Kad sopstvena upornost radi protiv nas

[JESSY]

Ideja, ili bolje reći vrijednost nikada ne odustati na putu do cilja se ukorijenila u našu svakidašnjicu, baš kao i ona ideja da čovek jedino treba biti srećan u životu i da su druga osjećanja nepoželjna.

Na prvu, zaista, poželjna osobina je biti uporan, istrajan i strpljiv, te nastojati ostvariti cilj koji sebi postavimo. I poželjno je  pronaći način, savladati prepreku i ostati na putu koji vodi do cilja. Ali znači li to da NIKADA ne treba odustati?

Iako su upornost, istrajnost i strpljenje veoma poželjne osobine, s vremena na vrijeme poželjno je preispitati postavljeni cilj ili bar način na koji ga planiramo ostvariti, ukoliko bez obzira na naše intenzivno zalaganje imamo teškoće u dolasku do cilja. Konstruktivno ispitivanje nas može dovesti do promjene strategije dolaska do cilja ili potpunog odustajanja od cilja i postavljanja novog.

[JESSY]

Ali zašto je teško preispitivati postavljene ciljeve ili odustati od njih?

Kao socijalna bića, između ostalog, usvajamo vrijednosti koje naša okolina njeguje. Shodno tome, nastojimo se ponašati u skladu sa tim vrijednostima. Vrlo rano shvatimo koji su to obrasci ponašanja poželjni, koje okolina odobrava i nagrađuje, pa se već od ranih uzrasta priklanjamo tim obrascima ponašanja. Tako, ukoliko okolina njeguje vrijednosti neodustajanja, istrajnosti, upornosti, vjerovatno da će to postati i naše vrijednosti. Nastojaćemo da budemo uporni, strpljivi i da nikada ne odustajemo, pa makar to bilo i na našu vlastitu štetu. Ono što vrednujemo kao veoma poželjno rijetko preispitujemo.

U obavljanju svakodnevnih aktivnosti, motivisani smo na različite načine, ali konačnu procjenu da li smo nešto odradili dobro ili ne, crpimo iz komentara, kritika ili pohvala svog okruženja. Dešava se da smo ponekad „zarobljeni” između očekivanja okoline i sopstvenih želja, pa prepoznamo da nastojimo udovoljiti tuđim standardima i željama, u nadi da ostvarimo ono što se od nas očekuje i da zadovoljimo sve standarde i zahtjeve (po mogućnosti da ih nadmašimo!).

S tim u vezi, jedan od vrlo čestih razloga zašto ne želimo da odustanemo je strah od neuspjeha. Odnosno, vjerovanje da ukoliko ne ostvarimo zamišljeno pod svaku cijenu, mi smo neuspješni, manje vrijedni, nekompetentni… Pa tako ispred sebe stavljamo zahtjeve da moramo uspjeti i istrajati u svemu što radimo. Vrlo često zaboravljamo da iako je uspjeh poželjan, on nije nužan. Uz različita „moranja” da sve bude savršeno dobro idu i emocije koje su odmažuće. Iako je poželjno biti istrajan i uspjeti, to ne znači da uvijek moramo uspjeti i u svemu biti savršeno dobri.

[JESSY]

Kako preispitivati svoje želje i potrebe i osjećati se dobro?

Postoji nekoliko stvari na koje je važno obratiti pažnju pri preispitivanju toga šta su naše sopstvene želje i potrebe i kako se postaviti spram njih. To su:

★Oslobodite se zahtjeva da u svemu morate biti savršeni. Zahtjevati od sebe savršenost u svakoj oblasti je vrlo teško i iscrpljujuće. Stoga je poželjno oslobodite se zahtjeva da uvijek moramo biti savršeni u svemu što radimo i dozvolimo sebi da pogriješimo. Oslobađanjem od ovog zahtjeva dajemo sebi mogućnost da od nekih aktivnosti odustanemo i uštedimo resurse za aktivnosti koje su nam važnije.

★Trudite se dostići svoj maksimum, ali ne i opšti maksimum. U redu je težiti ostvarenju svojih potencijala sve do maksimuma, ali nastojati u dostići opšti maksimum i biti najbolje u svemu je gotovo nemoguće. Tada se ne borite biti najbolja verzija sebe, već bolji od ostalih, što vam donosi neprestanu trku i takmičenje sa velikim brojem ljudi. Neprestana trka i takmičenje su iscrpljujući i nemate dovoljno vremena da se bavite onim što vi želite.

[JESSY]

★ Važan je proces, a ne samo ishod. Iako je lijepo ostvariti cilj koji istinski želimo, važan je i proces dolaska do cilja. U životu je potrebno i uživati, svakodnevno, u različitim aktivnostima. Ishod je kraj puta, ali proces dolaska do samog ishoda traje duže. Ukoliko je proces zanemaren ili mukotrpan, postavlja se pitanje koliko zaista uživamo u samom ishodu?

★ Oslobodite se zahtjeva i standarda okoline. Iako je okruženje bitno, nastojte identifikovati vlastite vrijednosti, potrebe i želje i u skladu sa njima osmišljavati vlastite ciljeve. To ne znači da ste sebična osoba. Nastavite praviti kopromise i održavajte kontakte sa ljudima iz okruženja, ali udovoljite i sebi.

★ Poštujte svoje psiho-fizičke granice. Osluškujte svoje tijelo i omogućite mu na dnevnom, sedmičnom i godišnjem nivou odmor, redovno se hranite i bavite makar minimumom fizičke aktivnosti. Ukoliko se vrlo često osjećate umorno, tužno ili razdražljivo, vrijeme je da preispitate vlastite želje i potrebe. Tijelo nam svakodnevno šalje signale samo ih trebamo naučiti osluškivati.

Jednom kada naučimo da razlikujemo sebe od sopstvenih ciljeva, u smislu da su oni samo jedan aspekt naše ličnosti, a ne ličnost u cjelosti; te kada uspijemo da prepoznamo šta je ono što sami za sebe istinski želimo i biramo, biće nam lakše ne samo da se krećemo po putu do cilja koji smo zacrtali, već i da mijenjamo sam cilj i pronađemo zadovoljstvo u samom putovanju do njega. U suprotnom, život nam može proći u jurenju nedostižnog, u uvjerenju da je samo cilj ono što je važno i da smo bezvrijedni sve dok ga ne dosegnemo. Ulozi su, dakle, veliki, a dobra vijest je da je na nama da biramo kako ćemo se postaviti i samim tim da preuzimemo odgovornost za svoje izbore.

http://www.psihoverzum.com/kad-sopstvena-upornost-radi-protiv-nas/?utm_source=feedburner&utm_medium=email&utm_campaign=Feed%3A+psihoverzum+(Psihoverzum)