Jump to content

Зоран Ђуровић: Преегзистенција Исуса Христа

Оцени ову тему


Препоручена порука

пре 14 минута, Zoran Đurović рече

Грешници хипнотисани временом! А то ти је, брале мој, тешка мађија... И сада кад их питаш како то да се Син није изменио, а у времену је примио тело, они немају одговора. Као кад Ис нареди ветровима и мору да завежу, па би тишина велика, натприродна...  

Ne shvataju pojmanje dve večnosti.

A kad im još pomeneš stvorenja koja su stvorena van vremena i kad im spomeneš da su bespočetne energije nestvorene i suština po kojoj mi pojmimo Boga, onda dožive kako su se sve pretstave njihove o Bogu srušile kao dete kad gradi objekte od peska i dune jak vetar.

Za njih je Bog poznanica a njegovu neshvatljivost i nepojmljivost koriste samo onda kad njihovo lično tlapanje niko ne može razumeti. Tada se javi Boksid i kaže. važno nam je da verujemo da je Isus Hristos Bog. I ja kažem ajde da proslavimo Isusa Hrista a on se tada zagrcne i kaže da ne može baš da ga proslavi kao Boga jer je složen :)) Dakle po Boksidu i kompaniji, Hristova slava još nije potpuna, nije svršena, Sin se nije proslavio u Ocu, na način na koji i postoji goli Logos ako ćemo tako po njihovom, niti se Otac proslavio u Sinu kao jedini uzrok Sina kako nas uči između ostalog i Sv. Grigorije na početku teksta. Sva sreća što mi imamo Božje otkrovenje o samom sebi, inače bi u loodosti našoj i nama Bog bio poznanica.

Zato je njegov tekst Grigorijev* pun uzvišene polemike i dobro ga je čitati, pogotovo onaj deo gde kaže ako te sablažnjavaju reči, spavanje, žeđ,glad,umor...kod uzvišenog Sina onda nek ti moja razjašnjenja budu na spasenje i slavu Božju u Isusu Hristu.

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Одговори 8.1k
  • Креирано
  • Последњи одговор

Популарни чланови у овој теми

  • Ведран*

    1409

  • Volim_Sina_Bozjeg

    1106

  • Zoran Đurović

    1107

  • Bokisd

    697

пре 2 минута, Volim_Sina_Bozjeg рече

I ja kažem ajde da proslavimo Isusa Hrista a on se tada zagrcne i kaže da ne može baš da ga proslavi kao Boga jer je složen :))

Па Ис није ни васкрасо, такав је само у предокусу, васкрснуће кад и сви други... Тома је пипнуо преднацрт...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Управо сада, Zoran Đurović рече

Па Ис није ни васкрасо, такав је само у предокусу, васкрснуће кад и сви други... Тома је пипнуо преднацрт...

Na kraju vremena kad Otac položi neprijatelje Njegove pred noge Njegove. :))

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 5 минута, Volim_Sina_Bozjeg рече

Na kraju vremena kad Otac položi neprijatelje Njegove pred noge Njegove. :))

Што каже Гр Богослов: Одакле дођоше ове будале које нам причају о будућој победи?

- И још вели: Кој су ови што кажу како је Син непријатељ Оцу па треба овај да га покори?:)) 

Брате, човек писао пре 16 векова... И ти видиш да ови његови противници нису изумрли! 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 1 минут, Zoran Đurović рече

Што каже Гр Богослов: Одакле дођоше ове будале које нам причају о будућој победи?

- И још вели: Кој су ови што кажу како је Син непријатељ Оцу па треба овај да га покори?:)) 

Брате, човек писао пре 16 векова... И ти видиш да ови његови противници нису изумрли! 

Ima u tekstu svašta, večeras ću ga ponovo čitati kad mi deca budu zaspala.

Baš dobra i jaka polemika, svetitelj nikoga tu nije štedeo, što bi se reklo, leti perje....

Imaš mesta gde je svetitelj tako na finjaka odradio sagovornika, da je bolje sagovorniku, da ga je svetitelj opsovao ili nazvao nekim ružnim imenom koje ima kakvo takvo postojanje i pominjanje makar u zlu :)) jer ono što mu svetitelj ustvari govori jeste da takve misli koje sagovornik ima i nemaju postojanje hahahaha

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 29 минута, Volim_Sina_Bozjeg рече

Ima u tekstu svašta, večeras ću ga ponovo čitati kad mi deca budu zaspala.

Baš dobra i jaka polemika, svetitelj nikoga tu nije štedeo, što bi se reklo, leti perje....

Imaš mesta gde je svetitelj tako na finjaka odradio sagovornika, da je bolje sagovorniku, da ga je svetitelj opsovao ili nazvao nekim ružnim imenom koje ima kakvo takvo postojanje i pominjanje makar u zlu :)) jer ono što mu svetitelj ustvari govori jeste da takve misli koje sagovornik ima i nemaju postojanje hahahaha

Не знам колико је Лохи превео тих беседа... Онај поп што је преводио са руског није то добро превео. Ни Рус пре њега, а онда он после, ја кад узмем да видим оригинал то су различити текстови. За поздравити је труд, али се све мора редиговати. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 2 минута, Zoran Đurović рече

Не знам колико је Лохи превео тих беседа... Онај поп што је преводио са руског није то добро превео. Ни Рус пре њега, а онда он после, ја кад узмем да видим оригинал то су различити текстови. За поздравити је труд, али се све мора редиговати. 

Rusi su poznati da vole reč da prilagode čovjeku kao da reč nije pisana za čovjeka :))

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 9 минута, Zoran Đurović рече

Не знам колико је Лохи превео тих беседа... Онај поп што је преводио са руског није то добро превео. Ни Рус пре њега, а онда он после, ја кад узмем да видим оригинал то су различити текстови. За поздравити је труд, али се све мора редиговати. 

Neznam kada ću moći ponovo da normalno pišem ali ima nekoliko izvanrednih citata kod Sv Kirila Al. koje bi trebalo prezentovati našim talibanima. Npr iz tumačenja Jov. evadjelja gl. 6 i td. Da ne kažem da ima i Tasinih citata iz Patrologije 2.  

 

"Лажно смирење је смирење које има потребу да се покаже. На првом месту, то је смирени изглед (кад кроз понашање и изглед глумимо смиреног човека). Као друго, то је коришћење "смирених" речи и фраза: човек говори о себи да је велики грешник и гори од свих, а ако га у реалности неко увреди он се одмах буни и врло ревносно брани своја права. Као треће, лажно смирење се показује у томе што човек понавља неке научене смирене фразе, рецимо изреке Светих о смирењу, сматрајући да он мисли тако искрено, док смисао тих изрека уопште не долази до његовог срца."

Схиархимандрит Авраам

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ведран Враголан приведе један превод из Гр са Верујем (не знам чији је): Исус Христос је јуче и данас телесно, такође духовно и у векове векова. Ἰησοῦς Χριστός, χθὲς καὶ σήμερον σωματικῶς, ὁ αὐτὸς πνευματικῶς, καὶ εἰς τοὺς αἰῶνας τῶν αἰώνων. Боље је: Исус Христос [је] јуче и данас телесно, исти духовно и у векове векова. Сасвим исправно је Враголан приметио да не може овде да се подели Хр, како раде наши противници, само ὁ αὐτὸς треба превести са исти, он лично (лат. idem), а не са такође како преведи тај непознати преводилац. Тако се разуме да је исти субјекат (Ис Хс) телесно јуче и данас, а духовно је у векове векова (аевум). Како овде има будалах слијепога погледа, што испева Његош, треба се читати да неће телесно нестати Ис Хс, него се евоцира стих где је Ис исти јуче, данас и сутра, а који је Алфа и Омега, Први и Последњи, па се у овом контексти говори о духовном. Јер само духовни Ис Хс је тај који је господар векова, односно је од вечности. Духовни не значи голи. Једном речју, Гр вели да је један те исти Ис Хс тај кроз кога су створени векови и свет и да је због тога у вечности и од вечности.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 2 часа, Zoran Đurović рече

Краљу над краљевима! Легендо!:)) Личност је оно непостојеће, а природа је постојеће! Гледај шта си рекао: природа @Гајић-а остаје на земљи и ван Бога јер се не може обожити, а онда је његова личност, која постоји ван Гајићеве природе се обожава, односно види неке филмове да је бесконачна и ужива у томе!12:smeha: Какве ти глупости ваљаш! А све да би одбранио свој безумни аксиом: по природи створено не може постати нестворено!

Понављаш у свом безумљу и неписмености Евномијеву јерес (као и Акиндин, како му рече Палама), па кажеш да оно што је по природи нерођено не може бити рођено! Евномијева логика је као твоја: Бог је нерођен по природи, Син је рођен, ерго, Син није Бог по природи! Личност је носилац природе, а не обратно. Душа је та која конституише тело, а не обратно. Гајић је тај кога је тело, а није он тела! Зато је наше постојање изнад наше природе и на небу је. Палама ће навести Максима да небо у коме је обожење човека није место и време. То је аевум, вечно постојеће. И ти би у вечно да убациш почетак! Твом безумљу нема краја! Можда је Палама, пророчки гледајући на тебе рекао да су људи беспочетни и бескрајни, само што је заборавио да дода: по глупости! 

Me, ne, sve je re - interpretirano ( opet ) :0201wink:

Prvo, ovo.

Bog je nerodjen po prirodi ? :scratch_head:

Ko je ovo negde tvrdio ili rekao ili nesto tako mislio ? Bog Otac oduvek postoji i bespocetan je. Kao sto i Sin oduvek postoji i bespocetan je i savecan je sa Ocem. Po prirodi Bog radja Sina u vecnosti. Bozanska Licnost Sina je ono sto ga razlikuje od Licnosti Oca i Licnosti Duha. Duh ishodi iz sustine Oca u vecnosti, savecan je Ocu i on se prepoznaje u svojoj Bozanskoj Licnosti. itd.

Drugo, pozvao si se na Panajotisa koji kaze,....'Што вели на крају Христу: "И управо као што је обожење божанска енергија која је без почетка и краја, таква је такође и личност која је обожена".....

Ja sam se samo nadovezao na njega. Ali, sigurno Hristu nije mislio ovde na cistu i apstraktnu licnost, nego na licnost koja je nosilac i prirode ( jer, licnost ne postoji bez sadrzaja, bes sustine ).

Priroda je u licnosti i kada kazemo , da kroz licnost i zajednicu ucestvujemo u Bogu, onda se i dotice nase prirode, ali, je ne menja u nesto drugo, ostajemo po prirodi ono sto jesmo, Marko, Janko i drugi. Kako kaze Maksim,....'По образу, дакле, као биће, Онога Који Јесте, и као бесмртно биће, Онога Који Вечно постоји, премда и не беспочетно'....zbog toga bespocetnost primamo po blagodati.

Poenta price je ( bar onako kakvom je vidim ) , da li se deslia ili nije  promena nase prirode ( sustine ) ?

 

"...."Termini 'priroda' i 'blagodat' izrazavaju dinamicki, zivi i licnosni odnos izmedju Boga i coveka, koji su potpuno razliciti po svojim 'prirodama', ali, 'opste' kroz licnostni odnos u dogadjaju  zajednice".....

Od e.Maskima , koji kaze su Bog i covek potpuno razliciti po prirodma, ali, da gradimo zivi i lincnosni odnos sa Bogom u dogadjaju zajednice..... i, sledstveno tako se obozujemo i postajemo bogovi po blagodati.

... " Niko nikada nije video punocu ove bozanske Lepote, i zato je, prema Grigoriju Niskom,(19 ) nijedno oko ne moze videti, cak i da gleda zauvek: Ono ne vidi celinu kakva jeste, vec samo onoliko koliko je ono prijemcivo za silu Duha Svetoga".....  ( Trijade )

Ne vidimo celinu, cak i da gledamo zauvek, ne vidimo celinu kakva jeste, vec samo oniliko koliko je ono prijemcivo za silu Duha Svetoga. Znaci, ne mozemo u svoju u sustinu da primimo bespocetnost, nego po blagodati vidimo onoliko koliko nam daje sila Duha Svetoga i ..........  kroz vecnost i buduce carstvo priblizavacemo se  Bogu i videti celinu sve vise i jasnije, koliko nam vise daje sila Duha Svetoga.

 

...."Sozercanje, onda, nije samo apstrakcija i odricanje; vec zajednica i obozenjee koje se tajinski i neopisivo odvija blagodacu Bozijom, nakon odbacivanja svega nizeg sto se utisne u um, ili nakon zaustavqanja svake umne aktivnosti; to je nesto sto prevazilazi
apstrakciju sto je samo spoljasnje obelezje toga zaustavljanja.

Zato svaki vernik treba da odvoji Boga od svih Njegovih stvorenja, jer zaustavqanje svakog umnog delanja i krajnja zajednica sa nebeskom svetloscu predstavljaju iskustvo i obozujuci kraj, obecan samo onima koji su ocistili srca i zadobili blagodat. Sta jos mogu reci o toj zajednici, kada se vidjenja udostojise samo izabrani ucenici, ekstazom (24) oslobodjeni svakog culnog ili umnog opazanja, prizvani istinskom vidjenju, jer prestase da gledaju, te svojom poniznoscu i neznanjem behu ukraseni natprirodnim culima? Nameravamo da, ako Bog da, kasnije pokazemo da iako oni zaista videse, ipak njihov organ vidjenja, u stvari, ne behu ni cula ni um." ...( Trijade ).

Ne vidimo vise ni culima ni umom, vec kao da smo  'ukraseni nadprirodnim culima'.

"Kako onda opisati ovu silu koja ne podrazumeva ni delanje cula niti uma? Kako drugacije, ako ne izrekama Solomonovim, mudrijim od svih pre njega: “strah Gospodnji, i poznanje Bozije”. ( 32 ) Dodajuci ova dva prideva, on svoga slusaoca podstice da ga ne smatra
ni culnim ni umnim dozivljajem, jer niti je osecaj aktivnost uma, niti je razumevanje aktivnost cula. Ovaj je “umni osecaj” drugaciji od toga. Prema velikom Dionisiju, mozda bi ga trebalo zvati zajednicom, a ne znanjem. “Treba shvatiti”, kaze on, ”da nas um ima i umnu moc koja mu dozvoljava da vidi nepojmljivo, ali i sposobnost za tu zajednicu, koja prevazilazi prirodu uma i sjedinjuje ga sa onim sto ga prevazilazi.” ( 33 ) On zatim kaze: “Umne sposobnosti postaju suvisne, isto kao i cula, kada se dusa obozi, prepustajuci se
zracima nepristupne svetlosti u nepoznatu zajednicu nasumicnim pokretima.” ( 34 ) U takvoj zajednici, kako kaze sv. Maksim: ”Svetitelji se, sagledavajuci svetlost skrivene i preneiskazive slave, i sami otvaraju za blagoslovenu cistotu, zajedno sa nebeskim silama.” (35)... ( Trijade )

Ovde i Dionisije pominje, da ovaj 'umni osecaj' bi pre trebalo zvati zajednicom sa onim sto nas prevazilazi. I, Panajotis i e. Maskim ovo nase obozenje vide u toj  personalnoj zajednici sa Bogom.

...." Zato su Oci, prateci velikog Dionisija, ovo stanje nazvali ”duhovnim osecajem” (36 ), izrazom, koji bolje izrazava ovo tajinsko i neiskazivo sozercanje. Tada covek zaista ne vidi ni umom niti telom, vec Duhom, i zna da na natprirodan nacin vidi svetlost koja prevazilazi svaku svetlost. Medjutim, u tom trenutku, covek ne zna kojim organom on vidi tu svetlost, niti moze dokuciti njegovu prirodu, jer Duh kojim on vidi nema nikakvih tragova."....( Trijade ).

...."Ovakvim sozercanjem i nad-umnim sjedinjenjem sa svetloscu, on nije spoznao njenu prirodu, vec je naucio da ona zaista postoji, da je natprirodna i nadnebesna, da se razlikuje od svega ostalog; da ja njeno bice apsolutno i jedinstveno, te da tajinski u sebi sve sazima. Ova vizija Bezgranicnog ne moze neprekidno pripadati nekoj individui ili svim ljudima. ( 44 )".....( Trijade )

 

Po blagodati bogovi, neko nadprirodno i tajinsko i neiskazivo sozercanje. I, ko zna jos  kakvi sve opisi postoje ovog dogadjaja naseg obozenja po blagodati. Zbog toga, jos jednom kazem, mislim da svi mislimo i verujemo isto, realno je nase obozenje blagodacu Bozijom, samo pricamo i govorimo drugim recima i drugacije opisujemo stvari, sto i nije neki veliki problem, jer je ova stvar tesko iskaziva ljudskim recnikom i logikom.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 39 минута, Trifke рече

Neznam kada ću moći ponovo da normalno pišem ali ima nekoliko izvanrednih citata kod Sv Kirila Al. koje bi trebalo prezentovati našim talibanima. Npr iz tumačenja Jov. evadjelja gl. 6 i td. Da ne kažem da ima i Tasinih citata iz Patrologije 2.  

tje nadjemo samo reci ovako i dovoljno je.

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 1 минут, Volim_Sina_Bozjeg рече

Ne mrzi te da objasniš ovaj deo?

Pa, iako Sin ima svoje bice od sustine Oca koje je dobio rodjenjem, opet, nije bilo trenutka kada nije postojao Sin, savecan je Ocu, Sin nema pocetka.

Kako je se to tacno bogoslovski objasnjava ?

Mislim da o tome govori sv.Grigorije Bogoslov u onoj 29. bededi :

https://svetosavlje.org/sabrane-besede-2/31/

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 1 минут, Bokisd рече

Pa, iako Sin ima svoje bice od sustine Oca koje je dobio rodjenjem, opet, nije bilo trenutka kada nije postojao Sin, savecan je Ocu, Sin nema pocetka.

Kako je se to tacno bogoslovski objasnjava ?

Mislim da o tome govori sv.Grigorije Bogoslov u onoj 29. bededi :

https://svetosavlje.org/sabrane-besede-2/31/

Dobro nisam ni sumnjao da ne znaš da objasniš, važno da se baviš terminima.

Čitam besede.

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

×
×
  • Креирај ново...