Jump to content

Божије "искуство човека"

Оцени ову тему


Препоручена порука

пре 1 сат, Iulianus рече

Ja svakako smatram da je Isus bio istorijska ličnost. Ali ne "istorijska" u onom smislu u kakvom je to bio, recimo, Julije Cezar, Neron, Julijan Flavije, Muhamed, Erik Crveni ili Napoleon. Nego da je bio osoba, prava i živa, ali da je njegovo postojanje zaogrnuto tajanstvenošću, kao što je to kod Homera slučaj, naime ("pisac" Ilijade i Odiseje). Mi, praktično, ako smo iskreni, ne znamo ništa o njemu. Ono što znamo je - mit. Nekakav Yoshua ben Yosef ili Yoshua HaNotzri je zasigurno postojao. Mi čak znamo i kako je on izgledao. Kao nazirej sa dugom nešišanom kosom i razdeljkom po sredini. 

Ne smatram da je bio nekakva "sintetička ličnost" napravljena od više nepoznatih, tipskih, likova kao recimo ovi što smatraju - 

jesus never existed 

http://www.jesusneverexisted.com/index.html

To je po mom skromnom mišljenju potpuno sumanuto tvrditi. Ali, postoji jedna ličnost u starom judaizmu, Hilel Stariji ili Hilel Vavilonac se zvala, koji je bio rabin, živeo je neposredno pre samog Isusa. Mnoge reči, čitave rečeničke sklopove i misli njegove mogu se pročitati u NZ, a izgovara ih sam Isus. Što je stvarno čudno (ili nije). 

Isus je za mene bio uvek samo Sin Čovečiji, u doslovnom smislu. (Ovde sam biblijski bukvalista, očigledno).

 

Recimo, po prirodnim karakteristikama ljudi, Hrist je bio slican nama. Jeo i pio, spavao, umarao se, plakao, cak se i plasio smrti. Sve to po covecanskoj prirodi u Njemu samome. I, to je ono sto se kaze u Pismu, Sin Coveciji.

S druge strane, postojalo je i to nesto u Njemu sto je, kako kazes tajanstveno , misticno, vezano , kako za sama njegova dela, tako i za ucenje i celu pricu i istorijsku i versku situaciju u kojoj je On delovao. Ali, i sam nacin na koji se  hriscanstvo propovedalo i sirilo po svetu.

U svakom slucaju, svidja mi se, na neki nacin, kako rasudjujes o ovim stvarima. Samo su, u realnom vremenu, u odnosu na hriscanstvo, neke finese u pitanju, koje prave razliku.  :945729:

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Одговори 116
  • Креирано
  • Последњи одговор

Популарни чланови у овој теми

пре 1 сат, ana čarnojević рече

imam neki blagi utisak da si oduvek tragao i onda citao takve stvari..duhovne. i sta treba i sta ne treba. gomila informacija koje pokusavas da sklopis u sliku. pri tom naravno ne mislim i na citanje knjiga iz drugih oblasti.

ti nisi ateista u klaudking modu pa jedi pij i veseli se, nego ti imas potrebu za duhovnim ali si preturio preko glave sve i svasta.

ima ovde i malo racionalizacije kao psiholoskog mehanizma.

em aj rajt?

O, još kako ste rajt, ma`am! (Introvertna sam osoba i teški individualisata, što ide ruku pod ruku, u mom slučaju sigurno. Tako da moje bivanje na ovom forumu i sajtu je zapravo pokušaj da ne vodim beskrajne razgovore sa samim sobom u tim "potrebama duhovnim", nego da napokon izađem i čahure u koju sam pritvorio sebe).

Uvek su mi "kolektivi" kao takvi bili sumnjivi na sve i svašta, pa sam iz tog razloga, al` ne i jedinog, pobeg`o iz crkve svojevremeno.

 

U onome što si napisala ne bih ništa dir`o. Sve je upravo tako kako si rekla, ni ja ne bih znao bolje da se (samo)dijagnosticiram. :dobro:

 

 

 

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 59 минута, Матусал рече

Ово и јесте тајна цркве која је Христова невеста. Христос је глава и темељ цркве и свагда је присутан у њој. Нама се даје у потпуности кроз тајну евхаристије у причешћу. Христос за нас није непознаница, о томе пише апостол Павле на много места. Ми Христов ум имамо и наш живот је сакривен са Христом у Богу. Ово и јесте крајњи циљ хришћана да се у потпуности сједине са Христом а тиме и са Светом Тројицом и тиме опитно кушају божије енергије и стичу богопознање. Без овога тајинственога сједињења у Духу Светоме и не можемо говорити о цркви и хришћанству,видећемо само форму и скуп правила и закона које се не могу разумети без реалног Богочовечанског општења. Христос јесте тајна,али тајна која нас позива да је откријемо и познамо и она ће нам отворити врата божанства и показати нам ствари небеске а тиме и разумевање тајне оваплоћења. Он сам каже да ће се настанити у нама са Оцем и Духом и та наша веза са Богом је приснија одсваке друге и извор благодати и реке знања ће потећи унутра у нама тј. вода жива од које се више не жедни. Значи све је на нивоу нашег личног односа са Богом, ми не можемо нашим разумом у потпуности обухватити сву пуноћу божанства као људи, једино у Христу можемо видети преображеног човека који у себи носе све енергије Божије телесно.

Не улазим у то колико сам лично достигао ово познање, вероватно врло мало, али без оваквога унутрашњег познања благодати Божије нема ни цркве ни хришћанства.

Uvek sam smatrao da je crkva skup pojedinaca, dakle ličnosti, koje su sabrane u "jedno Telo" ali na različitim, da se tako izrazim, stupnjevima bivanja u Hristu. 

Ako sam te dobro razumeo to je ono što si ovde rekao, u postu koji sam kvotao. (Rekao bih da mi samo Duh Sveti može pomoći da te stvari sagledam malo bolje, ali, kao što rekoh gore, daleko sam ja od Svete Trojice). 

 

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 49 минута, Bokisd рече

Samo su, u realnom vremenu, u odnosu na hriscanstvo, neke finese u pitanju, koje prave razliku.  :945729:

Možda ja ne posedujem dar s kojim bih mogao te finese da vidim u "realnom vremenu". (Ili možda posedujem, ali se nisam nikada trudio da ga "ispoliram". Ko će ga znati, uostalom...).

  • Свиђа ми се 1

 

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 4 часа, Iulianus рече

Pretpostavljam da si čuo za ovako nešto. Pogledaj samo na kratko, pa ako te zainteresuje... 

Sta mislis o Poperova 3 sveta? :)

"You know something is messed up when you see it"

Link to comment
Подели на овим сајтовима

1 hour ago, Iulianus рече

Uvek sam smatrao da je crkva skup pojedinaca, dakle ličnosti, koje su sabrane u "jedno Telo" ali na različitim, da se tako izrazim, stupnjevima bivanja u Hristu. 

Ми се можемо наћи у одређеном храму са одређеним личностима са којима вршимо литургијски принос. Али са самим заласком у литургијски простор ми се кроз тајну евхаристије сједињујемо са свом црквом у свим временима и на свим местима и овом временском војинствујућом и оном небеском торжествујућом.

По мени још једна битна ствар је то да црква није од овога света и сваки који тежи да задобије благодат Божију треба да се припреми за кушање и духовни рат без кога нема обожења.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

1 hour ago, Џуманџи рече

Sta mislis o Poperova 3 sveta? :)

E, nemo` tako da upadaš više, majketi...! :)) 

Ovako na brzinu bih rekao da je to samo privlačna konstrukcija. I samo to, konstrukcija. Ne znam kako odvajati pojedinačne pojmove od drugih na taj način i od njih stvarati "svetove". Meni je Rasel "rekao" da i on voli Platona ali da mu je istina koju on identifikuje sa znanjem (priznajem da ga ponekad ne razumem, al` to je do mene) ipak draža. Ma kakva da je.

Hoć` da kažem, zaista ne znam šta bih sa njim počeo, osim da onako, "eklektički", uzmem nešto što mi odgovara da i sam napravim neke svoje konstrukcije. I šta je tu onda stvarno? Da li televizijske slike da prihvatamo kao "stvarne", kao što on negde predlaže (uz malu rezervu)? I kompjuterska simulacija je neodrživa zbog fizičkih zakona. "Naš univezum nije atom koji je u atomu atoma, koji je u atomu...". Ako je tako (a nije) onda su svi svetovi samo simulakrum simulakruma i nema na čega da se oslonimo kao na nešto što bi smo mogli nazvati realno. Jer onda tako nešto niti postoji, nego se zavaravamo do beskonačnosti, koje takođe nema. 

Ipak je bolji Poper kada govori o otvorenim društvima i neprijateljima istih. Za raznorazne "svetove" ja bih ipak fizičarima od zanata dao da o njima govore. :)

 

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 3 минута, Iulianus рече

E, nemo` tako da upadaš više, majketi...! :)) 

Sokirana sam :D

пре 4 минута, Iulianus рече

Ovako na brzinu bih rekao da je to samo privlačna konstrukcija.

:)

"You know something is messed up when you see it"

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Pa, dobro, bidni začuđena. Ali, ja, kad god se setim (ili me neko podseti, kao ti na primer ovde) "triju svetova" setim se u isti mah Bodrijara i njegovog postmodernističkog lupetanje bez granica. (Mora da sam čtao jednog odmah nakon drugog pre dosta vremena /jesam u stvari/ i od onda ne mogu da ih razdvojim. K`o sijamski blizanci su spojeni u mojoj glavi).

Jer, na istim stranicama govoriti o globalnom terorizmu i pripremanju palačinki u umaku od škampa, mogu samo "vilozofi".

 

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 30 минута, Iulianus рече

Pa, dobro, bidni začuđena.

Jer, na istim stranicama govoriti o globalnom terorizmu i pripremanju palačinki u umaku od škampa, mogu samo "vilozofi".

:smeh1: Uopste nisi idealista, cudi me kako to... :)

"You know something is messed up when you see it"

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Када не би постојао живот вјечни, то би значило побједу смрти у овом нашем постојању временско-просторном, ограниченом.
Да ли је прво постала смрт или живот?
Ако је прво постао живот, а смрт се појавила као прекид живота, то значи да смрт без живота не може да постоји, а живот без смрти може да постоји.
Да би смрт имала постојање неопходно је постојање живота, да би живот имао постојање није неопходно постојање смрти.
Тако нешто мислим и питам умније од себе?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 4 минута, Iulianus рече

Ne treba nimalo da te čudi. Verovatno zato što nisam (bio sam/opet ću biti/postajem  - odaberi) hrišćanin, Aj supouz? :D

Zato me i cudi, jer ne poznajem toliko hriscana idealista. :D Idealizam kao da je (polu)jeres. :D

"You know something is messed up when you see it"

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 19 минута, Драган άσημος :) рече

Када не би постојао живот вјечни, то би значило побједу смрти у овом нашем постојању временско-просторном, ограниченом.
Да ли је прво постала смрт или живот?
Ако је прво постао живот, а смрт се појавила као прекид живота, то значи да смрт без живота не може да постоји, а живот без смрти може да постоји.
Да би смрт имала постојање неопходно је постојање живота, да би живот имао постојање није неопходно постојање смрти.
Тако нешто мислим и питам умније од себе?

Meni ovo deluje, bas odlicno, filosofski i logicno objasnjeno.

Prevedeno hriscanskim kodom i misljenjem, takodje, u pocetku, Bog nije stvorio smrt, ona nema svoje postojanje tj. ipostas. Smrt je dosla kasnije, kao posledica odvajanja od zivota ( od Onoga koji je i dao taj zivot ).

I, tako, kao sto nije u pocetku postojala smrt, nego samo zivot i svetlost i blagodat, tako ce i na kraju, zaslugom Vaskrsenja i Onoga koji je Vaskrsao i ukinuo smrt.....ponovo zasijati zivot, ovog puta kao vecni i beskrajni ( zivot ).

Tako da, kolega, meni deluje , bas perfektno,  ovo sto si napisao. :ok:

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

×
×
  • Креирај ново...