Jump to content

Наше фотографије дана (не учитавајте туђе са нета већ своје)

Оцени ову тему


Препоручена порука

 

Ни Соломон се у  свој слави својој овако не обуче

 

DSC00267.thumb.JPG.d2c864e8dcdd7372d0efecbf50795eef.JPG

 

DSC00271.thumb.JPG.7b34395de802f7615776cbdbfac1618c.JPG

 

DSC00171.thumb.JPG.bc5e0d02bbc2a7b8614367b4387fa4fa.JPG

 

DSC00104.thumb.JPG.a525824e357a6d3773d1f1f7782d1732.JPG

Пчела_на_боци.jpg

                               :1321_womens:  Carpe Aeternitatem  :1321_womens:    

Заиста вам кажем, ако се не повратите и не будете као деца, нећете ући у царство небеско.

                                                      Јеванђеље по Матеју   глава 18:1-10

Link to comment
Подели на овим сајтовима

On 28.7.2020. at 21:58, PredragVId рече

Podseća me po malo na one svetogorce sa Karulje.

Ето, никад нисам био на Светој Гори па некад ''одем'' тамо читајући о њој. Па тако и нешто нађох о Каруљи. Занимљиво је, ево цитата:

''Običaj na Karulji je da, kada kucate na nečija vrata, obavezno izgovorite molitvu: „Molitvama Svetih Otaca naših, Gospode Isuse Hriste, pomiluj nas“. Na Karulji su velika iskušenja i kada stanovnik kelije čuje ovu molitvu, otvoriće vam vrata. Naime, đavo zbog svoje gordosti ne može da izgovori ovo „pomiluj nas“, tako da, kada izgovorite molitvu, isposnik je siguran da mu demon ne kuca na vrata. Ja ovo nisam znao pa sam pokucao i rekao „Hristos Voskrese“, pošto je bio Uskrs. Otvorio mi je otac Jovan, Rus, krupan monah prodornih plavih očiju. Pustio me je unutra i pažljivo osmotrio. „Jesi li hrišćanin, pravoslavac?“, upitao je. „Jesam, Srbin sam!“, odgovorih. „Pa gde ti brojanica, krstić?“, ponovo me upitao otac Jovan. „Ja sam planinar pa se bojim da pri penjanju negde ne zakačim brojanicu i pokidam, zato i ne nosim“, odgovorio sam pomalo zatečen. Jovan me posmatra sa smirenjem i poziva unutra u keliju. Kelija je zapravo manja pećina, neka okapina, u kojoj je jedan deo sklepan od dasaka, dok je u produžetku ozidana pećina. Tu se, pored mnogo drugih, nalaze i lobanje Nikona i Inokentija. Inokentije je u svetu bio bogataš Sibirjakov. Ostavio je sve, izgradio skit Sv. Andreja, zamonašio se i upokojio ovde na Karulji. Nedavno je proglašen za sveca. „Hajde da prvo otpevamo nešto“, reče Jovan i poče da peva „Hristos Voskrese iz mertvih…“, itd. Vaskrs je, u svim manastirima na liturgijama pevaju ovaj tropar, svi moji s kojima sam došao na Svetu Goru znaju da pevaju, samo ja ne znam. Tj., ne znam pravilno, zamuckujem i zaboravljam reči. „Kako ne znaš ovo? Jel ideš u crkvu?“, pita Jovan, već sam mu sumnjiv. „Idem kad stignem, nedeljom sam u planini pa sa planinarima obično obiđem neku crkvu, a ruski ne razumem najbolje“, pokušavam da se izvadim. „Treba da nosiš krst“, reče Jovan i daje mi jednu kutijicu u kojoj je krstić. „Stavi ovo“, reče. Ruke mi se tresu od penjanja po Karulji, mišići mi se grče iz istog razloga, ali ipak uspevam da otvorim kutijicu i izvadim krst. Stavljam ga oko vrata, međutim krstić pada na zemlju, na kraju konca nije zavezan čvor! Posmatram Jovana, vidim kako me gleda izuzetno smireno, ali shvatam da mu nije svejedno, kao da očekuje da se dogodi nešto neprijatno. Znojavim rukama pokušavam da napravim čvor na krajevima konca, ali mi ne ide, materijal je klizav i nikako ne uspevam da spojim krajeve. Jovan prilazi, uzima mi krstić, nešto odmerava na mojim grudima, pravi dva-tri poteza rukom i čvor je napravljen! „Prekrsti se, poljubi krst i stavi ga oko vrata“, reče Jovan i malo se izmače u stranu. Sve sam uradio kako mi je rekao. Jovan me promatrao još koji tren, a onda se dogodila potpuna transformacija! Od potpuno smirenog i opreznog monaha, postao je radostan i veseo kao malo dete! Razvukao je osmeh preko celog lica i zagrlio me očinski, sa puno ljubavi. U trenutku sam sve shvatio! Sve vreme me je ispitivao! Moje neznanje molitve, nenošenje krsta i brojanice, neznanje tropara i to što nikako da namestim krst, sve je ukazivalo da pred njim stoji demon! Međutim, demon ne bi ni mogao da celiva krst, jer bi ga spržio. Eto kakva sve iskušenja trpe ovi podvižnici na ovom najsvetijem mestu Svete Gore''!

Нађох на сајту:

PLANINE.NET

Ovaj putopis o Svetoj Gori predstavlja kombinaciju moje prethodne dve posete ovom čudesnom mestu, s tim što želim...

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 57 минута, Плаво Небо рече

Ето, никад нисам био на Светој Гори па некад ''одем'' тамо читајући о њој. Па тако и нешто нађох о Каруљи. Занимљиво је, ево цитата:

''Običaj na Karulji je da, kada kucate na nečija vrata, obavezno izgovorite molitvu: „Molitvama Svetih Otaca naših, Gospode Isuse Hriste, pomiluj nas“. Na Karulji su velika iskušenja i kada stanovnik kelije čuje ovu molitvu, otvoriće vam vrata. Naime, đavo zbog svoje gordosti ne može da izgovori ovo „pomiluj nas“, tako da, kada izgovorite molitvu, isposnik je siguran da mu demon ne kuca na vrata. Ja ovo nisam znao pa sam pokucao i rekao „Hristos Voskrese“, pošto je bio Uskrs. Otvorio mi je otac Jovan, Rus, krupan monah prodornih plavih očiju. Pustio me je unutra i pažljivo osmotrio. „Jesi li hrišćanin, pravoslavac?“, upitao je. „Jesam, Srbin sam!“, odgovorih. „Pa gde ti brojanica, krstić?“, ponovo me upitao otac Jovan. „Ja sam planinar pa se bojim da pri penjanju negde ne zakačim brojanicu i pokidam, zato i ne nosim“, odgovorio sam pomalo zatečen. Jovan me posmatra sa smirenjem i poziva unutra u keliju. Kelija je zapravo manja pećina, neka okapina, u kojoj je jedan deo sklepan od dasaka, dok je u produžetku ozidana pećina. Tu se, pored mnogo drugih, nalaze i lobanje Nikona i Inokentija. Inokentije je u svetu bio bogataš Sibirjakov. Ostavio je sve, izgradio skit Sv. Andreja, zamonašio se i upokojio ovde na Karulji. Nedavno je proglašen za sveca. „Hajde da prvo otpevamo nešto“, reče Jovan i poče da peva „Hristos Voskrese iz mertvih…“, itd. Vaskrs je, u svim manastirima na liturgijama pevaju ovaj tropar, svi moji s kojima sam došao na Svetu Goru znaju da pevaju, samo ja ne znam. Tj., ne znam pravilno, zamuckujem i zaboravljam reči. „Kako ne znaš ovo? Jel ideš u crkvu?“, pita Jovan, već sam mu sumnjiv. „Idem kad stignem, nedeljom sam u planini pa sa planinarima obično obiđem neku crkvu, a ruski ne razumem najbolje“, pokušavam da se izvadim. „Treba da nosiš krst“, reče Jovan i daje mi jednu kutijicu u kojoj je krstić. „Stavi ovo“, reče. Ruke mi se tresu od penjanja po Karulji, mišići mi se grče iz istog razloga, ali ipak uspevam da otvorim kutijicu i izvadim krst. Stavljam ga oko vrata, međutim krstić pada na zemlju, na kraju konca nije zavezan čvor! Posmatram Jovana, vidim kako me gleda izuzetno smireno, ali shvatam da mu nije svejedno, kao da očekuje da se dogodi nešto neprijatno. Znojavim rukama pokušavam da napravim čvor na krajevima konca, ali mi ne ide, materijal je klizav i nikako ne uspevam da spojim krajeve. Jovan prilazi, uzima mi krstić, nešto odmerava na mojim grudima, pravi dva-tri poteza rukom i čvor je napravljen! „Prekrsti se, poljubi krst i stavi ga oko vrata“, reče Jovan i malo se izmače u stranu. Sve sam uradio kako mi je rekao. Jovan me promatrao još koji tren, a onda se dogodila potpuna transformacija! Od potpuno smirenog i opreznog monaha, postao je radostan i veseo kao malo dete! Razvukao je osmeh preko celog lica i zagrlio me očinski, sa puno ljubavi. U trenutku sam sve shvatio! Sve vreme me je ispitivao! Moje neznanje molitve, nenošenje krsta i brojanice, neznanje tropara i to što nikako da namestim krst, sve je ukazivalo da pred njim stoji demon! Međutim, demon ne bi ni mogao da celiva krst, jer bi ga spržio. Eto kakva sve iskušenja trpe ovi podvižnici na ovom najsvetijem mestu Svete Gore''!

Нађох на сајту:

PLANINE.NET

Ovaj putopis o Svetoj Gori predstavlja kombinaciju moje prethodne dve posete ovom čudesnom mestu, s tim što želim...

 

Ето, на добром си путу. Ово је одломак из књиге "Пешице кроз Свету Гору" нашег одличног ходочасника и планинарског водича Ненада Андрића који одлично познаје пећине Свете Горе и њене знамените старце. Скоро сваког месеца организује по неко ходочашће са планинарењем на Свету Гору. Одлична прилика за све оне који желе да упознају Свету Гору у њеном најскривенијем издању...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

0-02-0a-4747815804d4fda5b4bb83444db01145f7fc069029102ece2c60864266544e06_81dc79f.jpg

0-02-05-7306d2138c75a0bc2d7dec61a5babcde52693d07329661abb929e352035ed024_a59d30de.jpg

Один монах вошёл в склеп к покойникам и крикнул: "Христос воскресе!" А они ему все хором: "Воистину воскресе!"
--- / -.. --- -- .. -. . --..-- / -- .. ... . .-. . .-. .
http://www.srdjanantic.blogspot.com/

Link to comment
Подели на овим сајтовима

 

DSCF5149.JPG

Один монах вошёл в склеп к покойникам и крикнул: "Христос воскресе!" А они ему все хором: "Воистину воскресе!"
--- / -.. --- -- .. -. . --..-- / -- .. ... . .-. . .-. .
http://www.srdjanantic.blogspot.com/

Link to comment
Подели на овим сајтовима

76. godisnjica Varsavskog Ustanka protiv nemackih nazista. U toku malo vise od jednego meseca poginulo je oko 200 hiljada stanovnika Varsave, izmedju njih takodje pravoslavnih. Rusi iz Crvene Armije bilu su blizu poljske prestonice, ali nisu pomogli. Alijanti malo su pomagali iz aviona.

"P" ovde znaci "Polska walcząca" - "Poljska se bori"

DSC_0675.JPG

DSC_0676.JPG

Link to comment
Подели на овим сајтовима

116588263_3485874291445828_5147772544897492916_n.jpg?_nc_cat=101&_nc_sid=07e735&_nc_ohc=w7QRmx9M_50AX_la3T2&_nc_ht=scontent.fbeg5-1.fna&oh=58ffbae1e467654d44dad9a23ac6269b&oe=5F4D2893 

116879999_3485886914777899_3109896494167813046_n.jpg?_nc_cat=111&_nc_sid=07e735&_nc_ohc=NGcgyDS80ywAX-SQERT&_nc_ht=scontent.fbeg5-1.fna&oh=790b592f1e16d62cb2d1383b3184ba2d&oe=5F4E4441

117287820_3485888058111118_2574138138404415212_n.jpg?_nc_cat=101&_nc_sid=07e735&_nc_ohc=ROI9tJ3yVFoAX-Ye4QK&_nc_ht=scontent.fbeg5-1.fna&oh=cc69f6a174c0d82843f78387c892cd74&oe=5F4BA784

Потпис:

Надање је моје- Отац;

Прибежиште моје- Син;

Покров мој- Дух Свети;

Тројице Свесвета, слава теби.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

×
×
  • Креирај ново...