Сведочење библијског Стварања у свету код теолога и научника

[о.Горан]

Овако сад после неопходне терапије реагују поједини као нпр. Ђура кад их питаш "Јеси ли ти верник еволуције?"

 

-"Нисам"

-"Ниси"

-"Јесам"

-"Јеси"

-"Не,. кажем нисам"

-"Чек, само тетки да однесем лек" .....

[Рапсоди]

пре 7 минута, Ведран* рече

Ма да поп зна само како ме је обрадовао кад ми је рекао да сам аспида! 

Као да ме благословио!

Како ти мислиш да се гледаш са о.Гораном горе, у есхатону, јесу станови многи, али сви ћемо бити свесни свеприсутности свих...ваљда, или не мислиш ићи горе.....

[о.Горан]

пре 5 минута, Ведран* рече

Папа Горане, шта ти мислиш, да ли је могућа еволуција раскола, или су расколи створени за шест или мање дана?

За свакога ко се разуме у црквену историју 20. века ово затезање МП и ЦП је потпуно очекивано. Ја сам то и пре очекивао да се деси. Помесне Цркве код Раше Поповића ми је био један од омиљених предмета.

[о.Горан]

пре 4 минута, Ведран* рече

Што ми ово не рече јуче да се не мучим са оноликим текстом и коментарима на одлуке Цариграда, који малопре поставих! 

Џаба, не читаш пажљиво оно што постављам па онда што бих се трудио толико да будем благовремен, у глави ти само оно "аспида", "аспида"...

[Ведран*]

Управо сада, Рапсоди рече

Како ти мислиш да се гледаш са о.Гораном горе, у есхатону, јесу станови многи, али сви ћемо бити свесни свеприсутности свих...ваљда, или не мислиш ићи горе.....

Ја би њега и ође загрлио, а камоли не и горе!

Он ће се збунити кад ми дадну крила и он види да не може да ме нагази као аспиду без ногу. 

П.С. Ух, морам се оградити. Не бих га грлио као удав!  Чисто да не буде забуне. 

[Ведран*]

пре 3 минута, о.Горан рече

За свакога ко се разуме у црквену историју 20. века ово затезање МП и ЦП је потпуно очекивано. Ја сам то и пре очекивао да се деси. Помесне Цркве код Раше Поповића ми је био један од омиљених предмета.

Еволуција значи!!

[Ведран*]

пре 2 минута, о.Горан рече

у глави ти само оно "аспида", "аспида"...

Није ми у глави но на форуму. 

[о.Горан]

пре 10 минута, Ведран* рече

Ајде! На личности? 

Свих ми акрапа, занимљиво. 

Да. Не каже се тек тако на крштењу "Велики си, Господе, и чудесна су дела Твоја, и нема те речи која је кадра да опева чудеса Твоја". Дело бр. 1 је Стварање.

И сад неко ту да млати о којекаквим муљавим и пропалим хипотезама које вређају наш Богом дани ум и интелект. Е па неће моћи. Ако негде влада инквизиција( а видели смо где) на једном месту где су већина православни тога нема да буде. У преводу, џаба некима што су овде годинама продавали маглу о овој ствари, све им се изјаловило.

[о.Горан]

Иначе, веома ми је драго што је Арменија, прастара хришћанска земља која је прва прихватила хришћанство за државну религију, она у којој процентуално најмањи број људи верује у еволуциону бајку када је Европа у питању. То имате на крају овог снимка везаног за професора који није смео да има мишљење ако је хтео да задржи свој посао.

Иако су монофизити тј. дохалкидонци, они су нама православнима веома блиски по етосу, а знамо да нас за Јермене везује и то што смо и ми и они били подвргнути језивом геноциду.

[о.Горан]

Иначе, ево шта је дотични отпуштени професор који није смео да мисли написао пре пар дана:

IZJAVA POVODOM JAVNE KLEVETE, OBMANE I TEŠKE JAVNE DISKRIMINACIJE

 

IVAN TURINSKI·СРЕДА, 10. ОКТОБАР 2018.

 

 

Poštovani,

ovim putem otvoreno se obraćam zainteresiranoj javnosti (koja u posljednje vrijeme po skrivećki i tajno prati moj Facebook profil, kako bi čitajući neke od mojih osobnih objava dobila dovoljno materijala za dodatne klevete, obmanu i diskriminaciju);

medijima i institucijama Republike Hrvatske kao i međunarodnim institucijama (kojima ću nakon ove izjave zajedno sa svojim pravnim timom i suradnicima za međunarodno pravo uputiti sve potrebite i Zakonski pravne korake predviđene za zaštitu sebe, svoje obitelji, imena i prezimena kao i osobnih podataka koje koristim te života, zdravlja i sl...);

svima onima koji su se (bez dokaza) osjetili kompetentnima blatiti, klevetati, diskriminirati i komentirati mene kao čovjeka, profesora i akademskog građanina uzornih i reprezetativnih kvaliteta, moj rad, moje riječi, osobna vjerovanja, način življenja i sl;

te prije svega autorima članaka koji su beskrupulozno, javno, na jedan nadasve perfidan i podmukao način, bez ikakvih dokaza i bez moje pisane i usmene suglasnosti objavili moje osobne informacije, te sastavili članke prepune laži i neprovjerenih informacija kojima su prekršili mnoge Zakone pravno uređene Republike Hrvatske koja je punopravna članica Europske unije, mnoge međunarodne Zakone kojih se Republika Hrvatska kao potpisnk istih mora pridržavati (i time nanijeli nepopravljivu štetu mojemu imenu i prezimenu, osobnim informacijama, imidžu, diplomi, privatnom životu, zdravlju, poslu, mojoj obitelji, prijateljima, suradnicima...) :

Nenad Jarić Dauenhauer (prvi objavljeni članak 4.10.2018.)

Luka Benčić (članak napisan i objavljen 9.10. 2018.)

Danas.hr, Net.hr (autora članka nema, a isti objavljen 9.10.2018.)

ovim, pisanim, otvorenim i javnim putem osjećam se dužnim odgovoriti na optužbe, klevete, obmanu, javnu diskriminaciju i povredu mojih temeljnih ljudskih prava, te se očitujem kako slijedi:

Dana 4.10.2018. godine prvi sam puta doznao za članak autora Nenada Jarić-Dauenhauer-a objavljenog na Index.hr portalu nakon što mi ga je, školski suradnik i kolega u izrazito velikom šoku i nevjerici pokazao. Do dana današnjeg imam teške zdravstvene tegobe koji su posljedica upravo ovoga članka i lavine koja je s njim i nakon njega nastala.

Svoj probni rad u Gimnaziji Andrije Mohorovičića u Rijeci (informacije o instituciji sada javno zna svaki građanin Republike Hrvatske nakon izlaska navedenog članka) započeo sam 7. rujna 2018. godine, te sam na uvodnom satu iskoristio priliku kako bih upoznao svoje učenike. Na uvodnom satu moji učenici i ja raspravljali smo o gradivu koje će tokom godine učiti kao i o pravilima koje će, sukladno Pravilniku Škole morati slijediti. Svojim sam učenicima rekao kako sam dostupan za bilo kakva pitanja koja imaju za mene u svezi gradiva i općenito, kao i za otvorene rasprave u svezi bilo kojeg navedenog gradiva kojega ćemo obrađivati, jer želim potaknuti mlade ljude (posebno u njihovim osjetljivim godinama) da budu dijelom nastave, te da se na ovaj način za istu zainteresiraju i da na istoj aktivno sudjeluju.

Pozvao sam ove mlade i izrazito bistre i inteligentne ljude da se ne srame postavljati pitanja, jer je naša zadaća kao profesora da na njih odgovaramo. Vidjevši moju otvorenost k njima, a u toku razgovora o različitim teorijama koje egzistiraju kako u našim školskim knjigama, tako i u društvu i svijetu (što izrazito može zbuniti jednog mladog čovjeka u razvitku kojemu su baš sve informacije, provjerene ili neprovjerene putem raznoraznih elektroničkih i drugih medija dostupne), te nakon pitanja jednog od mojih učenika o teoriji evolucije te i moje mišljenje o istoj kao čovjeka i profesora, rekao sam svojim učenicima da svatko (uključujući i mene kao i njih) ima pravo vjerovati u što želi, ali da se na ovom satu nećemo baviti područjem vjerovanja, nego područjem činjeničnog – onoga što je znanstveno dokazano i ono što nije dokazano, te da je moja zadaća mojim učenicima reći i prenijeti što se vjeruje, što se pretpostavlja i što se tumači, kao i što Zakonski stoji u kurikulumu.

Držim da biologija, kao i sve ostale grane znanosti, ne bi trebala imati područja vjerovanja koja se tumače na određen način. Ako su neophodna područja uvjerenja u znanosti, tada držim da se uvjerenja trebaju jasno naglasiti da to jesu uvjerenja i da nisu provjerena egzaktnim promatranjem, organiziranim pokusom i/ili kritičkim razmišljanjem.

Na kraju uvodnog sata je izričito naglašeno da ću predavati biologiju povezujući je sa srodnim predmetima u svrhu boljeg razumijevanja gradiva. Izričito sam naglasio da će na usmenim i pisanim ispitivanjima morati znati gradivo koje je u udžbeniku.

Nakon uvodnog sata u Školi sam predavao punih mjesec dana u toku kojih sa svojim učenicima, a i njihovim roditeljima nisam imao nikakvih problema. Dapače, odnos mojih učenika i mene bio je jedan odnos prepun međusobnog uvažavanja i postovanja s kojim sam izrazito zadovoljan, jer sam primjetio kako moji učenici, ponukani našim razgovorom na uvodnom satu aktivno sudjeluju na nastavi, postavljaju pitanja, te redovito ispunjavaju svoje školske obaveze što je mene, kao jednog mladog profesora svakodnevno punilo zadovoljstvom i ponosom.

Moram napomenuti kako ovo nije prva obrazovna institucija u kojoj sam radio. Iza sebe imam samo pozitivna i lijepa iskustva sa svojih prijašnjih radnih mjesta, te do dana današnjeg sam i u kontaktu sa svojim bivšim školskim kolegama, učenicima i njihovim roditeljima.

Odnos učenika Gimnazije Andrije Mohorovičića u Rijeci i mene je u mjesec dana došao do takvog stadija da su mi se učenici sami povjeravali o svojim predhodnim iskustvima s određenim, sada već starim profesorima, gdje sam od njih, a i od mnogih školskih suradnika, kolega i profesora čuo za iskustva s bivšim profesorima koji su, bez razloga i iz vlastitih frustracija, unutarnjih nezadovoljstava i usudio bih se reći potencijalnih mentalnih problema, učenike znali vrijeđati, ponižavati i dijeliti im negativne ocjene samo zato jer su imali loš dan.

Nakon ovakvih saznjanja ostao sam osupnut. Smatram da takvo ponašanje prema djeci, mladim ljudima i ljudima općenito nije u skladu jednog normalnog kulturnog i pedagoškog ponašanja, te osuđujem svaki oblik zlostavljanja učenika i djece, te se uvijek trudim sa svojim učenicima ophoditi s neizmjernim poštovanjem i strpljenjem kako bih pripomogao u njihovom zdravom mentalnom i fizičkom razvitku i napretku.

Od samog početka rada u Gimnaziji Andrije Mohorovičića u Rijeci nisam odmah naišao na toplu dobrodošlicu bas svih svojih radnih suradnika i kolega, ali svjestan sam da ne možete uvijek biti toplo dočekani od strane svake individue u jednoj ustanovi. Postoje indicije kako je na moje radno mjesto, preko veze trebala doći rođakinja jedne moje školske suradnice i kolegice kojoj sam ja svojim dolaskom pomrsio planove, na što se nisam mnogo obazirao jer sam čovjek koji se (kao što se može vidjeti po mojoj diplomi) vodi činjenicama, a ne povodi se pričama i tračevima. Takoder postoje indicije da se većina zapošljavanja u toj, kao i u mnogim drugim školama i institucijama diljem naše zemlje, uvjetuje boravkom i raznoraznim vezama u određenim političkim strukturama i strankama ove zemlje, što ja naprosto nisam htio vjerovati, jer svoj posao nisam dobio preko veze nego teškim i mukotrpnim radom te dugogodišnjim školovanjem za koje su se moji roditelji, kao i ja , teško odricali. Moja teško stečena diploma mojim roditeljima i meni oduvijek je bila i je na ponos.

Moram priznati da sam od nekih školskih suradnika, kolega i profesora naišao na bezrazlozno, neopravdano i nadasve bezobrazno ponašanje koje sam, na početku, tumačio na način da smo svi karakterno različiti, te sam se trudio, koliko sam mogao, o sebi i svojemu radu o kojemu nitko nikada nije imao nikakve prigovore, ostaviti samo pozitivne impresije. Sada kada razmišljam, pojedine stvari počinju poprimati sasvim drugačiju sliku.

Dakle u mjesec dana rada u Gimnaziji Andrije Mohorovičića u Rijeci nisam naišao na jednu jedinu kritiku, već štoviše samo pohvale kako od predmetnih profesora, suradnika i kolega, kako od pedagogice škole, tako i od samog ravnatelja škole Gospodina Henrya Ponte.

Naime, u nekoliko navrata moj rad i moja predavanja, kako je propisano Pravilnikom, nadgledali su ravnatelj gospodin Henry Ponte i pedagogica škole, te da se dogodilo da oni, učenici ili roditelji iz bilo kojeg razloga nisu bili zadovoljni mojim predavanjima, načinom komunikacije koju vršim sa svojim učenicima, te da ista nisu bila po Zakonu, Pravilniku i Kurikulumu (ili da išta u svezi mene, mojega rada i sl. nije bilo u skladu Zakona, Pravilnika ili Kurikuluma) isto bih vjerujem primio na znanje od navedenih instanca s naravno adekvatnim smjernicama kako poboljšati svoj rad.

S ravnateljem gospodinom Henryem Ponte od samoga početka imao sam i imam odnos pun poštovanja i međusobnog uvažavanja, te mi je i sam osobno u nekoliko navrata rekao kako je zadovoljan s mojim radom što mi je bilo izrazito drago, te je za mene kao jednog mladog profesora takva vrsta pohvale bila samo pozitivan poticaj kako bih sa svojim radom i pristupom učenju kao i učenicima nastavio hrabro naprijed sa samopouzdanjem.

S obzirom kako moje metode predavanja nisu zastarjele (iza sebe imam dugogodišnje iskustvo u radu s djecom, maloljetnicima i ljudima različitih životnih skupina, te samim time potičem učenike da se aktivno javljaju i sudjeluju na nastavi i sl.) od pojedinih profesora i suradnika kroz neobavezan razgovor u toku mojega rada u Gimnaziji, dobio sam indicije kako su oni osobno nezadovoljni činjenicom kako se na mojemu satu učenici uredno javljaju i aktivni su i uspješni u svojemu pristupu radu, a na njihovima ne sudjeluju dovoljno, te sam primjetio određenu dozu ljubomore u njihovim glasovima kada su mi to govorili, no istima sam objasnio da ukoliko kao kolege žele smjernice kako kod učenika potaknuti interes za predmetno gradivo da im dapače uvijek mogu pomoći.

Dakle do trenutka do kad je članak od strane gospodina Nenada Jarića Dauenhauera objavljen, ravnatelj gospodin H. Ponte, pedagogica škole, moji školski suradnici i kolege kao niti ja (a kao predmetni profesor imam mogućnost individualnih informacija i razgovora s roditeljima što znači da svaki roditelj u bilo kojem trenutku može doći te samnom razgovarati o bilo kojem potencijalnom problemu, napretku učenika i sl.) nismo zaprimili nikakav usmeni kao niti pisani prigovor na moj rad, moja predavanja, mene kao profesora ili čovjeka općenito.

Da je kojim slučajem postojao bilo kakav problem, bilo kakav prigovor na moj rad, mene kao profesora, čovjeka i slično roditelji i učenici imaju nebrojeno mnogo pravnih kao i drugih mogućnosti isti problem pokušati riješiti. Tako npr. kako sam već naveo svaki predmetni profesor ima mogućnost da roditelj u bilo kojemu trenutku dođe na individualne razgovore i tako u 4 oka popriča s predmetnim profesorom u svezi bilo kakve tematike koja uključuje njegovo dijete, moj princip rada, mene kao profesora i čovjeka. Također se u bilo kojem trenutku pismeno ili usmeno roditelj kao i dijete mogu obratiti školskom pedagogu, pa i ravnatelju kao najvišoj instanci škole i samim time za svaku od tih situacija postoji određeni protokol koji mi kao prosvjetni radnici jedne javno obrazovne ustanove moramo poštovati. U bilo kojemu od tih slučajeva ja kao predmetni profesor, pedagog i ravnatelj škole kao najviše instanca instuitucije upoznati smo s problematikom i cilj je istu na najadekvatniji način, stavljajući pri tom isključivo i samo dobrobit samoga učenika kao i roditelja, riješiti.

Jos jedan put ponavljam da na moj rad, mene kao čovjeka i profesora nije bilo niti jedne jedine zamjerke od strane nikog.

Sukladno navedenome, trenutak kada mi je moj školski kolega pokazao članak u kojemu su grubo prekršena moja osnovna ljudska prava kao čovjeka, profesora, u kojemu se bez ikakvih dokaza iznijela kleveta, obmana, moje osobne informacije za koje nikome nisam dao niti usmenu, a niti pismenu privolu, u kojemu se mene kao čovjeka i profesora na sve moguće načine diskriminiralo, optužilo, oklevetalo, gdje se objavila moja osobna slika itd. za mene je bio trenutak ogromnog šoka i nevjerice.

Kako je moguće da u jednoj pravno uređenoj državi jednog čovjeka i profesora bez ikakvih konkretnih dokaza javno optuže, klevete i diskriminiraju, da se javno iako je to protuzakonito objavi njegova osobna slika, ime i prezime, osobni podaci, da se namjerno krše zakoni i statuti kako Republike Hrvatske, tako i međunarodni zakoni i statuti i da nitko, ali nitko ne odgovara zbog toga??!

Zaštita osobnih podataka u Republici Hrvatskoj kao i zabrana bilo kojeg oblika diskriminacije osigurana je svakoj fizičkoj osobi bez obzira na državljanstvo i prebivalište, te neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Također su Ustavom Republike Hrvatske kao i drugim pravno obavezujućim aktima svakom građaninu ove zemlje zajamčena prava čovjeka kao i povjerljivost osobnih podataka koje su se ovdje bez moje privole objavili kao da su recept za nedjeljni ručak.

Bio sam u šoku zajedno sa svojim učenicima, njihovim roditeljima, većinom svojih kolega kao i zajedno s ravnateljem škole gospodinom H. Ponteom.

Zbog prevelikog očitog klevetanja i diskriminacije Index.hr-a, Nenada Jarića Dauenhauera, Luke Benčića, Net.hr-a i drugih elektroničkih medija i portala, te evidentnog telefonskog (i drugog ) medijskog presinga koji se izvršio na ravnatelja H. Pontea, dana 5.10.2018. nakon sjednice s mojim školskim suradnicima i kolegama koji su zajedno samnom u navedenim medijima, prikazani na jedan izrazito negativan i ružan način i nakon višesatnog donošenja sudbonosne i životno odlučujuće presude o nastavku mojeg rada od strane ravnatelja H. Pontea tokom koje sam ja, vec narušenog zdravlja po upustvima ravnatelja proveo u njegovom uredu dalje od svojega radnog mjesta kao da sam najgori mogući kriminalac, odlučeno je uz duboke isprike ravnatelja H.Pontea upućene meni, da ću potpisati sporazumni otkaz na koji sam, uslijed velikog šoka nesvjesno pristao i potpisao. Po riječima H. Pontea razlog tome je činjenica kako će Ministarstvo sada istu situaciju zbog velike medijske pompe očito i istraživati što ravnatelju H. Ponteu ne odgovara, te po njegovim riječima niti za njega, a niti za mene nije dobro da sam u toku istraživanja prisutan u ovoj instituciji.

Nisam shvacao u čemu je toliki problem da uslijed ovakvih evidentnih protuzakonitih propusta institucije rade svoj posao. Nisam shvaćao zašto se bježi od suočavanja institucija s ovako ozbiljnim problemom ako se ništa ne zataškava, ako se ništa ne skriva, ako nitko nema ništa za sakriti.

Pa ja sam samo radio svoj posao za koji nikada u toku obavljanja istog nisam dobio niti jednu jedini usmenu, kao niti pismenu opomenu, s kojim su svi bili prezadovoljni!

Žao mi je što sam uslijed stresa, uslijed raznoraznih manipulacija, te evidentnog iskorištavanja mojeg tadašnjeg zdravstvenog stanja, potpisao sporazumni otkaz, jer ja kao čovjek i kao profesor nisam zaslužio da mi se bezrazlozno učini ovakva teška nepravda, te da moji učenici ostanu bez profesora s kojim su neizmjerno zadovoljni.

Moji učenici i njihovi roditelji nakon tog saznjanja u velikom šoku i nevjerici pisali su peticije za moj ostanak, apelirali i molili ravnatelja H. Pontea da ne inzistira na sporazumnom otkazu međutim s danom 5.10.2018. teška srca prestao sam raditi u Gimnaziji Andrije Mohorovičića u Rijeci.

Sukladno neistinama, kleveti, obmani, diskriminaciji Nenada Jarića Dauenhauera, Luke Benčića, kao i ostalim gore navedenim medijima, netočne, nepotpune informacije o ovoj situaciji obišle su ne samo najskrivenije kutke Republike Hrvatske, nego su došle do susjednih zemalja, a mene se okarakteriziralo kao nekompetentnog profesora, neizmjerno zadrtog čovjeka, nacista, klerofašista, srbina, islamista, sa sredovjekovnim idejama, pseudoznanstvenika, luđaka, radikalista i slicno, te me se osudilo i diskriminiralo na temelju moje osobne vjere čime je nanesena nepopravljiva šteta meni kao profesoru, čovjeku, mojoj diplomi, mojemu obrazovanju, svakom mojem radnom mjestu u struci, mojoj obitelji, zdravlju, mojemu imenu i prezimenu itd.

Smatram da kompetencija za rad u jednoj javno obrazovnoj ustanovi je prije svega diploma i curriculum vitae, a da je nečije osobno i privatno vjerovanje upravo takvo - osobno i privatno, te da nitko nema pravo u to zadirati, a i Zakon je po tom pitanju vrlo jasan.

Autori članaka Nenad Jarić Dauenhauer, Luka Benčić, kao i ostali gore navedeni mediji, prije objave istog odlučili su prije svega izrazito neprofesionalno odraditi svoj posao pa umjesto da prije svega kontaktiraju osobno mene te me pitaju za izjavu i pojašnjenje situacije, prije nego mi se je svjesno i namjerno objavljenim neistinitim klevetama i informacijama uništilo zdravlje, ime i zivot, otišli na moj privatan Facebook profil i o meni iz konteksta izvlačili stvari kako bi me, što je više moguće mogli prikazati u lošem svjetlu. Tako su i pronađeni neki od mojih privatnih i osobnih stavova i objava vjerske prirode kojih se ne sramim.

U 21. stoljeću svakome čovjeku Zakonom, Ustavom i temeljnim ljudskim pravima zajamčena je sloboda vjeroispovjesti, te sukladno tome i ja, ne ovisno svojoj diplomi i zvanju imam pravo na tu slobodu.

Silovateljima, ubojicama, kradljivcima, kriminalcima u medijima i člancima objavljuju se početni inicijali, a meni su se bez moje privole objavile sve osobne informacije kao i slika. Što mi to govori? Da se ubojice, silovatelje, kradljivce i kriminalce po Zakonu i Ustavu štiti više od mene, poštenog, nikada kažnjavanog građanina Republike Hrvatske. Kako je to moguce?!!

Van svojega radnog mjesta za kojega sam po Zakonu i više nego kvalificiran imam pravo vjerovati u što god želim dok god na svojem radnom mjestu radim i prenosim znanje u skladu s kurikulumom, zakonom i pravilnikom škole što sam ja kao i svaki profesor u ovoj državi i činio.

Van svojega radnog mjesta imam pravo i isto mi je zajamčeno ustavom, zakonom i konvencijom o ljudskim pravima, vjerovati u što god smatram da je ispravno. Republika Hrvatska je prije svega katolička zemlja, ali i zemlja koja je u 21. stoljecu otvorena za sve nacije i religije te se diči s vjerskom kao i kulturnom tolerancijom i raznolikošću.

Sukladno navedenom u Republici Hrvatskoj strogo je zabranjena diskriminacija bilo kojeg tipa!

U člancima koje su potpisali Nenad Jarića Dauenhauer i Luka Benčić, mene se kao čovjeka i profesora uz izgovorene laži i neprovjerene klevete diskriminiralo na temelju moje zakonom, ustavom i konvencijom o ljudskim pravima zajamčene slobode vjeroispovjesti.

Sada kao čovjek postavljam pitanje: kako je moguće da institucije na ovakav vid teške diskriminacije zatvaraju oči?

Ovakav vid ponašanja direktan je napad na svakog vjernika i čovjeka (neovisno koje religije) ove zemlje prikazujući ga nekompetentnim za rad u bilo kakvoj obrazovnoj instituciji čime se šalje poruka da u 21. stoljeću nemamo pravo na našu zakonom zajamčenu slobodu vjeroispovjesti, te da naša kompetencija za rad nije naše obrazovanje, curriculum vitae, diploma, nego (kako postoje opravdane indicije) politička podobnost. Ovakav vid ponašanja direktan je napad na slobodu vjeroispovjesti, slobodu mišljenja i slobodu općenito svakog čovjeka ove zemlje pokazujući da su samo ateisti adekvatan kadar za ovakav opus posla.

U svojem dugogodišnjem radu s mladim ljudima i djecom svoj sam posao uvijek radio odgovorno i u skladu s kurikulumom, zakonima i pravilnicima, te nikada ali apsolutno nikada svoju vjersku slobodu nisam nametao niti neprofesionalno stavljao ispred svojega opusa posla. Svoje se vjere apsolutno ne sramim. Smatram da me je ona naučila kako biti boljim čovjekom, te mi ista pomaže ovu nadasve tešku, traumatičnu situaciju prebroditi na najbolji mogući nacin.

Autori napisanih članaka Nenad Jarić Dauenhauer i Luka Benčić svojesno su koncipirali iste da meni kao čovjeku i profesoru nanesu nepopravljivu stetu u svakom segmentu mojega života i funkcioniranja.

Ono što me sablaznjuje je činjenica kako je samo jedan jedini medij prenio moju izjavu na spomenutu situaciju, a ostali su kopirali clanak Nenada Jarića Dauenhauera, te time nastavili s klevetom, diskriminacijom, obmanom, kršenjem zakona i ustava Republike Hrvatske kao i međunarodnih zakona, bez da je mene itko, kako to mora po protokolu i ići, kontaktirao.

Također nigdje nije navedeno ime i prezime navodnog roditelja (ili čak nekoliko, ovisno raspoloženju autora prvotno napisanog članka) koji je o meni imao za izreći klevete koje iznosi autor članka, a o kojima ravnatelj institucije u kojoj sam uspješno i u miru profesionalno obavljao svoj posao gospodin H. Ponte, nema nikakvih saznanja.

Kako je dakle moguće da jedan zakonom kvalificirani profesor bude primoran potpisati sporazumi otkaz uslijed medijskog linča na ravnatelja, mene i moje kolege i suradnike bez i jednog dokaza o navodima, te da nitko po tom pitanju od institucija ne reagira??

Od kuda ikome pravo da uništava tuđi život i živote njegovih bližnjih, da kleveti, obmanjuje i diskriminira na temelju tračeva??? Kakvi ste vi to ljudi i novinari kada svoj posao radite polovično i time svijesno uništavate tuđe živote??

Kao akademski građanin uzornih i reprezentativnih kvaliteta, kao aktivan vjernik koji se svakodnevno daje na pomoć svim građanima svoje zemlje, nikada u životu nikog nisam diskriminirao po niti jednoj jedinoj osnovi.

Moja me vjera tome nije učila.

Moja vjera, moja osobna vjera s kojom se ponosim naučila me je ljubavi, poštovanju, vrijednostima života koje polako i sigurno iščezavaju u ovom svijetu i društvu općenito, te se svakodnevno trudim kroz svoje aktivno sudjelovanje i organizaciju u raznoraznim radionicama za mlade, djecu, kroz razgovore i savjetovanja usmjerena mladim obiteljima, samohranim majkama, mladim bračnim parovima i sl,

ljudima pokazati da jos uvijek ima onih koji vjeruju u ljubav, poštovanje, dobrotu, međusobnu podršku... i koji su nesebično ovdje kako bi njegovali prave vrijednosti na kojima počiva Republika Hrvatska, zemlja za koju su se borili naši očevi i naša braća.

Moja struka stvorila mi je zanimanje za život u svim oblicima, te kroz volontiranje i aktivnu njegu i brigu za najugroženije članove ovog našeg društva, kao i životinje, u hodu za život zauzimao sam se i za prava svakog pa i nerođenog djeteta.

Do dana današnjeg o svojem aktivizmu nikada nisam javno govorio, te oni koji me poznaju o njemu su znali samo iz prve ruke. Način života u vjeri koji imam i koji vodim pomogao mi je da svoj posao profesora radim odgovorno i s puno ljubavi i razumjevanja, te uzajamnog uvažavanja usmjerenog k svakom čovjeku poštujući svakog čovjeka ne ovisno rasi, boji kože, vjeroispovjesti i slično. Tako se mogu pohvaliti da opus ljudi s kojima imam svakodnevni kontakt dolazi iz svih sfera prekrasne Božje različitosti, te sam iznimno sretan imati prijatelje, suradnike istih pogleda i svjetonazora, te aktivno pomagati svim ljudima ove zemlje.

Smatram da jedan mladi obrazovan čovjek poput mene, čovjek koji poštuje i uvažava sve ljude ove zemlje može itekako mnogo doprinijeti jednoj Gimnaziji prepunoj slobodnoumnih mladih ljudi koji, ukoliko se to i dogodi, ukoliko na svojem putu odrastanja slučajno posrnu, znaju da uvijek imaju nekoga kome se mogu obratiti, s kim mogu popričati i koga mogu pitati za savjet, te tko će prema njima uvijek imati pozitivne namjere.

Od kada je jedan mladi, obrazovani vjernik, čovjek koji u skladu s Zakonom i propisima obavlja svoj posao, a van njega živi život u vjeri i ljubavi i aktivno pomaže svojoj zajednici, opasnost za Republiku Hrvatsku, mlade Hrvate i Hrvatice? Što loše mogu naučiti mlade ljude?

Van svojega radnog mjesta tko ima pravo meni ili bilo kojem građaninu ove zemlje zabraniti da živi u vjeri i ljubavi koja mu je zajamčena Zakonom i Ustavom i da van radnog mjesta aktivno pomaze svojoj zajednici? Od kuda vam pravo zabraniti mi moju slobodu??

Sukladno navedenom zajedno sa svojim pravnim timom podnijeti ću kaznene prijave protiv svih odgovornih institucija u Hrvatskoj kao i međunarodnim institucijama, te ću stati u zaštitu sebe, svojega imena, ugleda, časti, svoje diplome, ljudskih prava, prava na slobodu vjeroispovjesti, a i u zaštitu svakog vjernika neovisno njegovoj vjeroispovjesti, u zaštitu svakog građanina ove zemlje ne ovisno rasi, boji kože... jer je ovo direktan napad na ljudsku slobodu u našoj zemlji!

Molim Vas zapitajte se, da li su Vaši stavovi i Vaša vjerovanja u skladu s 21. stoljećem ili smo jos uvijek zapeli u nekom drugom, davno zaboravljenom, vijeku?

S poštovanjem,

 

Ivan Turinski

[Просечан србенда]

пре 1 сат, о.Горан рече

 

-"Чек, само тетки да однесем лек" ....

Или:"чек да утврдим да ли је распадање радио активних елемената константа, за то ми треба пар милјарди година а у међу времену идем код тетке..."

[Zoran Đurović]

1 hour ago, о.Горан рече

Иначе

Попе, колико је живео Адам?

[Avocado]

пре 4 часа, о.Горан рече

Такође, за разлику од тема у којима форумске дискусије немају скоро никаквог уплива на реалност јер два Патријарха сигурно неће своје одлуке управљати према писањима чланова ЖРУ( или неког другог форума), кад је ова тема овде у питању могуће су промене код људи који прате оно што се износи.

 

 

[Avocado]

пре 4 часа, о.Горан рече

То поређење је неумесно, да не кажем неку другу реч. Не можемо упоређивати богонадахнуту тематику као што је веронаука и тематику која је везана за једну крајње сумњиву хипотезу која пали само код наивчина и оних које мрзи да размишљају.

Poređenje je sasvim na mestu za bilo koji predmet koji se predaje u školi... uključujući i veronauku...

 

пре 4 часа, о.Горан рече

Човек је лепо рекао да ће предавати бајку без обзира на његов став, али очигледно да то не смеш да доводиш у питање у тим круговима.

U kojim krugovima? U krugovima svojih učenika? Naravno da u krugovima onih koje učiš ne smeš da negiraš ono što ih učiš... šta je tu uopšte sporno?

 

[Branka62]

пре 11 минута, Avocado рече

Poređenje je sasvim na mestu za bilo koji predmet koji se predaje u školi... uključujući i veronauku...

 

U kojim krugovima? U krugovima svojih učenika? Naravno da u krugovima onih koje učiš ne smeš da negiraš ono što ih učiš... šta je tu uopšte sporno?

 

E stvarno si brži, lepši i ( već šta beše ono treć ).