Jump to content

Devetoro Lukovića žive u divljini bogatiji od svih

Оцени ову тему


Danijela

Препоручена порука

пре 5 минута, Вилер Текс рече

Потпуно ми безвезе на овај начин коментаристаи људе. Њихов живот њихова ствар.

Da, jeste bezveze, ali teme na forumu postoje da bi se komentarisale. Niko ga ne vređa...ionako će da tema padne brzo u zaborav...a ne verujem da ga nešto dotiče sve i da pročita :smeh1:. Nego onako...pričamo :smeh1:.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 3 минута, Natasa. рече

a ne verujem da ga nešto dotiče sve i da pročita :smeh1:

Паметан човек.Не ко ја. Пипач тачскрина.

Мислим да је живот на селу скуп али даје одређену врсту слободе за коју смо заборавили да постоји. Без романтизма и сличних ствари. Али кад си сам свој газда и не може те нико затворити у кавез ко нас пролетост, то је сестро царски статус.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 1 минут, Вилер Текс рече

Али кад си сам свој газда и не може те нико затворити у кавез ко нас пролетост, то је сестро царски статус.

Da, u doba korone, kuća i dvorište su stvarno dušu dali. No...proći će i korona, pa valja imati letnjikovac za te vanredne situacije :smeh1:.

Kako li živi njegova žena...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Управо сада, Natasa. рече

Kako li živi njegova žena...

А бре, шта си се упрла да будеш Роза Луксембург, не пита ни његова жена како ти живиш док се гушваш по гсп:D

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Nema nikakve veze da li žive u gradu ili selu u pogledu psihofizičkog razvoja. Tj gradovi ne nose nikakvu prednost. Jedina je razlika obrazovan - neobrazovan.

Ja sam neko ko je osjetljiv na nepravdu, ne baš toliko društven, poprilično emotivan na mnoge stvari u životu itd...a rođen u gradu, drugima riječima introvertna osoba. Rođenu gradu, odrastao sa djecom u komšiluku, u gradu...moja ličnost se zbog toga ni za jednu bocu nije utvrdila...kakav sam bio kao dječak, takav sam i danas, jedina je razlika što sa 40 sam iskusan u životu, ali je moj karakter ličnosti nepromjenjen. Ja se nikad nisam prilagodio u djetinjstvu gdje sam odrastao. Uvijek sam bio neko ko ga su mogli stalno podjebavati, nisam imao karakter da im se oduprem. To nije bilo moguće promjenuti, da sam živio na selu možda jedino ne bi prolazio kroz te traume. Velika je zabluda da gradovi nešto posebno oblikuju karakter djece, i da je to šatro bolje nego oni koji žive na selu, ili čak u izolaciji.To nije tačno, karakter je kombinacija genetike i drugih faktora koji se tiče okoline, ali najviše u kakvoj porodici odrastaš. 

Gradovi su danas odvratno mjesto za život, potrošačko društvo je u svom najgorem i najtoksičnijem zaletu. Ja sam poprilično zabrinut šta će biti mojom djecom i njihovim psihofizičkim razvojem jer se truju ovim youtube gov**ma, a ne mogu im to ukinuti jer je to nešto što nas okružuje, i ako ja to izbacim iz kuće dočepaće se kod nekog komišije. Neki dan mi je kćerkica danima govorila o Golumu koga je vidjela u gospodarima prstenova na TV-u kad smo bili kod sestre u gostima, i zbog toga je teško spavala jer je morilo. Moraju s nama u kupovinu i onda im se mozak truje ponudom trgovačkih lanaca svih onih igračaka koje oni upijau očima i stvari koje bi oni poželjeli instant. Nemamo mc donalds u gradu srećom, ali to ih ne sprečava da o njemu maštaju non stop na osnovu medijskog ispiranja mozgova koje opet gledaju na onom posrano youtubu. Neredovno spavaju, svako veče je borba da ih stavim u krevet, mnogo je teže u gradu organizovati se u neki redovan cikuls, spavanje, odmaranje jelo, aktivnosti tid...

U pogledu ove djece, ako budu išli u školu, sve ostalo će biti uredu, ne gube ništa što nisu u gradu. Kad dođu u punoljetno doba, i odluče se na posao ili karijeru u gradu, neće biti ni u čemu zaostali, a pamtiće svoje sretno djetinjstvo, zadovoljstvo i ispunjenost kojim su bili okruženi dok su odrastali. 

Српски менталитет карактеришу изненадни подвизи кратког даха, понесеност која прво улије наду, али капитулира у завршници, све се то после правда вишом силом и некаквом планетарном неправдом што само на нас вреба.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 11 часа, J_a_n_a рече

Hoće, ali će biti i emotivniji, naivniji, svaka nepravda će ih više boleti, teže će im biti da se prilagode...

Ja sam odrasla na selu i bas ovako mi je bilo kad su me doveli u grad.

"Grobe moj! Zašto te zaboravljam? Ti me čekaš, čekaš i ja ću se sigurno nastaniti u tebi. Zašto te zaboravljam i ponašam se kao da je grob sudbina samo drugih ljudi a ne i moja?"

sv. Ignjatije Brjančanjinov

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Пре сат времена, Вилер Текс рече

Зато што су самостални, раде од малих ногу а за физичко да не причам, видиш да су у тренингу од рођења.

Не не бих рекао. Зависи од човека. 

Neću se složiti, jer prvo: Šta je selo? Šta je definicija sela? Gradić, mali grad, takozvana provincija? Ili je selo ono selo u bukvalnom smislu, skupina par seljaka van svake civilizacije gde sa srećom završe četiri razreda osnovne škole?

Ja, recimo, živim u Beču na periferiji grada, ja kod mene imam šume, vinograde, a do centra Beča treba mi javnim prevozom možda sat vremena; hoću da kažem da iako imam svu prirodu, nisam udaljen od vodećih tekovina. Za mene je tako idealno.

Velegrad je jedino težak za stare lude, jer u gradu se živi brzo, to da. Što smo stariji, mi smo sporiji. Jači smo, no ovo troši mnogo energije te brže se umorimo. Hoćemo više dan i više zeleno. hoćemo vazduh, mir; dok kao omladina mi smo očareni šarenim svetlom noći kao muve oko lanterne, onda za nas nema lepšeg od ulice i galame, ma kakva šuma, kakvo jezero, kakvo brdo. To je tako. Rešenje je možda da se stariji ljudi povku na periferiju gradova i na pregradove a betonske bunkere unutrašnjeg grada da prepuste omladini..?

A bolji nisu amo ni tamo; a fizički... najniže Srbe viđao sam sa sela! Ali mogu da budu snažni, no ovo je opet druga stvar...

Milost i istina neka te ne ostavlja; priveži ih sebi na grlo, upiši ih na ploči srca svojega!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Jedno sam negdje procitala kako je covjek u sustini stvoren za mirniji tempo zivota, a to danas samo neko selo, suma moze da pruzi...realno, mislim da ne gube nista u pogledu socializacije, pa ima ih dovoljni su sami sebi. Ako se obrazuju na pravi nacin, ako budu isli u skolu bice oni i vise nego okej. 

Pa i dosta nasih poznatih naucnika je odraslo na selima, al ih to nije sputalo i zivotu. 

A pored svega ova situacija sa koronom ko zna koliko ce trajati, i ko zna sta ce nam se tek desiti, pa mislim da cemo uskoro svi pozeljeti svoj mali raj. :)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Пре сат времена, Danijela рече

Ja sam odrasla na selu i bas ovako mi je bilo kad su me doveli u grad.

Mislim da bi ti bila takva i da si odrasla u gradu.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ova tema se pretvorila u selo vs. grad, a to nije poenta. Ovde je u najmanju ruku neobično što su sami tamo negde. Kao što rekoh, ljudi su se malo umorili pa zamišljaju tako raj na zemlji. Nije baš normalno da se toliko izoluješ, a kamoli decu da povučeš sa sobom.

Nisu naši stari tako živeli, zapravo su imali možda i aktivniji socijalni život od nas što buljimo u tehnologiju.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 2 часа, Justin Waters рече

ne gube ništa što nisu u gradu

Ne gube ništa što nisu u gradu, ali da li gube što nisu u kontaktu sa vršnjacima. Doći će u veće mesto kad tad, bar zbog školovanja i traženja bračnog druga...a onda nek im je sa srećom.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Mozda, ne znam.

Al definitivno sam zivela kao ova deca, s tom razlikom, sto je u selu bilo dosta dece slicnog vaspitanja kao mog (jesmo bili takmicarski nastrojeni i tukli smo se i svadjali al nismo smeli da budemo u svadji vise od par dana, pomagali smo jedni drugima u raznim igrama koja su podrazumevale pravljenje kucica, zemunica, pasuljara, obaveznim radovima koje su nam stariji zadavali jer smo onda znali da ako zajedno to uradimo pre moci da se igramo...)
Za mene je bio potpuni sok kad sam videla kako se deca raspravljaju s roditeljima, besne, placu, nece da poslusaju roditelja i nastavnika, bili su zlobni prema svima nama koji nismo iz grada nazivali nas zaostalim seljacima, nisu hteli da se druze sa nama, podsmevali se naglasku... Trebalo mi je dosta vremena da se nekako prilagodim, bar sam ja mislila da sam se prilagodila na nacin da sam mogla da funkcionisem. 

"Grobe moj! Zašto te zaboravljam? Ti me čekaš, čekaš i ja ću se sigurno nastaniti u tebi. Zašto te zaboravljam i ponašam se kao da je grob sudbina samo drugih ljudi a ne i moja?"

sv. Ignjatije Brjančanjinov

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 5 минута, Natasa. рече

Ne gube ništa što nisu u gradu, ali da li gube što nisu u kontaktu sa vršnjacima. Doći će u veće mesto kas tad, bar zbog školovanja i traženja bračnog druga...a onda nek im je sa srećom.

Ništa im neće faliti. Napisah da svoje kontakte sa vršnjacima ne cijenim da mi je išta pomoglo u životu.  Zato sam i rekao ako budu išli u školu, biće sve u redu, jer će se kroz školu dodatno socijalizovati. Druga bi priča bila da ne pohađaju osnovnu, da ostanu nepismeni do punoljetstva i onda kad siđu u grad onda bi najebali. Ne govorim da treba živjeti kao Menoniti ili Amiši, jer ovo kako oni žive nije ništa blizu toga. Izolacija je psihičko stanje kad ne možeš da trpiš društvo, grad, urbanu sredinu, a oni to nisu, oni slobodno biraju ovako kako sad žive. 

Српски менталитет карактеришу изненадни подвизи кратког даха, понесеност која прво улије наду, али капитулира у завршници, све се то после правда вишом силом и некаквом планетарном неправдом што само на нас вреба.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Da mi je da odem godišnje par nedelja na neko selo

To je dobro i za decu i za nas

Sreća pa sam imao prilike da malo vidim selo 

Umem da dobro očistim svinjac a mogu i drva da cepam sasvim dobro

Da se pohvalim da sam zahvaljujući dobrom sluhu spasao jedno prase (Dobro verovatno je kasnije zavrsilo u rerni) jer sam čuo u sred noći kako skiči 

Zaglavilo glavu izmedju poda i rešetke jer je htelo da pojede nešto iza rešetke

Jedva smo mu glavu izvukli 

obrazov_zpsdsretmxk.jpg

"Верујем Господе, помози мом неверју"

"О жено, велика је вера твоја, нека ти буде како хоћеш"

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Придружите се разговору

Можете одговорити сада, а касније да се региструјете на Поуке.орг Ако имате налог, пријавите се сада да бисте објавили на свом налогу.

Guest
Имаш нешто да додаш? Одговори на ову тему

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Креирај ново...