Jump to content

Зоран Ђуровић: Преегзистенција Исуса Христа

Оцени ову тему


Препоручена порука

пре 3 минута, Bokisd рече

Mislim, da dugujes objasnjenje, 0703_read  jer, si nas optuzio da mi ne znamo osnove dogmatike,  dok za sebe kazes da si upoznat sa osnovama ( dogmatike ).

Nije vas optužio, dao vam je doktorsku dijagnozu.

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Одговори 8.1k
  • Креирано
  • Последњи одговор

Популарни чланови у овој теми

  • Ведран*

    1409

  • Volim_Sina_Bozjeg

    1106

  • Zoran Đurović

    1107

  • Bokisd

    697

пре 4 минута, Bokisd рече

Ko je subjekt stradanja kada Bogocovek strada ?

To ti je odgovorio pre dijagnoze, zato je doktorski.

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 17 часа, Bokisd рече

Sigurno da znaju pisci ovoga dokumenta da subjekt koji strada jeste Licnost Ovaplocenog Logosa. itd

Jedan je pisac tog dokumenta ali ti imaš stomačni zatvor pa ne prepoznaješ jedninu od množine.

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 1 минут, Volim_Sina_Bozjeg рече

To ti je odgovorio pre dijagnoze, zato je doktorski.

Nisi mi jasan uopste, sta ti je ? :scratch_head:

Mislim, zbog toga, , sto smo  negde ( na nekoj temi ) vec raspravljali o ovim stvarima, kako  mozemo reci da je Bog umro na krstu, iako, je Bog po svojoj prirodi nestradalan i besmrtan. itd.

I sad, sve to zanemarujes i pricas potpune neistine. Da li radis to' , samo da bi mi kontrirao bez obizra kako stvarno  stoje stvari ?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 1 минут, Bokisd рече

Nisi mi jasan uopste, sta ti je ? :scratch_head:

Mislim, zbog toga, , sto smo  negde ( na nekoj temi ) vec raspravljali o ovim stvarima, kako  mozemo reci da je Bog umro na krstu, iako, je Bog po svojoj prirodi nestradalan i besmrtan. itd.

I sad, sve to zanemarujes i pricas potpune neistine. Da li radis to' , samo da bi mi kontrirao bez obizra kako stvarno  stoje stvari ?

ti je čovek lepo napisao šta je odgovor za prijemni na Bogoslovskom fakultetu i ti to ne prihvataš kao dogmu ispod koje nijedan Hrišćanin ne sme da ide?

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Еф 2, 4-7: Али Бог, богат у милосрђу, због велике љубави своје којом нас је заволео, нас, који бејасмо мртви због грехова, оживе са Христом: благодаћу сте спасени. И са Њим заједно васкрсе и заједно посади на небесима у Христу Исусу, да би показао у вековима који долазе огромно богатство благодати своје преко доброте према нама у Христу Исусу.

 

Бог, богат у милосрђу“ (ст. 4). Не једноставно милосрдан, него „богат“; на сличан начин и на другом месту се каже: „са мноштвом милосрђа твога“ (Пс 68, 17.) И опет: „помилуј ме по великој милости твојој“ (Пс 50, 1). „По својој великој љубави којом нас је заволео (ст. 4). Овде показује откуда да нас заволе. Сва наша дела нису достојна љубави, него гнева и најтеже казне; то значи по великој милости. „И, нас, који бејасмо мртви због грехова, оживе са Христом“ (ст. 5). Поново, Христос је посредник, а самим тим и то дело је сасвим вредно нашег веровања. Ако је Првина жив – тако ћемо и ми; оживе њега и нас.

 2. Да ли видиш да је све ово речено у вези са телом? Видиш ли преизобилну „величину његове силе на нама који верујемо?“ (Еф 1, 19). Он је оживео те који су били мртви, који су били деца гнева. Видиш ли „наду позива?“ „Саваскрсе и заједно са њим посади на небесима“ (ст. 6). Видиш ли славу наслеђа његовог? Да, кажеш, јасно је да нас је подигао; а чиме доказује да нас „заједно посади на небесима у Христу Исусу? На исти начин као кад показује да нас је саваскрсао. Јер нико и никад не би устао, да није васкрсла Глава; а када је наша Глава васкрсла, васкрсли смо и ми – баш као и тамо када се Јаков поклонио и жена се поклонила Јосифу (Пост 37, 9-10). Према томе, на исти начин нас је посадио. Када глава седи, седи заједно и тело. Зато додаје: У Христу Исусу“.

Или – ако погледамо на други начин – он нас је подигао кроз купање; како нас је онда посадио? Ако трпимо“ – каже – са њиме ћемо и владати (2Тим 2, 12). Ако смо умрли са њим, заједно ћемо и живети. Заиста, неопходан је дар Духа и откривења да би се схватила дубина ових тајни! Затим, да не би био неверник, види шта додаје:да би показао у вековима који долазе огромно богатство благодати своје преко доброте према нама у Христу Исусу (ст. 7).

Пошто је он пре говорио све о Христу, и у свему поменутом можда не би било ничега у директној вези са нама (шта, ти велиш, имамо у ствари од тога што је Христос васкрсао?), стога, показавши најпре да то треба да важи за нас јер је он сада једно са нама сада казује то што се управо на нас односи: „нас, који бејасмо мртви због преступа, саваскрсе и посади заједно са њим“. Према томе, како сам рекао, не буди неверан, прихвати објашњење на основу претходно изнетих  ствари, онога што је речено о Глави, и да жели да нам покаже своју доброту. Јер како би то могао показати, ако се није десило? „И да би показао у вековима који долазе“. Шта? Да велика добра беху, и да су заслужнија поверења од свих других. Сада, ове речене ствари изгледају глупост неверницима, а онда ће их сви знати. Желиш ли да сазнаш и како нас је посадио са њим заједно? Слушај шта сам Исус вели својим ученицима: „сешћете и сами на дванаест престола и судити над дванаест племена Израиљевих“ (Мт 19, 28). И на другом месту: „али да седнете мени с десне и с леве стране, није моје да дам, него којима је припремио Отац“ (Мт 20, 23). Дакле, то јесте већ спремљено. И добро рече: „У добродушности према нама у Христу Исусу“.

Наиме, сести са десне стране, је највећа част која је изнад сваке части, и изнад које не постоји нека друга. Рекавши, дакле, ово, показује да ћемо и ми засести. Седети са Христом је заиста неизразиво богатство, то је заиста преизобиље величанствености његове силе! Ако би ти имао хиљаде душа, не би ли их положио за то? Ако би требало да идеш у ватру, не би ли био потпуно спреман и за ово испитање? И сам он опет каже: „Хоћу да тамо где сам ја, буду и моје слуге“ (Јн 17, 24; 12, 26). За такву част ако би сваки дан требало бити расецан, не би ли требало да и то се носи са радошћу? Помисли где он седи. „Изнад сваког Началства и Власти“. А са ким ти заједно седиш? Са њиме. А ко си ти? Мртвац по природи дете гнева. И шта си добро урадио? Ништа. Сада је заиста прави час да се узвикне: „О, дубина богатства и мудрости и знања Божијег (Рм 11,33)!“. „Јер благодаћу“, вели „сте спашени (ст. 8)“.

Ovo je poklon o.kONana za mene i hvALAl mu... vera.

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 18 часа, Paradoksologija рече

Сасвим ок ако нема обавезног виђања. Уколико би било, онда би неки који заиста ипак јесу опростили прихватили да злотвори иду у рај, само да они онда оду у пакао или нестану...

Ako moram da objasnim, a mislila sam da je jasno, neke zaista traumirane zrtve dugogodisnjeg maltretiranja, posebno u detinjstvu, mogu zaista da oproste i da se udalje od emocija poput osvetoljubivosti, gneva, pa i povredjenosti, i da iskreno ne zele zlo zlotvorima, naprotiv - ali cesto ne mogu ovde u ovom svetu da pobegnu od - straha. Pomisao na ponovno vidjenje ih moze toliko plasiti da pozele da sami pre nestanu nego da se ponovo suoce sa onima koji su ih povredili jer su imali moc nad njima.

Ja verujem da cemo svi biti onakvi kakvim nas je Bog stvorio i kakvim nas vidi, i da zlotvori nece imati moc nad zrtvama, ali ne mogu svi tako da vide one koji su ih traumirali i drzali u ogromnom strahu u ovom svetu, i ne treba ih zbog toga kriviti kao nekog ko "nije oprostio kako treba".

 

paradoks_zpsjpf2fhnf.jpg

Lilies that fester smell far worse than weeds.

Shakespeare

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Управо сада, Bokisd рече

Znaci, samo cisto kontriranje, bez obzira sta neko pise. :0201wink:

Ne pišeš nego razovaploćavaš, onog te istog Logosa Sina Božjeg Isusa Hrista.

Si ti toliko lood da ne vidiš koliko razumnih ljudi ima ovde i koliko dobrih poznavalaca teologije da pokušavaš posle 4 strane uveđenjem nečeg što navodno nije bilo dorečeno do kraja, da odbraniš svoju neodbranjivu poziciju?

Si video kako te ta "Logosna teologija" razovaploćenje živoga Boga dovodi u poziciju da braniš na svim temama pa i onim rajskim pričama poziciju koju ni sam ne razumeš niti je doslovna shvataš, pa na kraju pribegneš citatu svetih otaca koje sam ti tumačiš po svom nahođenju i kažeš: " šta će nam više od ovoga".

Ne treba nam više od svetih otaca ali ne onako kako se ti oblačiš u njihove haljine i kako ih tumačiš, nego kako ih Crkva tumači kao svoje Predanje i dogmu.

Obuci se u svetlost i razumevanje a ne u mistiku po svaku cenu iako je ne razumeš, važno da ti se "otvorilo".

A šta ti se "otvorilo" to tebe mnogo ne zanima, jer je Duh svetitelja "prešao" na tebe, ti si čovek, mađioničar.

Sad ću da ti postavim odgovor da vidiš ko je subjekat stradanja.

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 17 часа, Брка Жарковачки рече

Знаш да је ово теолошки неисправно? То је једно од основних питања на упису за ПБФ и једна од основних, почетничких ствари теологије.

"Субјекат" страдања и смрти је био цели, сав, потпуни Оваплоћени Логос - тако уче оци и предање.

Evo ti Boksid odgovora ali ti već znaš, ti si to pročitao.

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

1 hour ago, Volim_Sina_Bozjeg рече

Ne mogu više da zamislim Boga koji prilikom stvaranja čoveka i tvorevine nije postao Čovek.

Ja ne bih mogla da verujem u Boga koji nije  i čovek koji je nosio svoj Krst. 

Путници, нема пута, путеви се стварају ходањем!

А.М.

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 12 минута, Paradoksologija рече

ali cesto ne mogu ovde u ovom svetu da pobegnu od - straha. Pomisao na ponovno vidjenje ih moze toliko plasiti da pozele da sami pre nestanu nego da se ponovo suoce sa onima koji su ih povredili jer su imali moc nad njima.

Zanimljivo ti je viđenje....

Ali mislim da ako jeste istina da su žrtve oprostile, onda je to ponovno viđenje i strah od toga posledica toga što žrtve zaista ne znaju da li su ti ljudi doživeli pokajanje istinsko i preumiljenje a ne od straha od pokajanja i preumiljenja, da ono nikada ne može biti istinsko i prihvaćeno.

Dakle da li su zločinci doživeli to pokajanje i da li su u preumiljenju postali podjednaki žrtvama, odnosno da li ih više istinski ne deli taj jaz preko koga se ne može preći. Oproštaj je moguć samo uz pokajanje, zbog toga je moj Bog toliko velik i zbog toga žrtve imaju tu nebesku i istinitu i sada u real satisfakciju ako osete da je zločinac duboko pokajan zbog svog dela prema žrtvi, žrtva će ga prihvatiti kao svog najmilijeg i bližnjeg i zaista će taj oproštaj imati smisla tada....

 

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Nekima bi vise prijala neka druga, cistija, sterilnija religija, ali su se eto rodili u hriscanstvu. Isus je mnoge sablaznio kada im je rekao da moraju da jedu Njegovo telo i piju Njegovu krv i mnogi su tad otpali.

 

paradoks_zpsjpf2fhnf.jpg

Lilies that fester smell far worse than weeds.

Shakespeare

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 5 минута, Снежана рече

Ja ne bih mogla da verujem u Boga koji nije  i čovek koji je nosio svoj Krst. 

Bravo, to hoću i da kažem, kad se dublje analizira tvoja rećenica, to je taj Krst stvaranja tvorevine ni iz čega, jagnje zaklano pre postanka sveta.

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Управо сада, Volim_Sina_Bozjeg рече

Zanimljivo ti je viđenje....

Ali mislim da ako jeste istina da su žrtve oprostile, onda je to ponovno viđenje i strah od toga posledica toga što žrtve zaista ne znaju da li su ti ljudi doživeli pokajanje istinsko i preumiljenje a ne od straha od pokajanja i preumiljenja, da ono nikada ne može biti istinsko i prihvaćeno.

Dakle da li su zločinci doživeli to pokajanje i da li su u preumiljenju postali podjednaki žrtvama, odnosno da li ih više istinski ne deli taj jaz preko koga se ne može preći. Oproštaj je moguć samo uz pokajanje, zbog toga je moj Bog toliko velik i zbog toga žrtve imaju tu nebesku i istinitu i sada u real satisfakciju ako osete da je zločinac duboko pokajan zbog svog dela prema žrtvi, žrtva će ga prihvatiti kao svog najmilijeg i bližnjeg i zaista će taj oproštaj imati smisla tada....

 

Da, nego uopste nisam ni uzimala istinsko pokajanje kao faktor. Nego razmisljala o oprostaju bez ikakve naznake o pokajanju zlocinca. U tom slucaju je strah razumljiv, cak iako uprkos nepokajanju zlocinca postoji oprostaj i nezlobivost sa strane zrtve.

 

paradoks_zpsjpf2fhnf.jpg

Lilies that fester smell far worse than weeds.

Shakespeare

Link to comment
Подели на овим сајтовима

×
×
  • Креирај ново...