Hadzi Vladimir Petrovic

Sve što nije nesvoreni Bog i njegova milost- energije to je stvoreno i postoji na osnovu te milosti, ali postoje fenomeni koji nisu ni nestvoreneni ni stvoreni, kao npr zlo, koje nastaje na osnovu slobode, ili npr država, ontologija, ideologija, korporacije, a ja mislim i vrjeme i prostor. E sad u našoj svakodnevnici je to sve smješeno i to na razne načine nekad i na takav da se sve stvoreno pojavljuje u okviru države, ili nekog vladajućeg svjetonazora, pa čak i Bog, ljubav, dobro, odnosno nestvoreno se pojavljuje svedeno na ideju, psihološko osjećanje, hormonski disbalans, odnosno blagodat se potiskuje, a u paklenoj "državi" stanju sasvim. Gradjani Carstva, odnosno članovi Crkve se časte u blagodati i po njoj se prepoznaju Hristovi učenici jer imaju ljubav- blagodat medju sobom. Mi jedni druge, pa i sami sebe poznajemo samo blagodaću. U egipatskom ropstvu poznaju se isključivo po subordinaciji ko je čiji, (ko kome iz dupeta viri) ko je u koga vozglavljen, do vrha piramide na kojoj nije Hristos, nego faraon. To se u istoriji civilizacije naziva zajednicom krize, kriznom zajednicom, koja je u praistoriji zajednica gonjenja životinje, žrzvenog jarca. Zajednica Jagnjeta, zajednica ljubavi, blagodatna zajednica sa Bogom je sasvim drugačija vrsta zajednice, koja takodje ima subordinaciju, zna se ko je mama, ko je tata, ko su djeca, ko je Bog, a ko mrav... Medju njima je vječni rat, a opstaje samo zajednica ljubavi, jer zajedica vječitog gonjenja je pakao, medju njima je jaz nerazumjevjanja, koji opet može samo blagodat da premosti, ali ne tako da se te dvije zajednice ujedine u neku kombinaciju, premda istorija je puna pokušaja, na neki način to je uvjek siže za dramu života, za liturdjiju. Nama je pokojni Pedja Ristić pričao kako je to bilo u njegovo vrijeme, kad su ih gonili komunisti, a oni se spontano okupljali po Bg bez da su i znali gdje će se naći danas, ali su se redovno nalazili. Komunisti su ih hapsili i onda je uvjek bilo prvo pitanje: ko te zavrbavao i koga si ti zavrbovao, odnosno u kome si vozglavljen i koje u tebe vozglavljen? Naravno ovi (Medijala) su ih bljedo gledali: niko nas nije zavrbovao i mi nismo nikog zavrbovsli. Onda su dobijali šamare jer su komunjare "znale" le da lažu, jer kakvo je to društvo u kome nema vozglavljenja, to je nemoguće, nažalost danas tako isto misle profesori teologije i neke vladike, kao komunjarski panduri. Za to danas pomućeno stado svetog Save ne zna granice izmedju: Države, mafije, nacije i Crkve. Pa se nekima to svetosavsko razgraničenje čini nebitnim, a suštisko je. @kopitar bez energija, milosti nemogućeje da na bilo koji način rješiš pitanje apsolutne razlike stvorenog i nestvorenog a da ujedno Bog bude imanentan, a da ne zavrsis u nekom panteizmu (Šeling, o bitku slobode). Medjutim energije nisu dosjetka da bi se rješio filozofski problem, nego tvoj život vječni već sada.

Pogledaj kod Sofronija, o Siluanu ima na yu tubu. Nepostoji ništa što nije održavano blagodaću i demoni su održavani blagodaću, riječ je o kvantitetu. Ali postoje fenomeni kao što su zlo i nečinjenje volje božije koji onda imaju neki vid stvarnosti, u šta tačunam i vrijeme i prostor, postoje i zablude tlapnje, ideologije, i one se održavaju blagodaću, ali nisu volja božija, zablude se neće spasiti. Mnogi elementi koje čini svijez, odnosno svjetovnost su upravo stvarnost tips zablude, i razvejaće se, a stvoreno će se spasiti. Npr, mnogi mješaju materijalizam i materiju, itd. Što se tiče Milikovića to pokazuje da čitam tvoj tekst - energiju, koliko toliko pravilno, da vifim i ono što nije napisano, dok kod mene neki ne vide ni što sam napisao nego nalaze da sam umislio da sam Bog po prirodi, i druge razne gluposti, opadač koji se navukao kompleksa.

Naravno da postoji, pogledaj kod sv Siluana, postoje naše prirodne misli, poneki demoniski prolog, a poneka i bogonadanuta misao. ... Branko Miljković: Poeziju će svi pisati POEZIJA Ko ne ume da sluša pesmu slušaće oluju, ali hoće li sloboda umeti da peva kao što su sužnji pevali o njoj Kultura i zabava BUKA 18. januar 2014, 12:00 Poeziju će svi pisati San je davna i zaboravljena istina koju više niko ne ume da proveri sada tuđina peva ko more i zabrinutost istok je zapadno od zapada lažno kretanje je najbrže sada pevaju mudrost i ptice moje zapuštene bolesti cvet između pepela i mirisa oni koji odbijaju da prežive ljubav i ljubavnici koji vraćaju vreme unazad vrt čije mirise zemlja ne prepoznaje i zemlja koja ostaje verna smrti jer svet ovaj suncu nije jedina briga ali jednoga dana tamo gde je bilo srce stajaće sunce i neće biti u ljudskom govoru takvih reči kojih će se pesma odreći poeziju će svi pisati istina će prisustvovati u svim rečima na mestima gde je pesma najlepša onaj koji je prvi zapevao povući će se prepuštajući pesmu drugima ja prihvatam veliku misao budućih poetika: jedan nesrećan čovek ne može biti pesnik ja primam na sebe osudu propevale gomile:

Naravno, osvećenje prirode drugom prirodom (energijama). Otac Nikola Ludovikos je odličan, držao nam je predavanje i imao sam priliku da mu postavim pitanje. Imao sam i kasete sa ranijim predavanjima, ali dadoh nekom, on je mislim i doktor psiholog ili psihijatar, pa govori u kontekstu iskrivljenih oblika "duhovnosti" , raznoraznih umišljaja autoprojekcija i sl. Koliko znam prvi je demaskirao Zizijulasa, koji mu je predavao i inače bio na granici samoubistva, pa ono Kirilovljevo "ubiću se da bih postao Bog" ima i ličnu stranu. Njegovo je "Ličnost umjesto blagodati i nametnuta drugost". Samo što je prelest koja vlada kod sekte zizimizija utemeljena dublje od psihologije u ontologiji, kao kod Frojda. Ako nije i demonska stvar, jer mržnja kojim sikću nije niotkuda. Prosto se odvaljuju ontologijom i mješaju ontološki preformas sa duhovnim iskustvom, da imaju uši da čuju shvatili bi da ontološke preobražaje proizvode sami, sprovodjenjem ideološke procedure, a duhovno iskustvo je dar. A i svjesni su, otud negiranje nestvorenog, odnosno bilo čega izvan ontologije, jer svaka ontologija zahvata sve stvoreno. Tu neizmjernu zahvalnost dugujem Martinu Hajdegeru kojim je Zizijulas bio opčinjen i od koga je zavisio jer sam sa njim prošao sva ta iskustva i stanja kao filozofska, dakle ne treba za to Duh Sveti i Crkva, što i naši mali zizimiziji podsvjesno osjećaju pa se i odvajaju prvo kroz naučnu teologiju (metafizičku, ontološku), gdje ustvari svako duhovno iskustvo preziru kao patologiju, psihologiju i seljakluk, jer radi ih kompleks Martina Druška i Spiridona Mifke... Paštili su se i oni oko Hajdegera ali vidim da im ništa nije htjeo reći jer i čitanje je misterija a ne pusto sricanje slova, odnosno kako bi to Ludovikos rekao tekst je energija, u toj energiji se osjeti ipostas npr.Hajdegerova i tu se onda projavljuje dijalog i zajednica, jer volje oblikuju i pisanje i čitanje, ono što se htjelo reći i ono što se hoće pročitati, tekst po sebi je uzgredan i zaključan. Tako i ja vidim ovo Damaskinovo, naravno postoji vjerovatnoća da mi se samo čini, da sam tu učitao, ali me niko nije demantovao nego samo napao bez pro i kontra atgumenata, što samo po sebi nešto govori, tako da me ne košta da zadržim stav, do daljnjeg. A tako i vidim pomjereno čitanje ove moje energije, pa se čudim, ali prosto takvo je raspoloženje, odnosno čovjek vidi ono što hoće, čula su uslovljena voljom, a kod blagodatnog vidjenja božijom voljom.

Kakve to ima veze, da li spamuješ, ili si samo skriboman?

@Milan Nikolic Prvi put čujem za novo stvaranje, meni je i ovo jedno dovoljno, ne bih da me opet stvaraju, a pojavili su se neki u pokušaju da mi daju biće i identitet ali ih otkačih, to već imam, hoću spasenje, vaskrsenje i život vječni, sada i u izobilju, a znam da moram i da stradam, da me krst ukrasi. @Inženjer Djatlov O ekstazi govorimo jer stvoreno stupivši i vezu sa nestvorinenim je van sebe, prevazili se, napominju se ta ekstremna stanja radi svjedočanstva, ali obično to ide zajedno, pa govorimo o svakodnevnom običnom čovjekovom životu, gdje se pojavljuje ljubav, život u Crkvi, blagodat, pa da li je potrebno blagodati da se spašava, ili krstenju. Ako bi postojanje sveli samo na čula, oko bez imalo blagodati ne bi ni vidjelo. Čula pomućenog čovjeka vide drugačije, iskrivljena predrasudom. Ili kod zdravog oblikovana kategorijalnim aparatom, nabačajima, načinima gledanja, svjetonazorima... čula podvižnika se čiste, sagledavaju realnije, zatim sagledavaju smislenije, pa kada tog smisla bude sve više i više stvoreno se tanji, što bi rekao Rundek: tanka linija jave postaje sve tanja. Pa mogu da budu u ekstatičnim stanjima, ali to onda više nisu čula, nego dar sviše. Vezano za filiokve, koje je nerazlikovanje energija koje ishode od Hrista od ipostasi Duha Svetoga čije su to takodje energije kao i Očeve, uslovljeno je nerazlikovanjem suštine i energija. Tako da imamo dva domostroja ( energetsko i antienergetsko): 1.jedan u kome se spašavamo stičući nestvoreni život vječni koji i sada živimo kao smrtna stvorenja kroz vaskrsenje tijela. 2. Tako što se putem ličnosti kao relacione i uslovne kategorije "ponovo stvaramo" tako što vječno biće stičemo uiposasiranjem u Hristu, odnosno Papi odnosno vladici u evharistiji. Tako da imamo i dvije antropologije energetsku i antienergesku,: 1. Čovjek je stvorenrnje koje živi nestvoreni dar, u svakom stvorenom (suštom) je kao temelj i smisao nestvoreno, Bog je imanenatan u i čovjekovoj prirodi, " vidje Bog da je dobro = vidje Bog da je sve prožeto njegovom silom blagodaću. Dakle po ovoj antropologiji čovjek "ima" učestvuje u nestvorenom, životom, ljubavlju, za dušu ne znam, dobrotom i vrliom, sinergiskim radom i djelom.... Moral je nestvorena sila i uvećanje života 2. Čovjek je stvorenje i sve na njemu je stvoreno, ličnost je stvorena ličnost, duša ako je i ima je stvorena, život je život stvorene prirode, ljubav je psihološko osječanje izazvano lučenjem supstanci, vidjenja su zamišljaji i projekcije psihe, umišljaji itd. što bi no rekli Njegoš i Hajdeger: Čovjek bačen pod burnu brježinu, smjelom rukog pukoga slučaja, siromašan i bez nadziratelja... (episkopa) Moral je običajnost i promjeljiva kategorija propisana ili tumačena društvom, dok je ontologija fundamentalna za biče u cjelini. Tako da to su radikalno drugačije trijadologije, sotirologije, i antropologije. Odnosno drugačije razumijrmo život, sami sebe, jedni druge i Hrista Boga i Svetoga Duha pa i Boga Oca (Jedino Načelo) Samo za @kopitar i društvo u ćošku Sa naglaskom na stih "mi samo želimo da mislite ko mi" @Inženjer Djatlov

@kopitar Mislim da je na Tavorskoj gori naglasak na Apostolu Petru.

Ti bi da skineš sa Hrista nestvorenu energiju, ne sporimo se mi oko toga da li je Hristos ličnost i da li smo mi ličnosti, nego oko energija i vašeg neenrgetskog domostroja kroz uličnosnjenje u Hristu, kroz ontologije, Niče nije Srbin, i ako vidim prezivo se Nistić Dakle osoba je, a koje je vrste svjetlost na kojoj nije naglasak? Stvorene ili nestvorene? Hajde spasi se. To su oda neka bezblagodatna vidjenja.

Možeš da potražiš i opis esencijalne forme, odnosno čistog vidjenja svjetlosti koja je Bog, ali dovljno je uzeti za primjer nestvorene: život, ljubav, vrlinu, zapovjesti... Sve se to kod antipalamita svodi na stvoreno, jer negiranje energija je ateizam, Bog je nekomunikativan, "nema ga nidje" a u stvari je imanetan i u svemu. Tako da je kod njih život: život stvorene prirode ili neke ličnosti. Ljubav psihologija, hormoni i sex. Vrlina je isto psihologija, a od nje je važnija ontologija. Zapovjesti su nema veze itd, od a do ž @kopitar To je to jedna te ista stvar, više naziva, pun ih je i Stari i Novi Zavjet i život Crkve, energije su prije stvaranja i život vječni.

Da, ali ne stvorenim alatom za detektciju stvorene svjetlosti, nego nestvorenim alatom za detekciju nestvorene svjetlosti kako si ljepo rekao, blagodaću vidimo blagodat. Čime vidiš život koji živiš?

Ne mogu se nestvorene energije vidjeti stvorenim očima, one se vide vidom, kao što se muzika čuje sluhom, nestvorenim darom, talentom, na kakav način su stvorene oči i nestvoreni vid povezani to ne bih znao, ali sigurno je da kao i sve stvoreno i oči imaju svoj temelj u nestvorenom, kao i svoje osvećenje. Oči i vid mogu zajedno generisati "sliku", ali u esencijalnoj formi vidi se bićem, dušom, kada je čovjek pogodjen i prožet blagodaću.

Virtuelno i stvarno

Vidiš da vjeruješ u nezasluzeni dar milosti, samo što to u simultanom prevodu na tvoj maternji jezik znači da su živu glavu izvukli, a ne nestvorenu milost kojom Sveta Trojica zrači.

Na isti način kao javljanje Bogorodice u Medjugorju, stekli su nestvorenu blagodat. Samo ne znam kako da objasnim ovolike pounijačene u SPC, a kako ti objasnjavaš 30000+ pokatoličenih u Hrvatskoj? Da li te je sramota zbog toga?

Ali ne brini i dalje ćeš biti mamin i tatin, bićeš uipostaziran, čemu život. Bitno je da si se ti uipostazirao. Pogledaj o smrti Boga kod Ničea, nema energija, to objavljuje.