mi dostavili londonskom sudu, međutim u pitanju je teška politička situacija u Srbiji, u kojoj političke stranke tolerišu nedela Srpske pravoslavne crkve. Ako država Srbija ne želi da se umeša u sve ovo, neka nosioci vlasti izađu i neka to lepo kažu narodu.“ Upravo je neefikasnost domaćih sudova jedan od glavnih razloga što su se ljudi koji tvrde da su žrtve pedofilije od strane sveštenika obratili pravosuđu u stranoj zemlji, kaže advokat Mladen Kesar: „U njihovim matičnim zemljama, svi pokušaji da istjeraju pravdu su bili neuspješni i svi pokušaji da iskoriste institucije i zakone koji bi trebalo da ih zaštite su propali i sada je ovo jedina mogućnost, barem za sada, koja im je ostala“, naglašava Kesar. U međuvremenu, podsetimo, Vasilije Kačavenda je, iako penzionisan, ove godine služio božićnu liturgiju u manastiru Sveta Petka u Bijeljini. Srpska pravoslavna crkva je tim povodom ostala nema. https://www.slobodnaevropa.org/a/zrtve-pedofilije-svestenstva-spc/29132502.html
  17. Na poslednjem Svetom arhijerejskom saboru SPC napadnuta je akademska sloboda desetorice profesora i asistenata sa Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Razlog za napad na slobodu misli pravoslavnih teologa bio je apel koji su ovi akademski radnici potpisali i uputili javnosti, a u kojem su kritikovali zahtev grupe građana za reviziju teorije evolucije u našem školstvu. Iz šturog saopštenja portparola SPC saznajemo da je problem koji su svojim apelom pravoslavni teolozi napravili vladikama na saboru bio navodno „izlišan i u suštini besmislen“. Pravoslavni teolozi su se svojim apelom, navodno zaleteli u javnost „što je u medijima horski proglašeno za podršku darvinizmu u njegovom najgorem izdanju i za posredno osporavanje bogootkrivene istine o Bogu kao Tvorcu sveta i biblijske povesti o stvaranju“. Ako zastanemo i pažljivo protumačimo ovaj deo saopštenja, prilično je jasno da tu nije reč o stavu javnosti. Mediji su bili prilično zatečeni intelektualnom i teološkom širinom pravoslavnih teologa u pogledu teorije evolucije. Pre će biti da je u pitanju sadržaj optužbe, upućen od strane (pojedinih) vladika, za „posredno osporavanje bogootkrivene istine o Bogu kao Tvorcu sveta i biblijske povesti o stvaranju“. Neki su episkopi izgleda doveli u sumnju hrišćansku veru profesora i zato su potpisnici apela naterani da se zvanično obrate saboru. Portparol SPC dalje kaže: „Potpisnici toga teksta su se obratili Saboru sa ispovedanjem autentične hrišćanske vere u Boga Tvorca (zdravi i pravi kreacionizam)“. Međutim, ako su mediji krivo protumačili teologe, kako se tvrdi u saopštenju SPC, onda je trebalo da profesori javnosti upute ispovedanje hrišćanske vere u Boga Tvorca i tako isprave navodni nesporazum. A ne da episkopima na saboru objašnjavaju svoju veru. „Sabor je to prihvatio, ali sa napomenom da nam čitava ta raspra, bez obzira na njihove namere i zamisli, uopšte nije bila potrebna“. Možemo pretpostaviti da su na saboru potpisnici apela pokušali da objasne pozicije akademske teologije u odnosu na prirodne nauke i teoriju evolucije, ali da su bili grubo sasečeni. Verovatno uz obrazloženje da njihovo mišljenje i znanje nikome, pa ni vladikama, nije potrebno. Od sabora optužena grupa profesora i asistenata zakonski ništa nikom nije morala da objašnjava, niti da ispoveda. Za njih, kao i za sve naučne radnike zaposlene na univerzitetu, važi Zakon o visokom obrazovanju Republike Srbije. Ovaj zakon u članu 5 stav 1 jasno ističe da u akademske slobode spada, između ostalog, i „sloboda naučnoistraživačkog rada i umetničkog stvaralaštva, uključujući slobodu objavljivanja i javnog predstavljanja naučnih rezultata i umetničkih dostignuća“. Pomenuta grupa teologa javno se usprotivila nastojanjima da se Sveto pismo, sa svojim opisom stvaranja sveta, koristi kao osnova za osporavanje naučne teorije evolucije: „S tim u vezi, podsećamo na stav, široko prihvaćen od naučne zajednice teologa širom sveta, da ne postoji nikakva ‘biblijska teorija stvaranja’ koja se može shvatiti kao naučna teorija koja bi, kao takva, predstavljala naučnu alternativu teoriji evolucije“. Saborski oci su osporili zakonsko pravo univerzitetskim profesorima da javno iznose široko prihvaćene stavove iz svoje akademske oblasti. A pošto akademske slobode ulaze u okvir autonomije univerziteta, pritiskom na profesore teologije dovedena je u pitanje i sloboda univerziteta. Najzad, Sveti arhijerejski sabor SPC prešao je i preko osnovnog građanskog prava na slobodu misli, garantovano ustavom. Ovako široka lepeza prekršenih pravnih normi otvara pitanje preispitivanja odnosa državnog Bogoslovskog fakulteta i SPC. Disciplinovanje profesora teologije od strane sabora zasigurno će loše uticati na poziciju akademske teologije kod nas, kao i na buduće istupe teologa u javnosti. Ali mislim da je, u izvesnom smislu, pritisak od strane antiteološke struje u Crkvi došao prekasno. Godinama unazad organizuju se razni naučni skupovi, tribine i okrugli stolovi gde teolozi ravnopravno učestvuju i izlažu svoje stavove zajedno sa naučnicima iz drugih naučnih oblasti. Još je devedesetih, recimo, bilo dosta nepoverenja u vezi sa sociologijom pravoslavlja, ali su danas u toj oblasti zastupljeni radovi kako sociologa, tako i teologa. Razmišljanje na temu odnosa teologije i biologije je kod nas očigledno noviji trend, koji u najvišim crkvenim krugovima izaziva vidno nerazumevanje, ali ga je u principu nemoguće zaustaviti. Pomenuo bih na kraju i skup „Teologija u javnoj sferi“ u Trebinju, u organizaciji Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske, koji već četvrtu godinu okuplja teologe i eminentne naučnike iz oblasti društvenih i prirodnih nauka. Na skupu su više puta izlagana teološka mišljenja identična stavovima profesora i asistenata iz apela. Na otvaranju ovogodišnjeg skupa, direktor Sekretarijata za vere Republike Srpske Dragan Davidović je rekao da je institucija koju predstavlja tu da podrži „slobodno mišljenje i stavove svih učesnika“. Davidović je dodao i da na skupu „nema zabrane ni za one koji misle da su u svemu u pravu, da su bezgrešni, a da im je moć neograničena“. Ali je na kraju poentirao da takvi „na ovim mestima sami sebe suspenduju“. Zato su teolozi sa PBF-a i pozvani na sabor. Bezgrešni moćnici ne zalaze u javnu sferu. Oni deluju tajno.
  18. Прошло је 1700 година од доношења Миланског едикта, којим је Свети Цар Константин Хришћанима гарантовао право да Господа Исуса Христа слободно прослављају. Пред нама је велики догађај, али и прилика да се после много векова упитамо: шта је тај акт значио за Цркву Христову, после три века прогона хришћана у Римској империји због тога што су проповедали Благу вест Светог Јеванђеља и сведочили Христа Васкрслога и што се нису уклапали у слику и поредак обоготворених императора. Стога су хришћани били стављени ван закона као људи који проповедају „недозвољену веру“. Многи мученици из тог времена чијем се храбром сведочењу Истине дивимо, међу којима су и ранохришћански мученици са ових наших простора (Свети Флор и Лавр из Улпинане (данашњи Липљан), Свети Емил и Стратоник (Београд), Свети Ерасмо Охридски, Светих 150 мученика сирмијских (Сремска Митровица), испуњавају календар Свете Цркве Христове. Заслугом Светог Цара Константина хришћани су постали слободни. Постали су део друштва са правима која су имали и људи других религија, са имовином и слободом рада и деловања. Тим едиктом је Цркви гарантована слобода, по речима царским: „да дозволимо и хришћанима и свима другима слободу избора и да следују вери коју би желели, као и било којој божанској или небеској ствари, да би могли и ми и сви који су под нашом влашћу добар и миран живот водити“. Ова 2013. година је прилика да сагледамо колико је Хришћанство заслужно за преображај који је учинило у незнабожачком и идолопоклоничком античком свету. Зато је овај јубилеј велики дар који нам Бог дарује, дар који подразумева одговорност: да видимо колико смо Христови, колико је Бог са нама и ми са Њим. Не смемо се правдати временом и говорити како су у овом нашем времену скоро све вредности погажене. Ми смо ту да се у години овог великог Јубилеја покажемо способним превазићи сваку кризу; да смо спремни жртвовати се за истинску слободу и људско достојанство, за ону слободу и оно достојанство које нам је Христос даровао. Ово је тренутак, не само да се поносимо тиме што је Цар Константин „апостол међу царевима“ рођен у Нишу, већ да се угледамо на његов духовни преображај и сагледамо плодове које је тај преображај донео у уметности, култури, музици, науци, књижевности – једном речју, колико је допринео људском животу уопште. Овај Равноапостолни Цар, који је владао по Божјим законима на корист и добробит заједнице, био је духовни узор потоњим владарима, а нарочито онима из нашег рода. О томе сведоче споменици средњовековне књижевности, у којима су српски владари приказани на „подобије Константиново“, као „Нови Константин“. Владари из Немањине лозе су често поређени са Царем Константином. Архиепископ Данило II, говорећи о победама Светог краља Милутина, сматра да је он „сличан славном Константину“, док се Свети Стефан Првовеначани, у своме Житију Светом Симеону, моли да крст буде симбол и средство благословене победе, и да помаже његовом оцу „као древноме Цару Константину“. У Краљевој задужбини, манастиру Светог Николе Дабарског, постоји монументална композиција Константинове победе над Максенцијем, коју истраживачи упоредо стављају са Краљевом победом на Велбужду. Цар Душан, такође, доносећи свој Законик, тражи историјски основ у Константиновој личности и делу. У пропратној повељи каже се: „Бог по својој милости... мене премести од краљевства на православно царство. И све ми даде у руке као и великом Константину цару...“ Настојећи да буду „Константиновог рода“, наши свети преци, „честити и Богу приступачни“, остварили су и оставили нам велика дела на пољу науке, политике, културе, цивилизације... Зато је Србија била, али и данас јесте, органски део Европског континента, оне Европе која се поноси хришћанским наслеђем, слободом и високим културним достигнућима. Ово славље вечерас у Нишу, и сва друга која ће бити у овом граду, али и у Београду и другим местима у току године, помоћиће нам да се речи Миланског едикта и данас, након 1700 година, чују и зазвуче савремено; јер су, нажалост, савремени и прогони и страдања широм света, у нашем суседству, па и код нас, а нарочито на Косову и Метохији. Милански едикт је општељудска и општецивилизацијска тековина актуелна у сваком времену, па и у овом нашем. Колико ћемо ми принети плодова и оставити својим потомцима зависи од нас – колико смо спремни да, попут Светог Константина Великог и његове мајке Свете Царице Јелене, лично доживимо непоновљиву и јединствену личност Господа Исуса Христа, да се у Њему огледамо, и да као плод тог чудесног и тајанственог сусрета остваримо апостолску мисију Цркве у свету. Зато је свечано обележавање овог Јубилеја подстрек да још истрајније сведочимо Господа Христа да би и други, видевши наша добра дела, прославили Оца нашега Који је на небесима. Свети Цар Константин је својим едиктом омогућио слободно исповедање Хришћанства у мору паганског света. Протекло време од 1700 година је гаранција да нико данас не треба да се плаши наше Свете Цркве, јер је она управо надахнута едиктом, истрајна у неугрожавању било чије слободе вере и савести. Таквим односом према другима на најбољи начин сведочимо снагу и љубав којом нас Христос и Свети Цар Константин уче и данас. Овом вечерашњом свечаношћу проглашавамо 2013. годину, годином Миланског едикта. Свако нека верује како му срце хоће! - овим Константиновим речима вера многих од нас постала је вера живих и слободних људи 18. Јануар 2013 - 8:57 Говор г. Томислава Николића, председника Републике Србије, на свечаности отварања године Миланског едикта - Ниш, 17. јануар 2013. године - Ваша Светости, поштовани представници верских заједница, чланови Владе Републике Србије, уважене екселенције, даме и господо, пријатељи. По Евсевију, на победничком путу у Рим, одједном, усред поднева, на ведром небу, Константин и његова војска су угледали крст са натписом „Овим победи“! Следеће ноћи Спаситељ се јавио Константину и наредио му да припреми заставу са знаком који му се указао. Заставу је сачињавао златни венац пободен на дршку, с монограмом од почетних слова Христовог имена. А можда је, верујући Лактанцију, Константин у сну добио заповест да стави небески знак Бога на штитове својих војника, што је и учинио. Упркос извесним разликама - код Евсевија се радило о застави и "Овим победи!" , а код Лактанција о штитовима и "У овом знаку ћеш победити" - суштина сна је истоветна. Постоји и трећа верзија по којој је цар видео како се на ноћном небу формира крст од звезда. Свеједно, у бици која се одиграла 28. октобра 312. године, Константин је однео велику победу. Недуго затим, Максимину Даји упутио је писмо у коме захтева престанак прогона хришћана у источним областима Царства. Исте године, Константин је наложио да се врати заплењена имовина хришћана и њихове цркве. У фебруару 313. године Константин Велики и његов зет и савладар Лициније, у Милану су постигли договор, или законски акт, Милански едикт о верској толеранцији. Њиме је хришћанима дозвољено да слободно вероисповедају и да више не страхују од прогона који су обележила три претходна века. "Одлучили смо да дозволимо хришћанима и свима другима слободу избора да следују веру коју би они желели; и да не треба апсолутно никоме одбијати право да следује и изабере побожност и веру хришћана; и свако од оних који су се слободно определили да држе хришћанску побожност – нека држе без икаквог узнемиравања". Ово је део порука из Миланског едикта, својеврсног закона о равноправности хришћанске вере у Римском царству. У њима препознајемо основе људских права и слобода уопште које су – да ли на част човековог цивилизацијског хода на планети Земљи – и данас актуелне: слобода избора вере, право човека да је следи и да верује без узнемиравања. Пред словима Миланског едикта нека свако – без обзира да ли Господу служи као пастир или верник, да ли је уопште верујући, макар у себи одговори: јесам ли довољно толерантан, не само према онима који припадају другим верама, већ око себе – према ближњима, суседима, према непознатом човеку. Свако од хришћана, без обзира којој заједници у оквиру хришћанства припада, – мора да се запита да ли је својим животом и односом према онима који су у мањини, заслужио да буде наследник хришћана који су три века, ма колико били слаби и без икакве заштите, имали макар исто толико части као и они који су их уништавали. Да ли сам, као хришћанин, достојни наследник оне прогањане, мучене и убијане мањине, оних људи које је Константин Велики учинио равноправним са другима? Није лако живети часно, са својом вером, са својим убеђењем, ако то није по вољи моћника. У то време нарочито, зато што је верност према Христу доносила муку и патњу, неретко и смрт. Да парафразирам француског академика, српског пријатеља, Жан Дитура: "Али најзад, зашто и не умрети да би се сачувала ненарушена част. Могло би се рећи како је то принцип на коме се заснива врлина." За Србију је част што се јубилеј Миланског едикта током ове године светкује у нашој земљи. Верујем да то нисмо завредели само због чињенице што је Флавиус Валериус Константинус Аугустос рођен у Медијани покрај Ниша. Србија данас живи по принципима Миланског едикта, њени грађани имају Уставом и законима загарантовану слободу вероисповести, или – како је цар Константин писао у Миланском едикту: “Право да следе и верују без узнемиравања“. Милански едикт је за нас филозофија живота. Ова јубиларна година нама није тек демонстрација културе сећања, већ истинска слава једног од најзначајнијих цивилизацијских докумената. За Србију, земљу Константиновог рођења, земљу у којој се сваки владар трудио да уз своје име некако веже и име Великог Константина, његове поруке су актуелне и свевремене. Промовишемо их као опште вредности чија принципијелност и хуманост, на понос човечанства, опстају кроз векове као путокази, као луч. Константин се крстио непосредно пред смрт. Могуће је да је, уз све заслуге које је имао за хришћанство, сматрао да после крштења не сме да почини ниједан грех, а таквом искушењу тешко да би и један тадашњи владар могао да одоли. Понеко од данашњих владара могао би да се сети да је крштен у раном детињству, а да је према другим, често непознатим људима и читавим народима, починио више грехова од некрштеног Константина. Али „Свако нека верује како му срце хоће!" Овим Константиновим речима вера многих од нас постала је вера живих и слободних људи. Том његовом поруком изговореном за вечност и вечерашњом свечаношћу проглашавамо 2013.-у годину, годином Миланског едикта у Србији. Фотогалерија - Ниш, 17. јануар 2013. 18. Јануар 2013 - 8:56 Линк ка теми
  19. Отварање године Миланског едикта у Нишу Прослава 1.700 година од доношења Миланског едикта у Србији званично ће почети сутра, 17. јануара 2013. године, концертом хора Сретењског мнастира у Народном позоришту у Нишу. Присутнима ће се обратити председник Републике Србије г. Томислав Николић и Његова Светост Патријарх српски г. Иринеј, који ће уједно и отворити годину Миланског едикта. Домаћин вечери биће амбасадор Руске Федерације г. Александар Чепурин. Свечаности ће присуствовати председник Владе Републике Србије г. Ивица Дачић, министри у Влади Републике Србије, архијереји Српске Православне Цркве и дипломатски кор.
  20. У недељу, 13. јануара 2013. године, биће служен четрдесетодневни помен за покој душе блаженоупокојеног патријарха Игњатија у патријаршијском Саборном храму. Како преноси Ромфеа, новоизабрани патријарх Јован позива све Цркве да тога дана одслуже помен за покој душе блажене успомене патријарха Игњатија. Устоличење Његовог Блаженства Патријарха антиохијског и свега Истока г. Јована биће обављено у недељу, 10. фебруара 2013. године, у храму Часнога Крста у Дамаску. Извор: СПЦ
  21. Патријарх је подржао дијалог премијера Србије Ивице Дачића и косовског премијера Хашима Тачија, истакавши да је у платформи државног врха понуђен најбољи начин за решавање косовског проблема. Патријарх Иринеј је за Радио Београд рекао да политика "и Европа и Косово" није немогућа, али је упозорио да уколико неко од Србије тражи да се одрекне Косова да би била део европске заједнице, ''онда је то превисока цена коју не можемо да платимо". Српски патријарх наглашава да се детаљи Платформе за Косово могу мењати, али да је суштина добра. "Платформа је крупан и важан корак. Могло се до ње доћи и пар година раније, али никад није касно", каже поглавар Српске православне цркве. Патријарх је подржао дијалог Дачића и Тачија оценивши да се сваки проблем мора решавати дијалогом. "И од овог дијалога очекујем праведно решење. За цркву је недопустиво да се између Србије и Косова прави било каква граница", нагласио је патријарх Иринеј. Како патријарх подсећа, "Србија је део Европе и ту нема дилеме". ''Српска историја и култура део су европске историје и културе и Србија је де факто у Европи", наглашава Патријарх. Поглавар Српске Православне Цркве тврди да "сигурно нико не жели да буде изван Европе и знамо колико Европа значи за нас, као што делимично и ми нешто значимо за Европу". "Али, ако је у питању Европа или Косово и Метохија, онда ту код нас нема дилеме. Ако треба да жртвујемо Косово и Метохију и све оно што се на Косову налази да бисмо постали чланови Европске заједнице, онда је то превисока цена коју ниједан нормалан народ не може да прихвати", нагласио је патријарх Иринеј. Папа треба да дође у Србију Поводом полемика у домаћој јавности о томе да ли би папа Бенедикт XVI требало да дође 2013. године у Србију на прославу 17 векова Миланског едикта у Нишу, патријарх Иринеј је рекао да он лично мисли да би та посета била корисна и "не би нам ништа сметала". "Папа треба да дође у Србију, то је моје лично мишљење. Иако има разлога за одлагање његове посете, било би добро да дође до сусрета и дијалога две цркве. Ја верујем да ће једног дана до тога и доћи", рекао је патријарх српски. Патријарх Иринеј је додао да постоје и друга мишљења, и да је Сабор СПЦ одлучио да на прославу позове престонице православних цркава, а и друге цркве, па и католичку, да пошаљу своје представнике на највишем нивоу. Патријарх је указао и на неке разлоге зашто у овом тренутку папа није добродошао у Србију, наводећи да је, нажалост, историја Другог светског рата и недавних ратова на тлу бивше Југославије, створила "једно велико нерасположење према нашој браћи са запада". "Многи у тим догађајима и нашим невољама виде присуство Римокатоличке цркве, тако да је можда целисходније да тај позив не буде упућен овом приликом, а како ће то бити убудуће видећемо", рекао је патријарх Иринеј. Извор: Радио-телевизија Србије http://www.spc.rs/sr/politika_evropa_kosovo_nije_nemogutsha
  22. Предавање је уследило на позив Центра Аба Ебан за израелску дипломатију, који се налази у оквиру Трумановог института, а на чијем челу се налази Јорам Шани, бивши амбасадор Израела у Југославији. Труманов институт је једна од најзначајнијих установа за политичке науке у Израелу и на Блиском Истоку уопште, са великим међународним угледом: недавни предавач био је нпр. Мајкел Набил Санад, један од вођа устанка против египатског председника Мубарака. Предавање Епископа Јована бавило се вишеслојношћу религијског аспекта конфликта на Косову и Метохији, његовом историјом и савременим оквирима, а нарочито утицајем агресивног атеизма за време социјалистичке Југославије и псевдо- и квази-религиозности пројављеним у време нестанка Југославије. ”Без разумевања свештене димензије Косова и Метохије, и тога да се у бившој Југославији историја углавном збива у огледалу, не могу се разумети сви видови религиозности који су на сцени у конфликту на Косову и Метохији и вишеструко га обликују”, рекао је Епископ Јован. Предавање је пратио већи број стручњака, студената, новинара као и заинтересованих за збивања у бившој Југославији и на Балкану. У току боравка у Светој Земљи Епископ Липљански Јован се сусрео и задржао у дугом разговору са Његовим Блаженством Патријархом jерусалимским Теофилом III, и уживао је литургијско и братско гостопримство Мајке Цркве Јерусалимске. У недељу, 16. децембра Епископ липљански је посетио Међународни институт за противтероризам на Интердисциплинарном центру у Херцлији и састао се са директором Института Боазом Ганором, као и Бегин-Садат центар за стратешке студије на Универзитету Бар Илан, где се сусрео са његовим директором Ефраимом Инбаром. Оба сусрета су уследила као наставак сарадње после конференције Балкан и Блиски Исток: да ли се они огледају међусобно? који је у Пећкој Патријаршији и Београду организовала Канцеларија Одбора за Косово и Метохију о стогодишњици Првог балканског рата октобра ове године. Извор: СПЦ
  23. Ова донација је обезбеђена трудом г. Жељка Ђоковића, менаџера у Компанији Фриком. Одазивајући се позиву, Компанија Фриком је показала да је друштвено-одговорна компанија и да је спремна да помогне најугроженијем слоју становништва. У Црквено-народној кухињи обедује свакодневно, осим недељом, од 180 до 200 корисника. То су људи с маргине друштва, људи који се боре с пуким преживљавањем, а које, ипак, нису сви заборавили. Топли оброк за њих с љубављу припремају волонтери ВДС-а трудећи се да га што боље припреме и да их братски послуже. Број корисника Црквено-народне кухиње од њеног оснивања је у сталном порасту, тако да велика донација Компаније Фриком представља значајну помоћ у њеном раду и доприноси квалитету оброка њених корисника. Благо је наше тамо где је срце наше Јеванђељска поука коју смо чули на светој Литургији прве недеље Божићњег поста опомиње нас у причи о „богатом човеку коме роди њива” (Лк 12, 16-21) о томе како пролази човек „који себи тече благо, а не богати се Богом”. Како пролази човек који говори и мисли „Душо, имаш многа добра сабрана за многе године; почивај, једи, пиј, весели се,” а да притом не зна да Бог може рећи: „Безумниче, ове ноћи тражиће душу твоју од тебе; а оно што си припремио чије ће бити!” Ово Јеванђеље се и чита на самом почетку Божићне четрдесетнице да бисмо ми, припремајући се постом и молитвом за сусрет са Богомладенцeм Христом, преиспитали себе и своју душу и проверили где је благо наше, „јер где је благо ваше, тамо ће бити срце ваше”. И данас постоје људи којима ова јеванђељска поука лежи на срцу и осветљава животни пут. Многи од њих су своју веру и љубав према ближњима показали на делу помажући рад Верског добротворног старатељства Архиепископије београдско-карловачке и Црквено-народне кухиње у којој дневно обедује око 200 душа. Целокупан рад ВДС-а почива на добротворном раду, па се тако припремају и служе оброци у Црквеној кухињи, где корисници могу у чистој, топлој и светлој трпезарији достојанствено обедовати за столом. На трпези се повремено, а обавезно о великим празницима, послуже и колачи захваљујући једном младом брачном пару. Овај брачни пар се, заједно са кумовима, у свом породичном предузећу у једном београдском приградском насељу бави производњом колача и од почетка рада Црквене кухиње испоручује бесплатно колаче за њене кориснике. Иницијатива је њихова - осећали су да то некоме треба... Колачи се због одличног квалитета и повољне цене добро пласирају на тржишту и добро продају, али овом брачном пару није на првом месту стало до зараде и увећавања капитала. Они су верујући, црквени људи који у знак благодарности Богу свој добитак, своју зараду желе да поделе са другима, да поклоне онима који су најугроженији, а који им не могу узвратити. Они Христа ради дају онима у невољи од онога што имају, а то су колачи, и то у знатним количинама, тако да сваки од корисника Црквене кухиње добије колаче, а о великим празницима и целу кутију. Ови људи су врло скромни. Не желе да се о њиховом доброчинству зна. Њихово милосрђе је израз њихове вере и љубави према Богу и ближњима. Зато они, припремајући се за Празник Рождества Христовог, радосно могу рећи: „Господе, благо је наше тамо где је срце наше”. Две нове донације Црквеној народној кухињи Црквено-народна кухиња је средином децембра 2012. г. добила две нове донације преко Банке хране. Компанија „Кока Кола” је поклонила 1000 флаша леденог чаја „Нестеа”. Ово негазирано безалкохолно пиће, врло укусна комбинација екстрата чаја и воћног сока, биће подељено у Црквеној кухињи у време прославе Рождества Христовог око 7. јануара 2013. године. Друга донација су производи г. Ђорђа Бабића, приватника који се бави производњом ајвара и који је у добротворне сврхе испоручио 282 килограма, односно око 3000 теглица ајвара. Ајвар је врло квалитетан, без конзерванса и адитива, и највећим делом иде на инострано тржиште. Издвајањем производа у добротворне сврхе Компанија „Кока Кола” и предузетник г. Ђорђе Бабић показали су своју друштвену одговорност и опредељење да помогну социјално угроженој категорији становништва. Ове донације су остварене преко Банке хране са којом је Црквено-народна кухиња започела сарадњу при недавно спроведеној и врло успешној добротворној акцији прикупљања хране у Народној банци Србије. Представници Банке хране су се том приликом упознали са начином рада Црквено-народне кухиње, видели муку људи који су њени корисници и уверили се да свака донација у храни за сиромашне долази на право место и доприноси да се обезбеди оброк онима којима је најпотребније, поготово у ове хладне зимске дане. Извор: ВДС http://www.spc.rs/sr/aktivnosti_verskogdobrotvornog_starateljstva
  24. Након радног дела седнице на коме су чланови Коморе су изабрали председника (проф. др Драгослав Шумарац), потпредседника (Милорад Миладиновић) и 120 нових чланова Скупштине, одржан је свечани део коме су присуствовале високе званице: Његова Светост Патријарх српски г. Иринеј; протојереј-ставрофор Стојадин Павловић, директор Патријаршијске управне канцеларије; Војислав Миловановић, протонеимар Храма Светог Саве на Врачару; Милутин Игњатовић, генерални директор Саобраћајног института ЦИП; Зоран Костић, генерални директор Алпине; Доброслав Бојовић, директор ГП Напред; Дејан Ковачевић, саветник Министра саобраћаја; и други уважени гости. Новоизабрани председник Скупштине Коморе поздравио je госте и захвалио се Његовој Светости што је својим присуством увеличао овај догађај. У презентацији рада Коморе, председник Шумарац се осврнуо на досадашњи период, у краћим цртама је представио систем организације Коморе и активности које се спроводе. Професор Шумарац је нагласио константни пораст броја чланова Коморе који се утростручио од оснивања Коморе 2003. године, представио је активности Коморе усмерене ка чланству и струци, сарадњу са ресорним Министарством и рад на међународној сарадњи где је назначено чланство Коморе у међународним инжењерским асоцијацијама - Светској асоцијацији инжењерских комора (WFEO), Европском савету инжењерских комора (ECEC) и Европској асоцијацији грађевинских инжењера (ECCE). Председник Шумарац је посебно истакао друштвено ангажовање Коморе кроз чланство у Друштву за подизање Храма Светог Саве на Врачару, давање донације за израду иконостаса цркве Светих цара Константина и царице Јелене у Нишу и изградњу куће породици Рачић, која је остала без дома у земљотресу који је задесио Краљево 2010. године. Његова Светост Патријарх српски г. Иринеј у свом обраћању присутнима истакао је важност инжењерске струке у развоју друштва, а пре свега улогу инжењера у изградњи и обнови цркава у земљи. Његова Светост је посебно нагласио значај подизања већег броја православних храмова у последњих двадесетак година и као један позитиван пример је истакао град Ниш у којем је до недавно било свега две цркве, док је данас ситуација знатно боља. При томе је похвалио учествовање Инжењерске коморе Србије у изради иконостаса цркве Светих цара Константина и царице Јелене у Нишу и изградњи Храма Светог Саве на Врачару. На крају, Његова Светост Патријарх српски г. Иринеј је свима пожелео срећне Божићне празнике. Након говора Његове Светости присутни су уживали у концерту нашег истакнутог уметника Слободана Тркуље који је изводио музику инспирисану народном традицијом на један иновативан и њему својствен начин. Извор: Инжењерска комора Србије http://www.spc.rs/sr/patrijarh_srpski_irinej_prisustvovao_sednici_skupshtine_inzhenjerske_komore_srbije
×
×
  • Креирај ново...