Jump to content

Питајте професора и свештеника др Зорана Ђуровића

Оцени ову тему


Препоручена порука

Помаже Бог оче! Нов сам на форуму. Поставио сам питање на форуму,из области иконографије на које већ дуже време нисам могао наћи одговор. Међутим одлучио сам да Вас питам овде пошто сам тек касније видео да постоји и та могућност. Наиме,приметио сам да су бројни пагански народи пре Христа користили ореол на сликама својих божанстава,сличне оним које ми имамо на иконама.Да ли је наша Црква од њих преузела ореол , или је то само случајност? И како бисте то објаснили? Унапред хвала на одговору! default_0101smile.gif


Sent from my iPhone using Pouke.org

Ипак су ми одговорили на форуму у међувремену! [emoji16]


Послато са iPhone користећи Pouke.org мобилну апликацију
Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Одговори 702
  • Креирано
  • Последњи одговор

Популарни чланови у овој теми

пре 6 часа, Lukisha рече


Ипак су ми одговорили на форуму у међувремену! emoji16.png


Послато са iPhone користећи Pouke.org мобилну апликацију

Драго ми је, ја сам пребукиран...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 5 часа, Zoran Đurović рече

Драго ми је, ја сам пребукиран...

I ja oce godinama planiram da zavrsim osnovnu skolu da mogu da komuniciram sa forumasicom @Дијана ali nikako ne stizem. 12:smeha:

Јачи од смрти и лажи

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 3 weeks later...

Poštovani Oče Zorane,

Imam priličan problem da se vratim urednom hrišćanskom životu. Godinama sam sve postove redovno postio, redovno se ispovedao i pričešćivao, redovno prisustvovao službama u crkvi i generalno gledajući vodio koliko-toliko primeren život.

Inače već skoro deceniju se borim sa teškom depresijom, čak sam imao i jedno teško psihotično stanje u kojem sa pokušao i sebi život da oduzmem.

Život, kao ni bilo kome drugom nije uvek lak. Kao momak sam ostao bez oba roditelja, gledao ih kako kopne, boluju, muče se i umiru, potom je usledila skoro ista priča sa babama i dedama, potom loš odnos sa bratom, i morao sam da se okrenem Bogu jer sam bukvalno bio ostao sam.

Zanimljivo je da su me tek tada moji "bližnji" gledali kao ludaka, i naprosto moja želja da se krstim i okrenem veri je bila mnogima neoprostiva! Iskušenja su bila ogromna, ali uprkos svemu, pa i mojim čestim lutanjima, vraćam se Hristu...

Moj odnos sa Bogom varira. Nekada je izuzetno prisan, nekada se svađamo, a vrlo često sam i očajan. Možda je razlog tome i moja seksualnost koja se nikako ne "uklapa" u pojam dozvoljenog. Da, ja sam homoseksualac, i da, pokušao sam i da potiskujem to, i da apstiniram...ali padam. Nekada i imam odnose sa istim polom, nekada se to završi na fantaziranju, masturbaciji, ali seksualnost je teško potisnuti i zanemariti.

Trenutno se osećam da sam na ivici snaga. Zanemario sam duhovni život u smislu forme i pravila. Molim se svako veče, onako, svojim rečima i Isusovom molitvom i to mi mnogo znači. Ali, ne postim, ne idem na službe a vala se nisam pričestio skoro 2 godine. Depresija je parališuća boljka! Ja želim uredan i smislen život i trudim se da to i ostvarim. Samo naiđu periodi kada nisam u stanju ni da se dignem iz kreveta i operem zube...

Neki mi kažu da je moje stanje posledica greha, neki da je u pitanju nagomilani stres, neki su čak pokušali da sprovedu egzorcizam...u svakom slučaju izvukao sam deblji kraj jer me niko nije posmatrao kao čoveka. Kada na ispovesti pomenem svoju seksualnost, uglavnom dobijem zabranu pričešća, a mislim da mi je ono preko potrebno. Prosto mi treba malo vetra u leđa, jer posustajem.

Pitam se, kako to da za malo više od 2000 godina Hrišćanstva ne postoji ni jedan primer svetitelja koji je pobedio strast muželoštva!? Zar je to toliki tabu? Zar nema nijedan svetli primer običnog čoveka od krvi i mesa koji je pobedio tu sklonost? Ljudi misle da je ta sklonost izbor...Nešto se ne sećam kad sam to izabrao.

No, da ne gnjavim puno tom temom.

Naime, počeo sam koliko-toliko redovno da se molim, i skupljam snage da ponovo počnem da redovno postim. Da,otići ću da se ispovedim, a velika želja mi je da se pričestim. E onda se suočim sa problemom "dostojan" ili ne!? I ne bih ja toliko o tome brinuo da me na to konstantno ne podsećaju sveštenici koji obično podižu obrve kada čuju da sam gay. Kažu: Bog te voli, ali pričekaj sa pričešćem....dokle?

Ljudi, ja nemam snage više ni da se borim sa sobom ni sa depresijom ni sa okolinom...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 2 часа, Rip Kirby рече

Poštovani Oče Zorane,

Imam priličan problem da se vratim urednom hrišćanskom životu. Godinama sam sve postove redovno postio, redovno se ispovedao i pričešćivao, redovno prisustvovao službama u crkvi i generalno gledajući vodio koliko-toliko primeren život.

Inače već skoro deceniju se borim sa teškom depresijom, čak sam imao i jedno teško psihotično stanje u kojem sa pokušao i sebi život da oduzmem.

Život, kao ni bilo kome drugom nije uvek lak. Kao momak sam ostao bez oba roditelja, gledao ih kako kopne, boluju, muče se i umiru, potom je usledila skoro ista priča sa babama i dedama, potom loš odnos sa bratom, i morao sam da se okrenem Bogu jer sam bukvalno bio ostao sam.

Zanimljivo je da su me tek tada moji "bližnji" gledali kao ludaka, i naprosto moja želja da se krstim i okrenem veri je bila mnogima neoprostiva! Iskušenja su bila ogromna, ali uprkos svemu, pa i mojim čestim lutanjima, vraćam se Hristu...

Moj odnos sa Bogom varira. Nekada je izuzetno prisan, nekada se svađamo, a vrlo često sam i očajan. Možda je razlog tome i moja seksualnost koja se nikako ne "uklapa" u pojam dozvoljenog. Da, ja sam homoseksualac, i da, pokušao sam i da potiskujem to, i da apstiniram...ali padam. Nekada i imam odnose sa istim polom, nekada se to završi na fantaziranju, masturbaciji, ali seksualnost je teško potisnuti i zanemariti.

Trenutno se osećam da sam na ivici snaga. Zanemario sam duhovni život u smislu forme i pravila. Molim se svako veče, onako, svojim rečima i Isusovom molitvom i to mi mnogo znači. Ali, ne postim, ne idem na službe a vala se nisam pričestio skoro 2 godine. Depresija je parališuća boljka! Ja želim uredan i smislen život i trudim se da to i ostvarim. Samo naiđu periodi kada nisam u stanju ni da se dignem iz kreveta i operem zube...

Neki mi kažu da je moje stanje posledica greha, neki da je u pitanju nagomilani stres, neki su čak pokušali da sprovedu egzorcizam...u svakom slučaju izvukao sam deblji kraj jer me niko nije posmatrao kao čoveka. Kada na ispovesti pomenem svoju seksualnost, uglavnom dobijem zabranu pričešća, a mislim da mi je ono preko potrebno. Prosto mi treba malo vetra u leđa, jer posustajem.

Pitam se, kako to da za malo više od 2000 godina Hrišćanstva ne postoji ni jedan primer svetitelja koji je pobedio strast muželoštva!? Zar je to toliki tabu? Zar nema nijedan svetli primer običnog čoveka od krvi i mesa koji je pobedio tu sklonost? Ljudi misle da je ta sklonost izbor...Nešto se ne sećam kad sam to izabrao.

No, da ne gnjavim puno tom temom.

Naime, počeo sam koliko-toliko redovno da se molim, i skupljam snage da ponovo počnem da redovno postim. Da,otići ću da se ispovedim, a velika želja mi je da se pričestim. E onda se suočim sa problemom "dostojan" ili ne!? I ne bih ja toliko o tome brinuo da me na to konstantno ne podsećaju sveštenici koji obično podižu obrve kada čuju da sam gay. Kažu: Bog te voli, ali pričekaj sa pričešćem....dokle?

Ljudi, ja nemam snage više ni da se borim sa sobom ni sa depresijom ni sa okolinom...

У оваквим случајевима се не може дати један начелни одговор. Мора се ићи од човека до човека. Зато је ово за исповест и причу са духовником. Ми се не познајемо, а Рипа сам читао као млад... Да ме је он питао, могао бих да му одговорим. Овако не могу. 

Ако те интересује, јави се свештенику Владимиру Замахајеву из Београда, и позови се на мене. Умро је Дејан Дејановић код којих сам слао компликоване. 

Свакако је да треба да се обратиш психотерапеуту, јер свештеници којима си се јављао очигледно нису на висини. 

Твоје питање је такво да захтева цео трактат, а ја за то немам времена. И, кажем, не познајемо се лично да бих могао дати неки савет. Додатно отежава ствар и то што год да напишем уопштено, користе да би ме тужили црквеним властима. А док све објасниш... 

Свакако знамо да постоје хомосексуалци по природи. Као што постоје по природи хемафродити, кретени, патуљци и сл. Овим не желим да вређам хомиће, него наводим и друге ствари које се дешавају по природи. Имаш сијамске близанце. Нису сигурно то изабрали. 

Хомосексуалност која је урођена не може се назвати противприродном. Имамо је у животињском свету. А те животиње је створио Бог. Сад, имаш оних који кажу да су животиње биле бесмртне и фине, да нису јеле једне друге и сл., него да су такве постале кроз Адамов пад. То је манихеизам. И пуке тлапње. 

Хомосексуалност из моде, радозналости и сл. осуђујем. Такође и неверство у таквим везама. У време св. Саве и после у Србији и њеним земљама се блуд једнако кажњавао. Муж који превари жену или обратно, потпадао је под исту епитимију као и хомосексуалац. Зато ја велим да се треба држати тога. Хомић који се трпа са свима није особа. Ако има стабилну везу у којој се остварују, онда је, по мом мишљењу, то и прихватљиво, мада брачна права никад не бих применио на такве везе. Такође бих рашчинио сва свештена лица и владике који су хомићи, као и оне који имају ванбрачне односе. Иако су Свете Тајне које такви врше валидне, рашчинио бих их због неког моралног узора. Ко се не слаже са овим, нека пригрли англиканске нове идеје. Али да их проповеда јавно, а не да подржава хомосексуалце у својим редовима, а сам хомосексуализам осуђује као такав. Имали смо пример она 2 републиканска сенатора у Америци који су стално урлали против хомосексуализма, а сами били хомићи.

Како је код тебе проблем и депресије, то мора са доктором. Ја се са тиме не бих играо. То се не лечи евхаристијом. Дакле, треба коцке у мозгу да ти се сложе, да схватиш ко си, да расветлиш узроке агресије које имаш (јер депресија је увек агресија, али у моменту окренута ка споља), а онда, чак и пре оздрављења, да кренеш да се причешћујеш, јер је причешће лек, а сулудо је рањенику негирати куре. Знам из више случајева, да када сам поступио тако са покајницима, они су се дизали. Јер се не може умишљати хришћански живот без да се и живи. Ако је причешће бескорисно, неделотворно, онда га треба укинути. Али ја за исти грех дајем једној особи да се причешћује, док другој забрањујем. Учитељство је тешка ствар, а како каже св. Григорије Богослов: Није исто напасати волове и људе!

         

Link to comment
Подели на овим сајтовима

On 31.1.2018. at 18:11, grigorije22 рече

Imam jedno pitanje koje mi je ovog trenutka palo na pamet. Zasto Isus nije vaskrsao Jovana Krstitelja?

Ко ти каже да није? Имаш у Епифанијевој беседи на Пасху да је васкрсао спашене... и то у телу! 

Иначе, због угледа Јн овај га није васкрсао у историји. Направио би још већу конфузију, јер би заменили Јн као Месију са Ис. Постоји теза о суревњивости између двојице, а свакако знамо да је Јн имао углед пророка. Ту је и расплет целе приче око крштења, јер Јн остаје само "људско", док је Ис у име 3. Текстови још нису били идеолошки усклађени. И Ис фигурира као онај који крштава. Другде се вели да није крштавао. 2 различите традиције. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 5 months later...

@Zoran Đurović     

Posto si pisao da imas iskustva sa egzorcizmom, da li treba prihvatiti kao istinu ono sto zli duh govori prilikom egzorcizma? Na primer otac Vasilije Novkov je vrsio egzorcizam gde je posednuta osoba govorila da primanje novih biometrijskih dokumenata vodi u ad.

 

https://3rm.info/publications/16383-otec-vasilij-eshhe-propovedv-pamyat.html

Link to comment
Подели на овим сајтовима

@Zoran Đurović

Slušao sam kod Jerotića da su Sv. Irinej Lionski, Kirilo Aleksandrijski i Sv. Vasilije Veliki govorili da je Adam bio "na stupnju deteta".

Da li znate nešto o tome? Gde bismo mogli da potražimo detaljnije?

Ne uspevam da nađem na netu...

Zanima me zbog toga "na stupnju". Dakle kao da je Adam bio nerazvijen, nezreo...  a ne u smislu Hristove pouke: "budite kao deca".

Suprotno tome, katolički svetac Toma Akvinski je govorio da je Adam bio savršene pameti. Najsavršeniji čovek koji je postojao. To mi ima mnogo više smisla ....

Link to comment
Подели на овим сајтовима

1 hour ago, Tumaralo. рече

@Zoran Đurović

Slušao sam kod Jerotića da su Sv. Irinej Lionski, Kirilo Aleksandrijski i Sv. Vasilije Veliki govorili da je Adam bio "na stupnju deteta".

Da li znate nešto o tome? Gde bismo mogli da potražimo detaljnije?

Ne uspevam da nađem na netu...

Zanima me zbog toga "na stupnju". Dakle kao da je Adam bio nerazvijen, nezreo...  a ne u smislu Hristove pouke: "budite kao deca".

Suprotno tome, katolički svetac Toma Akvinski je govorio da je Adam bio savršene pameti. Najsavršeniji čovek koji je postojao. To mi ima mnogo više smisla ....

Ту нема никаквог знања. Може да верује ко шта хоће, јер је у питању и сам "први" Адам. У хришћанству малоазијске провенијенције се говори о њему као незрелом, док на западу се говори као о зрелом, мада такву идеју блаженог Адама који би био у Рају Августин одбацио, али је иста (савршеног духовног бића) постојала у Александрији и одатле је преузели кападокијци. Чак је имамо у Златоуста који је био антиохијац. Иста се јавља у Максима Исповедника. Можеш читати у Поликарпа Шервуда о томе, али је мени неприхватљива кападокијска и Максимова идеја о неподељеном човеку, где би после сексуална диференцијација била условљена падом. Велим, прича је јако компликована и ми овде расправљамо - што многи не разумеју - о антропологији, а не о историји. 

Аквински се удаљио од Августина јер је Аг говорио самно о делимичном блаженству јер првосаздана бића нису могла да буду блажена апсолутно ако нису знала своју будућност. Да су пак знали да ће пасти, не би уживали у блаженству. У томе је цела квака. Није било раја на почетку. 

Такође није било детета на почетку, како је Иринеј Лионски замишљао, па су се деца заиграла, а онда их Бог побио. Родитељ може да испљеска дете, да га дозове памети, а не да га препусти смрти. То је антиохијска линија која говори да је човек по природи смртан и да се овде васпитава за блаженство. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

On 13.12.2018. at 13:06, grigorije22 рече

@Zoran Đurović     

Posto si pisao da imas iskustva sa egzorcizmom, da li treba prihvatiti kao istinu ono sto zli duh govori prilikom egzorcizma? Na primer otac Vasilije Novkov je vrsio egzorcizam gde je posednuta osoba govorila da primanje novih biometrijskih dokumenata vodi u ad.

 

https://3rm.info/publications/16383-otec-vasilij-eshhe-propovedv-pamyat.html

Демони ће рећи све овако и онако. Као у свакодневном животу. Само треба да се игноришу. Тешко ономе ко се прими да се тада говоре истине. Исус је забрањивао њима да га и исповедају да је Светац (Син) Божији. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

1 hour ago, Tumaralo. рече

Dakle i Zlatousti i Maksim Ispovednik su smatrali da je Adams savršen čovek?

A ovo za seksualnu diferencijaciju - ne postoji uporište u Bibliji. Postojali su i Adam i Eva pre pada. Hm, kako li je mogao tako očigledno da huli? xD

Да ли би био љубазан да ми објасниш зашто Златоусти тврди да Ева није била створена у Пост 1, 26-7?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 13 минута, Zoran Đurović рече

Да ли би био љубазан да ми објасниш зашто Златоусти тврди да Ева није била створена у Пост 1, 26-7?

Tu je stvoren hermafrodit.

Eva se stvara u 2goj glavi Postanja.

Grehopad se dešava u 3ćoj glavi Postanja.

Dakle prvo se dogodilo razdvajanje polova pa tek onda Pad što znači da seksualna diferecijacija nije posledica Pada.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Pomaze Bog oce Zorane.

Kako da se postavim prema ljudima koji me oklevetaju iz razloga sto ne mogu da vide celu sliku. Necu da ih optuzujem, jer sam i ja pre bio isto slep kao oni i isto se ponasao. Psihijatar mi kaze da im prastam i gledam na njih da su oni u nizem stadijumu duhovnog razvoja. Dali je takvo glediste gordo, mada ako se tako postavim puno mi je lakse da im oprostim.

svestan sam da prvi ce mnogi prvi biti poslednji, a poslednji prvi. Tako da ne uzimam sebe za superiornog

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 1 month later...
×
×
  • Креирај ново...