Jump to content

Да ли су молитве са јеретицима- ЕКУМЕНИЗАМ?

Оцени ову тему


Препоручена порука

пре 3 минута, EshatoloskiIkonizator рече

Sad ste se udružili pa sam nadrljao :) nikuda specijalno ne vodi, samo sam hteo da dodam još jedan osvrt na temu, vidi se da ga poprilično ne razumeš.

Dobro, prihvatam tvoje sugestije i potpuno razumem tvoj stav. Mozda cemo i prodiskutovati o ovim stvarima tokom daljeg toka ove teme.
 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 1 минут, Bokisd рече

Dobro, prihvatam tvoje sugestije i potpuno razumem tvoj stav. Mozda cemo i prodiskutovati o ovim stvarima tokom daljeg toka ove teme.
 

Drago mi je :) ja bih voleo da kažemo koju o problemu "recepcije" pošto je to glavna tema danas u teologji...a takođe je u skladu sa našom temom.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 2 минута, EshatoloskiIkonizator рече

Drago mi je :) ja bih voleo da kažemo koju o problemu "recepcije" pošto je to glavna tema danas u teologji...a takođe je u skladu sa našom temom.

Naravno, mozes izneti svoje vidjenje 'recepcije' stvari u savremenoj teologiji. Nesto se razmisljam, da li onda mozemo da imamo i 'recepciju' stvari i u nesto starijoj i vremenski daljoj teologiji ?

Po mom sudu, ne bi trebalo da budu neke razlike u percepciji stvari, mozda samo u nekim spoljasnjim , terminoloskim izrazima koji odgovaraju danasnjem kulturnom stanju covecanstva.


 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Управо сада, Bokisd рече

Naravno, mozes izneti svoje vidjenje 'recepcije' stvari u savremenoj teologiji. Nesto se razmisljam, da li onda mozemo da imamo i 'recepciju' stvari i u nesto starijoj i vremenski daljoj teologiji ?

Po mom sudu, ne bi trebalo da budu neke razlike u percepciji stvari, mozda samo u nekim spoljasnjim , terminoloskim izrazima koji odgovaraju danasnjem kulturnom stanju covecanstva.


 

ahhahah ovo me je zasmejalo, osetih se neshvacen (naravno nista podrugljivo, ne zameri :) )... skorz si prijatelju promasio problem. U pitanju je "recepcija", znaš o čemu je reč?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 8 минута, EshatoloskiIkonizator рече

ahhahah ovo me je zasmejalo, osetih se neshvacen (naravno nista podrugljivo, ne zameri :) )... skorz si prijatelju promasio problem. U pitanju je "recepcija", znaš o čemu je reč?

Recepcija, to bese ono, kada rezervises sobu u hotelu ? :)))

Nije problem,  mozda sam i promasio sustinu stvari ( iako mislim da nisam ), ali, tu smo, objasnices.

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

1 hour ago, Bokisd рече

Ovo mi deluje sasvim razumno. Ako se nadjes u nekoj situaciji da moras da se pomolis sa bilo kojim hriscaninom, onda je savim okey da moras da ispostujes takvu molitvu. Krstenja, vencanja, sahrane, razni duhovni skupovi i slicno, ne mozemo da izbegavamo drugove i prijatelje ako se zadesimo na ovakvim skupovima gde je u pitanju neka druga crkva.

Пре бих назвао присуство молитви друге верске заједнице, а не заједничком молитвом. Исто као када појединци из друге верске заједнице присуствују молитви Православне цркве.

Управо је то тешко разграничити, присуство молитвеном скупу, и учествовање у молитвеном скупу.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Управо сада, Bokisd рече

Recepcija, to bese ono, kada rezervises sobu u hotelu ? :ani_biggrin:

Nije problem,  mozda sam i promasio sustinu stvari ( iako mislim da nisam ), ali, tu smo, objasnices.
 

Recepcija je trajni element života Crkve. Još od vremena našeg Gospoda i aposola, Crkva neprestano recipira i re-recipira poruku Hrista - i, zaista, više od poruke. Zapravo, možemo još više ići natrag i istaći da i sam naš Gospod nije samo "vertikalno" recipirao (poslanje od Oca), već i "horizontlano", tj. recipirao je istoriju izrailjskog naroda, kom je pripadao. Ideja recepcije prethodi samoj Crkvi i mora se naglasiti da je, u njadubljem smislu, Crkva rođena iz jednog trajnog procesa recepcije - sama Crkva je proizvod recepcije. Nažalost, kroz istoriju sam izraz je stekao veoma specifično i tehnološko značenje koje se uglavnom povezuje sa crkvenim saborima i njihovim odlukama i koje je, čak, ušlo i u terminologiju kanonskog prava i zadobilo veoma posebno značenje: kao prihvatanje i saglasnost naroda sa određenom eklisijalnom odlukom. U moderno doba, problem recepcije je izašao u prvi plan i počeo da se pomalja na horizontu od strane "Vere i poretka", najpre u Oksfordu, a zatim u Bad Gaštajnu, u Austriji 1965. i 1966, koji je okupio crkvene istoričare i patrologe. Kako je vreme proticalo, ideja recepcije je počela i zvanično da ulazi u ekumenski rečnik i to priliko zasedanja u Luvenu 1972. kada su izdati dokumetni ARCIC i Lima dokument gde su učinili ovo pitanje bitnim i neizbežnim. Sada, u klasičnoj ideji recepcije moramo uzeti u obzir ujedinjenu Crkvu koja je tačno znala svoje organe recepcije i koja je po ovom pitanju pretpostavljala postojanje saglasnosti. Crkve su pozvane da recepiraju jedne od drugih ili zapravo da recepiraju jedna drugu, što pokreće sve vrste undamentalnih eklisioloških pitanja a ponajviše eklisijalno priznavanje. Sada postavlja se pitanje šta je to što se recipira? Možemo dalje o tome.. :)

  • Волим 1
Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 15 минута, EshatoloskiIkonizator рече

Recepcija je trajni element života Crkve. Još od vremena našeg Gospoda i aposola, Crkva neprestano recipira i re-recipira poruku Hrista - i, zaista, više od poruke. Zapravo, možemo još više ići natrag i istaći da i sam naš Gospod nije samo "vertikalno" recipirao (poslanje od Oca), već i "horizontlano", tj. recipirao je istoriju izrailjskog naroda, kom je pripadao. Ideja recepcije prethodi samoj Crkvi i mora se naglasiti da je, u njadubljem smislu, Crkva rođena iz jednog trajnog procesa recepcije - sama Crkva je proizvod recepcije. Nažalost, kroz istoriju sam izraz je stekao veoma specifično i tehnološko značenje koje se uglavnom povezuje sa crkvenim saborima i njihovim odlukama i koje je, čak, ušlo i u terminologiju kanonskog prava i zadobilo veoma posebno značenje: kao prihvatanje i saglasnost naroda sa određenom eklisijalnom odlukom. U moderno doba, problem recepcije je izašao u prvi plan i počeo da se pomalja na horizontu od strane "Vere i poretka", najpre u Oksfordu, a zatim u Bad Gaštajnu, u Austriji 1965. i 1966, koji je okupio crkvene istoričare i patrologe. Kako je vreme proticalo, ideja recepcije je počela i zvanično da ulazi u ekumenski rečnik i to priliko zasedanja u Luvenu 1972. kada su izdati dokumetni ARCIC i Lima dokument gde su učinili ovo pitanje bitnim i neizbežnim. Sada, u klasičnoj ideji recepcije moramo uzeti u obzir ujedinjenu Crkvu koja je tačno znala svoje organe recepcije i koja je po ovom pitanju pretpostavljala postojanje saglasnosti. Crkve su pozvane da recepiraju jedne od drugih ili zapravo da recepiraju jedna drugu, što pokreće sve vrste undamentalnih eklisioloških pitanja a ponajviše eklisijalno priznavanje. Sada postavlja se pitanje šta je to što se recipira? Možemo dalje o tome.. :)

Слабо сам те разумео, у оба дужа поста. Пре свега не разумем језик и појмове које користиш. А нисам мали број теолошких ( и светоотачких) књига прочитао.

Шта значи "рецепција"? Коју би српску реч употребио? За мене та реч означава пријем, попут рецепције хотела, где се примају гости. Али у теолошкој литератури, барем на српском језику, овај термин нисам сусретао. Да ли за тебе та реч има неко дубље значење? ("Идеја рецепције"?)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Управо сада, Ђорђе Р рече

Слабо сам те разумео, у оба дужа поста. Пре свега не разумем језик и појмове које користиш. А нисам мали број теолошких ( и светоотачких) књига прочитао.

Шта значи "рецепција"? Коју би српску реч употребио? За мене та реч означава пријем, попут рецепције хотела, где се примају гости. Али у теолошкој литератури, барем на српском језику, овај термин нисам сусретао. Да ли за тебе та реч има неко дубље значење?

Jako je kompleksno definisanje pojma "recepcije" i prevođenje istog u jednostavnijem kontekstu. Razlozi za to su mnogosturuki: prvi je što je recepcija pojam koji obuhvta više sistema koji objašnjava a drugi je što ako bismo ga deinisali kroz jednu reč, sistematski bi izgubio značenje u odnosu na drugu stvar. Najtačnije bi mogli da ga definišemo kao "primanje" koje podrazumeva eklisjalnu zajednicu ili konstituent eklisijalne realnosti bez okvira agresivnosti misije. Najlakše rečeno :)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 1 минут, Велизар рече

Za pravoslavnu predanjsku svest postoji Jedna Saborna Crkva. Ti govoriš o množini i o međusobnom priznavanju crkava, što je ekumenistički pristup i derivira iz teorije grana.

Ako si mogao da zaključiš ja govorim o mnogostrukosti u okviru jednog (ranije sam to objasnio), i takodje pokušavam da iznesem pozitivne strane ekumenističkog pristupa, za sada na osnovu problema "recepcije" (i o tome pisah)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 26 минута, EshatoloskiIkonizator рече

Recepcija je trajni element života Crkve. Još od vremena našeg Gospoda i aposola, Crkva neprestano recipira i re-recipira poruku Hrista - i, zaista, više od poruke. Zapravo, možemo još više ići natrag i istaći da i sam naš Gospod nije samo "vertikalno" recipirao (poslanje od Oca), već i "horizontlano", tj. recipirao je istoriju izrailjskog naroda, kom je pripadao. Ideja recepcije prethodi samoj Crkvi i mora se naglasiti da je, u njadubljem smislu, Crkva rođena iz jednog trajnog procesa recepcije - sama Crkva je proizvod recepcije. Nažalost, kroz istoriju sam izraz je stekao veoma specifično i tehnološko značenje koje se uglavnom povezuje sa crkvenim saborima i njihovim odlukama i koje je, čak, ušlo i u terminologiju kanonskog prava i zadobilo veoma posebno značenje: kao prihvatanje i saglasnost naroda sa određenom eklisijalnom odlukom. U moderno doba, problem recepcije je izašao u prvi plan i počeo da se pomalja na horizontu od strane "Vere i poretka", najpre u Oksfordu, a zatim u Bad Gaštajnu, u Austriji 1965. i 1966, koji je okupio crkvene istoričare i patrologe. Kako je vreme proticalo, ideja recepcije je počela i zvanično da ulazi u ekumenski rečnik i to priliko zasedanja u Luvenu 1972. kada su izdati dokumetni ARCIC i Lima dokument gde su učinili ovo pitanje bitnim i neizbežnim. Sada, u klasičnoj ideji recepcije moramo uzeti u obzir ujedinjenu Crkvu koja je tačno znala svoje organe recepcije i koja je po ovom pitanju pretpostavljala postojanje saglasnosti. Crkve su pozvane da recepiraju jedne od drugih ili zapravo da recepiraju jedna drugu, što pokreće sve vrste undamentalnih eklisioloških pitanja a ponajviše eklisijalno priznavanje. Sada postavlja se pitanje šta je to što se recipira? Možemo dalje o tome.. :)

Da, mozemo.

Mislim, da sam te odlicno shvatio u vezi te recepcije stvari i pre nego sto si izneo i dao ovo objasnjenje. :945729:

I, mislim, da sam lepo 'percepovao' :idea: na sta si mislio kada si potegao pitanje 'recepcije' stvari u danasnjoj teologiji. Samo nisam mislio da ces direktno da pomenes ekumesticku teologiju, nego mozda, neku 'neopatristicku' struju u teologiji ili mozda taj neki personalisticki ili eklisijalno evhraristijsli pogled na teologiju i jedinstvo.

I, dobro sam primetio, bice ovo prica o recepciji stvari po modernoj teologiji, koja se razlikuje od recepcije stvari u nekoj malo starijoj teologiji.

Ne mora i u nesto starijoj, videli smo kako na zajednicke molitve sa inoslavnim  gleda nas sv.Justin Celijski. Ne moramo nesto mnogo da se vracamo u proslost. ( nemam vise vremena, kasnije se cujemo ).

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 1 минут, Велизар рече

 

Ne znam šta ti to znači "mnogostrukost u okviru jednog", to je nekakav ekumenistički konstrukt zasnovan na protestantskoj teoriji grana.  Mnogostrukost u okviru jednog poznajemo u Pravoslavnoj Crkvi samo u kontekstu sabornosti gde je svaka eparhija cela Crkva i deo Saborne Crkve. Van tog konteksta mnogostrukost nije prihvatljiva za predanjsku pravoslavnu svest.

Sve što sad iznosiš sam lepo i detaljno objasnio sledeći pravosalvnu predanjsku eklisologiju bez ikakvih upliva katoličke ili portestantske misli. Mrzi me da se ponavljam. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 6 минута, EshatoloskiIkonizator рече

Sve što sad iznosiš sam lepo i detaljno objasnio sledeći pravosalvnu predanjsku eklisologiju bez ikakvih upliva katoličke ili portestantske misli. Mrzi me da se ponavljam. 

Да, то је оно што и Велизар каже, али какве то има везе са екуменизмом, и заједничким молитвама са некима са којим нема јединства? Ако има јединства, онда чему екуменизам?

  • Волим 1
Link to comment
Подели на овим сајтовима

Naravno da ima veze, ekumenizam je upravo postojana težnja da se to jedinstvo na neki način zaista ostvari i kao takvo kasnije evharistijski manifestuje. Nismo mi van jedinstva samo sa katolicima, pre svega, i sa protestantima. Ima unutar pravoslavlja toliko razjedinjenosti pa se i prema tome čak usmerava pravoslavna strana ekumenskog sturjanja. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

×
×
  • Креирај ново...