Претражи Живе Речи Утехе

Kako je juče preneo portal Obris, Hrvatska je započela proces nabavke američkih višenamenskih helikoptera Sikorsky UH-60M Black Hawk. Nakon što je američki State Department prethodnog dana odobrio moguću prodaju dva helikoptera ovog tipa Hrvatskoj, u početku nije bilo sasvim jasno da li se radi o početku sprovođenja realizacije američke donacije UH-60M koja je objavljena oktobra 2018. godine ili je u pitanju direktna nabavka ovih letelica. Zbog ove nedoumice, iz Obris-a su pokrenuli detaljnu proveru o čemu se tu radi i iz službenih američkih izvora im je potvrđeno da se zapravo radi o kupovini UH-60M preko linije FMS – Foreign Military Sales a nezavisno od donacije dva helikoptera koja je dogovorena ranije. Kako dalje navode isti izvori, Hrvatska je zahtev Sjedinjenim Državama za kupovinu dva UH-60M poslala još u julu ove godine. Hrvatski portal podsetio je i da je to deo plana da hrvatsko Ratno vazduhoplovstvo postepeno dobije ukupno 10 Crnih jastrebova. Obris takođe podseća da bi prva dva UH-60M koji će biti predmet donacije (vrednost od 53,2 miliona dolara u potpunosti pokrivaju SAD) i koji bi trebali da stignu sledeće godine, trebala biti u konfiguraciji za specijalne jedinice i iznosi informaciju da je ovoga puta reč o dva primerka u standardnoj varijanti. Kada je reč o vrednosti helikoptera koji se kupuju, navodi se da je procenjena vrednost čitavog paketa oko 115 miliona dolara od kojih se oko 38 miliona dolara odnosi na same helikoptere a ostatak na prateću opremu i rezervne delove. U prenošenju vesti da je američka Agencija za odbrambeno-bezbednosnu saradnju DSCA (Defence Security Cooperation Agency) objavila da je State Department odobrio moguću kupovinu dva helikoptera UH-60M, Obris je naveo i spisak dodatne opreme koja je navedena u saopštenju DSCA a koju je, pored dva helikoptera, Hrvatska zatražila od SAD. Na spisku se, pored dva UH-60M u standardnoj konfiguraciji za američke državne korisnike (GFE – Government Furnished Equipment) nalazi i do 9 motora T700-GE-70 ID, do 9 sistema navigacije GPS/INS H-764GU (Embeded Global Positioning/Inertial Navigation – EGI), IFF transponderi AN/APX-123A, radio uređaji AN/ARC-201D RT-1478D i AN/ARC-231 RT-1808A, potom rezervni delovi, oprema za logističku podršku, oprema za komunikaciju, uređaji za noćno letenje, alati, oprema za ispitivanje, usluge kalibracije, naoružanje, municiju, osiguranje samih helikoptera, podrška za osiguranje operativnosti, publikacije i tehnička dokumentacija, obuka kadra i uređaji za obuku, izviđanje lokacija, usluge tehničke logističke podrške Vlade SAD i ugovornih izvršitelja kao i ostala logistička i programska podrška vezana za čitav posao. DSCA u svom saopštenju napominje da obaveštenje da je State Department odobrio Hrvatskoj nabavku helikoptera ne znači da je posao sklopljen, što kako Obris navodi predstavlja formalnu činjenicu. Hrvatski portal takođe podseća da se priča o nabavci UH-60 provlači još od 2014. godine, da su od tada američki helikopteri ovog tipa dva puta boravili u Hrvatskoj i da je sada konačno izvesno da će doći do potpisivanja ugovora za kupovinu prva dva helikoptera. Međutim, Ministarstvo odbrane Hrvatske će ovaj posao morati prvo da predstavi pred Odborom za odbranu hrvatskog Sabora, koji bi, kako navodi Obris, prema Zakonu o odbrani, pre pokretanja procesa trebalo da iznese svoje mišljenje. Prema izvorima Obrisa, iz SAD bi za oko 15 dana u Hrvatsku trebalo stići službeni dokument sa konkretnom cenom ove željene nabavke Hrvatske nakon čega bi odbrambeni resor trebao pokrenuti proceduru u Saboru. Hrvatskoj nakon donacije dva helikoptera UH-60M odobrena nabavka još dva helikoptera istog tipa - Tango Six TANGOSIX.RS Kako je juče preneo portal Obris, Hrvatska je započela proces nabae američkih višenamenskih helikoptera Sikorsky UH-60M Black Hawk. Nakon što...

Uz opsežnu istraživačku knjigu „Knjigocid – uništavanje knjiga u Hrvatskoj 1990-ih” umirovljena sveučilišna profesora Ante Lešaje Piše: Jagoda Kljajić (Lupiga) Devedesetih godina prošloga stoljeća, dakle prije samo dvadeset godina, u novoustoličenoj državi Hrvatskoj, iz knjižnica su „nestajale“ tone knjiga. Nevjerojatna je brojka od 2,8 milijuna uništenih knjiga, što je bilo skoro 14 posto ukupnog knjižnog fonda Hrvatske. Uništavane su knjige srpskih autora, bez obzira gdje su oni živjeli, zatim posebno autora iz Srbije, pa knjige pisane ćirilicom i ekavicom, ali isto tako i svi naslovi koji ideološki i nacionalno nisu bili „na liniji“, a do danas nitko nije odgovarao za ovaj knjigocid Teško je danas vjerovati da je bilo tko od ljudi koji su radili u knjižnicama, te službama ministarstava kulture ili unutarnjih poslova, pomislio da će nečasna rabota izaći na vidjelo ili da će to uopće biti važno. Ona otprije dvadeset godina i oni također iz toga vremena. Međutim, ostalo je, na našu sreću, podosta pametnih i hrabrih ljudi, uz to izuzetno, sistematski radišnih, koji nam vraćaju sjećanja u vrijeme što bismo ga najradije zaboravili. O knjigama je ovdje riječ. Devedesetih godina prošloga stoljeća, što je prije samo dvadeset godina, u novoustoličenoj državi Hrvatskoj, iz knjižnica u osnovnim i srednjim školama, u mjesnim zajednicama, gradićima, industrijski razvijenim sredinama i metropoli, nestajale su tone knjiga. Nevjerojatna je brojka od 2,8 milijuna uništenih knjiga, što je bilo skoro 14 posto ukupnoga knjižnoga fonda Hrvatske. Odlazile su u takozvani „otpis“, kao knjige koje su toliko dotrajale da im više nisu vidljiva slova. Da je to bila istina, značilo bi da su toliko puno čitane, te su prije bile za obnovu novima. Kao, recimo, u knjižnici na Korčuli, u kojoj je uništeno, primjerice, 19 naslova Branka Ćopića. Svi ovi podaci, te još puno više, mogu se naći u opsežnoj istraživačkoj knjizi „Knjigocid – uništavanje knjiga u Hrvatskoj 1990-ih”. Njen autor je Ante Lešaja, umirovljeni sveučilišni profesor ekonomije, jedan od neimara koji su osnivali i obogaćivali spomenutu korčulansku knjižnicu. Poslije se mogao samo zgražati nad onim što je rađeno. A bilo naređeno od najviših državnih organa. Uništavane su knjige srpskih autora, bez obzira gdje su oni živjeli, zatim posebno autora iz Srbije, pa knjige pisane ćirilicom i ekavicom, ali isto tako i svi naslovi koji ideološki i nacionalno nisu bili „na liniji“. Književni kritičar, esejist i leksikograf Velimir Visković koji je devedesetih bio rukovodilac u Leksikografskom zavodu “Miroslav Krleža”, odakle je na mljevenje poslano 40.000 primjeraka Jugoslavenske enciklopedije, kaže danas da su pokušali spasiti enciklopediju nudeći je u prodaji po daleko nižoj cijeni, ali su, zbog protesta ljudi i male prodaje, odustali. Nisu baš sve bili krivi sami bibliotekari. Viktor Ivančić, novinar i književnik, nekadašnji urednik „Feral Tribuna“, podsjeća, povodom promocije ove knjige, kako su hrvatski nacionalisti na glavnom splitskom trgu satima spaljivali stotine primjeraka “Ferala” netom pokupljenih s kioska, a policija je sve vrijeme stajala, ne ometajući huligane. Urednik izdanja Milan Šarac (izdavači su „Profil“ i Srpsko narodno vijeće), konstatira: “Najveća ironija svakog knjigocida i jest u tome da će na koncu svaki završiti u knjizi. Knjige uzvraćaju udarac”. Autor „Knjigocida“ zato podsjeća da je Hrvatska jedinstvena, jer nitko nije kažnjen zbog uništavanja kulturnoga blaga. https://radiogornjigrad.wordpress.com/2019/10/20/literatura-uzvraca-udarac-knjigocid-u-hrvatskoj-nije-zaboravljen/

https://100posto.hr/news/u-hrvatskoj-se-dogodilo-cudo-ravno-onim-biblijskim-bozanic-je-rekao-kako-ljubitelji-ndh-ne-mogu-biti-krscani-jos-uvijek-smo-u-soku?fbclid=IwAR2mTOdKho_qG7ZkLo9m2Bw2hHSwYQBtvawQYPpUr7kIdVhFhcSXFmZBTyQ Napokon malo dobrih vijesti s Kaptola. U aktivno obilježavanje Dana sjećanja na holokaust ove se godina uključila i hrvatska katolička crkva. U četvrtak je preko južnog tornja zagrebačke katedrale spušten ogroman natpis na hrvatskom i hebrejskom, dugačak 50, a širok 8 metara na kojem uz natpis Dan sjećanja na žrtve holokausta stoje i riječi iz Knjige proroka Izaije (56,5). “Podići ću im u kući svojoj i među svojim zidovima spomenik i ime… dat ću im vječno ime koje neće biti iskorijenjeno." 'Pročišćenje istinom' Prošle su 74 godine od završetka Drugog svjetskog rata, no ovakav iskorak katoličke crkve povijest ne pamti. Dodatno je hrvatsku javnost zabezeknuo (u pozitivnom smislu) i presedanski istup zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića. U govoru povodom obilježavanja Dana sjećanja na holokaust koje je u četvrtak organizirala katolička crkva, Bozanić je po prvi puta jasno osudio ustaške zločine i ogradio se od veličanja ustaštva. Štoviše, kazao je da veličanje NDH nije kršćanski. U govoru je jasno istaknuo Jasenovac kao jedno od 'stratišta nevinih ljudi' te kazao kako moramo biti 'svjesni snage zla', a osvrnuo se i na potomke počinitelja zločina NDH kojima, kaže, treba 'pročišćenje istinom'. “Ne možemo isključiti iz ovoga spomena ni djecu i unučad počinitelja, čiji su životi obilježeni zločinima otaca i djedova, te im je potrebno pročišćenje istinom. Na tome je tragu neprihvatljivo dopustiti da se danas ponovno budi bilo koji oblik antisemitizma. Nama kršćanima sasvim je jasno – kako je rekao i papa Franjo – da kršćanin ne može biti antisemit. Kršćanstvo i bilo koji oblik mržnje prema čovjeku i drugom narodu, jedno drugo isključuju”, kazao je u svom za promjenu dirljivom i na neki način povijesnom govoru. Ovakav zaokret u katoličkoj crkvi koja je još jesenas odobravala svetu misu zadušnicu za '35 hrvatskih mučenika, visokih časnika, generala i pukovnika Hrvatske vojske NDH' među kojima ima i odgovornih za velike pokolje nehrvatskog stanovništva tijekom Drugog svjetskog rata, još nije zabilježen. Znakovito, lani nije bilo ni tradicionalne mise zadušnice za poglavnika Antu Pavelića povodom godišnjice njegove smrti 28. prosinca. Izgleda da je vhuška domaćeg klera ozbiljno shvatila znakove nezadovoljstva takvim ponašanjem koji su dolazili iz Vatikana i govorkanja da zbog toga papa Franjo razmišlja da ih smijeni pa su promijenili ponašanje. Neka samo tako nastave, bilo je i vrijeme. Na stranici gde se nalazi ovaj tekst ima jos nekih zanimljivih stvari.

Ono što se proteklih par meseci naslućivalo i što je, kako je vreme prolazilo postalo sve izvesnije, juče je i zvanično potvrđeno. Hrvatska neće kupiti borbene avione F-16 iz viškova Ratnog vazduhoplovstva Izraela. U Zagrebu je juče boravila visoka izraelska delegacija koja je bila predvođena generalnim direktorom Ministarstva odbrane Udijem Adamom a glavna tema razgovora sa predstavnicima hrvatskog Ministarstva odbrane i Oružanih snaga bila je nabavka višenamenskih borbenih aviona. Izraelski F-16D Block 30 Barak-2020 prilikom posete Hrvatskoj avgusta prošle godine / Foto: Ministarstvo odbrane Hrvatske Ova poseta realizovana je pošto je hrvatsko Ministarstvo odbrane prethodno zatražilo od Izraela da se do 11. januara izjasni o tome da li je u mogućnosti da isporuči avione koje je ponudio na tenderu. Takođe Izrael je imao obavezu da od vlade SAD dobije saglasnost da se Hrvatskoj isporuče avioni u već definisanoj konfiguraciji. Izraelski zvaničnici juče su saopštili da njihova država nije i da ne može dobiti odgovarajuće odobrenje Sjedinjenih Američkih Država za prodaju aviona F-16 Hrvatskoj čime je konstatovano da je ovaj projekat propao. Ministar odbrane Damir Krstičević je nakon veoma dugog sastanka sa Izraelcima rekao da će njegovo Ministarstvo predložiti Vladi donošenje odgovarajućih odluka, da pošto ugovor o nabavci aviona nije potpisan, nema nikakve finansijske štete za Hrvatsku i da nema nikakve odgovornosti hrvatske strane. Krstičević je takođe ponovio da je govorio istinu o tome da tzv. non-paper (o kome je prvi pisao hrvatski “Jutarnji list“) odnosno dokument u kojem su SAD pre izvesnog vremena upozorile Hrvatsku da ne može dobiti onavke avione kakve je dogovorila sa Izraelom, Hrvatska nije dobila niti da on takav dokument nikada nije video, istaknuvši da Hrvatska poseduje službenu usmenu i pismenu korespondenciju SAD i Hrvatske. Kako je u obraćanju medijima izjavio direktor Ministarstva odbrane Udi Adam, Izrael je zajedno sa Hrvatskom a u kontekstu bilateralne vojne saradnje pokrenuo projekat lovaca F-16 koji su nadograđeni izraelskim znanjem i tehnologijom. Pri tom je Adam naglasio da je projekat proveden u skladu sa profesionalnim standardima u okviru međuvladinog ugovora dve države ali da nažalost uslovi nisu bili spremni, da izraelska strana nije bila u mogućnosti da osigura odgovarajuću dozvolu da se trećoj strani prodaju avioni i tako provesti projekat zbog nepredviđenih okolnosti koje su bile izvan njihove kontrole. Takođe direktor izraelskog MO rekao je i da su kroz čitav proces ovog projekta Hrvatska i Izrael bili u otvorenom i profesionalnom dijalogu a da Hrvatska osim što je pokazala profesionalizam i ispravnu procenu u svakom koraku procesa, nije mogla uticati na ishod i da ne može biti odgovorna. Delegacija MO Izraela je, kako je sinoć preneo portal Obris, nakon višesatnog sastanka u Ministarstvu odbrane, boravila zatim i u Banskim dvorima gde je održan sastanak sa hrvatskim premijerom Andrejom Plenkovićem a o tom sastanku je Vlada Hrvatske javnost obavestila preko društvene mreže Tviter gde je, osim toga da su Izraelci izvestili hrvatskog premijera da nisu dobili dopuštenje SAD o prodaji aviona, navedeno da će Vlada poništiti Odluku o nabavci borbenih aviona ali i da ostaje privržena nastavku modernizacije HRZ-a. Hrvatska je insistirala dajoj se isporuče avioni sa opremom koju je ponudio Izrael uz ugradnju sistema koji su kompatibilni sa NATO standardima / Foto: Ministarstvo odbrane Hrvatske Podsetimo, Sjedinjene Američke Države su se u načelu saglasile sa prodajom izraelskih F-16 Hrvatskoj ali samo ako se oni vrate u prvobitno stanje , dakle na nivo Block 30 kakvi su i isporučeni Izraelu 1987. i 1988. godine. SAD u principu ne dozvoljavaju da se njihova vojna tehnika prodaje sa opremom koja nije američke proizvodnje a koja je na izraelskim F-16C i D Block 30 Barak i Brakeet (tačnije novi standard Barak-2020) u velikoj meri zamenjena. Vrednost tih 12 aviona i to u originalnoj konfiguraciji Amerikanci su, prilikom procesa odlučivanja i odobrenja prodaje Hrvatskoj procenili na oko 135 miliona dolara. Međutim hrvatska strana je insistirala da se avioni dobiju sa izraelskim unapređenjima, jedino što je traženo da se u njih ugrade pojedini sistemi kako bi avioni odgovarali NATO standardima. Reč je pre svega o sistemima za identifikaciju svoj-tuđ (IFF), komunikacija i navigacija. Ostala oprema bi ostala izraelskog porekla sa čim se SAD ipak nisu mogle složiti. Hrvatska se tako našla u vrlo neugodnoj situaciji, izgubila je dragoceno vreme, proces nabavke borbenih aviona je vraćen na početak a prvobitni plan je podrazumevao da se prva dva F-16 nađu u HRZ 2020., zatim još 6 u 2021. i poslednja 4 2022. godine. Stanje borbene komponente HRZ-a je veoma loše, može se reći dramatično, pre par dana predsednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović izjavila je da su operativna samo tri MiG-a 21 što je juče potvrdio i ministar odbrane Krstičević koji je dodao i da je neko odgovoran zašto je remont MiG-ova 21 tako urađen. On je podsetio i da su ugovori o njihovom remontu i modernizaciji potpisani 2013. i da su trebali leteli 800 sati sve do 2024. godine. Veoma interesantnu informaciju o mogućem rešenju problema hrvatske borbene avijacije, izneo je juče za elektronsko izdanje britanskog vazduhoplovnog časopisa Air Forces Monthly Vladimir Trendafilovski koji je naveo da postoje glasine da će SAD Hrvatskoj donirati 12 novijih F-16C i D Block 40 dok bi Hrvatska platila produžetak njihovog životnog veka kao i željenu nadogradnju. Navodno se očekuje da će sve ovo biti obezbeđeno po ceni koja je trebala biti plaćena za izraelske avione. Ipak Trendafilovski se na kraju ogradio da je to za sada samo nezvanična pretpostavka. Hrvatska ima odličnu vojnu saradnju sa SAD od kojih su do sada primili značajne donacije vojne tehnike među kojima je i 16 izviđačko-borbenih helikoptera OH-58D(R) “Kiowa Warrior“ kao i dva višenamenska helikoptera UH-60M “Black Hawk“. Helikopteri UH-60 treba da stignu sledeće godine a očekuju se dalje nabavke ili donacije ovog tipa vazduhoplova koji bi, prema sadašnjim planovima, do 2025. godine zamenili 14 srednjih transportnih višenamenskih Mi-8 i 17. U medijima ali i od hrvatskih zvaničnika obično su dobijane informacije da bi HRZ moglo imati 9 do 15 UH-60. Video materijal Ministarstva odbrane Hrvatske o poseti izraelske delegacije sa izjavama hrvatskog ministra odbrane i direktora MO Izraela: Živojin BANKOVIĆ

Jedna diplomatkinja mi je ovih dana rekla da joj prilaze neki ljudi, često su to umjetnici, koji joj se povjere i kažu joj ispod glasa: ”Znate, ja sam Srbin/Srpkinja”. Diplomatkinja mi je zatim kazala da tim ljudima odgovara: ”I kakve to ima veze?” Zapravo, razgovarali smo o tome da se mnogi Srbi, premda su umjetnici ili neke druge javne osobe, ponašaju neprikladno srameći se priznati etničko porijeklo. Ja taj problem nemam: mene nije sram kazati da sam Srbin i da sam, što se duhovnog života tiče, pravoslavac. A vi ćete sada kazati da je jasno da nemam taj osjećaj srama jer nisam ni Srbin ni pravoslavac. Premda ću vam odmah reći: A kako vi znate da nisam ni Srbin ni pravoslavac? Odakle vama pravo da mi niječete moje srpstvo i moje pravoslavlje? Grozim se onih koji sebi uzimaju pravo diktirati drugima što imaju biti i kako se moraju izjašnjavati. Pa ću onda kazati da smatram groznim oblikom šovinizma i rasizma izjavu predsjednika HSS-a Kreše Beljaka koji Zlatka Hasanbegovića smatra izdajicom bošnjaštva, jer se rečeni desni (pa makar nekima bio i ekstremno desni) političar, koliko mi je poznato, smatra Hrvatom koji je i musliman. A onda ću dodati i da se šovinizam i slični oblici netolerancije šire u našim medijima, pa čitam kolumnu neke gospođe koja si daje pravo vrednovati tko je izvorniji Zagrepčanec: Bandić ili Hasanbegović? Mene nije sram kazati da sam Srbin i da sam, što se duhovnog života tiče, pravoslavac. A vi ćete sada kazati da je jasno da nemam taj osjećaj srama jer nisam ni Srbin ni pravoslavac. Premda ću vam odmah reći: A kako vi znate da nisam ni Srbin ni pravoslavac? Odakle vama pravo da mi niječete moje srpstvo i moje pravoslavlje? Sve je to užasno, neprihvatljivo i gadljivo. I pustite me na miru ako danas, ili ovaj tjedan ili tijekom užasavajućeg i kičastog zagrebačkog Adventa želim biti Srbin i pravoslavac. Ili ako dogodine odem dr. Krausu i rabinu Preleviću s molbom da mi se izvrši obrezivanje i primi u vjeru Mojsija? Koji se vama vrag događa? Ja želim biti Srbin i pravoslavac i baš mi paše kada mi stižu poruke u inbox ili kad mi se u komentarima ispod članaka (u kojima se inače o meni govori) poručuje da sam ”čedo”, ”Jovan” ili da se pokupim u tri p…e materine, što će reći u Srbiju. Ono što mene i dalje ohrabruje je stav kojim je vladika Porfirije Perić započeo i nastavlja svoju službu: ”Naglašavam, ne postoji alternativa – moramo učiniti sve da prihvatimo jedni druge onakvima kakvi jesmo”. Pozdravljajući ”sve građane Hrvatske i Slovenije – pravoslavne, katolike i svih drugih vjeroispovijesti, ali i agnostike ili ateiste”, mitropolit Porfirije je naglasio: ”Dolazim otvorena srca nastojeći primijeniti tri načela – dijalog, praštanje i pomirenje, uz poruke da moramo prihvatiti jedni druge onakvima kakvi jesmo.” Onaj glumac ili ona glumica, da spomenemo samo neke, koji se srame svog srpstva, možda i pravoslavnog krštenja, meni su poziv da budem Srbinom i pravoslavcem. Ali, zašto to tajiti? Ja, kad mi dođe potreba da uđem u crkvu da se pomolim i saberem, uđem u Saborni hram Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu na Cvjetnom trgu. Nemam problem ući ni u druge crkve, ali ova mi je u Zagrebu najdraža. U njoj, by the way, ljudi ne maze pseudosvece koji su bili suputnici ustaškim koljačima. Sada kad imam novu knjigu u knjižarama i izlozima (”Povratak Adolfa Pilsela”, VBZ) i kada mi mnogi prilaze da mi čestitaju zbog ispravnog načina tumačenja hrvatstva, zbog toga što sam opet, možda i najjasnije do sada, opisao nužnost distanciranja od nacizma i ustaštva, ja im se zahvaljujem s nelagodom jer kako da im pojasnim da sam ipak Srbin i pravoslavac? I pustite me na miru ako danas, ili ovaj tjedan ili tijekom užasavajućeg i kičastog zagrebačkog Adventa želim biti Srbin i pravoslavac. Ili ako dogodine odem dr. Krausu i rabinu Preleviću s molbom da mi se izvrši obrezivanje i primi u vjeru Mojsija? Kada mnogopoštovana Jagoda Buić svojim bliskim prijateljima i konfidentima Igoru Zidiću, Tonku Maroeviću i Zdravku Zimu tumači da se sprema održati predavanje Budimiru Lončaru jer što on to ima tražiti u društvu unuka suradnika Gestapa i sina tjelohranitelja Ante Pavelića, u meni raste osjećaj sažaljenja prema gospođi koja kasni jedno tri desetljeća (da, baš tako znaju biti neinformirani ti duhom osiromašeni Hrvati) u saznanju da sam ja odavno, bit će eto i više od trideset godina, napustio hrvatstvo kao profesiju da bih obgrlio kršćanstvo kao formu mentis. I baš to kršćanstvo me otjeralo u stanove Srba koje je Gojko Šušak bacao van na ulice ne bih li letio s njihovim namještajem kroz prozor. Upravo me to kršćanstvo dovelo do mnogih zapaljenih sela, pa tako i do sela Komić kod Udbine da sahranimo ostatke najstarije žrtve postolujnih strahota u režiji Franje Tuđmana i tog istog Šuška. 93-godišnju Savu Lavrnjić smo pronašli tek u veljači 1996. zavezanu žicom za sina i bačenu ispred njene kuće. Ne mogu ja drugačije. I znam da me to košta. Pretpostavljam da mnogi ne znaju što učiniti sa Srbinom i pravoslavcem koji je oženio (podunavsku) Njemicu, k tome i protestankinju koja dolazi iz filipinske prašume. Ja njih razumijem. Kažu da je teško biti Srbin i pravoslavac. Premda to uopće ne bi nikome trebalo biti breme. Dapače. Veli sveti apostol Pavao (Gal 3, 28) da smo svi jednaki, da su naše razlike ništavne ako smo jedno u Bogu. Pa i ovo: “Uistinu, mi smo svi – bilo Židovi bilo Grci, bilo robovi bilo slobodnjaci – kršteni jednim Duhom u jedno tijelo. I svi smo napojeni jednim Duhom” (1 Kor 12, 13). Smeta li te brutalnost hrvatske policije prema migrantima i izbjeglicama na granici s BiH? Budi Srbin iz kolone kod Bosanskog Petrovca koju zrakoplovi HRZ tuku mitraljezima. Boli te srce kad gledaš djecu migranata i izbjeglica pod snijegom na otvorenom? Otiđi u Jasenovac ili u ustaški logor u Sisku i stani među kozaračku djecu, onu istu kojoj se kao hijene smiješe Velimir Bujanec, Vlado Košić, Roman Leljak, Jakov Sedlar, Igor Vukić… Zašto to tajiti? Ja, kad mi dođe potreba da uđem u crkvu da se pomolim i saberem, uđem u Saborni hram Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu na Cvjetnom trgu. Nemam problem ući ni u druge crkve, ali ova mi je u Zagrebu najdraža. U njoj, by the way, ljudi ne maze pseudosvece koji su bili suputnici ustaškim koljačima Pozvao bi sirijsku obitelj na božićni ručak? Svakako, i ne zaboravi pozvati zabačene bake Jovanke po Lici, Baniji i Kordunu. Pamtim da se na početku ratnih sukoba devedesetih često spominjao slučaj vukovarskog novinara Stjepana Penića, mučki ubijenog i izmasakriranog u Dalju kod Osijeka. Pokojni franjevac Ljudevit Maračić podsjetio me da je Penićeva supruga u razgovoru za Veritas, mjesečnik franjevaca konventualaca, u svoje i u ime svojih triju kćeri dotadašnjim susjedima i ubojicama svoga muža poručila: ”Mi vas ne mrzimo i sve vam opraštamo!” Poruka gospođe Penić, nekima možda daleka ili paradoksalna, pravi je kršćanski odgovor i dokaz da u ratu nisu srozane sve vrijednosti. Fra Ljudevit je s pravom naglasio da je odupiranje mržnji pravi herojski čin koji zahtijeva veliku samozatajnost. Kad ne bismo bili toliko na udaru političkog primitivizma i onih koji svoju moralnu prazninu i duhovni nemir pretvaraju u osvetničku hajku na ”krivce”, shvatili bismo da mnogo takvih heroja živi oko nas. Ali meni nije dovoljno to što ljudi znaju i žele praštati ili trpjeti uvrede i prozivanja. Meni je od životne važnosti što mogu biti Srbin i pravoslavac. I kad bolje razmislim, vidim da nisam napustio ovu duhovno opustošenu i ekonomski razvaljenu zemlju jer pronalazim neku čaroliju i atrakciju u tome da budem Srbin i pravoslavac. Naše područje je negativan primjer koji smo ovdje stvorili svi mi zajedno. Mislim, zajedno s ocem Danilom Ljubotinom, da se svi mi koji pružamo ruku jedni drugima u svakodnevnom životu želimo izdignuti iz naših ograničenja, ali je potrebno iscijeliti duhovne rane na nekom drugom planu koje su nanijele jedna Crkva drugoj, jedan narod drugomu u vjekovima i vremenima kada su bile/i u sukobu. Kada mnogopoštovana Jagoda Buić svojim bliskim prijateljima i konfidentima Igoru Zidiću, Tonku Maroeviću i Zdravku Zimu tumači da se sprema održati predavanje Budimiru Lončaru jer što on to ima tražiti u društvu unuka suradnika Gestapa i sina tjelohranitelja Ante Pavelića, u meni raste osjećaj sažaljenja prema toj gospođi Apetiti prema moćima ovoga svijeta naglo su narasli, gramzljivost nas ždere, razara iznutra, čini nas svadljivima, razjaruje naš ego koji poprima nekontrolirane oblike. Ljudi nisu svjesni koliko su smiješni i ružni kad njima vlada egoizam. Mržnja se prodaje naveliko, na mržnji se grade politike, izborne kampanje, odnosi u društvu… Tražio sam neki dan tople papuče s anatomskim uloškom da poklonim supruzi. Dogodilo se to u nekoj apoteci. Bilo je više ljudi. Apotekarka mi pruža jednu papuču. Pipam, ”zgodno”, velim, a onda neoprezno, ali normalnim glasom kažem ”Made in Serbia”. Istog časa se društvo okrenulo prema meni, a apotekarka se krenula ispričavati. Pomislio sam joj reći: ”Ne brinite, ja sam Srbin i pravoslavac”. Zaključio sam da ću je još više zbuniti, pa sam zašutio. Pogriješio sam. Jer ne vidim drugi izlaz nego da Hrvati budu Srbi i da Srbi budu Hrvati.

Kako je danas na svom internet sajtu objavilo hrvatsko Ministarstvo odbrane, na aerodromu Pleso, u kasarni “Pukovnik Marko Živković“, jutros su predstavljeni višenamenski helikopteri UH-60M “Black Hawk“ koje je Vlada SAD poklonila Hrvatskoj a koji bi trebalo da stignu 2020. godine. Reč je o donaciji koja je vredna 53 miliona dolara i koja podrazumeva isporuku dva helikoptera poslednje generacije, obuku letačkog i tehničkog sastava, rezervne delove i svu potrebnu prateću opremu. Predstavljanju helikoptera prisustvovali su najviši predstavnici Ministartsva odbrane i oružanih snaga Hrvatske, ambasador SAD i američko vojno osoblje. – Ovom investicijom Sjedinjenih Američkih Država učinjen je prvi korak u zameni postojećih helikoptera istočne proizvodnje s helikopterima zapadne proizvodnje. Kao pouzdana i verodostojna članica NATO saveza, prelazak na zapadnu tehnologiju je jedini mogući i ispravni put – rekao je tom prilikom ministar odbrane Damir Krstičević. On je dodao da se helikopteri, uz tradicionalne vojne zadatke, mogu koristiti i za zadatke pomoći civilnim institucijama – gašenje velikih šumskih požara, traganje i spasavanje, hitno medicinsko prevoženje, i da zbog toga oni nisu samo dodatno povećanje vojnog arsenala već sredstvo koje uz dobar menadžment može rezultirati rešenjima u odgovoru na sve moguće zahteve koje se stave pred Razno vazduhoplovstvo, kako u vojnom smislu tako i u pomoći narodu. Video snimak američkih UH-60M koji su juče sleteli na aerodrom Pleso: Ambasador SAD u Hrvatskoj Robert Kohors rekao je kako se radi o najnaprednijim teretnim helikopterima u svetu koji podržavaju zajedničku nameru dve države da brane jedna drugu i sarađuju u stvaranju bezbednosti i stabilnosti u svetu. – Donacija je znak predanosti SAD očuvanju partnerstva i osiguranju bezbednosnih ciljeva. Ovi će helikopteri pokrenuti razvoj hrvatskih vazduhoplovnih snaga prema zapadnoj platformi i omogućiti Hrvatskoj interoperabilnost unutar NATO-a u budućnosti – objasnio je Kohorst. List “Jutarnji list“ podsetio je danas da je u aprilu ove godine ministar Damir Krstičević u Komandi HRZ-a rekao da je plan da se do 2025. godine, kada ističu resursi postojećim helikopterima Mi-8, nabavi eskadrila novih transportnih helikoptera. Takođe je tada naveo da je cilj sadašnjeg ministarstva i oružanih snaga da se u sledećih nekoliko godina u potpunosti pređe na vazduhopovnu tehniku zapadne proizvodnje. Međutim u upotrebi bi ipak bilo zadržano 10 transportnih višenamenskih helikoptera Mi-171Š koji se trenutno nalaze na generalnom remontu i koji bi nakon njega mogli ostati u naoružanju narednih 10 godina. U sastavu HRZ se nalazi još 14 helikoptera familije Mi-8, poslednjih godina upravo se kao njihova zamena spominjao američki UH-60 a o tome smo od aktuelnog hrvatskog ministra odbrane dobili zvaničnu najavu i potvrdu oktobra prošle godine.

Da ne bude da samo Srbija zna kako da upotrebi svoje ratno vazduhoplovstvo za političke izjave i promociju juče popodne su na bazu Pleso Hrvatskog Ratnog Zrakoplovstva (HRZ) sletela tri višenamenska borbena aviona F-16D Brakeet kao deo ekspedicije ratnog vazduhoplovstva Izraela. Tri dvoseda Brakeeta u poseti Zagrebu i Kninu / Foto: MORH Kako prenosi Obris Izraelci su na Pleso sleteli dan ranije sa transportnim C-130H. Juče su sletela tri dvoseda „063“, „041“ i „023“. Komandant 91. zrakoplovne baze pukovnik Željko Ninić leteo je u Izraelu upravo u dvosedu „041“. Hrvatsko ministarstvo odbrane (MORH) fokusiralo je svoje saopštenje i dolazak IAF-a na učestvovanje dve od tri izraelske letelice u preletu iznad Knina u okviru nastupajuće državne proslave vojne akcije „Oluja“ u nedelju što će predstavljati prvo zvanično učešće neke strane države i njene vojske (ako izuzmemo paradu sa zastavama) u njenom redovnom obeležavanju za 23 godine. Kako prenosi Obris poseta je organizovana na incijativu države Hrvatske i MORH-a. Izraelske avione je kroz vazdušni prostor „sproveo“ MiG-21 HRZ-a / Foto: MORH Poseta će pružiti pilotima HRZ-a letove upoznavanja sa njihovim budućim višenamenskim borbenim avionom čiji ugovor o kupovini i vojno-industrijskoj saradnji još nije potpisan. Činjenica da su u poseti tri dvoseda ići će u korist upoznavanja „nove“ tehnike od strane većeg broja pilota i tehničara HRZ-a. Kako je Tango Six ranije pisao, proces nabavke polovnih aviona F-16 C i D sa lokalnim izraelskim modifikacijama naišao je na kontroverze kako u stručnoj tako i u laičkoj javnosti Hrvatske.

NAKON Bozanićevog poziva Hrvatima da "ako vole Hrvatsku" ostanu u njoj, i nastave financirati katoličku crkvu s milijardu kuna godišnje, internetom se proširila i fotografija časne sestre u majici "Ostaše -U- Hrvatskoj". Na fotografiji se nalaze časna sestra Zvonimira Nimac te Đuro Knezičić, jedan od šatoraških vođa. Nije poznato gdje je fotografija snimljena. Crkva tako Hrvate motivira na ostanak asociranjem na ustaše, s kojima su blisko surađivali i tijekom Drugog svjetskog rata. Podsjetimo, za vrijeme ustaškog režima pobijeno je nekoliko stotina tisuća Srba, Židova, Roma i hrvatskih disidenata. 28. travnja 1941. vođa hrvatske katoličke crkve Alojzije Stepinac objavio je javnu podršku ustaškom režimu i zatražio molitvu za Antu Pavelića. Časna Zvonimira Nimac inače je česta gošća na ustaškim događajima, a na svom Facebooku se pohvalila i fotografijama s osuđenim dilerom i neonacistom Velimirom Bujancem te pjevačem Markom Perkovićem Thompsonom. Index je poslao upite Hrvatskoj biskupskoj konferenciji i Zagrebačkoj nadbiskupiji hoće li sankcionirati časnu Nimac. Njihov odgovor objavit ćemo čim ga dobijemo.

Veličanje ustaštva i relativiziranje holokausta te problemi s povratom jevrejske imovine glavne su zamjerke Hrvatskoj. Veličanje ustaštva i relativiziranje holokausta te problemi s povratom jevrejske imovine glavne su zamjerke Hrvatskoj u američkom izvještaju o vjerskim slobodama u 2017. godini objavljenom u srijedu. State Department objavljuje godišnji izvještaj na temelju informacija dobivenih od vladinih dužnosnika, nevladinih udruženja, predstavnika crkava, akademske zajednice i novinara, prenosi Hina. U dijelu koji se odnosi na Hrvatsku navodi se niz slučajeva veličanja ustaštva i negiranje holokausta u 2017. godine; od sporne veteranske ploče u Jasenovcu, do skupa radikalnih desničara u Zagrebu i koncerta Marka Perkovića Thompsona u Slunju. Napadi na hrvatske Srbe i crkve "Neki jevrejski čelnici rekli su da je bilo slučajeva značajnog historijskog revizionizma i umanjivanja ili negiranja uloge države u Holokaustu. Izrazili su nezadovoljstvo kako je Vlada odgovorila na slučajeve antisemitizma, kao što je postavljanje kontroverzne ploče u Jasenovcu i upotreba ustaških simbola i slogana", piše u izvještaju objavljenom na internetskim stranicama State Departmenta. Navode se i napadi na hrvatske Srbe i oštećivanje pravoslavnih crkava, na koje je upozorio patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej. I on je rekao da je za posjeta Jasenovcu 2016. godine vidio proustaške grafite na zidovima spomen područja, kažu u američkom Ministarstvu vanjskih poslova. Veliki dio izvještaja posvećen je službenoj komemoraciji žrtvama ustaškog logora Jasenovca, koju su drugu godinu zaredom bojkotirali predstavnici Jevreja, Srba i antifašista. "Ti čelnici kao razloge navode da su nezadovoljni odgovorom Vlade na postavljanje ploče s ustaškim pozdravom 'Za dom spremni' u blizini logora", piše u izvještaju. Poruke 'Za dom spremni' Vladini čelnici kasnije su osudili postavljanje ploče i premjestili je, ali nisu odlučili o legalnosti ustaškog pozdrava, nego su osnovali vijeće koje bi trebalo donijeti preporuke o korištenju totalitarnih simbola iz Drugog svjetskog rata, piše u izvještaju. State Department navodi i slučaj kada su članovi neparlamentarne, krajnje desne Autohtone hrvatske stranke prava održali marš u glavnom gradu Hrvatske, mašući zastavama s grbom povezanim s ustaškim pokretom i stranačkom zastavom na kojoj piše "Za dom spremni". Pjevač Marko Perković Thompson predvodio je proustaške uzvike na koncertu u Slunju povodom godišnjice operacije "Oluja", zbog čega je prekršajno prijavljen, navodi State Department. Sud ga je naknadno oslobodio, uz obrazloženje da nije poticao mržnju na temelju nacionalne ili vjerske pripadnosti. Washington i ove godine upozorava hrvatsku Vladu da nije ispunila obveze prema Jevrejima kojima je oteta imovina u Drugom svjetskom ratu. Vlada treba vratiti imovinu Jeverjima "Američka ambasada potiče Vladu da vrati imovinu, posebno pripadnicima jevrejske zajednice, i podržava izmjene postojećeg zakona kako bi se produžili rokovi i uvažili novi zahtjevi za povrat ili odštetu", navodi se u izvještaju. Postojeći zakon ne dopušta hrvatskim građanima kojima je imovina oteta u holokaustu da traže povrat ili odštetu, jer je iz zakona izuzeto razdoblje od 1941. do 1945. godine. Zakon, također, ne dopušta oštećenima koji nisu hrvatski državljani da podnose nove zahtjeve, jer je rok istekao 2003. godine i nije obnovljen, kaže se u izvještaju američke vlade.

Sudbine: Sa našim saunarodnicima u gotovo pustim selima u zapadnoj Hrvatskoj. Većina mladih otišla, stari umiru. O budućnosti retko ko i da sanja. Foto: Dragan Milovanović ZAGREB OD SPECIJALNOG IZVEŠTAČA U LIČKOM zaseoku Poljanu nema ni puta ni trgovine, a povratnik Mile Cvijanović mašta o odlasku, deda Rade Savić u Ćorama kraj Dvora maše prolaznicima kako bi bar razmenio koju reč, u Turiću u blizini Knina, povratničkom paru Bilbija donose vodu da prežive topla leta, a Momčilo Jović nakon što se vratio u Riđane u Dalmatinskoj zagori ljubomorno čuva staru vodenicu koja ga podseća na srećniju mladost kada je Srba ovde bilo mnogo više. Priča je to do priče o nesrećnoj sudbini Srba u Hrvatskoj, proteranom narodu, razrušenim selima, napuštenim kućama i pokojem povratniku u mestima bez struje i vode. Uz mnogo razgovora o politici i nadi "da će sutra biti bolje", baka Milica Dakić (80), iz zaseoka kraj Gline, kaže da su kroz njeno selo u prošlosti protutnjale mnoge vojske. - Lepo je nadati se, ali nas ovde više nama. Mladost otišla, stari umiru i to je danas sudbina Srba u Hrvatskoj - setno nam govori baka Milica. SUSRET SA ISTORIJOM Kako je NDH proterala 104.000 Srba Jednostavne reči ove seljanke, gorde osamdesetogodišnjakinje, udaraju više i jače od crne statistike koja kaže da je danas Srba u Hrvatskoj manje od 180.000, za razliku od vremena pred devedesete prošlog veka kada ih je po zvaničnoj statistici bilo 581.000, a možda i više. A bez Srba nema ni Hrvatske jer ko bi mogao da zamisli "brisanje" iz istorije jednog Nikole Tesle, Sime Matavulja, Grigora Viteza, Pere Kvrgića, Radeta Šerbedžije, Arsena Dedića, Vojina Bakića, Stojana Aralice, Dušana Džamonje, Radeta Končara, da se ne nabraja dalje. Stevan Jablan na pravoslavnom groblju u selu Riđani DANAS su srpska sela najčešće pusta. Oni koji su ostali ili se vratili preživljavaju teško. Ne kukaju, ćute i trpe. Malo ko se, međutim, nada da će biti bolje. Muči ih i sadašnjost i prošlost, a o budućnosti, pogotovo nekoj svetlijoj i ne sanjaju. - Krivo, naopako, preidealizovano, jednostrano i crno-belo pristupanje onom što se dogodilo devedesetih mnogo nas opterećuje još i danas - kaže istoričar Tvrtko Jakovina, dok sve glasniji hrvatski desničari glorifikuju zločinačku NDH. I ponovo su "krivci" Srbi, iako ih praktično više i nema. A živeti pod pritiskom dobro su osetili i devedesetih, čega i te kako ima i danas. Nije lako biti Srbin u Hrvatskoj,ali nije lako biti ni Hrvat Kada se posete mesta u kojima žive Srbi gde su pre bili u većini uvek ista slika. Ljudi se sećaju srećne mladosti, punih sela i razgovora o precima, običajima... Ljudi kao da su se pomirili sa sudbinom i ni od koga ne očekuju ništa. - Eto, ovde u Riđane danas retko ko svrati, a moji su preci u ovom selu 600 godina. Vodenica je u selu i okolini bilo 500, posla preko glave, a danas niko da dođe i melje žito, iako bi mi trebalo dva sata da staru vodenicu stavim u pogon - govori nam Stevan Jablan koji je godinama radio kao električar na železnici. - Sada živim uz mizernu penziju od 120 evra i nemam kome ni da se žalim. Ali nisam se pokajao što sam se vratio, jer tu su moji koreni, tu su moji grobovi. Mile Cvijanović (80) iz ličkog sela Poljane PRIČE o Srbima u Hrvatskoj i njihovim životima danas retko ko čuje, a još ih samo novinari zagrebačkog nedeljnika "Novosti", onog koga ustaše nekažnjeno pale u centru Zagreba, obilaze i beleže kako žive i što ih muči. Džabe, jer te priče ionako malo ko pročita, a naročito ne oni koji bi trebalo ljudima da pomognu da žive kako to priliči ovom veku. U Riđanima koje su dvadesetak kilometara od Knina ima vode, plodna je zemlja, moglo bi da se pristojno živi, ali ljudi nema, škola je zatvorena.... Ličko selo Poljane teško je naći i na karti, a tu je jedan od retkih stanovnika koji je ostao, osamdesetogodišnji Mile Cvijanović. Komšija nema, sama pustoš, tek nekoliko kilometara dalje prve kuće. Pre devedesetih živelo je ovde i stotinak Srba, nikada raskošno, ali lepo. Milin otac poginuo je u partizanima, a u "Oluji" mu je kuća zapaljena i sve opljačkano. Sledile su pretnje i ona već tako poznata priča da je i Mile spasavajući živu glavu morao da ode sa svoje dedovine. Ipak, vratio se i pokajao. - Teško je ovako živeti, bez igde ikoga, samo zato da bi bio blizu grobova svojih starih. Ali, izdržavam iako se svaki dan pokajem - tužno će Mile. Tužno je i u srpskim selima kraj Karlovca... posla nema, problemi se ne rešavaju, kuće trošne, a malo ko brine za ljude. Možete im reći šta god hoćete, samo ne smete spominjati politiku. - Od toga nema ništa, političari obećaju ali se ništa ne događa. Jedino može da se preživi ako mladi odu i pomognu starcima koji ostanu - kaže nam sedamdesetogodišnji Dragan Rajović za kojeg je pečalba ipak nemoguća misija. - Pa gde ću ovako star... a deca, menjaju i veru da ovde dobiju posao. Došlo je i do toga. Malobrojni Srbi u selima između Zadra i Knina Foto Igor Marinković GROBLjA PUNA, KUĆE PRAZNE OD mesta do mesta, sve isto. Naučnik, dr Filip Škiljan kaže: "Srbi su brojniji na grobljima nego u naseljima", pa nekad konstitutivni narod u Hrvatskoj spao je danas na zanemarivo mali procenat. - Stari ljudi su se vratili da bi umrli na svojoj zemlji i u svojoj kući - kaže Škiljan i upozorava na sve veći gubitak osećaja identiteta. NAJTEŽA JE SAMOĆA - NE pada mi teško ni siromaštvo, ni život sa 100 evra mesečno jer zaradim nešto sa strane. Najteže mi je zbog samoće nakon što su mi braća otišla po svetu. Usamljen sam i živim u mislima kako je nekada bilo - setno govori Dušan Vučković iz Trnovca. http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/drustvo/aktuelno.290.html:690664-U-Hrvatskoj-Srbi-menjaju-veru-da-se-zaposle

Zavidnu kolekciju budala svih vrsta skupila je stranica www.mrzoljubi.com, osnovana s ciljem da na jednom mjestu registrira Facebook korisnike iz Hrvatske, kojima je silna ljubav prema domovini popila mozak. "Mi smo skupina građana kojima je prekipjelo od ovakve situacije u našoj domovini", pišu o sebi autori stranice, na kojoj s nekoliko klikova možete prijaviti i ovjekovječiti govor nacionalističke mržnje. Pravi domoljubi, pišu u opisu stranice autori, "ne zatvaraju oči pred svakim problemom, ako taj problem ima nalijepljenu hrvatsku zastavu na sebi". Objave koje prikupljaju, napominju, "služe da bi naši sugrađani stekli uvid u narav ljudi koji nas okružuju". "Mi želimo vjerovati da je to samo glasna manjina, a njihove objave koje postavljamo direktno se kose s načelima današnjih dosega civilizacije", pišu autori. Ciljevi autora stranice su "zatiranje šovinizma, fašizma, diskriminacije, mrzoljublja". "Sve postove prikazane na ovim stranicama prijavili su anonimni korisnici, korisnici kojima je prekipjelo gledati šovinizam, nepravdu i diskriminaciju na Facebooku. Mi ništa ne objavljujemo, samo pružamo platformu drugim anonimnim korisnicima da prijave govor mržnje. Sve što je objavljeno na internetu javno je iskazano mišljenje. Ako ne želiš da tvoje šovinističko, fašističko ili diskriminatorno mišljenje bude javno, zadrži ga za sebe i ne objavljuj ga na društvenim mrežama", ističu autori. Onima koji se eventualno požale jer je njihov mrzoljubni post završio na stranici mrzoljubi.com,autori poručuju ovako: "O tome si trebao razmišljati prije. Mi imamo stroge kriterije koje ćemo prijave objaviti, a koje ne. Jednom kad smo prijavu odobrili, gotovo je. Ne želiš da se prijava tvog posta nađe ovdje? Ne budi šovinist, ne budi fašist, ne diskriminiraj i siguran si. Želiš biti veliki 'domoljub', rvatina, fašist ili idiot? Izvoli, samo se nemoj poslije čuditi što si se našao ovdje izlistan." Klikni na "Prijavi mrzoljuba" i ispuni svoju građansku dužnost, pozivaju autori stranice normalne Facebook korisnike. Kako na početku rekosmo, autori stranice mrzoljubi.com do sada su već prikupili zavidnu kolekciju budala na svojoj stranici. Prijavili su ih drugi korisnici Facebooka, koji smatraju da autore mrzoljubnih objava treba javno predstaviti što većem broju ljudi. Nije novost, ali zgodno je napomenuti, mrzoljubi su, kako to pokazuje i presjek do sada prijavljenih objava, uglavnom polupismeni. Takav je, recimo, stanoviti Tino Ćosić, koji piše ovako: "Nebojte s braco, pravi Hrvati i crnokošuljaši nikada s nekriju ili boje, samo jedva čekamo da opet s zakuha pa da ovo jebenu komunist vladu sruzimo, NDH!!!!". Ili, recimo, Josef Blatancic, koji poručuje: "ako niste za dom spremni jesteli za drazu isrbijukoji absurd u vladi nek se srame sto se zovu hrvati." Ili, recimo, Ivan Breški: "Dodjite picka vam materina mala ima vas manje nego u zgradi jednoj u HR dodjite po metke dobit cete metke u celo picka vam materina seljacka mala dodjite." Ili, recimo, Mile Ivčević: "Cetnika treba stjerat i srbiju da vise ne rovari po Hrvatskoj akoje nevoli neka ide preko Drine u tri picke materine !" I tako dalje i tako dalje. Nemojte računati da će na brojne prijetnje smrću i gnjusne uvrede objavljene na Facebooku, a potom prijavljene stranici www.mrzoljubi.com, reagirati policija. Snage reda i mira uglavnom čuvaju red i mir ljudi iz političkog vrha, odnosno na uvrede reagiraju ako su one upućene policijskim snagama. Međutim, prijavite mrzoljuba. Lijepo ih je vidjeti sve na jednom mjestu. Napravimo presjek društvenog taloga Hrvatske. Dajmo da se mrzoljubni šljam druži na jednom mjestu.

Pitam se dokle će katolička Crkva da prećutkuje konstantna veličanja učesnika zločinačke NDH. Ovde više nije teološki problem, nego prosto moralni. Stvara se takva histerija u biću same Crkve da se više nikakvim načinom ne može izlečiti. Kakva ljubav prema Hristu, kakvo poštenje, kakva svetost? Jedno je kad političari greše i narod sa njima. Ali kada Crkva daje podršku samim ubicama i istrebljenju jednog naroda, Srba, gde je tu opravdanje? Kakva to histerija treba da postoji da se živi s time? Zar hrvati i katolici misle da će Srbi i njihovi saveznici prećutati i praviti se da je sve u redu? Čini mi se da niko uopšte ne zna ni šta radi. Kad bi barem Crkva stvarno imala uticaj na narod i odnose među narodima. Na čemu to zasnovati?