Jump to content

Šta je zapravo - ISPOVEST (naša iskustva)


Колико се често исповедате код свештеника?  

93 члановâ је гласало

  1. 1. Колико се често исповедате код свештеника?

    • Једном седмично или чешће.
      2
    • Једном у две седмице.
      5
    • Једном месечно.
      6
    • Једном у два месеца.
      9
    • По једном/двапут у току сваког од 4 год. поста.
      20
    • Два пута годишње.
      10
    • Једном годишње.
      4
    • Једном у току неколико година.
      6
    • Како кад... врло променљиво.
      18
    • Не исповедам се.
      14
    • Не исповедам се. Шта је то исповест?
      1


Препоручена порука

Vedri, mislim da si ipak malo pretjerao sa ovim egzistencijalnim krikom. Lično sam ovdje vidio i pomalo dokonosti, ali dokonosti u kojoj se postavlja ju pitanja o onome što se dotičnom zbilja čini nejasnim ili bolje reći neskladnim.

nebih sada detaljno da odgovaram na petrova pitanja ali ću reći samo jedno, u životu jednog hrišćanina uvijek na istovremen način postoje dva posredovanja, a to su:

1 odnos sa Hristom posreduju drugi

2 odnos sa drugim posreduje Hristos

Čini mi se da je u Petrovom slučaju izostalo ovo drugo posredovanje

  • Волим 1

Без изворне очигледности Ничег нема самобитности ни слободе.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Одговори 1.1k
  • Креирано
  • Последњи одговор

Популарни чланови у овој теми

Vedri, mislim da si ipak malo pretjerao sa ovim egzistencijalnim krikom. Lično sam ovdje vidio i pomalo dokonosti, ali dokonosti u kojoj se postavlja ju pitanja o onome što se dotičnom zbilja čini nejasnim ili bolje reći neskladnim.

nebih sada detaljno da odgovaram na petrova pitanja ali ću reći samo jedno, u životu jednog hrišćanina uvijek na istovremen način postoje dva posredovanja, a to su:

1 odnos sa Hristom posreduju drugi

2 odnos sa drugim posreduje Hristos

Čini mi se da je u Petrovom slučaju izostalo ovo drugo posredovanje

Васке у тоналитету написаног у Петрине исповести прочитао сам бол.

ти си видео и доконост, у реду, али то је твоја перцепција.....

овај момак је своје унутарње стање поделио са нама, поставио нам питања и све је то легитимно, а ко жели и може, нек одговори.

он је наш брат, не виртуелан него реалан, који страда, и његове речи за мене су крик,

ја сам то тако видео и осетио.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Sad je to stvar razlike između toga kakvo nešto treba da bude, tj. kakvo je idealno i kakvo je u stvarnom svetu. U tom referentnom sistemu je i nacionalizam divna i pozitivna stvar (nema veze sa politikom, niti bih hteo da prebacim na to polje, ali primer: ja sam nacionalista, to znači da ja volim svoju zemlju i svoj narod, a oni što su vređali i fizički napali Hrvate, oni nisu pravi nacionalisti, to su... itd.)

Tzv. jeste---treba-da-bude problem.

http://en.wikipedia....s–ought_problem

http://en.wikipedia.org/wiki/No_true_Scotsman

oh sh*t man... i was taking life seriously, now i will divide  things by zero. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Васке у тоналитету написаног у Петрине исповести прочитао сам бол.

ти си видео и доконост, у реду, али то је твоја перцепција.....

овај момак је своје унутарње стање поделио са нама, поставио нам питања и све је то легитимно, а ко жели и може, нек одговори.

он је наш брат, не виртуелан него реалан, који страда, и његове речи за мене су крик,

ја сам то тако видео и осетио.

Ok, ne bih da ti sporim doživljaje ali Petru se čini da mu je tamo neki Hristos možda čak i dostupniji tamo negdje, to nikako ne vidim kao egzistencijalni krik koji za mene tek ima svoje pravo imenovanje kada Hristos (smisao) iščezne iz svake naše predstave, a život se pred nama pokaže kao prazno ništa.

Većina pitanja postavljenih u ispovjesti imaju smisla ali da leko od toga da se dotiču suštine života jednog hrišćanina, a to je život u Hristu. Te utoliko, ponavljam, ne vidim kako ovo može biti egzistencijalni krik.

Neću više o tome, ionako nema veze sa temom.

Oprosti!

Без изворне очигледности Ничег нема самобитности ни слободе.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Што из незнања што из неискуства видимо ствари на такав начин. Свети Николај Жички је космички интелект, пророк, а понајвише човекољубац и као такав нема никакве везе са оним што му се спочитава.

Николај је волео све народе и њихове културе. Из његових текстова пронашао сам мисао о постојању других настањивих планета - и стварно се више не обазирем на примитивизам нашег друштва.

Да нешто није у реду са литургијским заједницама, стварно није у реду. Прве заједнице су били хришћани који су живели као нова фамилија делећи свако добро међу собом, помажући се међусобно - ниси могао да дођеш на Свету Службу ако ниси познат осталим члановима.

Данас је таква заједница сведена на малтене пијачну атмосферу у смислу индивидуализма. Главни грех причешћивања на осуду је непромишљање о Телу заједнице, тј. када нас не интересују егзистенцијална питања и животни проблеми сапричасника.

Проблем са унинијем долази и од нерада и незаинтересованости за науку, уметност и друга стваралаштва. Теологија није једино поље где хришћанин треба да делује.

Код верника ствари долазе на своје место када у потпуности све препусти промислу Божијем. Као пример је проблем раскола међу Црквама, самог Папе, итсл., где се без наде у промисао Божију не види никакво решење.

Наука верујућих каже:

Апсолутан је само Бог

Link to comment
Подели на овим сајтовима

@petar m

Браво за храброст, искреност и озбиљност!

Ово су питања која обично не занимају људе на овако личан и егзистенцијалан начин. А требало би...

Могу само да ти кажем да си на јако добром путу, али и на раскрсници. Без оваквог начина размишљања као што га имаш ја лично одбијам да живим и да будем.

Али треба бити много обазрив, стрпљив са собом и разумети значај педагошког "смиравај се" Светих Отаца, који су и сами били таквог ума...

Много је оних који су, имајући такав ум, уместо раскрснице изабрали "кружни ток".

"Ако ме разумеш", што би рекла Покојна Милева 301

Бити хришћанин значи бити аутентичан човек, а Христов...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Hajde malo da se pozabavimo vidovdanskim mucenicima. Na osnovu cega je doneta odluka o njihovoj kanonizaciji? Naravno, odmah ce svi reci kako su oni stradali za pravoslavlje, boreci se protiv islama itd. Medjutim, svi mi jako dobro znamo da su tu, kao i u svakom ratu, u pitanju bili mnogo zemaljskiji ciljevi od borbe za jevandjelje. Na kraju krajeva, cak i da prihvatimo da su neki od njih zaista i stradali za veru, koja je sansa da su svi ti silni vojnici koji su stradali imali na umu da stradaju za hriscanstvo, tj. nisu se rukovodili necim drugim? Sansa je, svi to znamo, toliko mala da je svako dalje komentarisanje krajnje suvisno. Opet, u sve to se umesala politika, nacionalizam i ko zna sta sve ne, ali je najmanje udela u njihovom proglasenju svetima imala njihova stvarna svetost.

ovde si napravio gresku u shvatanju koju pravi veoma veliki broj ljudi: ko se slavi i ko je tu ustvari svet a kome se ustvari daje pomen. pitanje je inace toliko delikatno da ni mnogi "crkveni ljudi " to neshvataju bas najbolje. predlazem ti da detaljno (ali stvarno detaljno i polako) iscitas kompletno objasnjenje Patrijarha Pavla u knjizi "Da nam budu jasnija neka pitanja nase vere", deo ZASTO SE VRSI PARASTOS IZGINULIM U BORBAMA ZA SLOBODU - OD KOSOVA DO DANAS - KAD SU ONI SVETI? 119-139str.

ovde prenosim slike sa jedne polemike koju sam vodio dosta davno ( https://www.pouke.org/verujem/index.php/topic,13871.60.html ) a ovde su samo istaknuti glavni elementi objasnjenja:

01sveti.th.jpg

02sveti.th.jpg

Everyone’s got a plan until they get hit.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

sad fus nota 73:

05sveti.th.jpg

fus nota 75:

06sveti.th.jpg

poenta je negde u ovom postu:

Цитат: Марусєвіч Јануар 01, 2010, 04:05:04 поподне

Цитат

Због тога је Св. архијерејски сабор Српске православне цркве 1961. г. усгановио празник Светим српским мученицима "пострадалим за веру Христову од времена Св. великомученика кнеза Лазара до данас, који ће се прослављати 15/28. јуна заједно са Видовданом. У ред српских светих мученика пострадалих за веру Христову - вели се даље у тој одлуци - а којима се посвећује овај празник, убрајају се: Сви српски свети мученици чији се потпуни број не зна, а чија имена само Господ зна, који својим мучеништвом прославише Господа" (Гласник 1969. г., бр. 7, стр. 158). Године 1962. Архијерејски сабор је усвојио текст службе са синаксаром Светих српских мученика, која је штампана у Гласнику за 1969. г., стр. 159-169.

Како назвати онај "подскуп" речених Светих (споменутих Патријархом, а које Црква прославља на Видовдан) који јесу били саборци Св. Кнеза Лазара?

ovako: Свети српски мученици

to nije isto sa: kosovski mucenici

a ja vas po n-ti put podsecam da je moj prvi post upravo reakcija na to sto vi ne razlikujete (izgleda jos uvek)

Цитат: Марусєвіч Децембар 27, 2009, 12:36:44 пре подне

Предлажем да, у то име, покренете званичан захтев респективним Помесним Црквама (рекла сам "помесним", не "националним" gringrin)
за деканонизацију
Св. Мученика Кнеза Лазара
и Косовских Мученика
, Св. Благоверног Књаза Александра Невског, Св. Благоверног Књаза Димитрија Донског... Итд.

И њих би, вероватно, ваљало подвести под "национални слој" Предања?

i dalje stojim iza onoga sto sam rekao "kosovski ucenici" nisu zvanicno kanonizovani odnosno kao termin UOPSTE NE POSTOJE.

Everyone’s got a plan until they get hit.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Сматрам да су Романови унети у диптихе светих не само због страдања,већ и зато што су живели светим животом. Нпр. цар Николај је свако јутро ишао у Цркву.

Samo jer je išao svako jutro u crkvu?

Carska Rusija je bila gadno, loše i nepravedno mesto koliko i Sovjetski Savez.

I jedno i drugo su bile tamnice.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

sto se tice samog tvog posta u celini, ocigledno da si se svojski potrudio da "razumes" pravoslavlje i raznorazne "okolnosti" i "ne logicnosti" medjutim zaboravio si samo jednu stvar, da si toliko snage i energije potrosio u svoj licni duhovni opit (citaj pokajanje do kosti) Bog bi ti otkrio koliko ustvari to isto takvo-kakvo je sada pravoslavlje, ustvari i dalje VEOMA BOGATO i dalje nosi i prenosi Istinu. dakle DA IMA niz upitnih stvari sa kojima bi se i slazio iz tvog posta medjutim sve te pogreske ili dileme koje se javljaju (sasvim osnovano) padaju u vodu jer bi ti postalo sasvim ocigledno i jasno kako je doslo do tih stvari (naravno ljudskom slaboscu) dolazilo i dolazi, sto apsolutno nema nikakve veze sa istinitoscu i naukom koju pravoslavlje evo do danas prenosi.

zbog svega recenog jos su mi manje jasni ljudi koji ti ovde daju podrsku umesto da ti ukazu na glavni razlog tvog problema: da se istine vere mogu u potpunosti razumeti samo Duhom a nikako pukom racionalizacijom.

Everyone’s got a plan until they get hit.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Tome se moze prigovoriti kako je to posledica nase nezrelosti ( u duhovnom smislu), ali me taj odgovor nimalo ne zadovoljava. A cak i u slucaju nekih svetitelja, poput starca Porfirija, koji je zaista jedan izuzetan primer coveka koji je uspeo ono o cemu vecina moze samo da sanja – nemam utisak da je to nesto sto je privatno svojstvo samo hriscanstva i njegovih pripadnika. Ne shvatam i ne vidim sta je to sto ce druge ljude spreciti da dostignu isto takvo duhovno stanje, bez da imaju ikakve veze sa hriscanstvom a kamoli pravoslavljem.

Ovo podebljano je meni posebo zapalo u oko, jer sam i sam upao u takvu zamku.

Treba shvatiti da u duhovnom životu ne postoji nikakva karijera. Kada bi od ovog trenutka pa do smrti ceo život proveo u pustinji i molitvi, i dalje bi ostao beskonačno daleko od lika Hristovog. Ako za molitvu čovek očekuje nagradu, onda je to obična trgovina. Ako čovek dobije npr. simrenje, on nije postigao cilj, to je samo pomoć na daljem putu. O tome ima jedna lepa

Meni se čini da je to što druge ljude sprečava da postignu takvo duhovno stanje nelogičnost verovanja i Hrišćanstva. Mi se uglavnom oslanjamo na logiku, a put do takvog "duhovnog stanja" nije nimalo logičan.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Васке у тоналитету написаног у Петрине исповести прочитао сам бол.

Да, и још:

упознао сам скоро Петра лично и он је једна (што би реко један деда из мојих крајева) "блага душичка" :)

Тако га треба и схватити, тј. овај прави исповедни део његовог поста (где говори о себи).

За остало (брак, апокатастаза, мученици, секс) сам већ рекао да су његови субјективни доживљаји.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

×
×
  • Креирај ново...