Jump to content

Podjela ('tvrdi vs. pink' pravoslavci), 'guruizam' i dr. patologije crkvenosti u Srba...


Препоручена порука

42 minutes ago, Дијана. рече

Ali to je realnost, i trebamo biti toga svjesni.

 мислим да је реалност осим поделе само сленг -прва реч која падне на памет....било из острашћености премора или неначитаности...не мора бити везана уз нечији карактер или опредељење.

ово остало је за квалификацију здравим расуђивањем

Спознај своју грешност у гордости и нетрпељивости, и смири се под јаку руку Божију, не кривећи никога осим себе. Тада ћеш видети помоћ Божију: како те Бог умирује и код оних који ти се супротстављају ствара наклонст срца према теби.Треба се прво очистити, а онда чистити,себе умудрити,а онда умудривати,постати светлост,а потом просветљивати,приближити себе Богу,па приводити,осветити, а онда освећивати.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ко себе препознаје као тврдог православца или либералног,пинк православца,верујем да ће имати инспирацију да учествује у овој теми,некако ми не иду та сврставања :naklon:

Нифада :)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

@Дијана.

Мене баш занима у коју си категорију себе сврстала? Или си изнад и једне и друге?

Не волим када ме сврставају у неке категорије. То "тврди" звучи као тупи, "пинк" звучи као геј.

Блажени гладни и жедни правде, јер ће се наситити;

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Kad smo kod drugih patologija (nadovezujem se na naslov, ne na prvi post), da li se u ateizam lakse otkliza iz pink pravoslavlja ili iz hardcore pravoslavlja?

Mongol General: Wrong! Conan! What is best in life?
Conan: To crush your enemies, see them driven before you, and to hear the lamentation of their women.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

7 minutes ago, drvce рече

Kad smo kod drugih patologija (nadovezujem se na naslov, ne na prvi post), da li se u ateizam lakse otkliza iz pink pravoslavlja ili iz hardcore pravoslavlja?

Свеједно је, зависи какву етикету добијеш.

Блажени гладни и жедни правде, јер ће се наситити;

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Uuh, koliko samoodbrane... ne, nismo se prepoznali, ni slučajno. :D Tema jedna koja je obrađivala ovu 'podjelu' je imala stotinjak stranica i morala je biti zaključana.

Ako nema potrebe za ovom temom, i ja sam pogriješila, onda je to veliki napredak za sve nas. :ok:

Trudim se biti iznad podjele, ipak po stavovima, prije sam 'tvrdi' pravoslavac. Draško npr. je 'pink' pravoslavac (i znam da mi neće zamjeriti ovo etiketiranje). Dobra strana prvog je da je mudar i oprezan, i da mu uz prirodu ide podvig lakše, u opasnosti je da se pogordi. Dobra strana drugog je da je pozitivan, širok, zaista voli ljude, ne osuđuje ih, u opasnosti je da slobodu preširoko shvati...

Tvrdi, kad odlijepe, postanu 'ziloti', odu iz crkve, stanu braniti pravoslavlje od zlih rimokatolika, i zlih izdajnika pravoslavlja. Liberalni, kad pretjera u tom stavu, u stvari živi blaženi ateizam a uzda se u milost Božju.

eto tako karikirano. Tvrdi brane Rafaila, ipak, dok mu ovi drugi zamjeraju i maltene ga osuđuju.

Naravno to je sve samo uslovno rečeno, i s ciljem da se ne dijelimo tako. Cilj je da se izbalansiramo, uravnotežimo, približimo...

drvce: hardcore može da bude reakcija na sumnje, reakcija na bivši ateizam... pink je bliži ateizmu, najteže mu ide etička zabrana svačeg nečeg prijatnog... nema jasne granice. Tu smo negdje svi :)

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

 

12 minutes ago, Дијана. рече

Trudim se biti iznad podjele

Не мораш се трудити да будеш изнад, труд је бити испод.

Блажени гладни и жедни правде, јер ће се наситити;

Link to comment
Подели на овим сајтовима

12 minutes ago, Дијана. рече

eto tako karikirano. Tvrdi brane Rafaila, ipak, dok mu ovi drugi zamjeraju i maltene ga osuđuju.
 

Не сматрам да спадам у ту категорију, а ипак сам на страни о.Рафаила. Не схватам што се људи саблажњавају на реч "ђавоиманост"? Сви смо ми и ђавоимани и болесни на неки начин и треба да се лечимо. Неко то призна себи и крене да се бори, неко никад...

Мене више брину поједини свештеници, много их има и све чешће то чујем, код којих кад одеш по савет кажу "ћути и трпи". joooj Посебно то говоре удатим женама да трпе мужеве и свекрве.

"Ја сам сакупљач необичних ствари. Нека други сакупљају значке и марке. Ја сакупљам дане, часове и тренутке. " - Мирослав Антић

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Nije svrha ove teme bila da se na silu svrstavamo i ukalupljujemo, nego da osvijestimo jedan mehanizam zbog koga imamo tako mnogo sukoba na forumu... Ljudi se grupišu, i onda iz te sigurnosti grupe, napadaju one suprotne. Ja se čudom čudim koliko samo stereotipa, ali negativnih. Svako je ličnost posebna i neponovljiva, ali mi smo tako skloni da to previdimo, i da mu nalijepimo neku predrasudu, a često i da ga napadnemo i povrijedimo, zato što se ne slažemo po nekom pitanju. Pa onaj drugi nije u skladu sa pravoslavnim učenjem, prema nekom crkvenom autoritetu; ili onaj drugi ne misli svojom glaom i bavi se citatologijom; ili je onaj drugi mlak i slab vjernik, mi smo tu da ga poučimo, ili je onaj drugi gord i prelešćen, mi smo tu da ga od tog odučimo... 1324_womens

Mislila sam da izanaliziramo te naše patologije... ne da se 'branimo' i dokazujemo kako eto nema nikakvih patologija i sve je divno i krasno... a katakombe niču kod episkopa 'starotaraca', anti-ekumenista

A mi vadimo jedni drugima oči dal je najveći problem crkve guruizam, ili pedofilija, ili srebroljublje, ili licemjerje, kao grijesi klira, ili ima i naših nedostataka... Tu je to sve skupa, sve povezano, i sve skupa je odgovornost svih nas... Sve su te pojave tu da bismo mi nešto iz njih naučili, da bismo postali 'ljudi pčele', da naučimo da gradimo, a ne razgrađujemo, da popravljamo sebe i prihvaatmo druge

Nije bitno raspravljanje ni ovo ni ono, ni ko je u pravu a ko u krivu, bitno je kako da dođemo do nečeg konstruktivnog, da stvari učinimo boljim...

Inače će nam pisanje na forumu biti kao i svaka druga zabava, ubijanje/gubljenje vremena, nikome na korist...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Nešto se promenulo (što kaže Siniša Mihailović)

 

Promenulo se u mnogo čemu.

Odavno mi se pokrenula misao ko sam, šta sam, šta smem da pomislim i da kažem...kakav odnos smem da imam prema Bogu a za kakav će me sprži ili tako već nešto.

A odavno su mi počeli stizati i odgovori. Ovo što kaže Rile, najstrašnije je ako pravoslavlje (?) stvara zastrašene, uplašene ljude...takvi više i ne žive, sve i da dišu.

Ako čoveku nije "lepo" u Crkvi, ako se ne oseća sigurno, onda nešto nije u redu.

Ako je ispovest stres, ako je post kolaps za telo, onda nešto ne štima (ovo je moje mišljenje)

Ako se seks sme samo kad padnu datumi kad je mesec u punom sjaju a duva južni vetar i čuješ lavež smeđeg psa....kako ćemo izroditi decu, kako ćemo se riješiti "bubuljica"

Ako ne smeš nikako da trudnoj ženi daš seks, a ona vapi za istim, pa posle pukne deo veze...molim lepo...pravoslavlje

Sad će da skoče komentari tipa..."a vi biste da ugađate telu, raslabljeni smo, samo biste da se....bez podviga se ne može"

To dame i gospodo ( i forumaši) nije tačno....to je ono kao kad kažeš da je neko komunjara ako kaže da je u SSSR bilo dobrih stvari

Još ću pisati

A najviše sam naučio od tihih ljudi, sveštenika i od jedne domaćice sa Ostrva (pisao sam o tom slučaju)....od nje sam shvatio da Gospodu treba naš odnos sa njim, pravi živi, iz herca....a često mi se čini da srce pretvaramo u govorni automat....moje je već mutirano

obrazov_zpsdsretmxk.jpg

"Верујем Господе, помози мом неверју"

"О жено, велика је вера твоја, нека ти буде како хоћеш"

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Svetu se ne moze ugoditi, dok to shvatis prođe zivot. Ni Bogu ne treba "ugađati", jer od nas trazi nase srce, ceo nas zivot, koliko god mi mogli iskreno i bez kalkulacije da pruzimo. Sve ove podele su nastale iz neznanja, sujeverja i straha "tvrdih" da ako prestanu da ugadjaju Bogu da ce biti kaznjeni "za prestupe". I tako je vekovima latinstina ostajala skrivena duboko u sijevernom,coveku koji mora da "zadovolji" Boga da bi dobio "nagradu" u vidu spasenja ili "dobrog zivota". Ostalo je pravdanje da nije tako.

Njuejdz je druga stvar koja ne samo da ne prica o Bogu nego je njima sve isto i covek je prosto staticno bice -takav si kakav si, a to je laz jer je covek sve samo ne statika. Ali "tvrdi" vole da svoje strahove zamaskiraju time sto ih pravdaju postojanjem njuejdzera.

Mi obicno procenjujemo sebe na osnovu namera, a druge na osnovu akcija

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ne znam... vjera mi daje smisao žvotu, u crkvi se osjećam odlično, post (ili uopšte ta strana) mi nije problem, ali prvo je zadovoljenje mojih duševnih potreba, a drugo nije moja zasluga jer mi priroda, temperament idu naruku; ali da, spremna sam da sudim, i kad svjesno u riječima ne sudim. Možda je kod mene strah prejak. Nisam u stanju ni umom ni srcem da obujmim količinu zla i patnje. Naši vjerski stavovi odražavaju našu prirodu, i oblikovani su i našim iskustvom, i našim doživljavanjem tog iskustva u odnosu na Boga, sebe i druge...

Mislim tj. osjećam da je čovjek važniji od subote, i da suština pravoslavlja nije u poštivanju pravila i zabrana (podvig ide lako i bez osjećaja prisile i gorčine tek kad se okusi blagodat). Suština je ljubav. Kad bismo živjeli po zapovijestima, zemlja bi bila raj... Čovjek koji osjeća ljubav, koji vidi svrhu, može podnijeti bilo kakav podvig ili odricanje. Sama forma podviga nije uopšte bitna... Podvig je forma, ljubav sadržina. I jedno i drugo su tu s razlogom i bitni su. Čovjek treba da se trudi prema onom što mu u prirodi nije svojstveno, da svoju ličnost upotpuni prema idealu... Ostvareni hriđćanin je upotpunjen kao čovjek, uravnoteženiji, univerzalniji, izgrađeniji.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

25 minutes ago, Suncokret54 рече

... тачно, у овоме што си рекла нема никакве колизије са Црквом : " онај Мене воли, који извршава Моје заповести"... потребно је само да се разумемо...:)

Suncokrete, uporno kao i svaki tvrdolinijas ne kontas...kada predas sebe Bogu i osetis ljubav ne mozes bez podviga dalje, ali ne zato sto je to "put spasenja", nego zato sto je to ljubav, da ne povredis Boga i Gospoda svoga. Niko ne negira nuznost podviga, samo on ne sme da izlazi iz onog moram, nego iz onog zelim. Naravno, nasa slaba priroda zeli greh,,ali mic po mic, rasce i u podvigu koji ce postepeno prihvatati i postojati njegova priroda. Kao i sa roditeljstvom, ti svojim sinovima nista "ne moras", ali cinis nemoguce nekad jer ih volis, ali to je raslo i razvijalo se s godinama.

Mi obicno procenjujemo sebe na osnovu namera, a druge na osnovu akcija

Link to comment
Подели на овим сајтовима

33 minutes ago, Дијана. рече

Ne znam... vjera mi daje smisao žvotu, u crkvi se osjećam odlično, post (ili uopšte ta strana) mi nije problem, ali prvo je zadovoljenje mojih duševnih potreba, a drugo nije moja zasluga jer mi priroda, temperament idu naruku; ali da, spremna sam da sudim, i kad svjesno u riječima ne sudim. Možda je kod mene strah prejak. Nisam u stanju ni umom ni srcem da obujmim količinu zla i patnje. Naši vjerski stavovi odražavaju našu prirodu, i oblikovani su i našim iskustvom, i našim doživljavanjem tog iskustva u odnosu na Boga, sebe i druge...

Mislim tj. osjećam da je čovjek važniji od subote, i da suština pravoslavlja nije u poštivanju pravila i zabrana (podvig ide lako i bez osjećaja prisile i gorčine tek kad se okusi blagodat). Suština je ljubav. Kad bismo živjeli po zapovijestima, zemlja bi bila raj... Čovjek koji osjeća ljubav, koji vidi svrhu, može podnijeti bilo kakav podvig ili odricanje. Sama forma podviga nije uopšte bitna... Podvig je forma, ljubav sadržina. I jedno i drugo su tu s razlogom i bitni su. Čovjek treba da se trudi prema onom što mu u prirodi nije svojstveno, da svoju ličnost upotpuni prema idealu... Ostvareni hriđćanin je upotpunjen kao čovjek, uravnoteženiji, univerzalniji, izgrađeniji.

A sto se fokusiras na strah? Pa sta ako je prejak, ne gledaj u njega. Kao kad skijas i cilj ti je da se spustis niz brdo, ako krenes ds gledas u svako drvo na putu plaseci ga se neces stici do cilja.

Dusevne potrebe su drugacije od duhovnih sta ce se desiti jednog dana kad shvatis da ne mozes da ih zadovoljis u Crkvi, da nije to to?

Mi obicno procenjujemo sebe na osnovu namera, a druge na osnovu akcija

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Licemerje i nedostatak ljubavi prema drugim nas ubise. Pod drugima podrazumevam one koji imaju drugacije stavove od nas. Nije nam dovoljno da na pristojan, civilizovan nacin izrazimo svoje neslaganje, nego pribegavamo cinizmu, pa cak i uvredama.

U skladu sa tim imamo, na nekoj drugoj temi, objasnjenje da je prepodobna vernica ona koja se po manastirim takmici koliko ce sudova da opere, a takodje i da na nekom hodocascu mazne neku piletinu. Pitam se da li to znaci da su mnoge svetiteljke na taj nacin stekle pravo na epitet prepodobna ispred svog imena ?! I da li je to objasnjenje  formirano na osnovu licnog svedocenja ?

Takodje imamo i one koji se sablaznjavaju kad vide monaha da igra fudbal, da se nasali, zapeva nesto drugo osim duhovnih pesama. Sablaznjavaju i anatemisu coveka, a ne pomisle da je tim ljudskim delima privukao neke duse i priblizio ih Gospodu. Ta nije li Bog, upravo zbog toga poslao sina Svoga kao BOGOCOVEKA ?! 

Dokle cemo da vidimo trun u oku brata svoga, a ne vidimo brvno u svome oku ????

Потпис:

Надање је моје- Отац;

Прибежиште моје- Син;

Покров мој- Дух Свети;

Тројице Свесвета, слава теби.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

×
×
  • Креирај ново...