Jump to content

Зоран Ђуровић: Преегзистенција Исуса Христа

Оцени ову тему


Препоручена порука

  • Одговори 8.1k
  • Креирано
  • Последњи одговор

Популарни чланови у овој теми

  • Ведран*

    1409

  • Volim_Sina_Bozjeg

    1106

  • Zoran Đurović

    1107

  • Bokisd

    697

пре 6 минута, Justin Waters рече

Nije kazna u pitanju. Aspket kazne kao jedne od komponenti vjecne osude, tj vjecne patnje je samo jedan primjer. Neka je i tako, da ne nazovemo to kaznom, nego "našom" željom. Prije nego smo postali, tj došli u biće nije nas niki pitao želimo li ili ne. Ma šta god uradio u životu loše, ako je posljedica toga vjecna osuda to mi nekako nije shvatljivo. Ako gledam prema tome kako mi ovdje razglabamo, da iako stvoreni postašmo bespočetni i nestvoreni znači uzešmo učešće u Božijim nestvorenim energijama, onda nekako valjda slijedi da ako je Bog stvoriviši nešto da nakalemi na sebe, onda je sve dobro uradio, nema škarta. Zato kad pomislim na vjenčnost, mogu samo da pomislim na dobro, blažnestvo, mir, sreću...a ako pomislim na vječnost i tome dodam, bol, muku, jezu, škrgut zuba ne to mi nije shvatljivo. Dakle ako je nešto vječno onda je dobro, ako nije dobro onda ne može biti vječno ma iz koje pobude da je nastalo, i onda kao takvo ne postoji = nebiću. 

Zanima me kako ti onda dozivljavas pakao i da li po tebi on postoji? 

 

"Лажно смирење је смирење које има потребу да се покаже. На првом месту, то је смирени изглед (кад кроз понашање и изглед глумимо смиреног човека). Као друго, то је коришћење "смирених" речи и фраза: човек говори о себи да је велики грешник и гори од свих, а ако га у реалности неко увреди он се одмах буни и врло ревносно брани своја права. Као треће, лажно смирење се показује у томе што човек понавља неке научене смирене фразе, рецимо изреке Светих о смирењу, сматрајући да он мисли тако искрено, док смисао тих изрека уопште не долази до његовог срца."

Схиархимандрит Авраам

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 8 минута, Volim_Sina_Bozjeg рече

ne znam, ja verujem da se nećemo svi spasiti ali je meni granica Crkve sam Sveti Duh.

Znamo da je granica Crkve Sv.Duh, ali ne znamo gdje on diše tj koliko je fleksibilna ta granica. Ne kažem ni da ćemo se svi spasiti, ali opet nemam toliki konflikt sa apokatastazom, koliko sa vječnom svjesnom mukom. 

Српски менталитет карактеришу изненадни подвизи кратког даха, понесеност која прво улије наду, али капитулира у завршници, све се то после правда вишом силом и некаквом планетарном неправдом што само на нас вреба.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 14 минута, Trifke рече

Zanima me kako ti onda dozivljavas pakao i da li po tebi on postoji? 

Pakao mogu doživim nešto kao privremeno, i to je ono što traje dok si živ. Pakao su sve misli i postupci koji te prirodno odvajaju od Boga i stavljaju u jedno određeno stanje koje se za nekoga može javiti kao potpuni očaj. Pakao mogu da zamislim i kao jednu informaciju puštenu od strane Boga, kako bi se ukazala vjera onih najvećih. Recimo kao kad je apostol Pavle izjavio da bi bio u paklu samo da se Jevreji okrenu Bogu. Ili kad neko svoje pokajanje kontemplira na nivou da je spreman biti i paklu ako to tako Bog odredi. Međutim da li bi Bog dopustio da se bilo ko pati vječno, bez obzira kako zamišljamo da neko dospije u takvo stanje, svojom željom ili što bi se reklo Božijim dopuštenjem, ili direktnim aktom "bacanja u oganj vječni", to zaista ne mogu da zamišljam. Ako ne savršeni ljudi mogu da mnoge loše ljude okrenu dobru, onda koliko savršen Bog može da i sve ljude okrene dobru. Ali ako spasenje nije garantovano svima, onda zamišljam da oni koji nisu spašeni, ugasili su, "bačeni su vječni oganj, ali su izgorili do kraja". 

Српски менталитет карактеришу изненадни подвизи кратког даха, понесеност која прво улије наду, али капитулира у завршници, све се то после правда вишом силом и некаквом планетарном неправдом што само на нас вреба.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ako gledamo Pismo, teško je naći stih koji Isus izgovara a koji bilo kakve muke, plač i škrgut zuba i slično, sadrži u istom dahu sa večnošću... čak ni 'vekovi vekova' nisu večnost, već kraj vremena. A i to je teško naći, već samo 'dok ne isplati svoj dug' i slične konstrukcije. Besmrtna duša koja u večnosti pati u paklu je platoničarska konstrukcija. Duboko verujem da je najgora varijanta povratak u nebiće koja eventualno postoji za one koji se zaista totalno slobodnom voljom i svim svojim bićem bune protiv samog postojanja nečeg umesto ničeg. A za neke od nas će možda, ovo je moj lični trip, postojati neka varijanta škrguta zuba u trenutku smrti koja će delovati kao 'vekovi vekova' - eventualna mogućnost razrešavanja nerazrešenih problema u toku umiranja koja neće biti prijatna - u fazonu filma Flatliners :D

 

 

paradoks_zpsjpf2fhnf.jpg

Lilies that fester smell far worse than weeds.

Shakespeare

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 1 минут, Justin Waters рече

Pakao mogu doživim nešto kao privremeno, i to je ono što traje dok si živ. Pakao su sve misli i postupci koji te prirodno odvajaju od Boga i stavljaju u jedno određeno stanje koje se za nekoga može javiti kao potpuni očaj. Pakao mogu da zamislim i kao jednu informaciju puštenu od strane Boga, kako bi se ukazala vjera onih najvećih. Recimo kao kad je apostol Pavle izjavio da bi bio u paklu samo da se Jevreji okrenu Bogu. Ili kad neko svoje pokajanje kontemplira na nivou da je spreman biti i paklu ako to tako Bog odredi. Međutim da li bi Bog dopustio da se bilo ko pati vječno, bez obzira kako zamišljamo da neko dospije u takvo stanje, svojom željom ili što bi se reklo Božijim dopuštenjem, ili direktnim aktom "bacanja u oganj vječni", to zaista ne mogu da zamišljam. Ako ne savršeni ljudi mogu da mnoge loše ljude okrenu dobru, onda koliko savršen Bog može da i sve ljude okrene dobru. Ali ako spasenje nije garantovano svima, onda zamišljam da oni koji nisu spašeni, ugasili su, "bačeni su vječni oganj, ali su izgorili do kraja". 

Do sada sam citao o nekoliko resenja za zlo: 1. vecni pakao; 2. privremeni pakao a onda konacno unistenje; 3. privremeni pakao a onda apokastazis. 4. direktno unistenje gresnika.  Ja u apokastazisu imam problem kao i u molitvama za mrtve u narusavanju covekovog slobodnog izbora. Kao i ti skloniji sam soluciji unistenja posle suda, mada mi je i to besmisleno. 

Ovo sto govoris o tome da Bog moze sve da okrene dobru ima svoju razradjnu ideju u kalvinizmu jer po kalvinistima Bog odabira medju ljudima koje ce spasiti a ostale prepusta urodjenoj nesposobnosti (zbog praroditeljskog greha) da se odupru zlu. Spasenima preoblikuje volju nanovo rodjenjem tako da su oni sposobni da se pokaju i promene nacin zivota. To sve radi Duh Sveti njemu poznatim nacinom tako da covek i ne oseti da mu je volja promenjena. Phil 2:13 Jer je Bog što čini u vama da hoćete i učinite kao što mu je ugodno. Ovo sam ti naveo da bih ti ukazao da su postojale takve ideje u istoriji akoliko znam i kos Avgustina. Ponekada sam u fragmentima naletao na citate otaca koji govore o tome da Bog treba da promeni volju. Nedavno sam nesto tako nasao kod oca Justina u nekom od tumacenja Jevandjelja ili poslanica. Hocu reci da ta tvoja ideja da Bog moze da sve ljude okrene dobru sa te tacke gledista i nije strana. Znam da je i Origen nesto govorio na tu temu. 

 

"Лажно смирење је смирење које има потребу да се покаже. На првом месту, то је смирени изглед (кад кроз понашање и изглед глумимо смиреног човека). Као друго, то је коришћење "смирених" речи и фраза: човек говори о себи да је велики грешник и гори од свих, а ако га у реалности неко увреди он се одмах буни и врло ревносно брани своја права. Као треће, лажно смирење се показује у томе што човек понавља неке научене смирене фразе, рецимо изреке Светих о смирењу, сматрајући да он мисли тако искрено, док смисао тих изрека уопште не долази до његовог срца."

Схиархимандрит Авраам

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 6 минута, Paradoksologija рече

Ako gledamo Pismo, teško je naći stih koji Isus izgovara a koji bilo kakve muke, plač i škrgut zuba i slično, sadrži u istom dahu sa večnošću... čak ni 'vekovi vekova' nisu večnost, već kraj vremena. A i to je teško naći, već samo 'dok ne isplati svoj dug' i slične konstrukcije. Besmrtna duša koja u večnosti pati u paklu je platoničarska konstrukcija. Duboko verujem da je najgora varijanta povratak u nebiće koja eventualno postoji za one koji se zaista totalno slobodnom voljom i svim svojim bićem bune protiv samog postojanja nečeg umesto ničeg. A za neke od nas će možda, ovo je moj lični trip, postojati neka varijanta škrguta zuba u trenutku smrti koja će delovati kao 'vekovi vekova' - eventualna mogućnost razrešavanja nerazrešenih problema u toku umiranja koja neće biti prijatna - u fazonu filma Flatliners :D

 

Pa cini mi se da se tu varas jer o skrgutu zuba i ostalim kaznama se govori kao o necemu sto dolazi posle suda a izraz u vekove vekova je bio sinonim za vecnost u klasicnoj grckoj literaturi.

 

"Лажно смирење је смирење које има потребу да се покаже. На првом месту, то је смирени изглед (кад кроз понашање и изглед глумимо смиреног човека). Као друго, то је коришћење "смирених" речи и фраза: човек говори о себи да је велики грешник и гори од свих, а ако га у реалности неко увреди он се одмах буни и врло ревносно брани своја права. Као треће, лажно смирење се показује у томе што човек понавља неке научене смирене фразе, рецимо изреке Светих о смирењу, сматрајући да он мисли тако искрено, док смисао тих изрека уопште не долази до његовог срца."

Схиархимандрит Авраам

Link to comment
Подели на овим сајтовима

:0228_hot:brrrMagare dobilo ideju..pod visokom temperaturom..samo trebam podršku o.Zorana..ne znam jeli ima šta o tome u Bibliji ali ja bih pokušala napisati "Magareći psalam"

Oče Zorane jel se to smije??

Link to comment
Подели на овим сајтовима

@Paradoksologija ne znam, ja ne bi da vidim hitlera u Carstvu a sumnjam da su večne muke nešto što je Bog pripremio, više verujem da ce neki vecno ostati bez Boga u smislu blagodati a opet ce imati neko postojanje....

U principu ne verujem da je Bog pripremio kaznu ali ne verujem takodje da se hitler sjedinio sa Bogom.

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 31 минута, Paradoksologija рече

Ako gledamo Pismo, teško je naći stih koji Isus izgovara a koji bilo kakve muke, plač i škrgut zuba i slično, sadrži u istom dahu sa večnošću... čak ni 'vekovi vekova' nisu večnost, već kraj vremena. A i to je teško naći, već samo 'dok ne isplati svoj dug' i slične konstrukcije. Besmrtna duša koja u večnosti pati u paklu je platoničarska konstrukcija. Duboko verujem da je najgora varijanta povratak u nebiće koja eventualno postoji za one koji se zaista totalno slobodnom voljom i svim svojim bićem bune protiv samog postojanja nečeg umesto ničeg. A za neke od nas će možda, ovo je moj lični trip, postojati neka varijanta škrguta zuba u trenutku smrti koja će delovati kao 'vekovi vekova' - eventualna mogućnost razrešavanja nerazrešenih problema u toku umiranja koja neće biti prijatna - u fazonu filma Flatliners :D

 

Мислим све супротно овом, али би требала књига, и то не за доказивање него за разговор. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

И?

Остадосте ли живи после хидрогене? Да ли је пала? 

Зрачите ли?

Да ли је неко отшао у каранин?

Какво је иначе стање?

Gravatar mali

 
"Упути ме на истину Твоју, и научи ме, јер си Ти Бог Спас мој" (Пс. 24.5)

https://sozercanje.wordpress.com/

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 13 минута, Volim_Sina_Bozjeg рече

više verujem da ce neki vecno ostati bez Boga u smislu blagodati a opet ce imati neko postojanje....

Ne mora se sjediniti, zasto mora ostati u postojanju? 

Српски менталитет карактеришу изненадни подвизи кратког даха, понесеност која прво улије наду, али капитулира у завршници, све се то после правда вишом силом и некаквом планетарном неправдом што само на нас вреба.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 53 минута, Justin Waters рече

Znamo da je granica Crkve Sv.Duh, ali ne znamo gdje on diše tj koliko je fleksibilna ta granica

Koliko znamo Sveti Duh je Bog, Sloboda Istina i neizreciva Ljubav u pravednosti svojoj, te sama i nasušna Milost.

Kako diše i gde diše mi ne znamo, osim da dise Evharistijski.

Zajednica u slobodi i ljubavi se neće za neke ostvariti, upravo jer je Bog biće Apsolutne Slobode i ne prisiljava čoveka na zajednicu.

U tim referencama a posmatrajuci ovaj svet, mislim da se neće svi spasiti i ne verujem u apokastazu.

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

×
×
  • Креирај ново...