Претражи Живе Речи Утехе
Showing results for tags 'f-16'.
Found 15 results
-
Grčka razmatra moguću nabavku 25 do 30 jednomotornih, jednosedih, višenamenskih CTOL (conventional takeoff and landing) borbenih aviona Lockheed Martin F-35A Lightning II koji bi zamenili 23 najstarija aviona Lockheed Martin F-16C i D Fighting Falcon u verziji Block 30 koji se nalaze u službi RV Grčke odnosno njegove 330. eskadrile “Munje“ (330 Mira „Keravnos“) koja je bazirana u vazduhoplovnoj bazi Nea Aghialos, blizu grada Volos, 160 km severozapadno od Atine. Grčki ministar odbrane Evangelos Apostolakis je 5. aprila prilikom posete međunarodnoj vazduhoplovnoj vežbi „Iniohos 2019“ u vazduhoplovnoj bazi Andravida informisao novinare o daljim planovima za grčke vazduhoplovne snage: – Pored osavremenjavanja borbenih aviona F-16, mi se nalazimo u procesu odabira novog aviona za Grčku, tako da možemo postepeno da pređemo na novu generaciju vazduhoplova – Ova jasna naznaka interesovanja Atine za borbeni avion 5. generacije koji bi se nabavio za RV Grčke potvrđena je izjavom prvog čoveka Pentagonove kancelarije zadužene za projekat F-35 viceadmirala Matijasa Vintera koji je prethodnog dana rekao Kongresu da bi se prodaja aviona F-35 mogla proširiti kako bi uključila 5 novih zemalja – Singapur, Španiju, Rumuniju, Grčku i Poljsku. Američki ambasador u Grčkoj, Džefri Ros Pjat, takođe je komentarisao interes Grčke za F-35 i to povezao sa programom nadogradnje F-16V koji je u toku. – Očigledno je veoma dobro ovde imati F-35, najsposobniji borbeni avion na svetu. Program nadogradnje F-16 Viper koji smo već pokrenuli je deo pomoći Grčkoj da napravi prelaz sa borbenog aviona F-16 4. generacije na platformu 5. generacije kakva je F-35. To je prirodni napredak, mi snažno pozdravljamo interes Grčke i vidimo nadogradnju F-16 Viper kao prirodni korak ka budućem programu F-35. – 300-ti isporučeni F-35, USAF F-35A u bazi Hill / Foto: Lockheed Martin Citirajući pouzdane izvore, atinski dnevni list Katimerini izvestio je 6. aprila da će nabavka borbenih aviona F-35 zavisiti od grčkih fiskalnih planova i sposobnosti Vašingtona da ponudi dugoročni okvir plaćanja koji bi trajao 6 do 8 godina. Prema Katimeriniju, Grčka je Lokid Martinu već poslala Pismo zahteva za cenu i dostupnost, za 25 do 30 aviona. I dok F-35 očigledno počinje da dominira na listi želja RV Grčke, nedavno značajno intenzivirana vojna saradnja između SAD i Grčke već je usmerena na modernizaciju 84 grčkih najmodernijih F-16C i D Block 52+ i Block 52+ Advanced (Block 52M) na najnoviju i nanaprednju konfiguraciju F-16V. U decembru 2018. godine Ministarstvo odbrane SAD dodelio je proizvođaču aviona F-16 Lokid Martinu ugovor po liniji FMS (Foreign Military Sales) vredan 996,8miliona dolara za izvođenje radova na nadogradnji F-16V. Prema sporazumu, prva dva aviona će biti nadograđeni u pogonima Lokid Martina u Fort Vortu, Teksas dok će preostala 82 aviona proći isti proces u grčkoj kompaniji Hellenic Aircraft Industry iz Tanagre. Kao najnaprednija varijanta F-16 današnjice, F-16V (poznat i kao Block 70 i 72 što je oznaka novoproizvedenih aviona) odlikuje AESA radar Northrop Grumman AN/APG-83 (izveden iz radara AN/APG-80 verzije F-16E i F Block 60 i takođe poznat kao Scalable Agile Beam Radar – SABR), novi računar misije kompanije Raytheon, datalink Link 16, moderni prikazivači u kokpitu, unapređeni sistem za elektronsku borbu i sistem za izbegavanje sudara sa tlom – GCAS. Radovi na nadogradnji grčkih F-16V planirani su da budu završeni do 30. juna 2027. godine i trebali bi omogućiti značajno povećnje sposobnosti grčke flote borbenih aviona koji su dostupne samo na najmodernijim borbenim avionima 5. generacije poput F-35, i sve to za samo mali deo cene nabavke novih aviona. Danas, od 170 F-16 koje je Grčka naručila od 1987. godine, RV Grčke još uvek ima oko 153 “Borbenih sokola“, uključujući ranije F-16C i D Block 30 i Block 50 koji su isključeni iz programa nadogradnje na nivo F-16V. Neki od ovih starijih vazduhoplova mogu dobiti opremu iz aviona koji će biti postati F-16V, iako se sasvim sigurno može reći da su 30 godina stari Block 30 sve više neperspektivni za RV Grčke i u narednim godinama biće povučeni iz upotrebe i ponuđeni na prodaju. Italija je bila prva država kojoj su, nakon SAD, isporučeni avioni F-35. Nakon njih svoje F-35 je dobio Izrael. U međuvremenu, Grčka će nastaviti da se oslanja na svoje F-16V koji će ostati u upotrebi do 2048. godine a biće to najsavremeniji F-16 u Evropi. Kao takvi, oni će omogućiti moćnom RV Grčke da odgovori na sve nove moguće pretnje dok F-35 eventualno ne ponese grčke oznake. Grčki interes za F-35 poklapa se sa rastućim tenzijama između SAD i Turske oko turske nabavke ruskog raketnog PVO sistema velikog dometa Almaz-Antej S-400Trijumf. Žestoko se protiveći ovom poslu, početkom aprila Vašington je odlučio da prekine isporuke aviona F-35A Turskoj koja planira da nabavi 100 primeraka od kojih bi 30 trebalo da bude isporučeno pre kraja 2022. godine. Zbog toga, prvi F-35A koji su predati Turskoj juna 2018. ostaće u vazduhoplovnoj bazi Luke, Arizona, gde ih piloti koriste za upoznavanje i trenažu. Problemi Turske sa F-35 prete da prekinu učešče njene industrije u lancu snabdevanja aviona Lightning II koji vredi milijarde dolara, pored toga RV-u Grčke bi se prepustila ozbiljna prednost u ostvarivanju prevlasti u vazdušnom prostoru nad RV Turske koje, iako je NATO saveznik u stvarnosti predstavlja velikog neprijatelja. Ovo bi moglo promeniti pravila igre između dve susedne zemlje i njihovih Ratnih vazduhoplovstava koja imaju istoriju stalnih tenzija oko statusa 152 ostrva, ostrvca i stenovitih ostrvca u Egejskom moru koje Grčka neosporno smatra svojim ali koje Turska smatra “sivim zonama“ svog neutvrđenog suvereniteta. Igor BOŽINOVSKI
-
Lokid Martin predstavio F-21: Nova verzija F-16 za Indiju
тема је објавио/ла Милан Ракић у Ваздухопловство
Američka kompanija Lokid Martin prikazala je 19. februara novu varijantu svog višenamenskog borbenog aviona F-16 sa kojim učestvuje na tenderu za nabavku110-115 borbenih aviona vrednih 15-18 milijardi dolara za potrebe Ratnog vazduhoplovstva Indije. U pitanju je dodatno unapređeni F-16 Block 70/72 (nadograđeni F-16V) koji je u ovom slučaju označen kao F-21 (interesantno da su oznaku F-21 “Lion“ imali i avioni Kfir C1 koje su tokom 80-tih iznajmili USN i USMC za imitiranje agresora na vezbama). Proces izbora aviona se trenutno nalazi u fazi odgovara ponuđača na Zahtev za informaciju a smatra se da će se odluka doneti već tokom ove godine. F-21 je predstavljen pod sloganom “Made in India“ što zadovoljava incijativu indijskih vlasti da se avioni prave u domaćim fabrikama. Lokid Martin, u partnerstvu sa indijskom kompanijom Tata Advanced Systems sa kojom je već dogovorena proizvodnja krila za F-16 Block 70/72, nudi da se u Indiji otvori proizvodni pogon u kojoj će se avioni sklapati i to ne samo za domaće RV već i za druge moguće inostrane korisnike. Do sada se spominjalo da bi se potencijalno moglo sklopiti od 200 do čak 400 F-16. Istovremeno tu je i slogan “India’s Pathway to F-35“ pošto F-21 ima neke elemente aviona 5. generacije kao i sličnosti sa F-35. Jednosedi F-16 prvi put sa kućištem na leđima koje je do sada bila ugrađivana samo na dvosede / Foto: Lockheed Martin F-16 je već nuđen na prethodnom indijskom tenderu poznatom kao MMRCA za nabavku 126 aviona na kome je 2015. godine pobedio francuski Rafal ali koji je propao a Indija je potom direktno od Francuske nabavila 36 aviona. Tada je Lokid Martin ponudio F-16 Blok 70/72 odnosno model nastao na osnovu iskustava u programima F-16 Mid-Life Update (MLU) i CCIP – Configuation Improvement Program. Sada je na novom tenderu (nezvanično označenom kao MMRCA 2.0) u igri 7 tipova aviona i to pored F-21 takođe američki Boing F/A-18 Super Hornet Block III, francuski Rafal, evropski EF-2000, švedski SAAB Gripen E i ruski avioni MiG-35 i Su-35. Novi F-21 imaće sve nadogradnje kao i Block 70/72, između ostalog AESA radar AN/APG-83 koji predstavlja derivat radara AN/APG-77 sa aviona F-22 i AN/APG-81 sa F-35, napredni sistem svoj-tuđ AN/APX-126, sistem za prikazivanje podataka na kaciigi pilota i nišanjenje JHMCS II, magistrale podataka velike brzine, link za prenos podataka Link-16, nišansko-navigacijski kontejner Sniper, precizni satelitski navigacijski sistem, automatski sistem za izbegavanje sudara Auto GCAS, dodatni rezervoari na zmaju aviona tzv. CFT tankovi. Neke karakteristike aviona F-21 za Indiju / Foto: Lockheed Martin Na osnovu prvih animacija i rendera koje je do sada objavio Lokid Martin, F-21 će imati i dodatne dorade kao što su sistem za popunu gorivom u letu pomoću creva koji je ugrađen u desni leđni dodatni CFT rezervoar goriva. Tu je potom i sistem vučene mete AN/ALE-50 koji je smešten u korenu vertikalnog stabilizatora a u kokpitu aviona nalaze se širokougaoni gornji elektrooptički prikazivač (HUD) dok se na prednjem panelu nalazi jedan veliki prikazivač tzv. Large Area Avionics Display koji je vrlo sličan onom na avionu F-35. Takođe, leđno kućište koje je do sada ugrađivano samo na dvosede a u kome se obično nalazio sistem za popunu goriva u vazduhu kao i elektronska oprema, prvi put je ugrađeno i na jednosed. Promotivni video firme Lokid Martin o novoj verziji F-16 za Indiju: -
AUTOR: Andrej Mlakar Poslednji dan februara daleke 1994. godine odavno je upisan u istorijske udžbenike, kao dan kada je Severnoatlanska alijansa prvi put od svog osnivanja aprila 1949. godine upotrebila oružje u okviru jedne zvanične misije. Uloga žrtve pripala je pilotima V i PVO Vojske Republike Srpske čija trojica pripadnika su tragično stradala, kada su ih sačekali američki lovci F-16 i oborili, a da ih prethodno nisu ni upozorili. Naime, tog 28. februara 1994. godine dva američka lovca F-16C, koji su patrolirali Zonom zabranjenog leta nad BiH oborili su u vazduhu četiri jurišnika J-21 „Jastreb“ Vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane Vojske Republike Srpske, koji su se vraćali sa zadatka bombardovanja skladišta municije u Bugojnu i fabrike aritljerijskih sistema “ Bratstvo“ u Novom Travniku, ovo je priča o tome. Onog trenutka kad je uvedena Zona zabranjenog leta nad prostorom BiH ograničene su bile mogućnosti borbenog delovanja aviona V i PVO VRS. Zbog toga u novonastaloj situaciji deo aviona i helikoptera 92. mešovite avijacijske brigade (mabr) prebaziran je bio na aerodrom Udbina koji je bio pod kontrolom Srpske Vojske Krajine i koji je VRS koristila sve do pada Republike Srpske Krajine (RSK) avgusta 1995. za svoje borbene zadatke budući da RSK nije podlegala zoni zabrane letova. Jednom rečju aerodrom Udbina je postala detašman Vazduhoplovstva Srpske. Baziranje borbene avijacije VRS na aerodromu Udbina imalo je za posledicu da se u vrhu vazduhoplovstva počne osmišljavanje borbenog zadatka u kome bi detaširani avioni mogli biti upotrebljeni. Nije se čekalo dugo na specifičnu misiju. Obaveštajne informacije do kojih se došlo ukazivale su da se je u fabrici municije “ Slavko Rodić“ u Bugojnu pokrenuta proizvodnja raketa za Samohodni višecevni lanser raketa kalibra 282 mm “ Orkan“. Naime, još 1992. godine tokom povlačenja JNA iz BiH zbog određenih propusta i pogrešnih procena u fabrici naoružanja “ Bratstvo“ u Novom Travniku ostala je jedna baterija najnovijih samohodnih višecevnih lansera raketa M-87 “ Orkan“ koji je smatran najubojitijim oružjem JNA. Ovi višecevni lanseri raketa nisu bili kompletirani, ali počelo je da se radi na tome. Reč je bilo o moćnom borbenom sredstvu dometa do 50 kilometara, koje ako bi se aktiviralo ugrožena bi bila odbrana VRS. Zbog toga u vrhu Vojske Republike Srpske odlučeno je da se mora hitno delovati, kako muslimanske oružane snage ne bi mogle da steknu ozbiljniju prednost nad VRS. S druge strane kasnije je uvršten još jedan motiv, koji nikad nije bio potvrđen, da se napadom htelo uticati, da se dejstvom aviona na muslimanske ciljeve iz pravca Hrvatske obnove neprijateljstva dve zaraćene strane, koja su prekinuta i zaustavljena političkim dogovorom Zagreba i Sarajeva tih dana. Bilo, kako bilo odluka da se sprovede napad dovešće do jednog od najtragičnijih trenutaka za V i PVO Vojske Republike Srpske – obaranje grupe aviona posle napada na zemaljske ciljeve od strane lovačke avijacije NATO pakta. Pripreme za zadatak Za izvođenje ovog zadatka isključivo su traženi dobrovoljci. I tek onima koji su pristali rečeno je šta je zadatak napada. Piloti iz sastava 27. lovačko bombarderske avijacijske eskadrile ( lbae) i 28. lbae pozvani su u nedeljno jutro 27. februara 1994. godine od strane predpostavljenih komandira. Nisu svi piloti bili kod kuće, pa je nekoliko onih koji su se javili na telefon došlo na aerodrom na pripremu. Tadašnji komandir 28. lbae Vukmirović je upoznao pilote aviona J-21 “ Jastreb“ da je zadatak vrlo rizičan, dodavši tada “ možda se sa ovog zadatka i ne vratimo“. Svi piloti su upozoreni da o predstojećoj akciji ne govore nikom. Posle toga odabrani piloti su autobusom krenuli iz Banjaluke ka Udbini oko 11 sati, zajedno sa komandantom brigade Perićem. Bilo je ukupno šest pilota koji inače prethodno preko godinu dana nisu borbeno delovali. Među njima i dvojica komandira eskadrila, Vlačić i Vukmirović. Predveče autobus je stigao na aerodrom Udbina gde su im se priključili i piloti Studen i Zarić. Odlučeno je da se zadatak izvede u brišućem letu sa iskakanjem pred ciljem na veću visinu odakle bi se delovalo. Ovo je izazvalo raspravu sa komandantima brigade Dopuđom i Perićem. Kako su, međutim komandiri eskadrila vodili zadatak onda nije bilo promene i prelaska na nisku šemu u toku celog leta. Akcija Ujutro 28. februar piloti i avioni su bili spremni za zadatak na aerodromu Udbina: šest aviona J-21 Jastreb 105. vazduhoplovne brigade Srpske Vojske Krajine i dva aviona J-22 Orao 92. mešovite avijacijske brigade VRS. Cela operacija trebala je da se odloži, ako se pojave NATO lovci u patroliranju. Sa komandog mesta V i PVO VRS dejstvom je rukovodio pukovnik Uglješa Peulić. Sve jednice VOJIN su radile i na pokazivaču AS- 74 je bila tačna situacija u vazušnom prostoru. Vod za elektronsko izviđanje je pratio komunikaciju između NATO snaga. Perić je zvao Banjaluku, kako bi se utvrdilo da li se može otpočeti sa izvršenjem zadatka. Bili su dogovoreni signali za otpočinjanje ili neotpočinjanje akcije. Međutim, nagađa se da je došlo do nesporazuma u komunikaciji sa načelnikom Odeljenja avijacije u Komandi V i PVO VRS pukovnikom Peulićem. Kako ni drugo lice koje se javilo na ponovljeni poziv sa Udbine nije znalo dogovorene signale, odlučeno je da se krene u akciju. U šest sati ujutro 28. februara poletela je osmorka. Najpre šest aviona J-21 Jastreb evidencijskih brojeva: 24207, 24220, 24257, 24259, 24275 i 24406, posle njih poletela su i dva J-22 Orao sa uključenim forsažima. Jastrebovi su leteli u formaciji tri para: Vukmirović- Studen, Crnalić- Zarić i Mikerević-Pešić. Treći par je ujedno imao zadatak da osmotri efekte dejstva. Let je izvršen u brišućem letu u jednom delu, ali se šestorka u rejonu Ključa podigla na veću visinu. Međutim posada aviona za elektornsko osmatranje AWACS u 6.21 sati videla je odraz šest letelica u vazduhu nekih devet kilometara jugoistočno od Banjaluke. Pilot Vlačić u avionu Orao uočio je pojavu američki lovaca F-16C iz sastava NATO snaga koji su bili u patroli na osnovu Rezolucije 816. Saveta bezbednosti UN kontrole zabrane letenja nad Bosnom i Hercegovinom. AWACS je dao informaciju lovačkom paru o letelicama kad su bili iznad Jajca. Par F-16 je tad bio iznad Konjica i poleteo je u presretanje Vlačić je radio vezom javio formaciji jastrebova da su se pojavili američki lovci. Jedan od pilota Jastreba mu je odgovorio da vide avione, ali da idu na dejstvo po cilju. Srpski avioni su gotovo školski izveli dejstvo o ciljevima namenske industrije BIH. Avioni Jastreb su dejstvovali po fabrici naoružanja “ Bratstvo Novi Travnik“, dok su Orlovi dejstvovali po rezervnom cilju- fabrici municije “ Slavko Rodić“ u Bugojnu. Ceo napad se dogodio u uslovima odlične vidljivosti. Vođa aviona Jastreb doneo je odluku da dejstvuju i da se vraćaju na aerodrom Udbina brišućim letom. Dve verzije kako je došlo do rušenja Jastrebova Tu se sad pojavljuju dve verzije koje su prethodlie obaranju jedna je NATO, a druga je srpska. Prema NATO verziji u 6.35 časova vođa patrole obavestio je nadređene da je uočio formaciju od šest borbenih aviona. Istog trenutka, oficir iz AWACS radio vezom naredio je letelicama da napuste vazdušni prostor BiH u suprotnom biće napadnuti. Prema NATO verziji na upozorenje niko iz formacije od šest aviona nije dogovorio, naprotiv nastavili su let spuštajući se veoma nisko i prateći teren. Posle obavljenog bombardovanja vođa NATO patrole lovaca F-16C u 6.42 zatražio je od pretpostavljenih dozvolu da napadne. Direktnom radio vezom u 6.43 pukovnik Džejms Čembers iz komandnog centra NATO u Vićenci je izdao dozvolu za napad. Srpska verzija kaže da su Jastrebove američki F-16 presreli iznad Novog Travnika, a upozorenje od AWACS su dobili dok su bili iznad Konjica, kada su krenuli u presretanje. Prvobitno piloti u avionima Jastreb nisu znali da su otkriveni. To su shvatili tek kad je avion kojim je leteo pilot Zvezdan Pešić eksplodirao u vazduhu, nakon što je pogođen raketom vazduh- vazduh. Američki piloti su srpske napali bez upozorenja. Tom prilikom poginuli su pored Pešića i piloti Vukmirović i Zarić. Njihovi avioni oboreni su kod Šipova, Gerzova i sela Bravsko. Pilot Zvezdan Pešić nastradao je u eksploziji aviona, Ranko Vukmirović avionom je udario u vrh brda, prevrnuo se na drugu stranu, kasnije je nađen u kabini, dok se Goran Zarić nakon pogotka u avion katapultirao, ali nije imao dovoljnu visinu, te se padobran nije otvorio. Pilot Uroš Studen koji je pogođen iznad Vlašića katapultirao se kod Jajca. Pilot Zlatko Mikerević iskočio je nedaleko od Ključa. Pilot Zlatan Crnalić se svoj avion evidencijskog broja 24275 iako teško oštećen uspeo da spusti na aerodrom Udbina. Epilog: Direktno u vazduhu su oborena četiri aviona Jastreb, dok je peti pao usled teškog oštećenja i gubitka goriva. Avion koji je uspeo da se vrati na aerodrom Udbina, posle je vraćen u službu. NATO verzija kaže da je tri rakete ispalio jedan od dva F-16C. Prva je lasnirana u 6.45, druga u 6.47, a treća u 6.48 sati. Četvrta raketa ispaljena je iz aviona druge lovačke patrole NATO u 6.50 sati. Jedan za drugim oborena su četiri aviona: prvi kod Šipova, drugi kod Mrkonjić Grada i treći kod Sanskog Mosta, a četvrti kod Kapuljaha. Dva srpska aviona su ipak izmakla NATO patrolama. Jedan Jastreb se uspeo spustiti na aerodrom Mahovljani kod Banjaluke, a drugi se vratio na aerodrom Udbina odakle je poletelo svih šest aviona. Poginula su tri pilota kad su se njihovi avioni pretvorili u vatrene lopte, a četvrtom je nekako uspelo da iskoči iz aviona. Međutim iako se NATO hvalio uspehom u obaranju Jastrebova, to nije bila vazdušna broba nego dejstvo para najsavremenijih lovačkih aviona vođenim projektilima za vazdušnu borbu po nenaoružanim avionima. Pilot koji je u avionu F-16C blok 40 broj 83-2137/RS oborio tri aviona tipa Jastreb bio je kapetan Robert Dži „Vilbur“ Rajt, dok je pilot koji je bio u drugom F-16C blok 40 broj 89-2009/RS oborio četvrti Jastreb bio kapetan Stiven L. „Jogi“ Alen. Rajt je lansirao jednu raketu vazduh-vazduh AIM-120 AMRAAM i dve AIM-9 Sidewinder, dok je Alen lansirao samo jednu AIM-9 Sidewinder. Ova akcija obeležena je kao prva ratna akcija koju su sprovele snage NATO saveza od njegovog osnivanja. Dok je trajala drama u vazduhu sa avionima “ Jastreb“ piloti sa dva aviona “ J-22 Orao“ su uspeli da se nakon uspešno izvršenog zadatka udalje sa poprišta. U povratku orlova ka bazi ispod njih su proleteli američki lovci F-16. Najverovatnije da ih piloti F-16 nisu primetili. Orlovi se spuštaju na niže visine i preko Kupresa su se vratili na Udbinu. Postoji i druga verzija koja tvrdi da su se orlovi po izvršenju zadatka izvukli dolinom Neretve na more i preko Splita u brišećem letu uspeli domoći Udbine. Prvi je sleteo pilot Vlačić, a posle njega i pilot Mijatović koji se odvojio i čak izbio na more. Za to vreme na aerodromu je trajalo isčekivanje da se vrate Jastrebovi. Međutim, niko se nije pojavljivao, a onda se dovukao jedan Jastreb , koji je odmah sleteo. Bio je to jedini preostali iz formacije- Zlatan Crnalić. Pukovnik Zlatan Crnalić, jedan od preživelih pilota koji su oboreni iznad Novog Travnika u februaru 1994. godine, ispričao je svoju verziju priče za banjalučke “ Nezavisne novine“ u broju od 5. novembra 2015. godine o tome kako je došlo do obaranja. Naime, Crnalić je pročitao tekst koji su objavile banjalučke “ Nezavisne novine“ u broju od 31.10.2015. u kome je objavljen prenesen tekst novinara “ Washington Post“ iz američke vojne baze u Avganistanu gde se zateko F-16C koji je samo oborio tri od pet Jastrebova VRS, koji su oboreni 28. februara, što taj avion čini jednim od najtrofejnijih u američke avijacije. “ Toga jutra iz Udbine u tadašnjoj Krajini na zadatak je poletelo šest jastrebova koji su imali zadatak da bombarduju fabriku oružja u Novom Travniku. Iako nijedan borbeni zadatak nije rutinski, nisu očekivali probleme od strane NATO avijacije. „I do tada smo mi leteli, ulazili u zonu zabranjenog leta, izvršavali zadatke i helikopterima i avionima, i nikad niko nije pucao. Inače su nas uvek upozoravali. Tada prvi put nisu, mada su kasnije govorili da jesu“, rekao je on. I ne samo to: Crnalić svedoči da su prilikom njihovog naleta na cilj NATO avioni proleteli kroz poredak jastrebova, trenutak pre početka bombardovanja fabrike. Bili su prisutni sve vreme akcije koju su samo posmatrali, a u napad su krenuli pri njihovom povratku. „Sa različitih pravaca smo dejstvovali na cilj i kad smo pošli da se vraćamo, ja sam samo osetio udarac. U tom trenutku nisam ni znao šta se desilo. Ne znaš da li se to dešava negdje iza tebe ili tvom avionu“, kaže on. Brzo je, ipak, shvatio da je pogođen. Probao sam sve komande, parametre motora i sve je radilo. Baš sam bio na knap sa gorivom i imao sam nesreću da mi je motor stao pred sletanje u Udbinu. Kao jedrilica bez motora sam sletio“, rekao je on. Crnalić je pilotirao jedinim avionom koji se vratio u bazu. Svi ostali su srušeni. Sve vreme njegovog leta prema bazi nije znao šta se dešava njegovim kolegama i saborcima jer je eksplozija uništila radio-vezu. I u tom trenutku, odmah nakon što je pogođen od strane NATO aviona, desio se neobičan, ni do danas potpuno razjašnjen događaj, kako je i sam Crnalić ispričao. „U niskom letu prema Udbini prestigao me je i bio pored mene. Kad je počeo prilaziti, ja sam počeo da penjem avion jer sam mislio da će početi dejstvovati topovima po meni, pa da imam vremena da se katapultiram. Kad je prošao pored mene, pretpostavljam da je video da sam oštećen, pa nije hteo da puca ili nije imao čim, ne znam. Onda se samo okrenuo i otišao. Ja sam nastavio prema Donjem Lapcu i granici“, rekao je Crnalić. Jastrebovi su išli u formaciji dva po dva. U prva dva aviona poginuli su piloti Ranko Vukmirović i Goran Zarić. Jedan nije uspeo ni da se katapultira, a drugom se nije stigao otvoriti padobran, jer su leteli nisko. U druga dva su bili Crnalić i Uroš Studen. Treći par su činili piloti Zlatko Mikerević i Zvjezdan Pešić, koji je poginuo jer nije bilo vremena za katapultiranje. Na kraju razgovora neizbežno pitanje: Kakva osećanja ima prema pilotu koji ga je gađao? „Ma, nema tu nikakvih ružnih osećanja. Oni su imali svoj zadatak, ja sam imao svoj. Tako je to. Nemam nikakvu vrstu ljutnje. Što bih imao? E sad, porodice onih koji su stradali možda imaju drugačiji odnos, što je razumljivo. Nikakav problem ja s tim nemam“, priča on. Čak se malo i našalio. „Mi smo bili prazni, nenaoružani i spori. Ko mi je kriv što ja nisam imao avion ravnopravan njegovom pa da onda vidimo“, uz smeh priča. Naše zadnje pitanje: Da li misli da je imao sreće? „Malo sreće i malo veštine da iskoristim konfiguraciju terena da se spasim. Nije to kao u filmovima. Nismo mi imali tako sofisticirane avione pa da imamo signale da znamo kad gađaju. Ništa nismo videli do trenutka kad se to desilo“, završio je on svoju priču. Svi preživeli piloti iz ove akcije vraćeni su u Banjaluku. Epilog priče Preživelim pilotima bilo je naređeno da ni po koju cenu o ovom događaju ne smeju govoriti. Sa umrlica palih pilota bilo je uklonjeno da je pokojni bio “ pilot“. Ostalo je samo da su pripadnici VRS bez ikakvih detalja. U VRS bila je formirana državna komisija za ispitivanje ovog događaja, istragu je sproveo komandant V i PVO VRS general Niković. S druge strane, izveštaj SVK navodi da su piloti angažovani bez znanja predsednika Krajine i komandanta SVK. Komandant 105. vazduhoplovne brigade SVK potpukovnik Dopuđa zbog ovog događaja bio je suspendovan nekoliko meseci. Ocenjeno je da je došlo do propusta u pripremi i izvršenju zadatka. Komandant 92. mabr Perić je vođen željom da akcija uspe, sa zadatkom upoznao samo njegove izvršioce. Na samom aerodromu Udbina došlo je do diskusije između njega i komandanta 105,vbr SVK Dopuđe i pilota oko tipa leta. Piloti- komandiri eskadrila- insistirali su na izvođenju zadataka iskakanjem na visoku šemu pred ciljem, a ne praćenjem terena do cilja. Ocenjeno je da je kompletan zadatak trebalo da bude izvršen u niskoj šemi, da nije bilo opasnosti od neprijateljske PVO ( a što je navodno bio razlog iskakanja na veću visinu gde su bili uočeni). Takođe zbog upotrebe određenog tipa bombi piloti su smatrali da je nužno iskakanje na veću visinu zbog njihovog efekta i eksplozije. Na Dan vazduhoplovstva piloti koji su učestvovali u ovoj akciji, bili su odlikovani. Ordenom Nemanjića, posthumno kapetan I klase Ranko Vukmirović, kaptani Goran Zarić i Zvezdan Pešić. Karađorđevom zvezdom II reda kapetani I klase: Uroš Studen, Miljan Vlačić i Zlatan Crnalić, kao i kapetani Zlatan Mikerević i Ilija Mijatović. Svi jastrebovi VRS Ukupno se na aerodromima Mahovljani i Udbina baziralo 25 aviona Jastreb. Oboreno je sedam avion Jastreb (jedan juna 1992. godine, pet februara 1994. i jedan septembra 1995. godine). Tokom pada Krajine za Mahovljane je preletelo osam jastrebova. Hrvatska vojska je po dolasku na aerodrom Udbina zatekla tri Jastreba i to: dva J-21 Jastreb ev. br. 24252 i 24146 i jedan IJ-21 24407. Završetak rata na aerodromu Mahovljani dočekalo je 15 aviona Jastreb. Od tog broja: tri su dvoseda NJ-21 (23509, 23516 i 23518), 10 jednoseda J-21 (24104, 24148, 24160, 24202, 24204, 24209, 24212, 24261, 24272 i 24275) i dva izviđača IJ-21 (24408 i 24458). Avioni Jastreb prizemljeni su i konzervirani krajem 2006. godine, nekoliko meseci posle ukidanja VRS. Avion J-21 Jastreb ev. br. 24160 upotrebljen je kao spomen obeležje poginulim pilotima i pripadnicima V i PVO VRS, dok se „Crnalićev“ 24275 još uvek može videti na aerodromu Mahovljani kod Banja Luke. Napomena: U izradi teksta korišten je materijal iz knjiga: Danko Borojević, Dragi Ivić i Željko Ubović RV i PVO bivših jugoslovenskih zemlja 1992-2015; Danko Borojević, Dragi Ivić, Željko Ubović Ikari Srpske rukopis, Danko Borojević, Dragi Ivić i Željko Ubović Galeb i Jastreb, rukopis za knjigu, Nedeljnik Vreme Feljton Srbija i NATO (4) “ Ratno krštenje u Bosni i Hercegovini“,
-
- okršaj
- jastrebova
- (и још 18 )
-
Sada i zvanično, Hrvatskoj propala kupovina izraelskih F-16
тема је објавио/ла Милан Ракић у Ваздухопловство
Ono što se proteklih par meseci naslućivalo i što je, kako je vreme prolazilo postalo sve izvesnije, juče je i zvanično potvrđeno. Hrvatska neće kupiti borbene avione F-16 iz viškova Ratnog vazduhoplovstva Izraela. U Zagrebu je juče boravila visoka izraelska delegacija koja je bila predvođena generalnim direktorom Ministarstva odbrane Udijem Adamom a glavna tema razgovora sa predstavnicima hrvatskog Ministarstva odbrane i Oružanih snaga bila je nabavka višenamenskih borbenih aviona. Izraelski F-16D Block 30 Barak-2020 prilikom posete Hrvatskoj avgusta prošle godine / Foto: Ministarstvo odbrane Hrvatske Ova poseta realizovana je pošto je hrvatsko Ministarstvo odbrane prethodno zatražilo od Izraela da se do 11. januara izjasni o tome da li je u mogućnosti da isporuči avione koje je ponudio na tenderu. Takođe Izrael je imao obavezu da od vlade SAD dobije saglasnost da se Hrvatskoj isporuče avioni u već definisanoj konfiguraciji. Izraelski zvaničnici juče su saopštili da njihova država nije i da ne može dobiti odgovarajuće odobrenje Sjedinjenih Američkih Država za prodaju aviona F-16 Hrvatskoj čime je konstatovano da je ovaj projekat propao. Ministar odbrane Damir Krstičević je nakon veoma dugog sastanka sa Izraelcima rekao da će njegovo Ministarstvo predložiti Vladi donošenje odgovarajućih odluka, da pošto ugovor o nabavci aviona nije potpisan, nema nikakve finansijske štete za Hrvatsku i da nema nikakve odgovornosti hrvatske strane. Krstičević je takođe ponovio da je govorio istinu o tome da tzv. non-paper (o kome je prvi pisao hrvatski “Jutarnji list“) odnosno dokument u kojem su SAD pre izvesnog vremena upozorile Hrvatsku da ne može dobiti onavke avione kakve je dogovorila sa Izraelom, Hrvatska nije dobila niti da on takav dokument nikada nije video, istaknuvši da Hrvatska poseduje službenu usmenu i pismenu korespondenciju SAD i Hrvatske. Kako je u obraćanju medijima izjavio direktor Ministarstva odbrane Udi Adam, Izrael je zajedno sa Hrvatskom a u kontekstu bilateralne vojne saradnje pokrenuo projekat lovaca F-16 koji su nadograđeni izraelskim znanjem i tehnologijom. Pri tom je Adam naglasio da je projekat proveden u skladu sa profesionalnim standardima u okviru međuvladinog ugovora dve države ali da nažalost uslovi nisu bili spremni, da izraelska strana nije bila u mogućnosti da osigura odgovarajuću dozvolu da se trećoj strani prodaju avioni i tako provesti projekat zbog nepredviđenih okolnosti koje su bile izvan njihove kontrole. Takođe direktor izraelskog MO rekao je i da su kroz čitav proces ovog projekta Hrvatska i Izrael bili u otvorenom i profesionalnom dijalogu a da Hrvatska osim što je pokazala profesionalizam i ispravnu procenu u svakom koraku procesa, nije mogla uticati na ishod i da ne može biti odgovorna. Delegacija MO Izraela je, kako je sinoć preneo portal Obris, nakon višesatnog sastanka u Ministarstvu odbrane, boravila zatim i u Banskim dvorima gde je održan sastanak sa hrvatskim premijerom Andrejom Plenkovićem a o tom sastanku je Vlada Hrvatske javnost obavestila preko društvene mreže Tviter gde je, osim toga da su Izraelci izvestili hrvatskog premijera da nisu dobili dopuštenje SAD o prodaji aviona, navedeno da će Vlada poništiti Odluku o nabavci borbenih aviona ali i da ostaje privržena nastavku modernizacije HRZ-a. Hrvatska je insistirala dajoj se isporuče avioni sa opremom koju je ponudio Izrael uz ugradnju sistema koji su kompatibilni sa NATO standardima / Foto: Ministarstvo odbrane Hrvatske Podsetimo, Sjedinjene Američke Države su se u načelu saglasile sa prodajom izraelskih F-16 Hrvatskoj ali samo ako se oni vrate u prvobitno stanje , dakle na nivo Block 30 kakvi su i isporučeni Izraelu 1987. i 1988. godine. SAD u principu ne dozvoljavaju da se njihova vojna tehnika prodaje sa opremom koja nije američke proizvodnje a koja je na izraelskim F-16C i D Block 30 Barak i Brakeet (tačnije novi standard Barak-2020) u velikoj meri zamenjena. Vrednost tih 12 aviona i to u originalnoj konfiguraciji Amerikanci su, prilikom procesa odlučivanja i odobrenja prodaje Hrvatskoj procenili na oko 135 miliona dolara. Međutim hrvatska strana je insistirala da se avioni dobiju sa izraelskim unapređenjima, jedino što je traženo da se u njih ugrade pojedini sistemi kako bi avioni odgovarali NATO standardima. Reč je pre svega o sistemima za identifikaciju svoj-tuđ (IFF), komunikacija i navigacija. Ostala oprema bi ostala izraelskog porekla sa čim se SAD ipak nisu mogle složiti. Hrvatska se tako našla u vrlo neugodnoj situaciji, izgubila je dragoceno vreme, proces nabavke borbenih aviona je vraćen na početak a prvobitni plan je podrazumevao da se prva dva F-16 nađu u HRZ 2020., zatim još 6 u 2021. i poslednja 4 2022. godine. Stanje borbene komponente HRZ-a je veoma loše, može se reći dramatično, pre par dana predsednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović izjavila je da su operativna samo tri MiG-a 21 što je juče potvrdio i ministar odbrane Krstičević koji je dodao i da je neko odgovoran zašto je remont MiG-ova 21 tako urađen. On je podsetio i da su ugovori o njihovom remontu i modernizaciji potpisani 2013. i da su trebali leteli 800 sati sve do 2024. godine. Veoma interesantnu informaciju o mogućem rešenju problema hrvatske borbene avijacije, izneo je juče za elektronsko izdanje britanskog vazduhoplovnog časopisa Air Forces Monthly Vladimir Trendafilovski koji je naveo da postoje glasine da će SAD Hrvatskoj donirati 12 novijih F-16C i D Block 40 dok bi Hrvatska platila produžetak njihovog životnog veka kao i željenu nadogradnju. Navodno se očekuje da će sve ovo biti obezbeđeno po ceni koja je trebala biti plaćena za izraelske avione. Ipak Trendafilovski se na kraju ogradio da je to za sada samo nezvanična pretpostavka. Hrvatska ima odličnu vojnu saradnju sa SAD od kojih su do sada primili značajne donacije vojne tehnike među kojima je i 16 izviđačko-borbenih helikoptera OH-58D(R) “Kiowa Warrior“ kao i dva višenamenska helikoptera UH-60M “Black Hawk“. Helikopteri UH-60 treba da stignu sledeće godine a očekuju se dalje nabavke ili donacije ovog tipa vazduhoplova koji bi, prema sadašnjim planovima, do 2025. godine zamenili 14 srednjih transportnih višenamenskih Mi-8 i 17. U medijima ali i od hrvatskih zvaničnika obično su dobijane informacije da bi HRZ moglo imati 9 do 15 UH-60. Video materijal Ministarstva odbrane Hrvatske o poseti izraelske delegacije sa izjavama hrvatskog ministra odbrane i direktora MO Izraela: Živojin BANKOVIĆ -
Američki portal Axios preneo je kasno sinoć vest koja je objavljena na izraelskoj televiziji Channel 10 da je Administracija predsednika SAD Donalda Trampa blokirala izraelsku prodaju borbenih aviona F-16 Hrvatskoj. Ovo je za Channel 10 potvrdio njihov saradnik Barak David koji se poziva na informacije dobijene od izraelskih zvaničnika. Barak tvrdi da Trampova administracija blokira dogovor Izraela i Hrvatske o prodaji naoružanja vrednog 500 miliona dolara koji je vezan za 12 polovnih aviona F-16američke proizvodnje koji su remontovani i nadograđeni u Izraelu. U daljim navodima ove vesti istaknuta je važnost toga da su se SAD takođe takmičile na hrvatskom tenderu a da su, prema izraelskim zvaničnicima na koje se Barak poziva, predstavnici SAD tvrdili da je Izrael bio nepošten pokušavajući da profitira iza leđa SAD. Ovo je, kako je preneto, vrlo retka situacija u odnosima između Izraela i SAD koji su u prethodne dve godine bili veoma bliski, posebno kada je u pitanju vojna i odbrambena saradnja. Najnovije informacije govore o tome da je izraelski premijer Benjamin Netanjahuu ponedeljak 3. decembra prilikom sastanka sa američkim državnim sekretarom Majkom Pompeom u Briselu pokrenuo ovo pitanje, a prema izraelskim zvaničnicima Pompeo je Netanjahuu rekao da on nije protiv sporazuma već da je to blokirao sekretar za odbranu Džejms Matis. Potom je Barak David izneo i hronologiju događaja vezanu za ovaj posao a prema podacima do kojih je došao preko neimenovanih izraelskih zvaničnika. Premijer Netanjahu prvo je marta ove godine, nakon sastanka sa njegovim hrvatskim kolegom objavio da je postignut sporazum ali SAD ipak nisu odobrile Izraelu da proda borbene avione trećoj strani. Izraelski zvaničnici rekli su da su tri nedelje unazad iz Vašingtona počeli da primaju poruke koje su ukazivale na to da će SAD blokirati dogovor. Poseta Baraka Hrvatskoj u avgustu / Foto: MORH Zvaničnici administracije predsednika SAD bili su besni zato što je Izrael unapredio stare F-16 novom i sofisticiranom elektronikom izraelske proizvodnje kako bi ubedio Hrvate da kupe avione od Izraela a ne od SAD. Amerikanci su tvrdili da Izrael nikada nije trebalo da prodaje američke borbene avione trećoj strani bez odobrenja SAD a posebno ne kada postoji direktna konkurencija sa Sjedinjenim Državama. Izraelski zvaničnici rekli su Baraku da su Hrvati takođe veoma besni jer je dogovor blokiran i preneli su poruku Izraelu da očekuju da ta zemlja reši ovaj problem što je pre moguće. Na kraju je preneto i da kancelarija izraelskog premijera nije poricala ove navode ali da se suzdržala od komentara. Iz američkog Stejt Departmenta odbili su da komentarišu ovo pitanje a Pentagon takođe nije dostavio svoj komentar. Iako se diplomatski saradnik izraelske televizije Channel 10 David Barak u svojim tvrdnjama poziva na neimenovane izraelske zvaničnike, neke činjenice govore u prilog tome da je vrlo moguće da su SAD zaista stopirale prodaju izraelskih polovnih F-16 Hrvatskoj. Prvo ugovor za ovaj posao još nije potpisan što odstupa od prvobitnog plana da se to uradi tokom ove godine a pri tom su za 2019. u hrvatskom budžetu određena i finansijska sredstva za ovu kupovinu. Pojedini hrvatski mediji već mesecima pišu da su SAD blokirale prodaju F-16, takođe se pozivajući na neimenovane izvore. Iznete su i informacije da su izraelski F-16 toliko nadograđeni da proizvođač aviona Lokid Martin ne može da garantuje produženje životnog veka (SLEP) kao i obezbeđivanje garantovanog naleta od 3000 sati pom avionu. David Barak je međutim izneo i jedan čudan podatak a to je da su Izraelci, kako bi dobili posao prodaje F-16 Hrvatskoj, nadogradili avione. Ovakva tvrdnja teško da može biti tačna obzirom da je Izrael odavno izvršio doradu i osavremenjavanje F-16C i D Block 30 a poslednju modernizaciju na nivo Barak-2020 započeo je maja 2009. a završio oktobra 2014. Živojin BANKOVIĆ
-
- administracija
- predsednika
- (и још 10 )
-
Da ne bude da samo Srbija zna kako da upotrebi svoje ratno vazduhoplovstvo za političke izjave i promociju juče popodne su na bazu Pleso Hrvatskog Ratnog Zrakoplovstva (HRZ) sletela tri višenamenska borbena aviona F-16D Brakeet kao deo ekspedicije ratnog vazduhoplovstva Izraela. Tri dvoseda Brakeeta u poseti Zagrebu i Kninu / Foto: MORH Kako prenosi Obris Izraelci su na Pleso sleteli dan ranije sa transportnim C-130H. Juče su sletela tri dvoseda „063“, „041“ i „023“. Komandant 91. zrakoplovne baze pukovnik Željko Ninić leteo je u Izraelu upravo u dvosedu „041“. Hrvatsko ministarstvo odbrane (MORH) fokusiralo je svoje saopštenje i dolazak IAF-a na učestvovanje dve od tri izraelske letelice u preletu iznad Knina u okviru nastupajuće državne proslave vojne akcije „Oluja“ u nedelju što će predstavljati prvo zvanično učešće neke strane države i njene vojske (ako izuzmemo paradu sa zastavama) u njenom redovnom obeležavanju za 23 godine. Kako prenosi Obris poseta je organizovana na incijativu države Hrvatske i MORH-a. Izraelske avione je kroz vazdušni prostor „sproveo“ MiG-21 HRZ-a / Foto: MORH Poseta će pružiti pilotima HRZ-a letove upoznavanja sa njihovim budućim višenamenskim borbenim avionom čiji ugovor o kupovini i vojno-industrijskoj saradnji još nije potpisan. Činjenica da su u poseti tri dvoseda ići će u korist upoznavanja „nove“ tehnike od strane većeg broja pilota i tehničara HRZ-a. Kako je Tango Six ranije pisao, proces nabavke polovnih aviona F-16 C i D sa lokalnim izraelskim modifikacijama naišao je na kontroverze kako u stručnoj tako i u laičkoj javnosti Hrvatske.
-
Američki F-16 biće novi višenamenski borbeni avion RV Slovačke
тема је објавио/ла Милан Ракић у Ваздухопловство
Ministarstvo odbrane Slovačke objavilo je juče da su Savet za bezbednost i vlada te zemlje doneli zvaničnu odluku da se od Sjedinjenih Američkih Država nabavi 14 višenamenskih borbenih aviona F-16 u varijanti Block 70 (ili 72). U konkurenciji za zamenu sovjetskih lovaca MiG-29 bila su samo dva kandidata, američki F-16 i švedski Gripen koji je dugo vremena smatran za favorita. Ipak slovački ministar odbrane Peter Gajdoš izjavio je juče da je na osnovu detaljnih analiza osobina i korišćenja oba tipa aviona do 2040. godine, izabrano najbolje rešenje, i da su to najsavremeniji avioni koji, što se tiče cene, kvaliteta i mogućnosti, nemaju konkurenciju. Kako se navodi u saopštenju ministarstva, američka ponuda je bila povoljnija po svim parametrima a jedan od glavnih razloga ovakvog odabira je to i što je ugovor sa američkom vladom spreman za potpisivanje dok bi se sa švedskom stranom morali voditi dalji pregovori ali tek nakon što vlada donese odluku o nabavci. Takođe u slovačkom Ministarstvu odbrane se tvrdi da je kojim slučajem izabran Gripen, da bi se deo potrebne opreme morao nabaviti od treće strane što bi uticalo na to da dođe do odlaganja isporuke aviona iako je SAAB naveo znatno kraće vreme za isporuku prvog i poslednjeg primerka nego što je to slučaj kod Lokid Martina. Mora se naglasiti i da je američka strana imala još par prednosti u odnosu na Šveđane. Prvo vođeni su direktni pregovori sa američkom vladom dok je, u skladu sa pravilima poslovanja u Švedskoj, pregovarano sa predstavnicima kompanije SAAB. Dakle sve što je Slovacima ponuđeno i garantovano, došlo je iz SAAB-a a ne od švedske vlade. Tako je ova firma ponudila formiranje logističkog centra za srednju Evropu za održavanje 100 Gripena uz stvaranje 500 novih radnih mesta. Sa druge strane američka vlada je garantovala da će slovačka industrija biti uključena u pružanju logističkih usluga a zna se da oko moguće buduće saradnje trenutno traju pregovori između remontnog zavoda LOTN (Letecké opravovne Trenčín) i američkog Lokid Martina. Iako će dobiti najmoderniju varijantu F-16, Slovaci se nadaju da bi njihov zavod u budućnosti mogao biti remontni centar za ostale korisnike ovog tipa aviona, pre svega onih koji su ih relativno skoro ili tek nedavno nabavili. Još jedna od prednosti SAD na ovom tenderu je to što je ponuđena najsavremenijavarijanta aviona F-16 koja se može nabaviti a to je Block 70 (ili 72). Prototip ove verzije još uvek ne postoji, ali će Slovačka ipak postati drugi korisnik u svetu, 25. juna ove godine Lokid Martin je objavio da je dobio ugovor vredan 1,12 milijardi dolara za proizvodnju 16 aviona za Bahrein. U odnosu na Block 70/72, Švedska je ponudila Gripene u standardnoj varijanti JAS-39C i D koji su po mnogim taktičko-tehničkim karakteristikama slabiji od najmodernije verzije F-16. Slovačka se, takođe treba istaći, poslednjih godina uglavnom odlučivala za nabavku američkih vojnih vazduhoplova ili letelica u kojima se nalazi veliki procenat američke tehnologije. Tako su kupljeni transportni avioni C-27J ‘’Spartan’’ koga je italijanska Alenia radila u saradnji sa Lokid Martinom, nabavljeni su helikopteri UH-60M ‘’Black Hawk’’ (proizvođač Sikorsky čiji je vlasnik takođe Lokid Martin), za policiju su kupljen helikopteri Bell 429 koje bi trebalo da dobije i vojska a SAD su prošle godine odobrile prodaju 9 primeraka u paketu vrednom 150 miliona dolara. Iako zvanično nije saopštena cena, za sada postoje informacije da će 14 F-16 koštati oko 1,1 milijardu evra, dok se za ceo paket koji obuhvata obuku, zemaljsku i drugu potrebnu opremu, dve godine pružanja logistička podrške kao i naoružanje, spominje cifra od oko 1,589 milijardi evra. Što se tiče roka isporuke, prvi avion bi trebao biti isporučen u roku od 36 meseci a poslednji 48 meseci, u oba slučaja to je vreme od potpisivanja ugovora. Treba napomenuti i da je američki Stejt department još 4. aprila ove godine odobrio Slovačkoj prodaju F-16 Block 70/72 u vrednosti od čak 2,91 milijardu dolara. Paket je osim 14 aviona (bez motora), obuhvatao i 16 motora, 16 AESA radara AN/APG-83, 14 modularnih računara misije, 14 prikazivača na kacigi pilota JHMCS, 30 raketa vazduh-vazduh AIM-120C-7, 100 raketa vazduh-vazduh AIM-9X, 224 setova za laserski vođene bombe GBU-12, 20 za GBU-49, 150 setova za IN+GPS vođene bombe GBU-38 JDAM i 6 nišanskih kontejnera AN/AAQ-33 Sniper. -
Na aerodromu Golubovci danas je tačno godinu dana od prijema Crne Gore u NATO, povodom početka redovnog patroliranja lovačkih aviona Alijanse i zaštite vazdušnog prostora Crne Gore, u saradnji vazduhoplovstava Italije, Grčke i domaćina izvedena pokazna vežba sa temom prizemljenja letelice-uljeza. Ulogu presretnute letelice imao je avion Learjet-45 registracije 40-MNE Vlade Crne Gore u kome su se nalazili ministar odbrane Predrag Bošković i predstavnik NATO-a, a presretanje i prizemljenje su izvršili piloti italijanskih i grčkih borbenih aviona. Nakon sletanja vladinog aviona iznad aerodroma je simbolično izvršen i prelet savezničkih lovaca. Grci uz levo krilo / Foto: S. Matić, Vlada Crne Gore Danas su iznad Golubovaca viđeni višenamenski borbeni avioni Eurofighter EF-2000 iz sastava 36. puka RV Italije iz baze Gioia del Colle kao i F-16C Block 52+adv 116. borbenog puka RV Grčke, vazduhoplovna baza Araksos. Crna Gora je tako postala još jedna članica NATO čiji će vazdušni prostor usled nepostojanja sopstvenih kapaciteta za zaštitu, čuvati borbeni avioni partnerskih zemalja. Ovakav način saradnje traje još od 1961. godine kada je započeta zaštita neba Islanda i Luksemburga, 2004. NATO lovci su počeli sa patroliranjem iznad Estonije, Letonije i Litvanije, vazdušni prostor Slovenije štite Italija i Mađarska, od 2009. avioni Italije i Grčke lete iznad Albanije a 2015. Belgija, Holandija i Luksemburg zajednički čuvaju svoje vazdušne prostore. Crna Gora još jedan „klijent“ Italijanima / Foto: S. Matić, Vlada Crne Gore – Za ovu podršku Crna Gora neće imati nikakve dodatne finansijske obavezeosim onih koje su već predviđene za zajednički budžet NATO-a. Misija zaštite vazdušnog prostora je neborbenog karaktera i predstavlja jedan od najznačajnijih oblike direktne koristi članstva Crne Gore u Severnoatlantskom vojnom savezu. – saopštili su iz Vlade Crne Gore. Živojin BANKOVIĆ
-
Heroj, kukavica ili samo srećnik, to je pitanje koje se i danas postavlja, kada se spomene ime bivšeg američkog pilota Skota O Grejdija koji je oboren 2. juna 1995. godine raketnim sistemom ” Kub” i koji je posle pada lovca F -16C na teren Republike Srpske, proveo šest dana skrivajući se od potere pre nego što su ga spasli pripadnici MEUSOC i AFSOC. Naime, krajem maja 1995. godine NATO avioni imali su zadatak da sprovedu odluku o zabrani letova (engl. Deny flight) na vazdušnom prostoru Bosne i Hercegovine, na osnovu ranije donete odluke Ujedinjenih nacija. Tokom sprovođenja misije oni su povremeno dejstvovali i po objektima i jedinicama Vojske Republike Srpske. Zbog toga je komandant Glavnog štaba VRS naredio komandantu V i PVO VRS da dejstvuje po avijaciji NATO. Snage srpske PVO već su bile duže vreme u zasedama na širem području Banja Luke i Bosanske krajine, gde su pratili povremene letove muslimanskih ili hrvatskih helikoptera, ali i motreći i na aktivnost vazdušnih snaga NATO na nebu BiH. Tokom operacije, NATO lovci F -16C leteli su na visini od 26.000 stopa. Lovci su patrolirali bez upotrebe uređaja za elektronsko ometanje AN/ALQ-131 nad područjem Bihać-Banja Luka-Bosanski Petrovac. Položaji srpskih protivvazdušnih jedinica su im bili poznati od ranije, tako da nisu očekivali značajnije probleme tokom misije. Međutim, u skladu sa naređenjem 1. Srednja samohodna baterija (SSRB) 155. raketne brigade PVO , sa raketnim sistemom KUB, bila je u zasedi na položajima između Sanskog Mosta i Ključa. NATO avioni nisu ulazili u zonu dejstva raketnih sistema ” kub”. Komanda V i PVO VRS organizovala je premeštanje jedne baterije KUB, južnije, u Bravsko Polje iznad koga su redovno leteli avioni NATO. Tokom noći između 29. i 30. maja, baterija je izvršila marš i posela vatreni položaj u rejonu sela Bravsko, opština Bosanski Petrovac, i tako napravila zasedu za dolazeće avione. Puna tri dana baterija je pratila letove avijacije NATO po podacima talasa obaveštavanja bez uključivanja zračenja sopstvenih radarskih sistema, sve do popodnevnih časova 2. maja. Tog popodneva dva američka lovca F-16C približili su se na 20 km od vatrenog položaja baterije. Par lovaca koji su tog popodneva 2.maja leteli činili su piloti: kapetan Skot V. O`Grejdi ( pozivno kodno ime Basher 56) i kapetan Robert G. Rajt (kodno ime Basher 57). O Grejdi i Rajt su delovali u sklopu 555. lovačke eskadrile 31. lovačkog puka, iz baze Aviano. Inače Grejdiju je to bio 47 put da leti u zonu borbenog delovanja. Tog dana od svih ostalih pripadnika 555. lovačke eskadrile 31. lovačkog puka bili su jedini za zadatku. Leteli su na visini od 26.000 stopa i nekoliko puta su nadleteli područje Bihać-Banja Luka-Bosanski Petrovac. Nisu pokazivali nervozu i bili su bezbriži. Sve se činilo da je to još jedan sasvim rutinski zadatak i da im se ništa ne može dogoditi jer su im bile poznate ranije pozicije raketnih sistema VRS koji su raspolagali sa baterijama SA-6. Međutim, ono što im je bilo nepoznato jeste da je u najvećoj tajnosti 1. Srednja samohodna baterija (SSRB) 155. raketne brigade PVO , sa raketnim sistemom KUB izvršila marš i posela vatreni položaj u rejonu sela Bravsko, opština Bosanski Petrovac. Posada baterije na sistemu ” kub” po primećivanju letelica odmah je uključila osmatrački, a po zahvatu vođe para i nišanski radar. U tom trenutku avioni su se udaljili iza planine Srnetica. Pošto gađanje nije bilo moguće zračenje je isključeno posle 3-4 sekunde. Isti par aviona se nakon petnaestak minuta ponovo približio zoni dejstva baterije. Posluga je u međuvremenu promenila frekvenciju nišanskog radara i kada je cilj bio udaljen 22 kilometra uključila je antenu osmatračkog radara. Na 20 kilometara otkriven je i drugi avion. Tada je uključen i nišanski radar. Zahvat je izvršen je na 18 km. Gađanje je izvršeno sa dve rakete. Prva je lansirana kada je cilj bio na 17 km od vatrenog položaja, a druga tri sekunde kasnije. Pogodak i uništenje cilja bilo je na daljini 15 km i visini 5,5 km. Posle eksplozije bojeve glave prve rakete cilj se prepolovio na dva dela, a druga raketa je pogodila jedan od delova aviona. Ostaci aviona su pali na dve lokacije udaljene oko 1,5 km u oblasti Vaganca. Pilot je uspeo da se katapultira i padobranom spusti na udaljenju oko 6 km od olupine aviona. Baterija je odmah isključila sredstva prešla u marševski poredak, udaljila se i maskirala. U toku noći je baterija je premeštena sa mesta gde se maskirala na novu lokaciju udaljenu oko 100 km od mesta delovanja. Nišanski radar je ukupno zračio 26 sekundi. O Grejdijeva agonija posle obranja F-16C Kapetan Bob Rajt koji je bio u drugom F-16C video je kako je eksplozija rakete presekla avion na dva dela i kako je kopkit u kome se nalazio O Grejdi neoštećen nestao u oblaku, dok je drugi deo letelice pretvoren u vatrenu loptu, ali dalje više ništa nije znao. Rajt je ustaljenom rutinom odmah markirao poziciju na kojoj je avion srušen i to javio bazi, ali nije bio siguran da li se Skot O Grejdi katapultirao iz pogođenog aviona. Međutim, O Grejdi prvo šokiran eksplozijom rakete i time da su nos letelice i kabina ostali u jednom komadu uspeo je da povuče ručicu katapultirajućeg sedišta ” tu lepu zlanu ručku” kako je kasnije izjavio. Iako ošamućen i opečenog vrata prilikom katapultiranja O Grejdi je uspeo da iskoči iz aviona i počne da se spusti. O Grejdi je padobranom preleteo put i uspeo da se prizemlji na slabo naseljenom terenu u rejonu prevoja Vaganac između Petrovačkog i Bravskog polja. Kako je on naveo u svom svedočenju prilikom prizemljenja uočio je neke ljude koji su mahnito jurili ka njemu. Jedino što mu je preostalo bilo je da paodbran baci u grmlje, a onda se on sam uvuče i namaže lice blatom, uši prekrije zelenim pilotskim rukavicama i umiri se skoro do mrtvila. Iako su vojnici VRS pretraživali čitav teren bez korišćenja službenih pasa, O Grejdija nisu uspeli da pronađu. Često su prolazili i na metar od O Grejdija, ali ga otkrili nisu. O Grejdi sa sobom nije poneo paket za preživljavanje, koji se nalazio uz pilotsko sedište koji je sadržavao: pribor za prvu pomoć, 8 paketića vode po 1,13 decilitara svaki, pištaljku, kompas, signalno ogledalo, crvene rakete za obeležavanje pozicije i baterije za radio. Poneo je samo ono što je imao u prsluku na sebi, a to je bio prenosni radio uređaj PRC -112, težine 0,8 kg koji je mogao da radi sedam sati bez prestanka, maskirne boje za lice, pištolj kalibra 9 mm, plastičnu mapu Bosne i Hercegovine dimenzija 915×1525 mm sa napisanim uputstvima za pronalaženje hrane u divljini. O Grejdi je uspeo odmah posle prvog dana odlučio da promeni položaj skrivanja. Noću je odlučio da se pomeri 3 kilometra dalje u šumi koja je bila gusta, sa dosta grmlja i stena što mu je omogućilo da se lakše sakrije i izbegne potere. U noj je O Grejdi proveo naredne dane krećući se u radijusu od dva kilometra od mesta pada. Kako je vreme bilo kišno sa veoma niskom oblačnošću O Grejdi nije uspeo da uspostavi nikakav kontakt sa američkim avionima, koji nisu leteli zbog loših meteo uslova nad tim područjem. Inače O Grejdi je zbog straha da bude demaskiran retko uključivao radio PRC -112, a kodni poziv Bašer -56 retko je emitovao pozove za pomoć. Zanimljivo je inače da američki avioni možda zbog lošeg vremena ili straha od srpske PVO nisu puno nadletali samu tačku gde je O Grejdi iskočio. Tek 6 dana od iskakanja 8. juna O Grejdijev glas prepoznao je kolega iz 555. eskadrile kapetan Tomas Henford. Prve reči su bile ” I m alive, help”. Da bi proverio zaista da se radi o O Grejdi, Henford ga je upitao nekoliko pitanja sa kojim je želeo da se uveri da li je to zaista on, jer se javilo pitanje verodostojnosti signala. Naime komanda eskadrile i Operativni centar u Napulju verovali su da je O Grejdi uhvaćen i da je u pitanju klopka. Henford ga je pitao gde je, kako i kada leteo u USAF. Posle dobijanja potvrdnih odgovora on je svojim F-16 nastavio na nadleće zonu gde se O Grejdi nalazio, ali je bio prinuđen da izvrši dopunu goriva i da se ponovo vrati i kruži oko pozicije gde se O Gredi nalazio. Kada su izvršene detaljne provere WMA (AW-533) iz Avijana poslala je odmah jedan F-18 sa kojim je upravljao kapetan Dejvid Elhart koji je u niskom brišućem leteo nadleteo mesto gde se oboreni pilot nalazio sa zadatkom da mu da informaciju da je otpočela akcija spasavanja. Odmah zatim na nebu se pojavio i drugi hornet kojim je upravljao kapetan Vilom Tomas koji se obratio O Grejdio njegovim nadimkom ” Zulu”. O Grejdi mu je dao odmah sve potrebne podatke i F-18 je odmah napustio markiranu zonu. Počinje akcija spasavanja O Grejdija Zadatak spasavanja O Grejdiju poverena je Marinskom korpusu a ne specijalnim timovima za izvlačenje, koji su bazirani na Siciliji. Pošto su prikupljene sve potrebne informacije, akcija spasavanja predata je MEUSOC. Pukovnik Martin Berndt, komandant 24. Marine Expeditionary Unit na nosaču helikoptera ” USS Kearsage” na Jadranu dao je naređenje za pokret. On je inače pre toga dobio direktno iz Vašingtona naređenje da se krene odmah u akciju spasavanja koristeći pri tome sve raspoložive jedinice. Na nosaču helikoptera ” USS Kearsage” tog istog 8. juna u tri časa ujutro po lokalnom vremenu data je uzbuna za 50 marinaca uključujući tu i 10 helikopterskih posada. Formirana je Udrana grupa 24th MEU koju su činila 2 borbena helikoptera AH-1W Super Cobra, 2 transportna helikoptera CH 53 Super Stalion, 2 aviona AV8B Harrier, kojima su pridodata i 2 aviona EA-6B Prowler i 2 aviona F-18 C/D Hornet koji su imali zadatak lovačke zaštite borbene grupe. Ovoj grupi pridodata su i dva F-111A namenjeni za elektronsko ometanje i dva A-10 Warthog. Za slučaj nužde sastavljen je identičan pomoćni sastav koji je stavljen u stanje pripravnosti. Cela operacija sastavljena je bila od 40 letelica kojima je upravljao AWACS koji je leteo nad Mađarskom. Kada se u vazduh podigao deo grupe TRAP sastavljena od dva helikoptera AH-1W Super Cobra i dva helikoptera CH-53 Super Stalion, koji su prvo kružili nad Jadranom čekajući dolazak ostalih članova grupe, koji su poletali sa nosača aviona, i iz baze Avijano. Kada se grupa prikupila AWACS je dao naređenje za pokret i aktiviranje akcije spasavanja O Grejdija. Borbena grupa prvo je nadletela ostrva i krenuli dalje u unutrašnjost srećni da ne moraju da lete noću. Najveći problem tokom leta bio je veliki broj bandera za struju i telefon, pa i dalekovodi koji su ometali niski let. Veliki problem predstavljala je i magla koja se pojavljivala u kotlinama ovog područja, takođe niska oblačnost je omogućila da borbena grupa leti u oblacima, pa time nije bilo ni delovanja srpske PVO. AWACS je borbenu grupo detaljno vodio od tačke do tačke. Kada su bili na 17 kilometara od mesta gde se O Grejdi nalazio dva borbena helikoptera AH-1W krenula su napred ispred dva CH -53 kako bi obezbedili spštanje borbene grupe. Za to vreme avioni F-18 Hornet, AV-8B, EF-111 i A-10 su nadeltali širu zonu i bili u pripravnosti da reaguju ako bude potrebno. Piloti helikoptera AH-1W kada su bili na 9 km od zone počeli su da pozivaju O Grejdija da se javi. Bili su presrećni kada su čuli odzivni glas ” bolt/ this is Basher 56″. Usledila su dva kratka pitanja i provera njegovih ličnih podataka. Na 5 km od zone ponovo su stupili u kontakt sa O Grejdijem. On ih je navio jer ih je čeo, ali nije video zbog magle i niske oblačnosti. Zbog toga su mu rekli da ispali crvenu signalnu raketu. Pošto su helikopteri bili iznad magle videli su crvenu raketu. Znali su gde se O Grejdi nalazi. Kobre su odmah obavestile o pronalasku pilote dva CH 53 koji su se usmerili ka lokaciji koja im je data. Kada su se našli tačno iznad zone gde se nalazio O Grejdi krenula je akcija spuštanja. Posle spuštanja koje je moglo biti katastrofalno za jedna helikopter koji je zakačio neku ogradu sa bodljikavom žicom iskočilo je 20 marinaca. Za to oba aviona AV8B su nadletali zonu sletanja. O Grejdi se iznenada pojavio istrčavši iz šume sa pištoljem u ruci, dotrčao do helikoptera i ukrcao se u njega. Odmah zatim u helikopter su se ukrcali marinci. Akcija od momenta sletanja do kurcavanja O Grejdija i poletanja trajala je osam i po minuta. Po ulasku u helikopter O Grejdi je predao svoj pištolj stavio kacigu na glavu, a zatim pod uticajem stresa popio flašu vode i pojeo četiri obroka piletine iz MRE ( Meal Ready to Eat). Za to vreme dežurni AWACS iznad Mađarske je naredio da borbena grupa skrene 230 stepeni i usmeri se ka Jadranu. Međutim tu svim problemima nije bio kraj. Umesto mirnog leta usledila je opasnost jer se magla digla na helikopteri koji su leteli na samo 300 stopa su se omgli videti. Početni deo puta prošao je bez incidenata, osim što su često kada su leteli na 50 stopa porali preskakati dalekovode. Međutim, njih je čekalo iznenađenje kada je izenanda pored jednog od helikoptera proleltela protivavionska raketa ispaljena iz lansera SA-7, koja se nije aktivirala, jer su helikopteri leteli na maloj visini. Tad je usledila puščana paljba iz svog raspoloživog oružja, pa i PVO topova kalibra 20 mm na borbenu grupu. Međutim vatra je bila kratkotrajna pošto su uspeli da prelete planisnki greben kada su ugledali malo jezero, a onda za par minuta već su bili na otvorenom moru. Helikopteri CH-53 supustili su se na noasač helikoptera poprilično izbušeni puščanom vatrom, ali neoštećeni, odmah do njih spustili su se AV-8B. Sa ovim činom operacija spasavanja pilota kapetana Skoto O Grejdija je završena. Gorka medijska pilula O Grejdi je sa nosača helikoptera prebačen u Avijano gde je dočekan kao heroj. Međutim sve lovorike slave upropastio je sam, jer je na jednoj od konferencija za novinare čak i zaplakao. Da stvar bude gore po njega, pred američkim medijima kroz suze je izjavio da on nije bio nikakav heroj, već preplašeni zec koji je pokušao samo da preživi. Ovu njegovu izjavu američki mediji dočekali su na nož čak su neki prizivali da se general Paton vrati iz mrtvih i išutira O Grejdija. Neki mediji su tvrdili da zvanična informacija o spasavanju nije istinita i puna nelogičnosti: Kako je oboren kod Mrkonjić Grada, a spasen kod Bosanskog Petrovca?, ako se krio u šumi kako je peške prešao neopažen destine kilometara?, kako je od silne patnje održavao kondiciju, ako je jeo bube i pio samo kišnicu?. Mediji su tvrdili da je neverovatno da američke snage nisu izvršile po srpskim PVO nijedno dejstvo, posebno po radarima tokom spasavanja koji su verovatno primetli takav intenzitet naleta. O Grejdija je primio po povratku u SAD lično tada američki predsednik Bil Klinton. Sam O Grejdi je posle nekoliko godina napustio američku vojsku, a o svom obaranju i akciji spasavanja napisao je čak dve knjige. Njegovo obaranje je čak ekranizovano filmom i dokumentarcem. Dok je O Grejdi ubirao pomalo gorku medijsku slavu, borbena posluga baterije koja je oborila prvi američki avion na Balkanu je ostala u senci anonimnosti, jer u opštem ludilu, ali i decenijama kasnije nikoga nije interesovala činjenica da su u našoj vojsci postojali veoma sposobni i uvežbani pojedinci i jedinice, školovani i obučavani za odbranu SFRJ koji su dokazali svoje sposobnosti protiv tada najmoćnije i najsposobnije vazduhoplovne sile!? Obaranje američkog aviona i pilota O Grejdija od strane raketnog sistema “KUB” imalo je snažan odraz na proceduru američkog vazduhoplovstva u vazdušnim operacijama koje su sledile. Avioni nisu ulazili u zonu dejstva bez podrške avijacije za neutralisanje PVO. Uvedeni su bili striktni donji limiti visine za letove nad srpskom teritorijom. Andrej MLAKAR https://vojnopolitickaosmatracnica.wordpress.com/2018/06/01/obaranje-skot-o-grejdija-kod-bosanskog-petrovca-da-li-je-pilot-f-16-heroj-kukavica-ili-samo-srecnik/
-
19 GODINA OD OBARANJA F-16 CG NA NEBU SRBIJE: Kako je 3. raketni divizion 250, raketne brigade PVO VJ srušio letelicu sadašnjeg komandanta američkog ratnog vazduhoplovstva generala Dejvida Goldfejna Andrej Mlakar Drugog maja 1999. pre 19 godina borbena posluga 3. raketnog diviziona, 250. raketne brigade PVO Vojske Jugoslavije zabeležila je drugu pobedu u okršaju sa vazduhoplovnim jedinicama NATO pakta kada je oboren američki F-16 CG za čijim komandama je bio sadašnji komandat američkog ratnog vazduhoplovstva general Dejvid Goldfejn. Iz baze Avijano 2. maja 1999. godine u vazdušni prostor SRJ ušla je grupa od četiri aviona F-16CG u lovačko bombarderskoj varijanti, naoružani laserskim vođenim bombama GBU -12, raketama vazduh-vazduh AIM -120 i AIM -9. Avioni su posedovali uređaje za dejstvo u noćnim uslovima LANTRIN i bili su opremljeni kontejnerima sa jednim ili više vučnih mamaca AN/ALE -50. Grupu je predvodio komandant skvadorna tada potpukovnik Dejvid Goldfejn koji je imao pozivni znak Hammer -34. Iz baza u Nemačkoj ušla je grupa aviona, za koju se na osnovu načina dejstva pretpostavljalo da je reč o SEAD grupi. Avioni koji su poleteli sa više aerodroma formirali su dinamički borbeni raspored više grupa aviona, tako da prostorno i vremenski mogu ostvariti sadejstvo u rejonu objekta dejstva. Zadatak neprijatelja može se pretpostaviti da je te noći bio da avioni F -16CG demonstrativnim ulascima do ivice zone uništenja isprovociraju zračenje stanice za vođenje raketa i stvore priliku SEAD grupi za dejstvo jednom ili više protivradarskih raketa. Nakon uspešnog dejstva SEAD grupe protivradarskim raketama zadatak grupe F-16CG bio bi dejstvo vođenim bombama po obeleženom vatrenom položaju i uništenje ratne tehnike. Sam čin obaranja lovca F-16CG do detalja uz sve šeme i izjave učesnika i očevidaca opisao je tadašnji pripadnik 3. raketnog diviziona PVO pukovnik Slaviša Golubović u svojoj knjizi Pad noćnog sokola. Te noći borbenu poslugu 3. Raketnog diviziona PVO, koja je oborila F -16CG činili su: major Boško Dotlić, rukovalac gađanja, potporučnik Miodrag Stojanović, pomoćnik rukovaoca gađanja, major Milorad Roksandić, komandir raketne baterije, potporučnik Tiosav Janković, oficir za vođenje raketa, vodnik Igor Radivojević, operator praćenja po F -1, zastavnik Dragan Matić, operator praćenja po F 2, vojnik Dejan Đorđević, poslužilac planšete situacije u vazduhu, vojnik Sead Ljajić, poslužilac u Odeljenju izvora za napajanje, vojnik Slobodan Pavićević, poslužilac u odeljenju izvora napajanja, vodnik I klase Vladimir Ljubenković, poslužilac OAST, vojnik Vladimir Radovanović, poslužilac OAST i vodnik Milan Panić poslužilac na IRZ. Obaranje F -16CG – U kratkoj razmeni informacija od prethodne smene, dobili su značajni podatak da je, oko pola sata pre ponoći, divizion pokušao da traži na daljini oko 10 km, da je zračio stanicom za vođenje raketa oko desetak sekundi i da je cilj otkriven…, piše pukovnik Golubović u svojoj knjizi . Značajno mesto u knjizi Pad noćnog sokola zauzimaju i svedočenja članova borbene posluge koja je oborila F -16CG i izjave očevidaca. Ovde prenosimo najzanimljivije detalje o obaranju Godfejna. – Oko 2 časa na VIKO primećujem šest do osam ciljeva nepravilno grupisanih severozapadno od nas, na azimutu oko 300 stepeni i daljini od oko 80 do 100 km. Otprilike u rejonu Bačke Palanke. Verovatno su na tu poziciju stigli preko Hrvatske. Jedna slična, ali manja grupa bila je na prostoru iznad Valjeva, prema Drini. Na većoj daljini zapadno takođe jedna grupa. U jednom trenutku deo grupe koja je bila severozapadno nestaje sa pokazivača, a nedugo zatim jedan od njih se pojavljuje na azimutu 310 stepeni i daljini oko 30 km. Naređujem usmeravanje antena komandom “ usmeri na 310”. Posluga je mirna, oseća da je nešto blizu, ali ne zna situaciju jer ne dozvoljavam da gledaju u moj ekran. Posle nekoliko narednih okretaja antena osmatračkog radara vidim da je avion zauzeo stabilan kurs sa relativno malim parametrima ka nama. Popravljam uglovnu poziciju komandujući nekoliko puta novi azimut 2-5 stepeni levo-desno od već zadatog….. A kad je došao na daljinu 17 do 18 km komandujem : “ Lansiraj”. Okrećem se ka operatoru F 2 i gledam praćenje na njegovom pokazivaču: U trenutku susreta rakete sa ciljem vidim levkasti oblak koji prekriva cilj, što govori o eksploziji bojeve glave rakete u njegovoj blizini. Od oficira za vođenje raketa dobijam izveštaj: “ Cilj uništen, daljina 12…. Izveštavam da je cilj sigurno pogođen jer sam video školski primer eksplozije bojeve glave i oblak koji u tom trenutku nastaje. U međuvremenu dobijamo informacije da je, iako oštećen, napravio zaokret i da leti u pravcu Bosne. Bilo nam je jasno da želi da napusti vazdušni prostor SRJ. Sve vreme očekujemo šta će se desiti i da li će uspeti da ode ili će pasti na našu teritoriju. Ako padne kod nas, imaćemo još jednu potvrdu uspešnosti dejstva našeg diviziona. Pet minuta nakon toga Stanković me obaveštava rečima: “ Bole, pao je”. Nedugo zatim potvrđuje da je pao na našoj teritoriji, negde u rejonu Šapca, na padinama Cera., svedoči Boško Dotlić, pukovnik u penziji u knjizi Pad noćnog sokola. Svoje svedočenje o obaranju budućeg komandanta američkog ratnog vazduhoplovstva izneo je i Miodrag Stojanović rezervni poručnik. – Te noći sam drugi put bio u sastavu borbene posluge.. Osećam se mnogo sigurnije i samopouzdanije. Ista ekipa je na svojim radnim mestima.. Sedim na pomoćnoj stolici iza rukovaoca gađanja…Sa komandom “ antena” otpočeo je i rad imitatora. Nakon par komandi i izveštaja čuje se prasak i tutnjava lansiranih raketa. Let jedne od njih završio se pogotkom… Vlada potpuni muk. Kao da ne čujemo buku ventilatora i elektronike, očekujemo već poznati zvuk eksplozije PSR. Volimo da ga čujemo u daljini, jer nas je sigurno promašio. Kad čujemo, nastaje oduševljenje. Opet smo ih nadmudrili. Osećaj zadovoljstva je nezaboravan. Deo sam tima koji pobeđuje, svedoči Miodrag Stojanović rezervni poručnik u knjizi Pad noćnog sokola. Svoje svedočenje o obaranju F -16CG izneo je pukovnik Tiosav Janković ( sada komandant 250. raketne brigade PVO VS) koji je u trenutku obaranja bio potporučnik. – Pomeram antene malo udesno. U momentu kada je prvi odraz počeo da nestaje sa ekrana, nešto bliže, desno od vertikalnog markera, pojavljuje se novi, manji, kao i kod MiG -29. Shvatam da su oba odraza na istom kursu i visini i da je ovaj drugi bliži i pomišljam da je onaj prvi samo mamac. Brzo dovodim drugi odraz u presek markera i predajem ga na praćenje.. Bacam pogled na instrumente, brzina je na oko 250 m/s parametar oko 4 km. Ne stižem ni da izgovorim, a Dotlić viče “ Lansiraj”. Pritiskam PUSK. Daljina do cilja je 14 do 15 km. Poleće prva, zahvata se, kreće i druga, prva se pravilno privodi na putanju…. Raketa dolazi blizu cilja, ulazi u tačnu bazu i eksplodira na daljini oko 11 km. Veliki odraz eksplozije prekriva cilj. Azimut pogotka je 320 stepeni…. Pogodak je po našoj proceni je bio u širem reonu sela Brestač, avion je nakon toga nastavio let u pravcu Batajnice. Potom nas obaveštavaju da vrši zaokret i da se usmerava ka Tuzli, gubeći visinu. Plašeći se da ipak ne preleti granicu, sa zebnjom čekamo sledeću vest. Posle nekog vremena javljaju na da je avion F-16CG pao na Ceru, ispričao je detaljno detalje obaranja Goldfejnovog aviona pukovnik Tiosav Janković. Spasavanje oborenog Godfejna Let oštećenog F -16CG nije trajao dugo. Ostavljajući dimni trag on je neprekidno gubio visinu, a iznad šabačkog sela Varna se pretvara u vatreno dimnu kuglu. Nakon toga se pilot na kritično maloj visini, katapultiranjem napušta avion i prizmeljuje se u selu Sinoševi. Nedaleko odatle, u zaseoku sela Nakučani avion završava let, rušeći pred sobom drveće. Aktivnosti NATO avijacije su prekinute i počinje akcija spasavanja pilota koja će trajati neuporedivo kraće nego u slučaju oborenog F -117 zbog manje dubine teritorije. Ubrzo je formirana grupa za spasavanje koju je činilo: 10 lovačkih aviona F -16, 16 aviona F-16CJ za dejstvo po sistemima PVO, 10 aviona EA-6B za elektronsku podršku, 4 aviona A -10 i 8 helikoptera AH-64 Apač za neposrednu vatrenu podršku, 11 avio cisterni, 2 helikoptera za spasavanje MH -53J i 1 transportni MC -130 H/P. Pilot je lociran i dientifkovan u 3.55 časova, a odmah potom helikopteri spasilačkog tima MH -53J ulaze u vazdušni prostor SRJ. U .4.40 sati uspostavljaju radio-kontakt sa pilotom ukrcavaju ga u jedan od helikoptera već u 4.45 časova ga prevoze do aerodroma Tuzla. – Nešto posle pola pet pojavila su se tri helikoptera. Kretali su se kratko vreme levo-desno koristeći uvale i vodoslivnice. Došli su potom iznad mesta pada aviona, a onda su izronili baš iznad naših kuća. Bili su toliko nisko da sam video lica komandosa koji su stajali na otvorenim vratima helikoptera. Na ulici ispred kuće mnogo ljudi. Sin i njegovi drugari ispaljuju nekoliko metaka iz pištolja. Po nekoliko metaka ispaljuju i vojnici koji su se tu zatekli. Upozoravam ih da to ne čine, jer će nas komandosi sa svojim naoružanjem bukvalno sravniti. Komandosi uzvraćaju vatrom, ali srećom nikog ne pogađaju. Na zidovima kuća i drugim objektima vidljivi su tragovi mitraljeskih zrna, a u travi na tom mestu ostalo je 200 čaura. Nakon kraće pucnjave helikopteri odleću ka selu Sinošević, gde na njivi porodice Makević pronalaze i ukrcavaju pilota i odvoze ga ka Bosni, ispričao je očevidac priče Milorad Marjanović. F -16CG je bio drugi oboreni avion koji je pao na teritoriju Srbije. Oborio ga je 3. Rd. PVO 250. Rbr PVO naoružan raketnim sistemom S -125 M Neva. F -16CG gađan je sa vatrenog položaja Karlovčić raketom 5V27D pod imenom Natalija lanisrane sa rampe 5P73 serijski broj 13013. Na isti avion isplajena je i raketa pod imneom ” Živadinka” . Pogođen je jednom raketom na visini oko 6.000 metara i na daljini 11 km od diviziona. Deo ostataka aviona se danas nalazi u Muzeju jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva u Surčinu i Spomen sobi 250. Rbr PVO. Povodom tog događaja jedan broj pripadnika 3 rd PVO je odlikovan i unapređen. U izradi teksta i njegovog ilustrovanja korištena je uz pismenu i usmenu dozvolu autora knjiga Pad noćnog skolola pukovnika VS Slaviše Golubovića čiji je izdavač MC Odbrana. https://vojnopolitickaosmatracnica.wordpress.com/2018/04/29/19-godina-od-obaranja-f-16-cg-na-nebu-srbije-kako-je-3-raketni-divizion-250-raketne-brigade-pvo-vj-srusio-letelicu-sadasnjeg-komandanta-americkog-ratnog-vazduhoplovstva-generala-dejvida-goldfejna/
-
Hrvati odlučili!? Novi lovci za HRZ-polovni izraelski F-16
тема је објавио/ла Милан Ракић у Ваздухопловство
Na sinoćnoj 11. sednici Veća za odbranu Hrvatske koju su sazvali predsednica Republike Kolinda-Grabar Kitarović i predsednik Vlade Andrej Plenković jedna od tema bila je i nabavka višenamenskih borbenih aviona za opremanje Ratnog vazduhoplovstva. Tom prilikom je Stručni tim Ministarstva odbrane za provođenje pripremnih radnji oko nabavke borbenih aviona Veću za odbranu predstavilo Studiju izvodljivosti – navodi se u saopštenju na internet sajtu Vlade Republike Hrvatske. Članovi Veća za odbranu su predsednica Republike koja je i vrhovni komandant Oružanih snaga, predsednik hrvatskog sabora, predsednik Vlade, potpredsednik Vlade i ministar odbrane, potpredsednica Vlade i ministar inostranih i evropskih poslova, ministar finansija, načelnik Glavnog štaba Oružanih snaga, predsednik Odbora za odbranu hrvatskog sabora i savetnik Predsednice Republike nadležan za poslove odbrane. Nakon izlaganja Stručnog tima Ministarstva odbrane, Veće za odbranu prihvatilo je njihovo mišljenje i preporuke da je najpovoljnija ponuda za višenamenski borbeni avion stigla iz Izraela, pa je ovo telo dalo preporuku Vladi Republike Hrvatske da donese Odluku o nabavci višenamenskih borbenih aviona. Odbor za odbranu hrvatskog sabora je prethodno na sednici održanoj 14. decembra prošle godine jednoglasno dao pozitivno mišljenje za projekat opremanja Oružanih snaga novim višenamenskim borbenim avionima. Ovime su potvrđena skorašnja pisanja hrvatskih medija o tome da će se nabaviti polovni borbeni avioni F-16 iz viškova Ratnog vazduhoplovstva Izraela. Očigledno su takve informacije nedeljama pa i mesecima unazad iscurile u javnost, nešto se moglo i naslutiti iz izjava političara pa se ovakva odluka, koju su u pojedinim, pre svega stručnim medijima, već žestoko kritikovali, mogla očekivati, samo se čekalo da konačno bude i zvanično saopštena. Podsetimo, Ministarstvo odbrane Hrvatske je 3. oktobra prošle godine otvorilo pristigle ponude za nabavku borbenih aviona koje su stigle iz četiri zemlje, Grčkekoja je ponudila svoje polovne F-16, Izraela takođe polovni F-16, SAD nove F-16 i Švedska nove Gripene. Tada je saopšteno da će procena i analiza pristiglih ponuda trajati oko dva meseca i da će osim karakteristika i sposobnosti aviona, ključni parametri pri odabiru biti i međudržavni ugovor, cena kao i paket poslovno-privredne saradnje. Ministar odbrane je tada ponovio i ranije najavljene rokove isporuke, rekavši da bi prva dva aviona mogla stići 2020. potom 2021. još 6 i poslednja 4 primerka 2022. godine čime bi bila zaokružena eskadrila od 12 aviona. Pojedini izraelski mediji javili krajem januara, nakon sastanka hrvatskog i izraelskog premijera na Svetskom ekonomskom forumu u Davosu, da su se dvojica premijera dogovorila o tome da Hrvatska od Izraela nabavi borbene avione F-16. Međutim hrvatski premijer Plenković je ubrzo, komentarišući pisanja izraelskih medija, izjavio da je proces procena ponuda u toku i da će konačna odluka biti donesena nakon što Hrvatska iz svih aspekata bude sigurna u pravi izbor. Iako još uvek nisu zvanično saopšteni detalji o kakvim avionima se radi, komandant 91. vazduhoplovne baze HRZ-a pukovnik Željko Ninić, koji je bio član hrvatskog Stručnog tima, potvrdio je kasno sinoć u emisiji RTL Direkt da se radi o avionima F-16C i D Block 30 Barak koji su stari 30 godina. Zvanično je poznato da je Izrael od SAD u periodu od 1986. do 1988. nabavio 51 jednosed F-16C i 24dvoseda F-16D u varijanti Block 30 koji su kasnije dorađeni izraelskom elektronskom opremom i naoružanjem i nazvani su Barak (Lightning). Živojin BANKOVIĆ- 4 нових одговора
-
- hrvati
- odlučili!?
-
(и још 5 )
Таговано са:
-
Počevši od 2020. godine još jedan korisnik američkog borbenog aviona F-16 postaće i Hrvatska koja se nakon mnogo godina odlaganja napokon odlučila kakva će biti budućnost borbene komponente svojih vazduhoplovnih snaga. Naši zapadni susedi odabrali su ponudu Države Izrael za polovne avione u varijantama F-16C i D Block 30 koji su dorađeni izraelskom elektronskom opremom i naoružanjem. U Hrvatsku će stići 10 jednoseda i dva dvoseda, prva dva aviona 2020. godine, 6 tokom 2021. i poslednja 4 primerka 2022. Saopšteno je da će njihova maksimalna cena biti najviše 500 miliona dolara a moguće i manje, plaćanje će trajati 10 godina po 50 miliona dolara godišnje u dve rate. Na avionima će pre isporuke biti izvršen i produženje životnog veka (SLEP) a osim Izraela i sam proizvođač Lockheed Martin, na osnovu čije dokumentacije će se uraditi SLEP, garantuje da će avioni dobiti da mogu da lete još po 3000 sati. Kako je zahtev Hrvatske bio da avioni mogu da lete po 100 sati godišnje, procenjeno je da oni mogu leteti još 25 godina nakon isporuke. F-16D Block 30 RV Izraela naoružan vođenim bombama SPICE. Osim 12 aviona koji će proći kroz proces produženja životnog veka, u 500 miliona dolara uračunat je i simulator letenja, zatim obuka 6 do 8 pilota i 45 pripadnika vazduhoplovnotehničkog sastava u Izraelu (od toga 5 inženjera), potom početni paketi rezervnih delova i naoružanja, zemaljska oprema, izgradnja i prilagođavanje infrastrukture (izgradnja hangara), tri godine kompletne logističke podrške uz prisustvo izraelskih stručnjaka (dva pilota instruktora plus još 12 do 15 ljudi) koji će pomagati u obuci i održavanju aviona (tehničko osoblje biće osposobljeno za održavanje u 1. i 2. stepenu) kao i transport dogovorene opreme i delova. Iako su značajno nadograđeni po specifičnim zahtevima RV Izraela, avioni su, kako se tvrdi potpuno kompatibilni s NATO standardima, takođe dovoljno su savremeni i pored toga što je reč o avionima starije varijante F-16 koji će u trenutku isporuke imati 32 do 35 godina. Treba napomenuti i da je od ponuđača traženo da tokom celog životnog veka ispravnost flote bude minimalno 65 procenata. F-16C i D Block 30 Block 30 (kao i 32) je bio prvi blok verzija C i D kod kojeg je primenjen program AFE – Alternative Fighter Engine odnosno RV SAD (USAF) je početkom 80-tih odlučilo da se za F-16 usvoji i drugi tip motora koji bi bio alternativa tradicionalnim motorima proizvođača Pratt & Whitney. Na taj način napravljena je konkurencija, nastojalo se da se na taj način smanji cena, obezbedi i drugi izvor snabdevanja kao i stabilne isporuke motora. Tako je Block 30 dobio nov motor General Electric F110-GE-100 koji ima maksimalni potisak od 78,06 kN bez i 125kN s dodatnim sagorevanjem dok je Block 32 imao Pratt & Whitney F100-PW-220. Zanimljivo da je februara 1984. RV SAD odlučilo da za fiskalnu 1985. godinu naruči 75 procenata motora General Electric-a a ostatak Pratt & Whitney. Dogovoreno je da svaka jedinica USAF ne koristi oba Bloka odnosno avione s različitim motorima a izbor varijante je donošen na nivou puka (wing). Zbog toga što je motor F110-GE-100 bio nešto jači, Block 30 je morao dobiti nešto veći usisnik vazduha. Međutim ova dorada nije primenjena odmah i prvi primerci su imali standardni usisnik a podvarijanta koja ga je dobila imala je oznaku Block 30D. Izgled kokpita kod aviona F-16C je, s manjim izmenama, identičan skoro kod svih blokova. Razmatrana je i standardizacija odnosno da i Block 32 ima veći usisnik ali to nije bilo moguće jer slabiji motor nije mogao da primi dodatni vazduh. Treba navesti i to da se u početnom korišćenju aviona pokazalo da je motor proizvođača Pratt & Whitney bio pouzdaniji i manje sklon zastojima. Interesantno je da su obe varijante imali na usisnicima vazduha nanesene RAM (Radar Absorbing Material) premaze kako bi se smanjio radarski odraz aviona (RCS) jer je poznato da usisnik kod F-16 značajno doprinosi veličini njegovog RCS. Dodatne dorade uključivale su povećanje memorije kroz dodatak sistema Programmable Display Generator i Data Entry Electronics Unit, novi zaštićeni sistem za glasovnu komunikaciju Seek Talk, novi zaptivni rezervoari za gorivo, tu su zatim uređaji voice message unit i crash survivable flight data recorder. Block 30D je nosio četiri umesto dva bacača mamaca ALE-47 a prednja antena signalizatora radarskog ozračenja tipa AN/ALE-40 je premeštena na pretkrilca. Počevši od proleća 1987. podverzija Block 30B dobila je mogućnost nošenja tada nove rakete vazduh-vazduh AIM-120 AMRAAM koja je međutim zvanično uvedena u naoružanje tek septembra 1991. F-16C Block 30 RV SAD / Foto: USAF Od avgusta 1987. integrisane su i protivradarske rakete AGM-45 Shrike koje se više ne koriste kao i modernije AGM-88 HARM. Vremenom avioni Nacionalne Garde SAD dobili su unapređeni inecijalni navigacijski sistem, lasersku žiro platformu, EGI (Embedeed GPS/INS), sistem za protivelektronska dejstva AN/ALQ-213, nišanski kontejner Litening, mogućnost nošenja INS/GPS vođenih ubojnih sredstava vazduh-zemlja poput JDAM (Joint Direct Attack Munition). Ovakvi avioni su u NG SAD poznati i kao F-16C++. Proizvodnja u verzijama Block 30 i 32 započela je januara 1986., prvi let jednoseda Block 30 izvršen je 12. juna 1986., dvoseda 30. jula iste godine a prvi primerci su isporučeni jula 1987. Do 1989. kada je prekinuta proizvodnja isporučeno je 733aviona a osim USAF i USN Block 30 i 30 gobili su Egipat, Grčka, Izrael, Južna Koreja i Turska. Izraelski Barak, Brakeet i Barak 2020 Sa ukupno nabavljena 362 F-16, Izrael je najveći inostrani korisnik ovog aviona u svetu. Svoje prve avione dobio je još jula 1980. kada su stigla prva četiri aviona F-16A i B Block 10 (izraelski naziv Netz) a F-16 je i danas glavni avion i oslonac RV Izraela. Decembra 2016. Netz je povučen iz upotrebe a u naoružanju je ostalo 78 F-16C Block 30 i 40, 47 F-16D istih blokova i 98 F-16I koji predstavljaju jednu od najsavremenijih varijanti F-16 danas u svetu. Dvosedi izraelski F-16D Block 30. Hrvatska će kao što znamo dobiti 10 F-16C i dva F-16D Block 30 za koje je navedeno da su stari 30 godina. U okviru programa Peace Marble II RV Izraela je tokom 1987. i 1988. godine nabavio ukupno 75 aviona F-16C i D Block 30 od toga 51 jednosed (nasumično dodeljeni evidencijski brojevi od 301 do 398 ) i 24 dvoseda (nasumično dodeljeni evidencijski brojevi 020 do 088). Prvi jednosedi koji su nazvani Barak (Lightning) stigli su oktobra 1987. a prvi dvosedi nazvani Brakeet (Thunderbolt) 21. decembra iste godine. Izraelci su izabrali da njihovi Block 30 i pored toga što imaju motor General Electric F110-GE-100, imaju standardni usisnik vazduha dok su avioni Block 40 kasnije isporučivani s većim usisnikom. Osnovna spoljna vizuelna razlika izraelskih jednoseda u odnosu na obični F-16C Block 30 je produžetak zadnjeg dela korena vertikalnog stabilizatora koje je vrlo slično kućištu padobrana kod aviona F-16A i B RV Norveške. Međutim kod izraelskih aviona nema padobrana već se tu nalazi elektronska oprema. Izraelski F-16C i D Block 30 ne nose američke AIM-120 AMRAAM ali su zato tu domaće Derby. Dvosedi takođe imaju ovu izmenu a osim toga su prepoznatljivi i po tome što se na leđnom delu aviona, između kabine i vertikalnog stabilizatora nalazi kutijasto kućište u kome se nalazi sistem za proitivelektronska dejstva.Postoje još neke manje izmene poput nešto većih navigacionih svetala koja se nalaze na bočnom delu usisnika vazduha a smatra se da u njima takođe ima i dodatne elektronike. Kod dvoseda je zanimljivo i to što to nisu samo dvosedi za obuku već se u zadnjoj kabini na borbenim misijama nalazi operator oružanog sistema. Zbog svih pomenutih izmena kod izraelskih aviona došlo je do povećanja mase (kod dvoseda sa 7900 kg praznog aviona na 9525 kg, maksimalna masa je 21770 kg što je čak za 4760 kg više) pa su morale biti izvršene izmene i na stajnim trapovima i avioni su dobili nove točkove. U trećoj seriji isporučenih aviona američki interni sistem za protivelektronska dejstva Lockheed Martin Defense Systems’ (LMDS) AN/ALQ-178 Rapport III zamenjen je izraelskim Elta’s EL/L-8240. Raketa vazduh-vazduh Python-5. Kada je reč o drugoj elektronskoj opremi izraelski F-16 Block 30 poseduju dorađeni radar AN/APG-68(V)1, prvobitni američki nišanski kontejneri Martin-Marietta Sharpshooter (degradirani AN/AAQ-14 LANTIRN) su kasnije zamenjeni domaćim Rafael Litening. Na avione je integrisano i izraelsko naoružanje, tu su elektrooptički infracrveno samonavođene rakete vazduh-vazduh malog dometa Python 4 i Python 5 dometa 15 odnosno 20 km kao i aktivno-radarski samonavođene Derby koja ima domet oko 50 km. Opciono se mogu dobiti inercijalno i televizijski (ili IIR) vođene rakete vazduh-zemlja AGM-142 Popeye I i II (Have Nap ili Popeye Lite) dometa 78 odnosno 320 km. Osim toga avioni su zadržali mogućnost nošenja američkog naroužanja, infracrveno samonavođenih raketa vazduh-vazduh AIM-9L i M “Sidewinder“ dometa do 18 km, vođenih raketa vazduh-zemlja AGM-65 “Maverick“, laserski vođenih bombi GBU-12, GBU-16, GBU-27, inercijalno i GPS vođene bombe iz porodice JDAM GBU-31, GBU-32 dometa do 28 km, zatim malogabaritne GBU-39SDB (Small diameter bomb) dometa do 110 km. Karakterističan kokpit dvoseda F-16D Block 52+. Na fotografiji je poljski avion. Maja 2009. godine Izrael je odlučio da nastavi s osavremenjavanjem aviona F-16C i D koji su u programu Barak-2020 dobili dobar deo sistema i opreme najmodernije varijante u RV Izraela F-16I Soufa (Block 52+) kako ostali u naoružanju i posle 2020. godine. Prethodno su dorade ispitivane na jednom dvosedu F-16D koji je podvrgnut veoma rigoroznim testiranjima Prvi nadograđeni avion završen je krajem novembra 2010. a radovi su obavljeni na nivou eskadrile uz nadzor osoblja iz Tehničke jedinice broj 22 koji predstavlja centralni servis za održavanje RV Izraela. Nakon što je prvi Barak-2020 prošao kroz inspekciju i nakon što je krajem januara 2011. predstavljen u vazduhoplovnoj bazi Hatzor, doneta je odluka da se svi avioni Barak dovedu na ovaj standard a čitav posao završen je oktobra 2014. godine. Izviđački kontejner RecceLite i nišansko-navigacijski Litening. Standard Barak-2020 obuhvata ugradnju novog gornjeg elektrooptičkog prikazivača (HUD), novih savremenijih donjih kolor prikazivača, Elbitov prikazni sistem na kacigi pilota DASH (Display and Sight Helmet), sistem za protivelektronska dejstva, sistem za kontrolu leta, kontejner RecceLite s elektrooptičkim i infracrvenim kamerama, sistemom za snimanje podataka i njihov prenos u realnom vremenu preko data-linka. Od naoružanja vazduh-zemlja tu su elektrooptički i satelitski navođene bombe SPICE (Smart, Precise Impact, Cost-Effective) koje predstavlja stand-off oružije dometa i do 100 km. U principu SPICE predstavlja komplet elemenata za modifikaciju klasičnih američkih nevođenih avio bombi Mk81 (SPICE-250) , Mk83 (SPICE 1000) i Mk84 (SPICE 2000). Tu su takođe i CCD/IIR plus GPS/INS vođene krstareće rakete Delilah dometa do 250 km. Živojin BANKOVIĆ
-
Subota 10. februar bila je, za poslednjih nekoliko godina, jedan od najdramatičnijih i najuzbudljivijih dana na uvek nemirnom Bliskom istoku. Na nebu iznad Sirije, Libana, Izraela i Jordana dešavale su se pojačane aktivnosti u gotovo neprekidnom vazdušnom ratu koji se, s promenljivim intenzitetom vodi već decenijama. Izrael je ovom prilikom izgubio borbeni avion, Iran bespilotnu letelicu i centar za komandovanje BPL, Sirijci su imali gubitaka u jedinicama PVO a Turcima je oboren borbeni helikopter. Sve je počelo rano ujutru, oko 4:25 po lokalnom vremenu kada je iznad Golanske visoravni otkrivena, presretnuta i oborena bespilotna letelica za koju je, nakon što su izraelske odbrambene snage (IDF) objavile video snimak dejstva, utvrđeno tip, bila je to BPL Saeghe (iranska kopija američke RQ-170 ali s klipnim motorom) koja je pripadala iranskoj revolucionarnoj gardi (IRGCASF – Islamic Revolutionary Guard of Corps Air and Space Force). Ostaci oborenog iranskog BPL Saeghe. Kako je za Air Forces Monthly izvestio poznati iranski vazduhoplovni novinar Babak Taghvaee, IDF je odlučio da iransku BPL zbog njenih taktičko-tehničkih karakteristika (mali radarski i infracrveni odraz, male dimenzije, mala brzina) podigne borbeni helikopter AH-64D “Longbow Apache“ iz 113. eskadrile čija je posada uspešno dejstvovala protivoklopnom raketom AGM-114K “Hellfire“. Ostaci izraelskog F-16I koji se srušio nakon oštećenja nastalog dejstvom sirijske protivvazduhoplovne odrbane. Veoma brzo, već u 5:34 usledila je reakcija Izraelaca koji su pokrenuli vazdušne napade na iranske komandne i izviđačke centre u Siriji koji se nalaze na vojnom aerodromu Mezzeh blizu Damaska i u vazduhoplovnoj bazi T4 (Tiyas) odakle je i poletela iranska bespilotna letelica. Na snimku uništenja BPL Saeghe vidi se i uništenje vozila koje služi za komandovanje i kontrolu ovih bespilotnih letelica a koje je usledilo nešto kasnije, nakon obaranja izraelskog F-16. U toj akciji je prema Babaku Tagveu, napadnuto 12 ciljeva, od toga tri baterije sirijske PVO i 4 iranske baze. PVO Sirije je prema različitim izvorima dejstvovalo s 15 do 23 (po nekima i 25) raketa različitih sistema, Tagve navodi 6 raketa artiljerijsko-raketnog sistema Pancir, tri rakete sistema S-125 “Neva/Pečora“ (moguće modernizovane Pečore-2), 6 raketa sistema S-200V “Vega“ a bilo je i dejstva mobilnih 2K12“Kub/Kvadrat“. U tom izraelskom napadu bila su upotrebljena tri aviona F-16I “Sufa“ koji predstavlja jednu od najsavremenijih varijanti F-16 na svetu. Naknadno su se pojavile informacije da su dejstvovale i jedinice naoružane sistemima S-75“Desna“ i “Buk“. Rekonstrukcija navodne putanje kretanja oborenog izraelskog aviona. Na mapi se vidi da je avion verovatno pogođen na tromeđi Sirije, Libana i Izraela. Jedan izraelski avion je nakon izvršenog zadatka, prema Babaku, pogođen ili oštećen s dve rakete a poslednje saopštenje RV Izraela govori o tome da je F-16 oštećen raketom sistema Buk i to oko 25 minuta nakon započinjanja napada (6časova ujutru). To je prvi borbeni gubitak RV Izraela još od 2006. kada je oboren jedan helikopter CH-53 i zvanično prvi gubitak aviona još od 1983. godine. Ostatak rakete sistema 2K12 Kub/Kvadrat kojima je na izraelske borbene avione dejstvovala PVO Sirije. Posada F-16I (verovatno iz 107. eskadrile) uspela je da doleti do Izraela i da se katapultira prilikom kojeg je pilot teže povređen jer je avion leteo na maloj visini pri tom brzo gubivši brzinu. Avion je pao u blizini sela Harduf na severu Izraela. Vrlo brzo uzbunjena je dežurna jedinica za traganje i spasavanje i posada je helikopterom CH-53D “Yasur-2025“ prevezena do bolnice Rambam u Haifi. Sirijski mediji preneli su informaciju iz neimenovanog vojnog izvora koji je tvrdio da je PVO pogodila više od jednog aviona. Neki od ciljeva koje su napale formacije RV Izraela. U znak odmazde za obaranje F-16I, IDF su u 8:45 časova pokrenule veći talas napada na 6 ciljeva koji su uključivali položaje kopnene vojske i PVO jedinica sirijske armije. Babak Tagve navodi bazu 175. artiljerijsko-raketnog puka severno od Izre, 89. puk za protivvazduhoplovna dejstva u Džababu, bazu Al-Kiswah blizu Damaska u kojoj se nalaze balističke rakete i gde ima iranskog osoblja, 104. vazdušno-desantnu brigadu republikanske garde u reonu Ad Durayj-a takođe u oklini Damaska, 150, puk PVO severo od grada Aleqain i 13. brigadu PVO severno od Ad Dimasa. Na severni Jordan padali su prvi stepeni raketa sistema S-200. U napadu su učestvovali borbeni avioni F-15I i F-16I a televizija Al Arabija prenela je informaciju da je tom prilikom PVO Sirije pogodila jedan F-15 čija je posada uspela da izvrši prinudno sletanje. Za uništenje iranskog C2 (command and control) sistema za upotrebu bespilotnih letelica u vazduhoplovnoj bazi T4, Izraelci su upotrebili borbenu bespilotnu letelicu (kamikazu) Harpy-2. Video izraelske vojske koji prikazuje obaranje iranske BPL i uništenje zemaljske komandne stanice: Употреба информација и политика приватности у Твитер огласима Istog dana oko 13 časova po lokalnom vremenu kurdske Jedinice za zaštitu naroda (YPG –Yekîneyên Parastina Gel) oborile su borbeni helikopter T129B ATAK turske armije koji je učestvovao u borbenoj misiji u severnom delu Sirije, u okviru operacije “Maslinova grančica“. Helikopter se srušio u blizini sela Qaddah, blizu grada Afrina, turska vojska saopštila je da su poginula oba člana posade a letelica je pripadala eskadrili “Volkan“, helikopterskog bataljona Taarruz, vazduhoplovna baza Erhac-Malatya. Ovo je prvi gubitak turskog vojnog vazduhoplovstva u akcijama protiv sirijskih Kurda koje traju već više od tri nedelje. Borbeni helikopter T129 ATAK turske armije / Foto: TAI To je ujedno i prva borbena upotreba borbenog helikoptera T129 koji predstavlja tursku varijantu italijanskog A129 “Mangusta“, konkretno varijante A129CBT a koji je prilagođen potrebama i zahtevima turske armijske avijacije. U odnosu na Mangustu, T129 ima integrisanu elektronsku opremu i naoružanje turske proizvodnje, ugrađene su i dorade na transmisiji, rotorima, konstrukciji a ima i drugačije motore. Snimak pada turskog helikoptera: Živojin Banković
-
Odmah nakon što je prošlog četvrtka na Svetkom ekonomskom forumu u Davosu završen susret izraelskog i hrvatskog premijera, Benjamina Netanjahua i Andreja Plenkovića, pojedini izraelski mediji javili su da su se dvojica premijera dogovorila o tome da Hrvatska od Izraela nabavi borbene avione F-16. Ovakve najave medija rezultat su pogrešnog tumačenja i prenošenja objave izraelske Vlade na čijoj internet stranici je pisalo da će Netanjahu i Plenković u nastavku procesa nabavke borbenih aviona, „podržati prodaju“ izraelskih F-16 Hrvatskoj. Kako prenosi Obris, u petak 26. januara na Facebook stranici izraelskog premijera je pisalo sledeće: ’’Premijer Benjamin Netanjahu susreo se juče u Davosu s hrvatskim premijerom Andrejom Plenkovićem. Dogovorili su se da će pogurati prodaju izraelskih F-16 Hrvatskoj, u skladu s uslovima tendera. Ovo je još jedan pokazatelj odnosa dve zemlje. Dvojica premijera složila su se da će proširiti ekonomsku, bezbednosnu, poljoprivrednu, akademsku i turističku saradnju’’. Veoma brzo u izraelskim ali i regionalnim medijima osvanuli su bombastični naslovi o tome da je prodaja F-16 već gotova stvar. Poslovni portal ’’Globes’’objavio je da je dogovoreno da će se nastaviti s prodajom izraelskih borbenih aviona Hrvatskoj i da će oni koštati 500 miliona dolara a ’’The Times of Israel’’je pre dva dana preneo da je reč o čak 30 F-16 i da će ovaj posao, kao država u kojoj je ovaj avion konstruisan i u kojoj se proizvodi, morati da odobre Sjedinjene Američke Države. Već u petak poslepodne oglasio se i premijer Hrvatske koji je komentarisao pisanja izraelskih medija. On je pri tom rekao da je proces procena ponuda u toku, da je u četvrtak o grčkoj ponudi razgovarao i s grčkim premijerom Ciprasom, o izraelskoj sa Netanjahuom a da je pre dva i po meseca u Švedskoj o tome razgovarao i s švedskim premijerom, rekonstruiše Obris. Plenković je rekao i da su to normalni postupci konsultacija i da će konačna odluka biti donesena nakon što Hrvatska iz svih aspekata bude sigurna u pravi izbor. Hrvatski premijer je na kraju napomenuo da je to dugoročno rešenje za hrvatsko ratno vazduhoplovstvo za narednih 30 godina i da je to odluka kojoj će se posvetiti posebna pažnja. Hrvatskoj je Izrael već dva puta nudio svoje borbene avione F-16. U junu 2015. u medijima se pojavila informacija da je izraelska kompanija Israeli Aircraft Industries ponudila aviona F-16A i B iz viškova RV Izraela koji bi bili modernizovani na standard ACE (Avionics Capabilities Enhancement). Potom je početkom oktobra 2017. nakon otvaranja pristiglih ponuda za nabavku borbenih aviona, ministar odbrane Hrvatske Damir Krstičević objavio da je između ostalih, stigla i izraelska ponuda za polovne F-16C. U sastavu RV Izraela nalaze se avioni F-16C i D Block 30 koji nose naziv “Barak“(nabavljeni u periodu 1986-1988) kao i avioni Block 40 “Barak II“ (stigli između 1991. i 1993. godine). Deo aviona je modernizovan na standard Barak 2020 koji je uključivao integisanje savremene izraelske elektronske opreme i naoružanja. Živojin BANKOVIĆ
-
I dok su Srbiji juče stigla prva dva lovca MiG-29 iz Rusije, Hrvatska je danas učinila još jedan korak ka nabavci novih borbenih aviona. U Ministarstvu odbrane (MORH) u Zagrebu održano je otvaranje pristiglih ponuda koje su stigle iz četiri zemlje i to Grčke, Izraela, Švedske i SAD. Predstavnici ovih država su, po abecednom redu predstavili svoje ponude a svaka od njih je bila podjednako zastupljena što se tiče vremena. Kako je rečeno u saopštenju MORH-a, otvaranju ponuda prisustvovali su predstavnici Ministarstva odbrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske, Ureda Predsednice, Vlade, Državnog tužilaštva kao i članovi Stručnog tima za sprovođenje pripremnih radnji oko nabavke višenamenskih borbenih aviona. Nakon otvaranja pristiglih ponuda uslediće detaljan proces procene i potvrde pristiglih ponuda od strane Stručnog tima, u roku od dva meseca. Ključni parametri pri odabiru, osim karakteristika i sposobnosti aviona, biće tri segtmenta: međudržavni ugovor, cena kao i paket poslovno-privredne saradnje. Postupak će se voditi transparentno, sistematično će se ispitiati svaki segment kako bi krajnji izbor bio najbolji za Republiku Hrvatsku – navodi se u saopštenju MORH-a. Iako još uvek nemamo detalja o pristiglim ponudama zanimljivo da nema ponude iz Južne Koreje koja je nudila svoje lake višenamenske borbene avione FA-50 (varijanta trenažno-borbenog T-50 “Golden Eagle“). U medijima se do sada spominjalo da će Grčka, Izrael i SAD ponuditi polovne avione F-16 različitih varijanti i modifikacija dok bi Švedska mogla ponuditi nove avione Gripen. Ipak, sasvim je moguće da bi se Hrvatskoj mogli ponuditi i polovni švedski Gripeni ali i novi američki F-16. Švedska je izrazila spremnost da, ukoliko bude dovoljno zainteresovanih, ponovo pokrene proizvodnju novih aviona JAS-39C i D. Kao potencijalni korisnici se pored Hrvatske, spominju Bocvana, Bugarska, Slovačka a dodatne avione mogao bi nabaviti Tajland. Sa druge strane SAD nastoje da produže proizvodnju F-16 pa nije nemoguće da bi se Hrvatskoj, kao i Bugarskoj, mogli ponuditi i novi primerci npr. u varijanti Block 52. Nije za sada poznato da li bi Švedska mogla ponuditi novu generaciju Gripena, JAS-39E i F, koja su bar za sada rezervisana za države sa većom platežnom moći. Hrvatska planira nabavku eskadrile višenamenskih borbenih aviona od kojih bi prvi stigli 2020. godine a cela eskadrila bi bila operativna za zadatke kontrole vazdušnog prostora oko 2022. godine. Kako je ranije saopštavano ugovor bi mogao da se potpiše sledeće godine. Živojin BANKOVIĆ
Све поруке на форуму, осим званичних саопштења Српске Православне Цркве, су искључиво лична мишљења чланова форума 'Живе Речи Утехе' и уредништво не сноси никакву материјалну и кривичну одговорност услед погрешних информација. Објављивање информација са сајта у некомерцијалне сврхе могуће је само уз навођење URL адресе дискусије. За све друге видове дистрибуције потребно је имати изричиту дозволу администратора Поука.орг и/или аутора порука. Коментари се на сајту Поуке.орг објављују у реалном времену и Администрација се не може сматрати одговорним за написано. Забрањен је говор мржње, псовање, вређање и клеветање. Такав садржај ће бити избрисан чим буде примећен, а аутори могу бити пријављени надлежним институцијама. Чланови имају опцију пријављивања недоличних порука, те непримерен садржај могу пријавити Администрацији. Такође, ако имате проблема са регистрацијом или заборављеном шифром за сајтове Поуке.орг и Црква.нет, пошаљите нам поруку у контакт форми да Вам помогнемо у решавању проблема.
© ☦ 2021 Сва права задржана.