Jump to content

Размишљамо ли о сопственој смрти? Како је замишљамо?


Препоручена порука

Sto?

Ajd napisem ti na pp.

  • Волим 1

Српски менталитет карактеришу изненадни подвизи кратког даха, понесеност која прво улије наду, али капитулира у завршници, све се то после правда вишом силом и некаквом планетарном неправдом што само на нас вреба.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Da si ostala ateista to ti se ne bi desavalo pitaj Pedju ako mi ne verujes :D

Sala na stranu. I mene Bog " protrese " svaki put kada na duze zapostavim pravi put i krenim pogresnim. Najcesce kroz snove.

Evo upravo mi se desilo otreznjenje pre par dana. To je dobro jer pokazuje Boziju brigu za nas, mada se ne treba previse opterecivati snovima jer nas to moze odvesti na suprotnu stranu.

Ne sekiraj se nista, odradi post i pricesce kao sto si sama i planirala, obavljaj molitve jutarnje i pred spavanje kad si i kako u mogucnosti i uzivaj :)

Pa i otpisala sam na cistu psihologiju, i to je trajalo, al' ne vredi poricati postojanje djavola, oseti se to prisustvo i kako se poigrava sa ljudskim slabostima winter

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Pa i otpisala sam na cistu psihologiju, i to je trajalo, al' ne vredi poricati postojanje djavola, oseti se to prisustvo i kako se poigrava sa ljudskim slabostima

Cim padnemo trebamo da odmah ustanemo.Mi najcesce to ne cinimo i zato dobijamo takve opomene.Poslusaj ovaj dobro poznati klip jes da ne govori o snovima, ali je odlican :

Link to comment
Подели на овим сајтовима

У друштву се не шапуће... :)

Мора тако да бидне, извињавам се, пошто је тема деликатесна. :).

Српски менталитет карактеришу изненадни подвизи кратког даха, понесеност која прво улије наду, али капитулира у завршници, све се то после правда вишом силом и некаквом планетарном неправдом што само на нас вреба.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ja sam relativno skoro sanjala da demon pokusava da mi uzme dusu, ali ne sa namerom da je zaista uzme, vec da mi pokaze kako izgleda napustanje Boga. Bilo je uzasno, izgleda kao duh, nema oci, nema usta, samo neki obris koji se uvrce i usisava sve pred sobom. Interesantno je kad sam pokusala da izadjem odatle, nestao je, vise se nije ni pojavljivao, kao da ti ne moze nista ako ne zelis da budes tu. Probudim se i shvatim da sam skinula krst oko vrata, jer sam u tom trenutku imala neki period verske krize. Cak nisam ni shvatila to toliko ozbiljno, posle toga posklanjam sve ikone i krst koliko me to sve opterecivalo. Oseti se to kad djavo pocne da te za*****a, cereka ti se u slabosti...Odoh juce na Liturgiju, vratim sve ikone i krstic oko vrata.

Mislim da cu malo postiti i pricestiti se, bilo bi pametno :).

Pakao je zaista strasno mesto :tornado: Eto, to je neko moje iskustvo, ne znam da li ce ga iko shvatiti ozbiljno, al' rekoh da podelim sa vama kad smo vec potegli tu temu :).

Sada si me podsjetila i na dogadjaj koji se meni desio. I sam bio u slicnoj vjerskoj krizi kao sve mi dosadilo, neda mi se pomoliti ujutro i navece, mrzi me da citam Bibliju (nisam ni citao svaki dan ali u tom trenutku nikako) itd. Noc uoci pocetka proslog Velikog posta, dok sam spavao u snu poce da me prekriva kao neka leprsava crna zavjesa. Ja sam lezao na stomaku ali kao da mogu vidjeti sebe od gore sa metar visine. Sve ovo je bilo dok sam spavao ali bilo je izrazito realno kao da i nije san. Ta crna zavjesa se kretala od nogu ka glavi i kako ide ka gore taj dio tjela koji je prekriven pocinje da me boli kao da neka presa pritisce i da se grci. Skroz nevjerovatan osjecaj. Kada je doslo do glave postalo je neizdrzivo, skoro pa da i suze krenu. I u tom trenutku se sjetim da kazem "Gospode Isuse Hriste, sine Boziji, pomiluj me gresnog", i ta zavjesa se povuce dolje i nestade ali tako nevjerovatnom brzinom kao da ju je neko povukao. San (ako se to moze tako nazvati) je bio prilicno realan i razmisljao sam kako se mogu izvuci da me ta zavjesa ne preuzme pod svoje, koju molitvu da kazem. I da pokusavao sam da se prekrstim kada je zavjesa stigla do glave preko ruku ali nisam mogao da pomjerim ruke i posle nekoliko pokusaja, jedino sto mi je bilo preostalo je da misleno izgovorim "Gospode Isuse Hriste, sine Boziji, pomiluj me gresnog". Nevjerovatan osjecaj.

У хришћанству нема пречица

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Što meni ne dođe demon? E to je zato što moj mozak nema duhovnih komponenti, pa demon (čak i kad bi postojao) ne bi imao interfejs na koji će da se nakači. To je kao onomad kad legendarni crvi Blasster i Sasser koji su inače pisani za Windows, naiđu na Linux.

Ti kao ateista nisi interesantan demonima jer nisi na Bozijoj strani. I ja dok sam bio ateista nisam imao takvih " problema " .

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Sada si me podsjetila i na dogadjaj koji se meni desio. I sam bio u slicnoj vjerskoj krizi kao sve mi dosadilo, neda mi se pomoliti ujutro i navece, mrzi me da citam Bibliju (nisam ni citao svaki dan ali u tom trenutku nikako) itd. Noc uoci pocetka proslog Velikog posta, dok sam spavao u snu poce da me prekriva kao neka leprsava crna zavjesa. Ja sam lezao na stomaku ali kao da mogu vidjeti sebe od gore sa metar visine. Sve ovo je bilo dok sam spavao ali bilo je izrazito realno kao da i nije san. Ta crna zavjesa se kretala od nogu ka glavi i kako ide ka gore taj dio tjela koji je prekriven pocinje da me boli kao da neka presa pritisce i da se grci. Skroz nevjerovatan osjecaj. Kada je doslo do glave postalo je neizdrzivo, skoro pa da i suze krenu. I u tom trenutku se sjetim da kazem "Gospode Isuse Hriste, sine Boziji, pomiluj me gresnog", i ta zavjesa se povuce dolje i nestade ali tako nevjerovatnom brzinom kao da ju je neko povukao. San (ako se to moze tako nazvati) je bio prilicno realan i razmisljao sam kako se mogu izvuci da me ta zavjesa ne preuzme pod svoje, koju molitvu da kazem. I da pokusavao sam da se prekrstim kada je zavjesa stigla do glave preko ruku ali nisam mogao da pomjerim ruke i posle nekoliko pokusaja, jedino sto mi je bilo preostalo je da misleno izgovorim "Gospode Isuse Hriste, sine Boziji, pomiluj me gresnog". Nevjerovatan osjecaj.

te crne senke se izgleda nesto cesto desavaju u poslednje vreme... nego ja sam sanjao djavola poceo je da mi se benavi i morfuje do neizdrzive strasnoce i onda sam i ja u snu se dosetio i pomolio Isusovom molitvom, i nestao je u roku od odma!

Zayron: Pa tamo ni nema svađa oko vjere i nacije jer se o tom uošte ni ne priča. Priča se kakva je koja ribica i na šta se fata, na mrmka, na glistu, na kruh, hljeb ili angelbrot, na na lažni mamac itd. Evetualno o tom kako se koja peče i koja je ukusnija.

cloudking: "Ne postoje cuda... postoje samo stvari koje jos ne razumemo."

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Sada si me podsjetila i na dogadjaj koji se meni desio. I sam bio u slicnoj vjerskoj krizi kao sve mi dosadilo, neda mi se pomoliti ujutro i navece, mrzi me da citam Bibliju (nisam ni citao svaki dan ali u tom trenutku nikako) itd. Noc uoci pocetka proslog Velikog posta, dok sam spavao u snu poce da me prekriva kao neka leprsava crna zavjesa. Ja sam lezao na stomaku ali kao da mogu vidjeti sebe od gore sa metar visine. Sve ovo je bilo dok sam spavao ali bilo je izrazito realno kao da i nije san. Ta crna zavjesa se kretala od nogu ka glavi i kako ide ka gore taj dio tjela koji je prekriven pocinje da me boli kao da neka presa pritisce i da se grci. Skroz nevjerovatan osjecaj. Kada je doslo do glave postalo je neizdrzivo, skoro pa da i suze krenu. I u tom trenutku se sjetim da kazem "Gospode Isuse Hriste, sine Boziji, pomiluj me gresnog", i ta zavjesa se povuce dolje i nestade ali tako nevjerovatnom brzinom kao da ju je neko povukao. San (ako se to moze tako nazvati) je bio prilicno realan i razmisljao sam kako se mogu izvuci da me ta zavjesa ne preuzme pod svoje, koju molitvu da kazem. I da pokusavao sam da se prekrstim kada je zavjesa stigla do glave preko ruku ali nisam mogao da pomjerim ruke i posle nekoliko pokusaja, jedino sto mi je bilo preostalo je da misleno izgovorim "Gospode Isuse Hriste, sine Boziji, pomiluj me gresnog". Nevjerovatan osjecaj.

Neverovatno ! ! !

Meni se skoro isto desilo pre par godina samo sto nije bila zavesa u pitanju nego neki " duh " kao covek obucen u crni mantil sa kapoljacom ali bez tela.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Dobra ideja. Mogu da ga apsorbujem u sečivo i onda tako dobijam soultaker, kakve je prema legendi kovao slavni Muramasa, ali neće biti potrebe za tim.

Isto kao što sam otporan na blagodat Svetog Duha, na karmu i na mnoge druge imaginarne činioce, iz prostog razloga što nemam duhovnost, tako ni demon ne može tu ništa da učini.

mozda nemas duhovnost, ali zato imas duhovitost 0110_hahaha

Zayron: Pa tamo ni nema svađa oko vjere i nacije jer se o tom uošte ni ne priča. Priča se kakva je koja ribica i na šta se fata, na mrmka, na glistu, na kruh, hljeb ili angelbrot, na na lažni mamac itd. Evetualno o tom kako se koja peče i koja je ukusnija.

cloudking: "Ne postoje cuda... postoje samo stvari koje jos ne razumemo."

Link to comment
Подели на овим сајтовима

×
×
  • Креирај ново...