Jump to content

Свети Владика Николај Охридски и Жички

Оцени ову тему


Препоручена порука

Један мој брат у Христа предочио ми је овај аргумент као доказ да свети владика Николај није светац. .mislise.  Видео га је у филму.

Али у исти филм се прича да свети владика је имао само једну мантију и једно одело... Ваљда му је мантија била на прање. Е то је моје мислење. Мада и капут му је дужи, тако да доѓе као кратку мантију. ;)

Ти ме волиш, ал ја не осећам.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Шта мислите о томе ?

 

Ti si ga srocio kao da je bio go... gringrin

"Ви морате упознати земаљско да би сте га волели, а Божанско се мора волети да би се упознало." Паскал "Свако искључиво логичко размишљање је застрашујуће: без живота је и без плода. Рационална и логична особа се тешко каје." Шмеман "Always remember - your focus determines your reality." Qui-Gon Jinn

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Један мој брат у Христа предочио ми је овај аргумент као доказ да свети владика Николај није светац.

ти му покажи ову

jfb1i9.jpg

одело не чини човека.погледајте мало боље те очи. :D

Иначе, постоји посебан круг пакла за људе који мешају "ЈЕР" и "ЈЕЛ'"

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Mislim,da ovaj nama levi,ima fenomenalnu frizuru :D

 

Човекј једноставно ...изгледа као да је данашњи лик... краљ... (замало.. :))

الحرية أو الموت

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Страшно ! Јерес најцрња !  Срам да га буде,  шета се у оделу у по бела дана и саблазни народ ! Ја мислим да ову слику треба уклонити пошто можда и деца посећују овај форум.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

ти му покажи ову

jfb1i9.jpg

одело не чини човека.погледајте мало боље те очи. :D

Ни тројна тужба код отца духовника није помогла.  :D Чак му је отац духовник (призренски ѓак) ставио на кантар сва добра дела и книге које је написао свети владика и певао га, певао, певао pravopop , али ништа.  :D Ваљда ту само бастун може да поможе.  301

(Нажалост ми у Македонији смо навикли на оптужбе светог Владике, али обично су га тужили да је био антимакедонац, фашист итд, али овај брат не му замера због то, веќ што није носио мантију...   molimoli Чак сам и ја, под утицај школске историје и новине, питао отца дали је свети владика светац (и добио сам више сирења него ли леба greengrin ) и од тада за мене свети владика Николај је нови свети Климент.)

Ти ме волиш, ал ја не осећам.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ни тројна тужба код отца духовника није помогла.  :D Чак му је отац духовник (призренски ѓак) ставио на кантар сва добра дела и книге које је написао свети владика и певао га, певао, певао pravopop , али ништа.  :D Ваљда ту само бастун може да поможе.  301

(Нажалост ми у Македонији смо навикли на оптужбе светог Владике, али обично су га тужили да је био антимакедонац, фашист итд, али овај брат не му замера због то, веќ што није носио мантију...   molimoli Чак сам и ја, под утицај школске историје и новине, питао отца дали је свети владика светац (и добио сам више сирења него ли леба greengrin ) и од тада за мене свети владика Николај је нови свети Климент.)

 

Ако није тајна... ког си питао..  :) 

الحرية أو الموت

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Има владика једну фотографију и у одећи протестантског проповедника. Као што неко рече - одело не чини човека. Истински светитељ и исповедник православља.

Призван или не, Бог је увек ту

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ако није тајна... ког си питао..   :)

Мога отца духовника исти код кога смо тужили брата. И он ми је лепо објаснио да је свети владика Николај светац. :)

Ти ме волиш, ал ја не осећам.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Пита неко једном приликом +Игнатија на предавању из догматике да каже нешто о служби архијерејског намесника. Владика лепо почне да говори како је то административна функција, како није литургијска служба у питању... па застаде.. и каже:
"А има једна анегдота са епископом Хризостомом браничевским... Каже - ишао он улицом и налети на неког свештеника, који је кућу градио и радио заједно с мајсторима. И наравно без мантије... Каже он владики: Преосвећени, опростите што сам без мантије...  А +Хризостом му одговори: Ништа, оче, ништа; само пази да те не види намесник!"

Дакле, то што је неко без мантије може да смета само онима који би волели да доминирају некако.

Один монах вошёл в склеп к покойникам и крикнул: "Христос воскресе!" А они ему все хором: "Воистину воскресе!"
--- / -.. --- -- .. -. . --..-- / -- .. ... . .-. . .-. .
http://www.srdjanantic.blogspot.com/

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 2 weeks later...

Ekskluzivno: Porodica Popović-Pavićević čuva tri neobjavljena
pisma vladike Nikolaja Velimirovića. Prijateljstvo nastavljeno u
Americi. Prota Dušan sahranio 1956. vladiku u Libertivilu

 

rep-Nikolaj-Velimirovic_620x0.jpg





 

VERA nam treba da bismo se mogli nadati, nada da bismo mogli živeti, a ljubav da bismo kao kulturan narod mogli opstojati...



 

Ova misao, tek jedna u mnoštvu mudrosti vladike
Nikolaja Velimirovića (Lelić, 1880 - Libertivil, 1956) provejava i kroz
tri do sada neobjavljena pisma, koja je vladika 18. jula, 17. septembra
1954. i 16. januara 1955. godine razmenio sa protom Dušanom Popovićem
(Gacko 1921. - Čikago, 1972), sveštenikom SPC u Čikagu.

Pisma,
koja je porodica Popović čuvala duže od šest decenija data su na uvid
"Novostima" zahvaljujući predusretljivosti protine kćerke Jovanke
Popović Pavićević iz Čikaga i njihovog kuma Radislava Nikolića iz Novog
Sada.

- Vladiku Nikolaja i mog oca
povezivalo je veliko prijateljstvo - kaže nam Jovanka Popović Pavićević,
čiji je suprug Denis (Dragoljub) Pavićević danas takođe sveštenik SPC u
Čikagu. - Pisma smo svih ovih decenija čuvali u porodici, kao dragu
uspomenu na mudrog vladiku.

PAKETI IZ AMERIKE IZ
"američkih godina" vladike Nikolaja potiču njegova dela: "Kasijana",
"Zemlja nedođija", "Žetve gospodnje", "Divan" i njegovo poslednje,
nedovršeno delo "Jedini čovekoljubac". Porodica Popović svedoči da je
vladika neprestano brinuo o svom narodu u Srbiji. Pomagao je našim
manastirima koji su posle Drugog svetskog rata, nebrigom komunističke
vlasti, naglo osiromašeni. Slao je i siromašnim sunarodnicima pakete i
priloge.

 

U tim
pismima vladika, koji je za života preživeo silnu golgotu i osporavanja,
a danas je uvršten među 100 najznamenitijih i najumnijih Srba svih
vremena, raspituje se kod prote Dušana o nekom našem čoveku koji se u
srpskoj emigraciji u Americi predstavlja kao sveštenik. U drugom pismu
osvrće se na značaj kraljevskog generala Draže Mihailovića.

Pismo
od 18. jula 1954. godine, zapravo je pisani govor već bolešću skrhanog
vladike, koji je prota Dušan pročitao u crkvi u Čikagu na pomenu
generalu Draži.

On svoje pismo-govor počinje ovako:

"Poštovana gospodo srpska, braćo i sestre,

u
svim vremenima i narodima slavljeni su kao veliki ljudi oni koji su
položili život svoj za prijatelje svoje i bližnje svoje... U našem
narodu takva se ljubav može odnositi na one velike ljude koji su
položili život svoj za ceo narod..."

U nastavku vladika Nikolaj piše, za to vreme u Srbiji, neverovatne i proročke reči:

"Draža
je bio legendarna ličnost i za vreme svoga života, a njegova mučenička
smrt stvorila je oko njegovog života oreol svetog ratnika. Vremenom će
taj oreol biti sve svetliji, a ime Dražino sve slavnije."

U
drugom pismu (18. septembar 1954), vladika piše proti Dušanu o izvesnom
"bratu Milenku" koji mu se obratio sa željom da bude sveštenik. Vladika
moli protu da "bratu Milenku poruči da napiše svoju biografiju i što
više podataka o porodičnom poreklu".

Kandidat
za sveštenika to, izgleda, nije uradio na pravi način, jer u narednom
pismu, pisanom ćirilicom, zelenim mastilom (16. januara 1955. godine)
samo 14 meseci pre nego što se upokojio, zabrinuti vladika Nikolaj kaže:

"Dragi
moj Dušane, ovaj čovek se gubi u nekim pustim frazama, a ništa o sebi
ne kaže, ni gde je svršio bogosloviju, ni ko ga poznaje od sveštenika u
ovoj zemlji. Nezgodno mi je ništa mu ne odgovoriti, a ne mogu dok ne
čujem da li ga ti poznaješ i šta o njemu znaš".

rep-nikolaj-mala.jpg
Poznanstvo
porodice Popović sa svetim vladikom uspostavljeno je na srpskom dvoru,
još pre Prvog svetskog rata. Vladiku je prvi upoznao oficir žandarmerije
Marko Popović, otac prote Dušana.

Marko,
rođen u Gacku, uneo je 1918. oslobodilački barjak u Beograd. Sa svoja
četiri brata i ocem bio je na Solunskom frontu, i za tu hrabrost
odlikovali su ga i otadžbina i saveznici.

Posle
1918. godine, od države je dobio dobrovoljačku parcelu u Kisaču, kod
Novog Sada i tu se porodicom nastanio, a zatim preselio u Bački Petrovac
gde je svih šestoro njegove dece završilo gimnaziju. Među njima i Dušan
koji je potom otišao u Sarajevo na Bogosloviju, da bi 1946. otišao je u
Ameriku.

Vladiku Nikolaja je kapitulacija
Jugoslavije zatekla u manastiru Žiča. Uhapšen je 1941. i zatvoren u
manastir Ljubostinju, a kasnije i u Vojilovicu. Potom su ga Nemci
zajedno sa patrijarhom Gavrilom sproveli u logor Dahau gde su ostali tri
meseca.

Decembra 1944. godine, Nemci ih
oslobađaju, pa vladika i patrijarh zajedno sa Milanom Nedićem putuju u
Sloveniju. Patrijarh Gavrilo se vratio u zemlju, a vladika je otišao u
Ameriku.

Nisu to bile za njega nepoznate
staze. Pre Prvog svetskog rata srpska vlada slala ga je u Ameriku i
Englesku, u misiju u vezi "sa srpskom i jugoslovenskom stvari."

Vladika Nikolaj u Americi je nastavio svoju bogoslovsku i spisateljsku misiju putujući i srećući naše ljude u Kanadi i Americi.

U
Americi je i povremeno predavao - u srpskoj bogosloviji u manastiru
Svetog Save u Libertivilu, u njujorškoj Akademiji Svetog Vladimira i u
ruskim bogoslovijama Svete Trojice u Džordanvilu i Svetog Tihobna u Saut
Kananu (Pensilvanija).

- Često je boravio u
našem domu - priseća se Jovanka Popović Pavićević. - Bila sam tada
sasvim mala, ali se sećam da mi je već tada izgledao kao svetac. Bio je
neverovatno smiren, blag i uvek zabrinut za svoj srpski narod. Govorio
je zamišljeno i usporeno.

Jovanka je bila
desetogodišnja devojčica kada je njen otac prota Dušan u prisustvu
brojnih američkih Srba, 27. marta 1956. godine, u manastiru Svetog Save u
Libertivilu služio opelo upokojenom vladici Nikolaju Velimiroviću.

- Do poslednjeg svog dana, moj otac je u našoj porodici negovao uspomenu na vladiku - kaže Jovanka Popović Pavićević.

Prota
Popović nije doživeo ispunjenje poslednje vladičine želje. Upokojio se
1972. godine, a mošti svetog vladike 12. maja 1991. godine prenete su iz
Libertivila i sahranjene u njegovoj zadužbini, u maloj crkvi u Leliću.

 

Novosti
           

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 3 weeks later...

vladikanikolaj.jpg?lang=lat

 

"Какве су дакле практичне консеквенце тог основног начела православља, те инклузивности? Практична консеквенца је чежња хришћанског Истока за јединством хришћанства и молитва за то јединство. Због чега Источна црква толико жуди за јединством свих хришћанских група, кад већ у себи садржи све посебности других. Због тога што сте нам ви (овде се Свети Николај обраћа скупини англиканаца, а претпостављамо и групи америчких епископалаца, са којима се често сретао) потребни. Ми вас волимо јер сте нам потребни. То није материјална и пролазна потреба већ духовна и заувек ... Ми очекујемо пунији живот у уједињењу са вама. Ми смо оголеле кости без вас ..."

Link to comment
Подели на овим сајтовима

×
×
  • Креирај ново...