Jump to content

Невидљиви, сувишни људи, најмања браћа - КАКО ИМ МОЖЕМО ПОМОЋИ?


Препоручена порука

Razne su sluzbe u crkvi, razne harizme, neko prosvecuje, neko je dobar psiholog( nazirem u Jeleni), neko milosrdan i human( nazirem u DIjani)...neko siri radost i pozitivnu energiju, neko mir i lakocu...svima je Bog dao neku vrlinu,koja dominira tim karakterom, i svi treba sve od toga da steknemo, osetimo u sebi,bar na neki nacin.

Sad pricamo o milosrdju. Sve nas je Bog podsetio da nam srca ne kamene, vec da budemo miilosrdni kao sto je bio Samarjanin. Ne moze covek sam spasiti svet, ali moze poput Samarjanina na svom licnom putu pomagati drugima na koje ga Bog uputi.

Sto se tice drustvenog konteksta, tu vec mogu da pokrenu stvari, oni kod koji ovaj talenat dominira i osecaju to kao svoju sluzbu, i Bog ce im pomoci, kao i ljudi koji zele da budu deo tog tima na neki svoj nacin. Crkva bi tu,kao organizacija najvise mogla uciniti. Ono sto se moze, jeste siriti svest o tome i verujem da ce biti uspeha, cim postoje ovakvi primeri, koje ste naveli..Kovilj, i ostali..

Bas sam juce citala svetog Jovana Kronstatskog koji kaze:

"  Sama rec milostinja kazuje da ona mora biti delo i zrtva srca, da mora biti data sa umilenjem i sazaljenjem prema siromastvu ubogih, sa umilenjem i sazaljenjem zbog svojih grehova, radi cijeg se ociscenja ona i daje...."jer milostinja ociscuje svaki greh"(Tov 12,9) MIlostinja je pre svega dobrocinstvo za onoga koji je cini   "

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Moram još da dodam i ovo. Političarima je najvažnije ko će za njih glasati. A, kako deca ne glasaju nema zašto da ih "potkupljuju". Tako u našoj državi zdravstveno osiguranje pokriva troškove promene pola, a deca umiru jer nema para za lečenje. Daju se pare za gej paradu, ali nema para za domove za nezbrinutu decu. Sportom mogu da se bave samo ona deca čiji roditelji mogu da podmire sve troškove koji se tu pojavljuju, ali zato, ako osvojiš zlato, dobiješ 40-50 hiljada evra nagrade, a usput možda i zaradiš milione i još imaš državnu penziju u 41. godini života od 150.000 dinara. Tako sport postaje materijalno isplativa investicija, umesto da služi zdravom razvoju duha i tela čitave nacije. Ima toga na žalost još.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

7 minutes ago, NinaD рече

 Pre desetak godina Sombor je kratko imao mladog i entuzijastičnog gradonačelnika. Verovatno su ga postavili upravo zbog njegove mladosti misleći da će moći lako s njim manipulisati i iza njegovog imena skrivati svoje manipulacije i malverzacije (njegova stranka). Nije poslušao nalog predsednika opštinskog odbora svoje stranke da iz budžeta opštine dodeli novac lokalnom fudbalskom klubu, u čijem je odboru predsednik bio, već je novac dao za rad javne kuhinje Crvenog krsta Sombora. 

Ako te zanima koji je 'eho' delovanja tog mladog čoveka, sada bivšeg gradonačelinika, 
mogu ti reći - pre dva dana, u četvrtak, su moja 3 kolega (NVO "HELP") otišli do Sombora
da provere šta se dogadja sa objektom koji smo sazidali za smeštaj migranata.
Svratili su i do Crvenog Krsta da vide koliko su zadovoljni sa kuhinjskom opremom
koju smo im poklonili i koja je instalirana i trebala bi biti u upotrebi.
Njih trojica su dočekani kao da su ... Bilivoje Getsović! (Premda je samo 1 bio
na tom projektu poklanjanja kuh. opreme.) Nahranjeni su hranom koja se 
baš u toj kuhinji sprema i deli potrebitima. Tolika radost i zahvalnost sa obe strane!
Kad mi rekoše da su jeli gulaš i rezance, i stari sir.... Ah! Kud ne odoh i ja!
Elem, ono što radimo, jedne će ponukati da nas mrze a druge će nahraniti a treće
će 'inficirati' da i onu služe bližnjima. Na nama je da li ćemo pisati i razmišljati 
o prvima, drugima ili o trećima. Ali to već pokazuje šta je u našem srcu....

Приручник 'О Божанственој Литургији' светог Јована Златоустог - збирка одабраних светоотачких и савремених текстова, који објашњавају лепоту схватања и учествовања у Божанственој Литургији!
Цена 330,00 дин./ком. + ПТТ или +381 (0)63 839 6761

Link to comment
Подели на овим сајтовима

18 minutes ago, Toma рече

Ako te zanima koji je 'eho' delovanja tog mladog čoveka, sada bivšeg gradonačelinika, 
mogu ti reći - pre dva dana, u četvrtak, su moja 3 kolega (NVO "HELP") otišli do Sombora
da provere šta se dogadja sa objektom koji smo sazidali za smeštaj migranata.
Svratili su i do Crvenog Krsta da vide koliko su zadovoljni sa kuhinjskom opremom
koju smo im poklonili i koja je instalirana i trebala bi biti u upotrebi.
Njih trojica su dočekani kao da su ... Bilivoje Getsović! (Premda je samo 1 bio
na tom projektu poklanjanja kuh. opreme.) Nahranjeni su hranom koja se 
baš u toj kuhinji sprema i deli potrebitima. Tolika radost i zahvalnost sa obe strane!
Kad mi rekoše da su jeli gulaš i rezance, i stari sir.... Ah! Kud ne odoh i ja!
Elem, ono što radimo, jedne će ponukati da nas mrze a druge će nahraniti a treće
će 'inficirati' da i onu služe bližnjima. Na nama je da li ćemo pisati i razmišljati 
o prvima, drugima ili o trećima. Ali to već pokazuje šta je u našem srcu....

Sve lepo rečeno, ali ovo poslednje je isuviše uprošćeno gledanje na stvari. Prvo, Srbija je država, država ima svoju upravu, upravu bira narod da radi u narodnom interesu. E tu negde je kratak spoj, jer narod bira, ali izabrani nikako da rade u opštem interesu. Pitanje je, zašto se mi kao narod time mirimo. Kada su u Belgiji hteli da smanjenjem plata uvedu mere štednje, narod je pokazao šta o tome misli, priredili krš i lom, izvrtali automobile. Uglavnom, ništa od smanjenja plata nije bilo. U GB niti jedna stranka nije bila za izlazak iz EU, ali narodu dozlogrdilo, počeli su da se pitaju gde smo tu mi i izglasaše izlazak. Zašto se mi mirimo sa svime? Nama je normalno da su političari pokvareni, da urnišu državu... Nije dobro ne misliti o tome u fazonu ja sam pozitivan i vidim samo pozitivne stvari. Mora se podvući negde crta i pokazati da takvo ponašanje političara ima svoje konsekvence. Znam, lako je meni da pišem, ali što nešto ne preduzmem. Potrebna je kritična masa koja očigledno još nije dostignuta.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

6 minutes ago, NinaD рече

Sve lepo rečeno, ali ovo poslednje je isuviše uprošćeno gledanje na stvari. Prvo, Srbija je država, država ima svoju upravu, upravu bira narod da radi u narodnom interesu. E tu negde je kratak spoj, jer narod bira, ali izabrani nikako da rade u opštem interesu. Pitanje je, zašto se mi kao narod time mirimo. Kada su u Belgiji hteli da smanjenjem plata uvedu mere štednje, narod je pokazao šta o tome misli, priredili krš i lom, izvrtali automobile. Uglavnom, ništa od smanjenja plata nije bilo. U GB niti jedna stranka nije bila za izlazak iz EU, ali narodu dozlogrdilo, počeli su da se pitaju gde smo tu mi i izglasaše izlazak. Zašto se mi mirimo sa svime? Nama je normalno da su političari pokvareni, da urnišu državu... Nije dobro ne misliti o tome u fazonu ja sam pozitivan i vidim samo pozitivne stvari. Mora se podvući negde crta i pokazati da takvo ponašanje političara ima svoje konsekvence. Znam, lako je meni da pišem, ali što nešto ne preduzmem. Potrebna je kritična masa koja očigledno još nije dostignuta.

Nina, primećujem dve 'teme' u tvom pisanju:
1) Šta treba da rade (i/ili već rade) države (narod i/ili vlast) i
2) "Znam, lako je meni da pišem, ali što nešto ne preduzmem."

Sa obe 'teme' se slažem sa tobom, to znaj!

Ne slažem se sa ovom tvojom rečenicom: 
"Nije dobro ne misliti o tome u fazonu ja sam pozitivan i vidim samo pozitivne stvari."
Prvo, znam me, znam svoju lenjost i sebičnost i indolentnost. 
(Već mesec dana me grize savest što nisam ponovo počeo sa jednom
praksom koju 'guram' u našem hramu već godinama, i danas sam, čitajući
šta ti pišeš prelomio - da od sledeće subote to ponovo otpošnem, ako Bog da.)

Moja odluka jeste da i kada pročitam, vidim ili čujem da neko nešto radi pogrešno,
ili ne radi ispravno (što je češći slučaj) da o tome ćutim. Tačka.
Ako ći i reći ili napisati - biće upućeno toj osobi. Direktno.
To je moje izražavanje hrišćanske kontrakulture.

Приручник 'О Божанственој Литургији' светог Јована Златоустог - збирка одабраних светоотачких и савремених текстова, који објашњавају лепоту схватања и учествовања у Божанственој Литургији!
Цена 330,00 дин./ком. + ПТТ или +381 (0)63 839 6761

Link to comment
Подели на овим сајтовима

10 minutes ago, Toma рече

Nina, primećujem dve 'teme' u tvom pisanju:
1) Šta treba da rade (i/ili već rade) države (narod i/ili vlast) i
2) "Znam, lako je meni da pišem, ali što nešto ne preduzmem."

Sa obe 'teme' se slažem sa tobom, to znaj!

Ne slažem se sa ovom tvojom rečenicom: 
"Nije dobro ne misliti o tome u fazonu ja sam pozitivan i vidim samo pozitivne stvari."
Prvo, znam me, znam svoju lenjost i sebičnost i indolentnost. 
(Već mesec dana me grize savest što nisam ponovo počeo sa jednom
praksom koju 'guram' u našem hramu već godinama, i danas sam, čitajući
šta ti pišeš prelomio - da od sledeće subote to ponovo otpošnem, ako Bog da.)

Moja odluka jeste da i kada pročitam, vidim ili čujem da neko nešto radi pogrešno,
ili ne radi ispravno (što je češći slučaj) da o tome ćutim. Tačka.
Ako ći i reći ili napisati - biće upućeno toj osobi. Direktno.
To je moje izražavanje hrišćanske kontrakulture.

Ma slažem se s tobom. Kad razgovaram s ljudima često nailazim na taj stav "ja sam pozitivan...". Kao da se ljudi boje da, ako misle o nekim lošim stvarim to će da ih izmaleriše, ili polaze od toga da smo mi mali i ništa ne vredi da lupamo glavu oko politike. Kao i ti, volim reći iskreno stvari i u lice. Sa državom i politikom nije tako, tu retko imaš priliku da kažeš akterima u lice da ne rade dobro, ali ipak narodni glas mora da se čuje. Mi smo kao narod digli ruke. Zato i ne razmišljamo o domovima za decu, školstvu, zdravstvu. Kukamo u čekaonicama u najboljem slučaju. Ne znam ni ja, nisam dovoljno pametna pa da znam šta treba, ali da ne valja, ne valja.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Klizav je to teren, ispunjavanje onih 5 Hristovih zapovesti....

S jedne strane, ako bi me pitala gde sam tokom ovih ~25 godina
pobožnog življenja doživeo opstrukcije i gadosti u svojoj filantropiji,
ja ti to ne bih ispričao jer - to bi mene menjalo na gore (jačao bi u meni
Toma-zlopamtilo sa slabio bi Toma-dobropamtilo) a i na tebe bi uticalo
da tudje grehe stavljaš u svoj mozak ili srce.

S druge strane ako bi me pitala koje sam sve radosti doživeo
deleći hranu, novac, odeću, knjige, vreme, auto.... potrebitima,
jopet ti to ne bih smeo pričati da ne 'sazna levica šta radi desnica'.

Preostaje mi da ispriča(va)m šta su drugi radili a vredno je 'imitiranja',
i kroz šta se (sve) proslavio Gospod Bog naš.

Приручник 'О Божанственој Литургији' светог Јована Златоустог - збирка одабраних светоотачких и савремених текстова, који објашњавају лепоту схватања и учествовања у Божанственој Литургији!
Цена 330,00 дин./ком. + ПТТ или +381 (0)63 839 6761

Link to comment
Подели на овим сајтовима

23 hours ago, JESSY рече

Oni su takođe topli, ljubazni, oni su roditelji koji vole i brinu o svojoj deci, ali nam izgleda kao da su deca zanemarena, jer nisu uvek čisti i ponekad prose i ne odu svaki dan u školu.

Kroz iskustvo koje sam stekla sam naučila da ta deca ne vole da idu u školu, jer nailaze na izolovanje od strane vršnjaka, nemaju dovoljno lepe sveske i nove patike za početak školske godine, a kada dođu kući plačući i navodeći razloge zbog kojih su pobegli iz škole, roditelji ne umeju da ih smire, a ne mogu da obećaju da će nešto promeniti. Ne mogu, jer ne znaju način kako da zadovolje sve zahteve koje pred njih stavlja država da bi došli do neophodne pomoći. Pitanje posla je misaona imenica, jer se radi o neobrazovanom stanovništvu, koje je odraslo u isto tako teškim uslovima i miri se sa sakupljanjem sekundarnih sirovina kao izvorom prihoda.

Све је мени јасно око домова и напуштене деце, потребно је веома...Само, чини ми се да је тема нешто друго. Деца која нису напуштена, ни занемарена , већ само сиромашна и рођена код ограниченијих родитеља. Мислим да треба свест осталог становништва подигнути у правцу таквих породица.Таква деца могу бити веома културна и образована, али на жалост сиромаштво је оно што се прво види код њих. Због предрасуда које живи у друштву, они се неретко обилазе и тражи се " боље" друштво.Родитељи као да су гадљиви на сиромашну децу, "обезбеђују" својој деци друштво које је њима по мери. 

Не желим да будем погрешно схваћена , као да одсуђујем било кога или  да се ограничавам на једну страну приче...напротив, све разумем и свакога схватам...Просто, мислим да је ово питање веома битно и зато о овој теми желим да приђем са ове стране. Сматрам да је теже подићи праг толеранције и разумевања, преко родитеља, деци, за прихватање сиротиње него отворити сиротиште ( што је  такође веома потребно)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Sanja, nažalost u pravu si, suviše mi je gorko da razmišljam o razredu i drugovima Stefanovim, jer tako je malo potrebno za 1 mjesečnu kartu. Kad adolescent ima ekipu, nema tog siromaštva, tog hendikepa koji će mu slomiti duh. 

NinaD, nažalost, ta pokvarenost, korumpiranost onih koji bi trebali o narodu da brinu, i spečavaju sve koji bi to htjeli, to je srž problema, ta kultura pljačke narodnog bogatstva i ličnog bogaćenja, koja metastazira i više niko ošten i ne može da se bavi politikom, a politika bi trebala biti borba ya dobrobit naroda, za javni napredak, to nam je u korijenu sveg propadanja u društvu, ybogtog isriaštvo, i nered, i nemoral, slom svih vijrednosti... Vrlo deprimirajuće, nikad da se ta kritična masa skupi... samo još individualno milosrđe i djelo entuzijasta čini korist, sistem je trom, nemaran i korumpiran.  

Link to comment
Подели на овим сајтовима

8 hours ago, Дијана. рече

Vrlo deprimirajuće, nikad da se ta kritična masa skupi... samo još individualno milosrđe i djelo entuzijasta čini korist, sistem je trom, nemaran i korumpiran.  

Šta se dobije kada se drugi deo tvoje rečenice obrne? Dobije se:
"Sistem je trom, nemaran i korumpiran .... samo još individualno milosrđe i djelo entuzijasta čini korist."
A šta se time dobija?
Dobija se polazna osnova za uspostavljanje novog sistema.
Znam jednog čoveka, sporadičnog entuzijastu, koji je samostalno par godinica
pripomagao tu-i-tamo. A onda se za njega zakačilo par istomišljenika.
Pa je i pripomaganje postalo češće i veće. Bogu hvala!
I tako oni to 'kotrljaše' par godinica.
A onda im Bog dade (bez da su oni to tražili) mladog djakona
koji smatraše da to treba da se 'digne na viši nivo', tj. da se
formalizuje i da se 'ogrebu' o blagoslov 'dežurnog' Vladike.
Te i to dobiše. Da li se povećala količina sredstava (takozvanih para)
kojima oni sada raspolažu. Pa i nije, barem ne u ovom trenutku.
Ali, vidim da Bog stoji iza njih.... ima nade...

Ako ovo sočinjenije uporediš sa nečim velikim, zaizgledaće ti
kao da je mrvica, sitnica, nešto malo....
A ako ovo što oni rade uporediš sa osmehom daroprimalaca -
doživećeš radost i zahvalnost Bogu!

Приручник 'О Божанственој Литургији' светог Јована Златоустог - збирка одабраних светоотачких и савремених текстова, који објашњавају лепоту схватања и учествовања у Божанственој Литургији!
Цена 330,00 дин./ком. + ПТТ или +381 (0)63 839 6761

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 3 months later...

На Фејсбуку су се, практично истовремено, појавила два позива становницима Београда.

Први, аутор ми није познат.

15665958_1205015812885194_65326318586351

И други, са ФБ странице и потписом

Ову другу сам и ја поделила на свом ФБ профилу, након чега ми је скренута пажња на следећи текст -

Beograđani, NEMOJTE TO RADITI, i deliti ovakve objave, jer:

1. Ljudi koji rade u prihvatilištu ne smeju da prime i služe hranu u takvom obliku jer ona nema nikakvu potvrdu da je ispravna, odnosno da nije pokvarena. Zakonski ne smeju da je prime ako nema odgovarajuću deklaraciju. Pozovite u krajnjem slučaju pa pitajte ako ne verujete.
2. Na taj način ćete samo napraviti gužvu na mestu gde će inače biti gužve oko Nove godine, ali ne zbog proslave već zbog zime kada imaju veći broj ljudi, više nego što mogu da prime.
3. Telefon koji je naveden nije referentan po ovom pitaju, ovo su telefoni za kontakt sa sajta Prihvatilišta za odrasla i stara lica : 011 2462-778; 011 3098 745

 
ONO ŠTO MOŽETE
1. Ako želite da već pomognete beskućnicima imate ih po centru po gotovo svim podzemnim prolazima gde se jadni ljudi sklanjaju od zime, odnesite njima hranu pa dajte ako to već želite i razmenite koju reč sa njima. Ponesite im koji topli stari pokrivač ili ćebe da imaju čime da se pokriju kad je ovako hladno. I po plastičnu čašu toplog čaja iz termosa.
2. Pozovite prihvatilište u Kumodraškoj i vidite koliko broje ljudi, te da li možete da prikupite neku donaciju u bar po jednom pakovanju napolitanki za svakoga za Novu godinu ( U Maxiju košta 50 din) ili nečega za ličnu higijenu, ili toplim čarapama, toga nikad dovoljno nema.
Jeste, za to biste morali da se iscimate, ali to će imati više efekta nego ovo što se deli ovako okolo, a dobro znamo da 01.januara niko neće promoliti njušku napolje.
 
 
Да ли су ове две, непознатог аутора и СОЗа, објаве исте? Мени се чини да нису, прва је начисто глупа, а друга, бар се мени чини, није најсрећније формулисана.
 
Оно што се чини добро не мора увек да буде и исправно. Ето, признајем, и ја сам се залетела и поделила ову објаву и још увек је на мом ФБ профилу. Међутим, Марко, аутор текста који сам навела, ми је скренуо пажњу на објаву и тако је кренула цела прича око овог случаја са апелима за одношење хране у Кумодрашку. Намеће се више питања о којима бисмо требали да размислимо. Да ли сваку објаву која звучи добро и хумано можемо делити само на клик, без малог истраживачког подухвата шта заправо стоји иза ње, и колико користи или чак штете она може да донесе. Осим ако се не бавимо дељењем хуманитарних садржаја рекреативно или због осећања некаквог доброчинства који имамо приликом оваквих "клик укључивања" у некакве хуманитарне воде на друштвеним мрежама?
Друго питање би било - шта ми заиста чинимо у реалном животу а да има везе са "хуманитарним" објавама које делимо? И зашто не чинимо?
Треће - у овом конкретном случају, шта са храном? Шта са храном која се не поједе а није упакована са декларацијом како би је прихватили центри који се брину о бескућницима. Па бескућници једу из контејнера, подсетио ме је пријатељ Марко, а оно што можеш да урадиш јесте то да храну коју ниси појео и која је исправна и пристојно упакована однесеш бескућницима (скоро сви имамо бар понеког у крају или знамо где живи "сиротиња") и понудиш им рецимо шољу топлог чаја, што би рекао Марко. Да, то је већ мало теже од клика. Али то је реалност. Гладан човек и наша храна. Или, гладан човек и контејнер. Или, само контејнер. И гладан човек, сам.
Пролетос се појавила одлична акција "Куке доброте". Свако ко жели, може и на овај начин да нахрани гладне суграђане (и да их обује, обуче и обрадује). Да их нахрани храном коју би, уколико бисмо је бацили, ови људи свакако појели, али из контејнера, заједно са осталим садржајима који се налазе у том контејнеру. Јер глад је глад. И глад нема очи ни нос ни понос. Глад је звоно за егзистенцијалну узбуну. И мора да се намири. Јер, људи умиру од глади.
Ко жели и има и може, нека храну коју није појео, уредно спакује и дода некоме. Нека не апелује, као што сам и ја без већег размишљања урадила, да се стихијски, на незаконит начин, оптерећују службе које морају да раде на прописан начин. Нека направи своје куке или нека се прекрсти и пољуби хлеб који баца у канту за ђубре.
 
8749-12592261-1209987199018961-590703989
Хвала Марко!

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

На једном Кумодрашка 226а, на другом Кумодрашка 226б.
А битно нешто под в) као што каже Александра :)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ne znam da li Marko ima veze sa Prihvatilistem, ali najracionalnija stvar je prosto nazvati dati broj i pitati da li su upoznati sa tom objavom i prihvataju li ili ne hranu od gradjana. Dalje, mozete, posto imate narodne kuhinje, pitati njih da li bi je primili. Trece, ako imate ikakvo humanitarno udruzenje u vasoj okolini (a velika je vjerovatnoca da imate), skupljajte hranu tamo, oni ce biti presrecni da je podijele svojim korisnicima, i nece pitati za deklaraciju. Naravno, podrazumijeva se da je sve to upakovano u plasticnu ambalazu, foliju i ciste kese. Cetvrto, prikupiti i odnijeti nekoj siromasnoj porodici, ili beskucnicima ako vec znate gdje su, u manjim mjestima ih nema. Da, sve to znaci 'cimanje', ali ispunjava srecom i ponosom, mimo ikakvih vjerskih nacela.

Kuke dobrote su sjajan 'izum'. Kuka dobrote je i izbocina na kontejneru, na koji se moze okaciti hrana lijepo upakovana i u cistoj, zavezanoj kesi. Vjerujte mi, brzo ce nestati... Ali kuka dobrote je svakako dostojanstveniji pristup. Kuka dobrote je svaka pozidica u vasem komsiluku. Ali ljudi svakako rove po kontejnerima, pa bi bilo dobro da ljudi imaju toliko svijesti da ne bacaju hranu u kontejner, vec je lijepo upakuju i okace tako.. .ne preporucujem da se ostavi na zemlji jer mogu je razbucati kerovi lutalice, osim ako nije namijenjeno njima. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

×
×
  • Креирај ново...