Сведочење библијског Стварања у свету код теолога и научника

[о.Горан]

пре 12 минута, Zoran Đurović рече

Па што ти, попе, не верујеш да је свет створен за 6 дана?

 

 

Образуј се мало, оволика интелектуална и образовна инфериорност коју презентујеш је за жаљење. Додуше, чега се паметан стиди, тиме се будала поноси .

[о.Горан]

пре 1 минут, Avocado рече

Nije mi ovaj komičar baš nešto... Goranče je mnogo smešniji...

Наравно . Поготову кад објашњавам како је недотупавна бајка на коју падате ти и још неки који су бистри к`о Ђура .

[Branka62]

пре 20 минута, о.Горан рече

Evolucija, laž iz pakla

 

@о.Горан , ne prepisuj 

 

[о.Горан]

Пошто многи пате од амнезијe, сем од снобизма ... Са обзиром да многи јааааааако споро уче, мораш стално да им понављаш основне лекције. Али шта ћемо, Repetitio est mater studiorum. Ово износим, иако сам већ постављао ово, да се види и да се зна да и у оквиру РКЦ постоје научници који не верују у еволуционе лажи и бајке за недорасле.

 

Iznosimo neke od misli i zaključaka prirodoznanstvenika i teologa izrečene na katoličkoj kreacionističkoj konferenciji održanoj na katoličkoj Gustav Siewerth akademiji kojoj je papa Benedikt XVI. službeno dao svoj apostolski blagoslov. Također, iznijet ćemo i neke od zaključaka izrečenih na međunarodnom katoličkom kreacionističkom simpoziju, čiji su sudionici, 2002. godine, dobili blagoslov pape Ivana Pavla II.

Tekst: Ivan Rusarin

Tradicionalni, autentični katolički pristup Knjizi Postanka 1-11 nije fundamentalizam

U novije vrijeme vrlo je raširena liberalna teologija koja počiva na idejama koje su nastale u ne-katoličkim liberalnim protestantskim krugovima i koje su postupno liberalni teolozi ubacivali u razmišljanje katolika. Kada liberalni teolozi i osobe čije su razmišljanje oblikovali liberalni teolozi žele ušutkati katolike zastupnike autentičnog nauka Katoličke Crkve o Stvaranju i početnom savršenom stanju stvorenog svijeta i prvoga para ljudi, tada jednostavno kao metodu ušutkivanja koriste proglašavanje zastupanja autentičnog nauka „fundamentalizmom“, a zastupnike autentičnog nauka Crkve proglašavaju „fundamentalistima“. To je osobito nepošteno ponašanje u današnje vrijeme kada pojmovi „fundamentalizam“ i „fundamentalist“ u razmišljanju današnjeg čovjeka označavaju osobe spremne na nasilje i terorizam.

 

Opće je poznato da je papa Benedikt XVI. bio protivnik fundamentalističkog pristupa Bibliji, te ga nikada ne bi blagoslovio. Upravo zato je iznimno važna činjenica da je papa Benedikt XVI. službeno, od srca, nakon što se osobno pažljivo upoznao sa sadržajem te konferencije, udijelio svoj apostolski blagoslov katoličkoj kreacionističkoj konferenciji na kojoj su prirodoznanstvenici katolici iznosili najnovije argumente za povijesnu pouzdanost izvještaja o Stvaranju i globalnom Potopu iz Knjige Postanka, pouzdanost biblijske kronologije, te argumente o nemogućnosti makro-evolucije.

Na koncu, podsjetimo se, sam je papa Benedikt XVI., krajem kolovoza 2013. godine, tradicionalno evolucionističko vjerovanje prema kojemu su kopneni četveronožni organizmi nastali evolucijom iz riba, otvoreno nazvao znanstvenom fantastikom, sljedećim riječima: „Veliki Jacques Monod je napisao rečenice koje bi sigurno on sam uvrstio u svoje djelo samo kao znanstvenu fantastiku. Citiram: ‘Pojavljivanje kopnenih kralježnjaka… vlastiti postanak vuče iz činjenice da je primitivna riba ‘odabrala’ poći istraživati zemlju, ali na kojoj se nije bila u stanju kretati osim skačući na nespretan način i stvarajući tako, kao posljedicu, promjenu ponašanja, selektivni pritisak pod kojim su se razvijali snažni udovi kopnenih kralježnjaka. Među potomcima tog smionog istražitelja, tog Magellana evolucije, neki mogu trčati i brzinom većom od 70 kilometara na sat…’“

 

Ovdje ćemo iznijeti neke od misli i zaključaka prirodoznanstvenika i teologa izrečene na  katoličkoj kreacionističkoj konferenciji održanoj na katoličkoj Gustav Siewerth akademiji kojoj je papa Benedikt XVI. službeno dao svoj apostolski blagoslov. Također, iznijet ćemo i neke od zaključaka izrečenih na međunarodnom katoličkom kreacionističkom simpoziju, čiji su sudionici, 2002. godine, dobili blagoslov pape Ivana Pavla II.

 

Dr. Alma von Stockhausen, ugledna katolička teologinja, prorektorica katoličke Gustav Siewerth akademije, nakon detaljne analize zaključuje da iza ideje evolucije stoji Sotona: „Teorija evolucije je najsveobuhvatnija suprotnost kneza ovoga svijeta (Sotone) Trojedinome Bogu koji, kroz najveće samoodricanje Sina, nas želi otkupiti od smrti, rezultata našega grijeha.“ (Evolution Theory and the Sciencies: A Critical Exemination, Gustav Siewerth Akademie, 2009.)

Profesor katoličke dogmatske i fundamentalne teologije na Papinskom učilištu Regina Apostolorum, dr. Ralph Weimann, zaključuje o valjanosti kreacionizma[1]: „kada katolički učenjaci važu razloge za i protiv teorije evolucije, oni nalaze da, daleko od proturječenja tradicionalnom katoličkom shvaćanju Stvaranja kojega je nosio sv. Toma, znanost 21.st. usklađena je s tradicionalnim naukom.“ (Evolution Theory and the Sciencies: A Critical Exemination, Gustav Siewerth Akademie, 2009.)

Poznati katolički teolog, biskup mons. prof. dr. Andreas Laun u svojem izlaganju pod naslovom „Evolucija i kreacionizam: Teološka razmatranja“ podsjetio je na sljedeću žalosnu stvarnost u vezi ponašanja mnogih današnjih teologa: „Danas postoji veća opasnost da teolozi prihvate znanstvenu teoriju prebrzo negoli da je odbace bez dužnog razmatranja.“ Biskup mons. dr. Laun istaknuo je da danas postoji „suvremeni veto na slobodu mišljenja“ i iznosi žalosnu činjenicu o tome kako se gleda na one koji iznose zaključke protivne ideji evolucije: „Čini se da je posebno prijezira vrijedno ako teolog ponudi svoje mišljenje i odbije ‘zapaliti tamjan’ poraženoj dogmi ‘Sve je evolucija!’.“ Mons. dr. Laun nastavlja: „Pa ipak, možda dolazi vrijeme kada ovaj mit [o evoluciji] dolazi do kraja koji zaslužuje te je još jednom moguće objektivno provjeriti argumente prema Pavlovom načelu : ‘Sve provjeravajte.‘(1 Sol 5,21) Odbacite ono što je loše.“Za poznati pokušaj Karla Rahnera da na umjetan, usiljen i, na koncu, neuspješan način spoji hipotezu evolucije s katoličkom vjerom, mons. prof. dr. Laun, kaže: „Karl Rahnerova teorija „samotranscendencije“ može biti upravo ovo…filozofska besmislica, a u svjetlu kritike naučavanja evolucije koji raste u današnje vrijeme, potpuno nepotrebna. Treba je što prije napustiti.“ Također, mons. prof. dr. Laun podsjetio je da je sam Darwin dao smjernicu kako prepoznati propast ideje evolucije: „Sam Darwin je rekao: ‘Ako bi se dokazalo da postoji neka vrsta složenog organa koja nije mogla nastati kroz puno malih promjena koje su slijedile jedna drugu, tada bi moja teorija potpuno propala.’“ Kao jedan od primjera organa koji ruši ideju darvinovske evolucije, biskup dr. Laun navodi primjer neumanjivo složenog sustava bakterijskog motora: „Elektro-motor bakterije…potpuno je nemoguće da su se ovi motori mogli razviti malim koracima evolucije, upravo nemoguće poput poznatog primjera majmuna koji bi slučajnošću napisao djela Shakespearea.“ Na kraju, mons. prof. dr. Laun poziva katoličke teologe da napuste ideju evolucije: „teolozi bi morali prihvatiti kriticizam koji je nedavno formuliran i koji je dokazao da je evolucija zaista nemoguća…Dolazim do sljedećeg zaključka: teolozi bi morali napustiti teoriju evolucije.“ (International Catholic Symposium on Creation, Rome, 2002.)

 

Vlč. dr. Victor Warkulwiz, M.S.S., katolički svećenik, teolog, doktor fizike i kozmolog, podsjeća na pravi razlog zašto neke osobe u crkvenim krugovima privaćaju hipotezu evolucije, a odbacuju povijesnu i znanstvenu pouzdanost Knjige Postanka 1-11.: „Mnogi od njih boje se više od ičega drugoga biti prozvani ‘fundamentalistom’“. Vlč. dr. Warkulwizzaključuje: „Katolički znanstvenici i učenjaci moraju odbaciti teoriju evolucije jer je autentična katolička teologija Stvaranja ne može prilagoditi. Kao prvo jer je pogrešna. Uz to je i opasna…Knjiga Postanka može biti tumačena u ‘doslovnom i očitom smislu’ bez ikakvog proturječja od autentične znanosti. Upravo suprotno, autentična znanost potvrđuje jasno značenje Knjige Postanka. Ovo je istina za astronomiju i druge znanosti kao što su geologija i paleontologija.“ (International Catholic Symposium on Creation, Rome, 2002.)

 

Katolički teolog, profesor na Papinskom katoličkom sveučilištu Puerto Rica, vlč. dr. Brian Harrison, zaključuje: „Katekizam potiho zagovara povijesnost Evinog porijekla od Adamova boka…jednom kada se katolici vrate prepoznavanju ne-evolucijskog porijekla ženskog ljudskog bića kao istine koju uči Božja riječ, oni teško mogu zagovarati evolucijsko porijeklo muškarca.“ (International Catholic Symposium on Creation, Rome, 2002.)

 

Biokemičarka i mineraloginja/geologinja, dr. Marie-Claire van Oosterwyck-Gastuche, koja je bila osobno uključena u geokronološka istraživanja diljem svijeta, pa tako i u Africi, smatra da je hipoteza evolucije zapravo religija, te za dva razvikana afrička nalazišta fosila kaže da su to zapravo postala svetišta religije evolucije. Tako za nalazište Olduvai kaže: „Ono predstavlja jedno od svetišta nove evolucionističke Religije.“ Također, za nalazište Laetoli (gdje je izvedena jedan od najpodmuklijih evolucionističkih prevara koja još uvijek traje), dr. Oosterwyck-Gastuche kaže da to predstavlja „još jedno svetište evolucionističke Religije.“ Dr. van Oosterwyck-Gastuche, analizirajući paleoantropološka otkrića i geološke karakteristike tih nalazišta, zaključuje: „Rezultat ovoga istraživanja upućuje da nema životinjskoga u našem porijeklu…Životinjsko porijeklo čovjeka je pobijeno.“ Dr. Oosterwyck-Gastuche podsjetila je da je od prvog čovjeka Adama do rođenja Spasitelja Isusa Krista prošlo nekih 4000 godina.

Također, dr. van Oosterwyck-Gastuche kao osoba koja je bila osobno uključena u geokronološka istraživanja, podsjetila je da evolucionisti koriste debljine slojeva stijena i indeks fosile kao dokaze za evoluciju što jasno pokazuje slučaj kružnog razmišljanja. Dr. Oosterwyck-Gastuche kaže da evolucionisti pretpostavljenu starost indeks fosila koriste da bi identificirali sloj stijene što je pogrešan način, te da isto kružno razmišljanje evolucionisti primjenjuju iznova i iznova. Dr. Oosterwyck-Gastuche, izlažući analize geoloških struktura na afričkom kontinentu, zaključuje da ti događaji „čudesno sliče izvještaju iz Knjige Postanka 6-11“ i dodaje da je „teško ne pozvati se na univerzalni Potop“ da bi se objasnili ti događaji. Dr. Oosterwyck-Gastuche zaključuje da biblijski izvještaj nije pripovijetka , već on „nosi znanstvenu poruku koja jedino u našem vremenu može biti shvaćena zahvaljujući nedavnim znanstvenim otkrićima“, te da „to nije bila jednostavna poplava ograničena na Mezopotamiju.“ Dr. Oosterwyck-Gastuche na kraju zaključuje da svi detalji biblijskog izvještaja o globalnom katastrofičkom Potopu imaju znanstveno značenje. (Evolution Theory and the Sciencies: A Critical Exemination, Gustav Siewerth Akademie, 2009.)

 

Katolički teolog, vlč. dr. Johannes Grün, zaključuje: „Koristeći izraz ‘dobro’ s njegovim prihvaćenim metafizičkim značenjem, Koncil Otaca priopćio je istinu da je svemir bio stvoren sa svojim vlastitim savršenstvom – ‘dovršen’ i ‘skladan’. Zaista, Bog kao beskrajno svemoćno i savršeno Biće ne može izvesti nesavršenost iz Sebe. Drugim riječima, nema smisla da bi Bog izabrao stvarati stvari izvan Sebe nedovršeno i kroz faze razvoja (tj. evoluciju).“ Vlč. dr. Grün ističe: „Nema razloga, znanstvenog ili biblijskog, da se pokuša uskladiti kronologiju Biblije (heksameron, 6 stvarnih dana Stvaranja) s evolucijom.“ Vlč. dr. Grün podsjeća da se „starost Zemlje ne može odrediti empirijskim znanostima i svi pokušaji da se to učini počivaju na nekoliko neprovjerljivih pretpostavki, posebno takozvani uniformistički princip da je ‘sadašnjost ključ za prošlost’.“ Vlč. dr. Grün podsjetio je da su za principe na kojima počivaju evolucionističke vremenske ljestvice eksperimenti pokazali da su to nevaljani principi. Vlč. dr. Grün dodaje: „Štoviše, daljnja istraživanja pokazuju da su se formacije stijena za koje se mislilo da su trebali milijuni godina da bi se formirale, mogle formirati za manje od godinu dana.“ (International Catholic Symposium on Creation, Rome, 2002.)

 

Molekularni biolog, prof. dr. Roland Süßmuth, član senata katoličke Gustav Siewerth akademije, zaključuje da se geologija, biblijska kronologija, Potop i genetika lijepo slažu: „u svjetlu sedimentoloških istraživanja 21. st., također je moguće uskladiti dokaze genetike i paleontologije sa iznenadnim i vrlo nedavnim stvaranjem različitih tipova organizama, svakog s njegovim unaprijed programiranim genetičkim potencijalom da se prilagode širokim varijacijama uvjeta okoliša…Nedavni napredak učinjen u biološkim istraživanjima može se smatrati usklađenim s objavljenom i apsolutnom istinom Biblije: Darwinova hipoteza je oborena…makroevolucija – koja ide izvan mikroevolucije (varijacije vrste unutar postojećih odlika) nije mogla biti uvjerljivo demonstrirana…Drugim riječima, stvorenja nisu evoluirala iz jedne vrste u drugu, već su bile posebno stvorene ´po svojim vrstama (tipovima)´, ili kako to I. vatikanski sabor proglašava, `u cijelom njihovom bivstvu iz ničega´…Terenski i laboratorijski dokazi pokazuju da se promjene događaju samo unutar tipova, a nikada izvan tipova.“ (Evolution Theory and the Sciencies: A Critical Exemination, Gustav Siewerth Akademie, 2009.)

 

Biofizičar dr. Lee Spetner razotkriva hipotezu evolucije kao mit i neznanstvenu vjeru: „Evolucija od molekula do čovjeka je mantra koju evolucionisti koriste da bi unaprijedili filozofiju naturalizma. Nedostaje joj strogost znanstvene teorije…(ona) je zaista samo mit koji ne podržava ništa više od nade i vjere.“ (Evolution Theory and the Sciencies: A Critical Exemination, Gustav Siewerth Akademie, 2009.)

 

Katolici kreacionisti fizičari, dr. Jean de Pontcharra i dr. Robert Bennett, iznosili su rezultate višegodišnjih sustavnih provjera evolucionističkih metoda datiranja koje su se pokazale nevaljanima. Stijene stare svega nekoliko godina ispadale su stare ili stotinama tisuća godina ili milijunima godina. Nema dokaza da je Zemlja stara milijardama godina. (International Catholic Symposium on Creation, Rome, 2002., Evolution Theory and the Sciencies: A Critical Exemination, Gustav Siewerth Akademie, 2009.)

CRKVA

 

Katolički kreacionizam i katolički kreacionisti s apostolskim blagoslovom pape Benedikta XVI.

Katolici znanstvenici kreacionisti, geofizičar i geolog, dr. Josef Holzschuh, radiokemičar i stručnjak za C-14 metodu, Hugh Miller i ugledni francuski nuklearni fizičar, dr. Jean de Pontcharra, više su puta navodili primjere otkrića mekih tkiva dinosaura i podsjećali da to jasno upućuje na zaključak da fosili ne mogu biti stari milijunima godina već samo tisućama godina. Također, oni su prezentirali i rezultate najnovijih određivanja starosti materijala iz kostiju raznih vrsta dinosaura. Rezultati su bez iznimke pokazivali da kosti dinosaura iz raznih dijelova svijeta nisu stare milijunima godina već su se redovito pokazale stare tisućama godina. Analiza slojeva u kojima su pronađeni fosili tih dinosaura pokazala je da su živjeli u suptropskoj klimi, a zatrpavanje organizama uzrokovano je djelovanjem vode koje je nataložilo sedimentne slojeve koji sadrže fosile dinosaura. Nakon što je pažljivo otklonjena svaka mogućnost kontaminacije uzoraka, kolagen iz ostataka 9 dinosaura iskopanih u raznim državama SAD-a i Kini, npr. triceratopsa, akrokantosaura, hadrosaura i alosaura, bio je datiran AMS metodom i ono što su rezultati pokazali bilo je porazno za evolucionističke tvrdnje o milijunima godina starosti. Da su dinosauri stvarno stari desecima milijuna godina, uopće ih se ne bi moglo datirati AMS metodom. Starosti koje je pokazao AMS bile su: 30 890 godina (+/- 380) za ostatke triceratopsa, 23.170 godina (+/- 170) za hadrosaure, a 31. 360 godina (+/- 100) za alosaura. Dodatno je zanimljivo što su znanstvenici iz Kolbe centra sva datiranja vršili u nekoliko međusobno neovisnih ne-kreacionističkih instituta. Ovi znanstvenici katolici, stručnjaci za metode datiranja, zaključuju da kosti dinosaura nikako ne mogu biti stare milijunima godina, već mogu biti stare samo tisućama godina. Također, zaključuju da zbog više čimbenika koji su utjecali na količinu C-14 u fosilima, starost kostiju dinosaura može biti puno manja od tih 22.000 do 38.250 godina koje su pokazale C-14 i AMS metode. Autori podsjećaju na dokazane slučajeve gdje se pokazalo da više čimbenika iz okoliša utječe da C-14 i AMS metode pokazuju tisućama godina veće starosti od stvarnih starosti uzorka. Tako su materijali iz sada živućih stabala koja rastu u blizini aerodroma ispadali stari 12.000 godina, sada živuće biljke u Montezuma Well-u ispadale su stare od 19.300 do 24.750 godina, a biljke uzgajane u laboratoriju ispadale su stare 4000 godina. Zato ovi stručnjaci smatraju da je stvarna starost fosila dinosaura puno manja od tih 22.000 do 38.250 godina. Tako, ističu oni, nova istraživanja pokazuju da su dinosauri jednako stari kao mamuti, mastodonti, sabljasti tigrovi i ljudski rod, tj. dinosauri su živjeli u isto vrijeme s ljudskim rodom, a to dodatno dovodi u pitanje i evolucionističke metode određivanja starosti stijena u kojima su ti fosili dinosaura pronađeni, a na koje se evolucionisti pokušavaju osloniti. Autori su točku po točku pobili svih pet evolucionističkih pokušaja objašnjenja kojima su evolucionisti pokušali izbjeći ove činjenice koje se protive hipotezi o milijunima godina starosti stijena i fosila u njima. Doslovno svi argumenti evolucionista bili su utemeljeni na već otprije pobijenim tvrdnjama, te zastarjelim i znanstveno nedokazanim i, zapravo, nevaljanim uniformističkim vjerovanjima. Ovi katolici, stručnjaci za problematiku metoda datiranja, postavljaju pitanje: „Kako, dakle, itko može vjerovati radiometrijskom datiranju mjesečevih stijena, meteorita i drevnih slojeva koje je ustanovilo starost Zemlje od oko 4.5 milijardi godina? Sa svim njegovim problemima, kako radiometrijsko datiranje može biti od ikakve vrijednosti za izučavanje zemljine kronologije? Suprotstavimo gore navedenim dugim razdobljima od milijuna i čak milijardi godina s rezultatima Guy Berthaultove paleohidrauličke analize geoloških formacija u Rusiji i SAD-u. ‘U slučaju Ruske platforme, pokazalo se da vrijeme koje bi bilo potrebno da se sediment nataloži ne bi bilo dulje od 0.01% od onoga koje im pripisuje (evolucionistička) vremenska ljestvica.’…Zaključak: evolucija se, kako je zamišljena od strane svojih zastupnika, ne može, dakle, odigrati u tako kratkom vremenu…’“. (Evolution Theory and the Sciencies: A Critical Exemination, Gustav Siewerth Akademie, 2009.)

 

Profesor filozofije prirodnih znanosti na katoličkoj Gustav Siewerth akademiji, dr. Horst Beck, podsjeća na stvarnost u svijetu znanosti koju se više ne može izbjegavati: „Slobodna od ovog naturalističkog pritiska, teorija Stvaranja (kreacionizam), razmatrana diljem svijeta od strane kršćanskih i židovskih mislilaca, u međuvremenu je proizvela plodne konkurentske alternativne paradigme: u biologiji putem osnovnog tipa…razvijenog od strane stručnjaka, u geologiji putem uvjerljivih modela Potopa uvjerljivo predloženih od strane nekih stručnjaka.“ Prof. dr. Beck podsjeća i na zanimljivu činjenicu da su čak i dvoje geologa evolucionista u svojoj knjizi priznali da se globalni katastrofički Potop očito zaista dogodio prije više tisuća godina. O tome dr. Beck piše: „U vezi s Potopom, nadahnuti smo fascinantnom publikacijom dvoje geologa, Alexandera i Edith Tollmann sa Sveučilišta u Beču: ‘Und die Sintflut gab es doch’ (‘Ipak je bilo Potopa’)…Oni naglašavaju potrebu napuštanja aktualizma (temeljnog evolucionističkog tumačenja) u geologiji, te da se još jednom prizna stvarnost ogromnog katastrofičkog Potopa. Oni datiraju Potop na 7500. god. prije Krista. Zaista, stvarna povijest čovječanstva i zemaljskog ekosustava nosi ožiljke ovoga osuđujućeg Potopa…Paradigma globalnog Potopa čini se vrlo plodnom za ove povijesno orijentirane znanosti kao okvira za tumačenje svih poslijepotopnih događaja i razvoja.“ (Evolution Theory and the Sciencies: A Critical Exemination, Gustav Siewerth Akademie, 2009.)

Guy Berthault, francuski je geolog/sedimentolog čije radove objavljuju Francuska i Ruska akademija znanosti, te Geološko društvo Francuske. Prof. Berthault član je katoličkog Kolbe centra za izučavanje Stvaranja. Berthault podsjeća da eksperimenti i najnovija istraživanja geoloških formacija upućuju na vrlo brzo nastajanje i vrlo malu starost geoloških slojeva. Berthault je eksperimente u stratifikaciji (taloženju slojeva) počeo provoditi na Sveučilištu Colorado sa sedimentologom prof. dr. Pierre Julienom. Zatim je eksperimente nastavio provoditi u suradnji s timom sedimentologa Ruske akademije znanosti koje predvodi dr. Alexander Lalomov. Njihova nedavna istraživanja geološkh formacija Krimskog poluotoka „pokazuju da vrijeme sedimentacije proučavane sekvence odgovara doslovno trenutačnoj epizodi dok je prema (evolucionističkoj) stratigrafiji trebala nekoliko milijuna godina. Štoviše, nedavni izvještaj koji se tiče sjeverozapadnog ruskog platoa u području St. Petersburga pokazuje da je vrijeme sedimentacije bilo puno kraće od onoga koje mu je pripisala (evolucionistička) stratigrafska vremenska ljestvica: 0.01% vremena.“ To znači da nova istraživanja upućuju na to da se geološki slojevi koji sadrže fosile nisu taložili polako milijunima godina, već su taloženi u vrlo kratkom vremenu pri katastrofičkom djelovanju vode. Tako, položaj fosila u slojevima sedimentnih stijena nema veze s evolucijom. Prof. Berthault zaključuje: „Očito, ovo kratko vremensko razdoblje ne podupire evolucijsku hipotezu…predlažem geološku kronologiju u skladu s eksperimentalnim promatranjima utemeljenu na vremenu sedimentacije – vremenu koje nije dovoljno za evoluciju vrsta kakva je smišljena od strane zastupnika evolucijske hipoteze.“ (Evolution Theory and the Sciencies: A Critical Exemination, Gustav Siewerth Akademie, 2009.)

 

 

Katolički filozof dr. Dominique Tassot održao je predavanje „Stvaranje i vrijeme“. U tom predavanju dr. Tassot je detaljno prikazao autentičan nauk Katoličke Crkve o stvaranju svemira, trajanju stvaranja, starosti svijeta, o prvome ljudskom paru Adamu i Evi, te Potopu. Donosimo samo vrlo kratak, djelomičan pregled zaključaka, inače vrlo detaljnog i opsežnog predavanja dr. Tassota o autentičnom katoličkom nauku. Dr. Tassot zaključuje: „Prvi čovjek Adam bio je posebno, izravno i trenutačno stvoren od Boga…dan kojega je Bog stvorio Adama i Evu – bio je posljednji dan tjedna stvaranja…Oci (Katoličke Crkve) držali su da je razdoblje stvaranja bilo dovršeno šestoga dana, a da je razdoblje Providnosti počelo Sedmoga dana…Mora se spomenuti najnovije geološke eksperimentalne podatke koji pobijaju hipotezu da su stijene i fosili u njima jako stari. Geološke formacije na koje je ona bila primijenjena pokazale su se stare par tisuća godina, a ne milijunima…doslovno povijesni smisao prva tri poglavlja Knjige Postanka ne može se dovesti u pitanje…Knjiga Postanka sadrži pripovijesti o događajima koji su se zaista dogodili, koje su u suglasju s povijesnom stvarnošću i objektivnom istinom, nisu legende dijelom povijesne, dijelom mašta…Ukratko, PBP (Papinsko biblijsko povjerenstvo) definitivno isključuje mogućnost da bi čak ijedan dio pripovijesti Postanka 1-3 mogao biti fikcija i ne-povijesan…Prvih jedanaest poglavlja Knjige Postanka ne upućuje na to da je milijun godina prošlo između stvaranja Adama i spomena Abrahama. Rodoslovlja u ranim poglavljima Knjige Postanka pokazuju kontinuitet. Zašto bi iznenada, tijekom par godina oko 1860. godine (što je vrijeme pojave Darwinove knjige), povijest Adama i njegovih potomaka, uključujući Potop, bila odbačena kao alegorija? Povijest neupitno prihvaćena od strane Židova, a zatim od kršćana opisuje razdoblje od nekoliko tisuća godina. Je li moguće da je patrijarsima, apostolima, crkvenim ocima, naučiteljima i papama, nemajući ‘povlasticu’ (evolucionističke) geološke hipoteze dugih razdoblja, Bog dopustio da stoljećima naučavaju zabludu? Nije li vjerojatnije da su predstavnici Crkve bili u pravu, a (evolucionistički) geolozi u krivu? Nije li znakovito da je sam Isus Krist naučavao da su izvještaj o Stvaranju i Potop bili povijesni?“ (Evolution Theory and the Sciencies: A Critical Exemination, Gustav Siewerth Akademie, 2009.)

Biskup prirodoznanstvenik dr. Ladislav Hučko (na slici lijevo) i biskup dr. Andreas Laun (na slici desno) bili su sudionici katoličkih kreacionističkih konferencija.

Uz službeni apostolski blagoslov pape Benedikta XVI. ovoj katoličkoj kreacionističkoj konferenciji na Gustav Siewerth akademiji, također je važno i to da je na toj kreacionističkoj konferenciji sudjelovao i biskup mons. dr. Ladislav Hučko, tajnik češke biskupske konferencije. Zanimljivost je i u tome što mons. Hučko, uz doktorat iz dogmatske teologije ima i doktorat s područja eksperimentalne fizike, te je tako mogao biti iznimno dobro upućeni sudionik ove katoličke kreacionističke konfrencije. Na istoj konferenciji, uz spomenute predavače, predavanja o neutemeljenosti ideje evolucije održali su i ugledni poljski populacijski genetičar dr. Maciej Giertych, teolog i doktor medicine Wolfgang Lindemann, fizičar dr. Thomas Seiler i dr. Na međunarodnom katoličkom kreacionističkom simpoziju održanom u Rimu, uz spomenute predavače, predavanja o neutemeljenosti ideje evolucije održali su i ugledni katolički intelektualac i član Papinske akademije za život dr. Josef Seifert, fizičar i kozmolog dr. Robert Gentry, fizikalni kemičar dr. Arthur Gohin, astronom pariškog opservatorija dr. Christian Bizouard i dr.

 

 

http://nacija.hr/2015/06/06/katolicki-kreacionizam-i-katolicki-kreacionisti-s-apostolskim-blagoslovom-pape-benedikta-xvi/

 

[drvce]

пре 34 минута, о.Горан рече

Износиш му мишљења доктора наука редом,

Zamisli kad bi saznao da doktorate nisu zaradili na tim misljenjima...

[drvce]

.

[Branka62]

пре 5 минута, о.Горан рече

кад објашњавам

[о.Горан]

пре 1 минут, Branka62 рече

@о.Горан , ne prepisuj 

 

Радо, али није до мене то што многи ужасно споро капирају основне ствари, а камоли тек оне озбиљније. Зато мора човек стално да им црта и наново објашњава док не покапирају. Ergo, није до мене него до поменутих. То су ови што ништа паметно не кажу него само понављају којејакве безвезне и досадне флоскуле.

[о.Горан]

Genetika i katolička vjera u suglasju: Adam, Eva i Noa su povijesne osobe

 

 

Kroz udžbenike biologije za 8. razred, učenike se pokušava uvući u vjerovanje da je današnji čovjek evoluirani potomak životinja, te da se iz Afrike proširio po cijelome svijetu. No, od 2011. do danas, genetičari koji se isključivo bave sustavnom provjerom svih evolucionističkih hipoteza, iznijeli su najnovije rezultate genetike koji pobijaju evolucionistička vjerovanja iz udžbenika, a zanimljivo se poklapaju s povijesnim podacima Knjige Postanka 1-11.

Član Komisije za genetiku Europske federacije za zootehniku i profesor na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, dr. Ivan Jurić, istražujući genetičko porijeklo Hrvata, koje je, 2003. godine, opisao u svojoj knjizi „Genetičko podrijetlo Hrvata“, došao je do zanimljivog zaključka da genetičke spoznaje potvrđuju biblijsku priču iz Knjige Postanka kao moguću, te da ona pripovijeda o istinitom događaju. Dr. Jurić, također u istoj knjizi, na osnovi genetike govori o biblijskom općem Potopu, Noi i potomcima tri obitelji Noinih sinova, te formiranju naroda od potomaka Noinih sinova, kao stvarnoj povijesti. U vezi toga, dr. Jurić zaključuje: „Na kraju se nameće zaključak da se biblijska priča o nastajanju naroda u svojoj biti podudara s genetičkim otkrićima o diversifikaciji na Y kromosomu i genetičkom podrijetlu naroda.“

  Kao što ćemo vidjeti, u stvarnosti, genetika još i više negoli je to uspio zaključiti dr. Jurić, upućuje na povijesnu pouzdanost biblijske kronologije iz Knjige Postanka, te stvarnu povijesnost osoba Adama, Eve, Noe i tri žene Noinih sinova.

  Model ljudske povijesti koji je utemeljen na objavi Boga Stvoritelja jako je različit od modela evolucionističke vjere. U biblijskom modelu, kojega su zastupali svi oci i naučitelji Katoličke Crkve, imamo samo jedan par ljudi koje je Bog stvorio prije nekih 6000 do 7500 godina. Evolucionistički model, koji počinje od vjerovanja da su ljudi potomci životinja, kaže da je efektivna veličina populacije čovječanstva bila otprilike 10.000 ljudi i da su oni navodno postojali u Africi oko milijun godina prije negoli su napustili Afriku i proširili se po ostatku svijeta. Biblijski model, koji su zastupali svi oci i naučitelji Katoličke Crkve, s jedne, i evolucionistički model s druge strane, radikalno su različiti modeli. Živimo u zanimljivom vremenu kada najnovija otkrića genetike mogu biti korištena za testiranje tih modela i za istraživanje pitanja koji je od tih modela točniji.

TRI STOŽERNA DOGAĐAJA U POVIJESTI

  Postoje tri glavna događaja u Knjizi Postanka koje se danas može ispitati genetikom. To je početni događaj Stvaranja prvih dvoje ljudi, zatim događaj uskog grla (smanjenja populacije) povezan s globalnim Noinim Potopom, te razdjeljivanje populacije nakon Kule Babilonske. Pogledajmo ih tim redom.

„Mitohondrijska Eva“ i „Y kromosomski Adam“

  Prvo, Knjiga Postanka 2 govori o Stvaranju prvoga para ljudi, Adam i Eve. Ljudi imaju 46 kromosoma. To je dio našega genoma. To je poput enciklopedije koja dolazi u 46 svezaka, a svesci dolaze u parovima. Svatko je naslijedio jednu kopiju svakog sveska od oca i jednu kopiju od majke. Ta enciklopedija doslovno govori našem tijelu da napravi nas, te govori tijelu kako da funkcionira. Y kromosom čini muškarca muškarcem. Dva X kromosoma čine osobu ženom. Y kromosomi se jedino prenose sa oca na sina. To je jako važan dio za suvremenu genetiku. Postoji još jedan dio genoma koji nije pronađen u jezgri, već je pronađen izvan jezgre u sub-staničnoj komponenti zvanoj mitohondrij. Mitohondriji su mali energetski centri stanice, oni uzimaju šećere i pretvaraju ih u energiju. Prema teoriji, oni su naslijeđeni samo od majke. Y kromosom i mitohondrijska DNK daju nam sposobnost da izgradimo obiteljsko stablo svih muškaraca u svijetu i obiteljsko stablo svih žena u svijetu. Odavde dobivamo ideju „mitohondrijske Eve“ i „Y kromosomskog Adama“. Iako su ove izraze smislili evolucionisti, oni se ipak neugodno osjećaju zbog tih naziva jer ljude podsjećaju na biblijske Adama i Evu.

  Kada su nedavno genetičari analizirali stvarnu genetičku raznolikost ljudi, primijetili su da su rezultati u jako bliskom suodnosu s predviđanjem količine genetičke raznolikosti koje bismo morali pronaći ako je biblijski izvještaj povijesno točan.

Poslije globalnog Potopa, svo čovječanstvo razgranalo od obitelji trojice Noinih sinova i njihovih žena

   Biblija također kaže da se poslije globalnog katastrofičkog Potopa, svo čovječanstvo razgranalo od obitelji trojice Noinih sinova i njihovih žena. Ovakav događaj morao je ostaviti traga u povijesti ljudske genetike.

   Što možemo očekivati na osnovi izvještaja o Potopu? Kao prvo, jedan Y kromosom koji je Noa prenio svojim sinovima. Četiri muškarca, jedan Y kromosom. Dakle, što bismo očekivali o Y kromosomskoj raznolikosti diljem svijeta u današnjem vremenu? Isti, jedan kromosom.

   Koliko bismo na osnovi Biblije očekivali i pronašli mitohondrijske DNK? Tri, zbog Noinih snaha, tj. tri supruge trojice Noinih sinova. Ovo, naravno, pretpostavlja da Noina žena nije više imala djece nakon Potopa. Biblija ne kaže izričito da Noa i njegova žena nisu imali više djece. Tako, ukoliko se pronađe četiri mitohondrijske linije raširene diljem svijeta i dalje bi se uklapale u biblijski model. Ali, za očekivati je tri, a to je upravo i pronađeno.

   Što se tiče X kromosoma, najvjerojatnije je bilo osam (manja šansa je da je bilo sedam, a ako su Noa i njegova žena imali kćer nakon Potopa, mogao je prenijeti njegov X komosom, što bi bilo devet). No, očekuje se osam, a to daje veliku genetičku raznolikost među X kromosomima. Poanta je, ističu genetičari koji se bave ovom temom, da bismo na osnovi Biblije morali očekivati veliku raznolikost među X kromosomima, malo među mitohondrijskom DNK, a vrlo malo među Y kromosomima. Jedina raznolikost koju očekujemo između Y kromosoma jesu mutacije koje su se pojavile nakon Potopa. Odgovara li ovo stvarnosti? Genetičari koji istražuju ovu temu odgovaraju: Apsolutno–da! Y kromosomi su slični po cijelome svijetu. Muškarci diljem svijeta su nevjerojatno blisko povezani. Nikakvi drevni Y kromosomi nikada nisu pronađeni. Nema visoko deriviranih Y kromosoma, nema teško mutiranih Y kromosoma. Zašto je to tako? Zato što to dolazi od jednog čovjeka – Noe – od prije svega 4500 do 5000 godina. Genetičari ističu da to što svi muškarci imaju vrlo sličan Y kromosom znači da imamo zajedničkog pretka koji je živio u prilično nedavnoj prošlosti. Datiranje tog prvog muškarca pokazalo se vrlo bliskim biblijskoj kronologiji.

>> (VIDEO) NOVA SENZACIJA: ‘Mitohondrijska Eva’ srušila Teoriju evolucije!

   Ovi genetičari otkrivaju da se stope mutacija koje se mogu pratiti pokazuju daleko veće, tj. brže, od onih koje su predviđali evolucionisti, a to upućuje da je smanjenje populacije bilo puno veće od onoga koje predviđaju evolucionisti, tj. ostao je vrlo mali broj ljudi od kojih svi mi imamo porijeklo. Ovo se lijepo slaže s biblijskim izvještajem o globalnom Potopu.

Koliko je bilo ljudi u vrijeme Kule babilonske?

  Također, pronalazimo tri glavne mitohondrijske linije proširene diljem cijelog svijeta. Ovo izravno vodi do događaja širenja čovječanstva nakon Kule Babilonske (Post 11). Ali, koliko je ljudi moglo biti živih u vrijeme Kule Babilonske? U Knjizi Postanka 9 i 10 postoji 16 sinova pripisanih trojici braće. Pretpostavimo otprilike isti broj sestara. Tako, u Šemovoj generaciji, tri Noina sina i tri Noine snahe čine 6 ljudi. U Arpakšadovoj generaciji, oko 30. U Šelahovoj generaciji, 150. U Eberovoj generaciji, oko 750, a do Pelegove generacije, „za čijega se vijeka zemlja razdijelila“ (što najvjerojatnije govori o raseljavanju nakon Kule Babilonske), bilo bi nešto između 1000 i 10.000 živućih ljudi. Jako je zanimljivo da 10.000 jest brojka koja je u vrlo bliskom suodnosu s evolucionističkom pretpostavkom da je bilo otprilike 10.000 živih ljudi kada se zemlja razdijelila (njihov navodni „iz Afrike“ događaj). Tako, u stvarnosti, nećemo pronaći ikakve rasne razlike između ljudi. To znači da je svatko od nas rodbina s nekim sa suprotne strane svijeta. Samo iz čitanja Biblije kakva ona jest, morali bismo očekivati male genetičke razlike između ljudskih skupina. Je li to ono što u genetici pronalazimo? Da! Vidi se iznenađujuće mala genetička raznolikost između ljudi diljem svijeta. Ono što imamo zajedničko je više od 99 % naše genetike. Ono što nas razlikuje je samo mali komadić naše genetike. Genetika upućuje na to da smo svi jedna populacija.

  Što se tiče malenoga komadića genetike koji je npr. specifično europski ili npr. azijski, većina toga su mutacije koje su uglavnom karakteristične za to određeno područje i koje su se očito pojavile tek nakon što se čovječanstvo proširilo po svijetu s te jedne polazišne točke (Babela). Dakle, svaka skupina ima svoje specifične mutacije. Biblija kaže: „To su rodovi Noinih sinova prema svojim lozama i narodima. Od njih su se razgranali narodi po zemlji poslije Potopa“ (Post 10,32).

   Ljudi su nakon Kule Babilonske razdvojeni po muškom porijeklu. Bog kao da je uzeo sve ljude u svijetu, stavio ih je u divovsku bazu podataka i rekao: „Razvrstaj po ocu.“ Svaki je otac vodio obitelj u različitom smijeru. Sve majke su raspoređene nasumično. Genetičari vjeruju da je tu ključ. Ovo je tako jak signal da ga genetičari još uvijek mogu danas vidjeti i to je izazov evolucionistima zato što oni ne mogu to valjano objasniti. Duboki je značaj tog razvrstavanja po ocu. Kao prvo: Y kromosomi. Već očekujemo male varijacije u Y kromosomima zbog događaja Potopa, zato što je bio samo jedan Y kromosom na Arci. Kada su uzeti Y kromosomi i razdvojeni prema Y-kromosomskom naslijeđu i razaslani u različitim pravcima, očekivali bismo da će bilo koje mutacije koje se pojavljuju u Y kromosomu biti geografski specifične, dakle da su se pojavile nakon raseljavanja. I ovo se pokazalo točnim. Za mitohondrijsku DNK očekujemo malo više raznolikosti, tj. tri mitohondrijske linije. Ali, također za očekivati je da će ove tri linije biti više-manje nasumično raspoređene na svim kontinentima. I ovo se također pokazalo točnim. Zato što žele zaobići priznanje o tome da genetika upućuje na biblijski Potop i širenje nakon Kule Babilonske, evolucionisti su pokušali dati neka usiljena objašnjenja koja su se pokazala nelogična.

   Što se tiče evolucionističke ideje seljenja i širenja čovječanstva iz Afrike, paleoantropolozi dr. Sigrid Hartwig-Scherer i dr. Michael Brandt, 2013. godine, podsjetili su da je čak i jedan od vodećih evolucionističkih paleoantropologa, Chris Stringer, napisao da je moguće da se čovječanstvo po svijetu počelo širiti sa Bliskog istoka (dakle, upravo kao što nam objavljuje Knjiga Postanka).

Nastanjivanje svijeta krenulo je sa Bliskog istoka (ne iz Afrike!), moguće u tri vala migracija ljudi (prema paleoantropolozima dr. Sigrid Hartwig Scherer i dr. Michael Brandt, 2013.). Radi se o nastanjivanju poslijepotopnog svijeta.

  Uz to, genetičari koji analiziraju ovu temu ističu da je zanimljiva činjenica da se  genetička raznolikost u Africi umanjuje se kako se krećemo zapadnije ili južnije. Također, genetička se raznolikost umanjuje kako se krećemo sjevernije i istočnije od Mezopotamije. Što dalje od nekadašnjeg Babela dođemo, imamo manje raznolike ljude, zato što je manje ljudi došlo tako daleko. I evolucionisti priznaju da se očito dogodila jedna migracija ljudi koji su putovali kroz Bliski istok u malim skupinama ljudi, u prethodno nenaseljeno područje, u nedavnoj prošlosti. To je upravo ono što nam govori Knjiga Postanka o situaciji nakon Kule Babilonske. Razlika je u tome što evolucionisti tvrde da je širenje krenulo iz Afrike, ali to je vjerovanje utemeljeno na nedokazanim nagađanjima.

   Što se događa ako se gleda u sve sličnosti između ljudi? Čini se da su genetičari uspjeli izračunati ono što bi mogla biti Evina mitohondrijska DNK sekvenca. Naime, 86 % mitohondrija kod svih ljudi u svijetu su identični. Tako, to bi bilo 86 % Evine mitohondrijske DNK. Od tri već spomenute žene, tri mitohondrijske linije, tj. tri Noine snahe, kod dvije od njih, zanimljivo, postoji samo jedna mutacija koja ih razdvaja, kao da su te dvije Noine snahe bile sestre ili bliskom u rodu. Prosječno od 16.000 baznih parova u mitohondrijskom genomu, ljudi diljem svijeta variraju samo prema 21 položaju. To nije jako puno, a to je lako za objasniti čak i unutar malog broja generacija nakon Potopa (150 generacija ili nešto malo više). Kod 99 % svih položaja koji variraju, barem 90 % ljudi imaju isto slovo. Dakle, malo ljudi ima nešto različito. Mitohondrijski genom je, prema evolucionistima, navodno brzo evoluirao, navodno je imao sve mutacije u sebi. Postavilo se pitanje: Gdje li je sva varijabilnost? Mitohondrijski genom je podložan visokim stopama mutacija, ali mu manjka značajnija količina varijacija što upućuje na malu starost ljudskog mitohondrijskog genoma. Genetičari koji se bave ovim pitanjem ističu da analiza učestalosti alela (varijacija istog gena) upućuje na to da vremenski raspon mora biti puno kraći od navodnih 100 tisuća do 200 tisuća godina koje pripisuju evolucionisti da bi se objasnile postojeće ljudske mitohondrijske varijacije. Genetičar dr. Robert Carter ističe da su ovaj problem evolucionisti prešućivali i zaobilazili.

   Činjenica da su neki Afrikanci (dakle, ne svi Afrikanci) različiti od drugih ljudi iz drugih dijelova svijeta (i od drugih Afrikanaca) upućuje na to da oni nisu dio navodne najstarije ljudske populacije kako vjeruju evolucionisti, već upućuje da su oni imali ponešto različitu demografsku povijest od ostalih ljudskih populacija u svijetu. Male populacije i odvojenost plemena jednih u odnosu na druge (na što upućuju novija istraživanja), što povećava vjerojatnost inbreedinga, brze fikscije novih mutacija, brzi genetički drift, itd. sve je to moglo utjecati na različitost afričkih ljudi. Ovi genetičari ističu da je ideja evolucije potpuno nepotrebna u objašnjavanju genetike Afrikanaca.  Oni zaključuju da sami genetički podaci upućuju da je postojala jedna jedina žena i jedan jedini muškarac od kojih svi mi danasživući ljudi, kao i svi ljudi u povijesti, vučemo porijeklo.

  Također, ovi genetičari ističu da je sam Adam mogao u sebi sadržavati obujam genetičke varijacije koji je do danas otkriven. Analiza je pokazala da je vremensko razdoblje od 6000 do 7500 godina, koliko je proteklo od Adama i Eve do nas danas, sasvim dovoljno da se akumulira količina mutacija koja se pronalazi kod danas živućih ljudi. S obzirom da se većinu genetičke raznolikosti koju danas poznajemo može pronaći među mnogim ljudskim populacijama u svijetu, većina je varijacija morala biti prisutna već od samoga početka.

Genetičari u novije vrijeme otkrivaju da je Adam mogao u sebi imati sav obujam genetičke varijacije koje danas vidimo kod ljudi.

  Ljudski genom pokazuje se vrlo mlad i očito propada: genetski gubici imaju tendenciju da ne budu podijeljeni između populacija, već su ti gubici karakteristični za pojedine pod-populacije što je dodatni dokaz za malu starost ljudskog genoma koji brzo propada, te da smo svi došli od jednog jedinog izvora iz nedavne prošlosti.

   Genetičke činjenice, kada su odvojene od nedokazanih pretpostavki scenarija evolucionističke vjere, pokazuju sljedeće:

1. Dogodilo se jedno raspršivanje čovječanstva s 3 glavna mitohondrijska porijekla razbacana unutar klanova,
2. Ovo raspršivanje je poteklo unutar Bliskog istoka,
3. Ove su se stvari dogodile u nedavnoj prošlosti,
4. Širenje je bilo, u osnovi, plemensko po naravi s malim skupinama koje se probijaju u prethodno nenaseljene teritorije.
    

Najsuvremenija genetika otkrila je glavne obrise Knjige Postanka, uključujući Stvaranje, Potop i Kulu Babilonsku i može se koristiti da bi se govorilo o velikim slikama ljudske genetičke povijesti i koja upućuje na povijesnu pouzdanost Knjige Postanka.

 Same genetičke činjenice danas daju veliku pohvalu svim svećenicima, teolozima, vjeroučiteljima i vjernicima općenito, koji su, usprkos sveprisutnoj evolucionističkoj indoktrinaciji, zadržali vjeru u trajni nauk Katoličke Crkve o povijesnosti prvoga para Adama i Eve, Noe, podataka iz Knjige Postanka, te biblijske kronologije.

Ne postoji stvarni dokaz da se čovječanstvo proširilo po svijetu iz Afrike, već je širenje krenulo prije nekoliko tisuća godina s područja Bliskog istoka (Babela). Širenje je bilo, u osnovi, plemensko po naravi s malim skupinama koje su se probijale u prethodno nenaseljena područja.

Tekst: Ivan Rusarin/Nacija.hr

 

 

https://croative.net/genetika-000-katolicka-vjera-suglasju-adam-eva-noa-su-povijesne-osobe/

[drvce]

пре 7 минута, о.Горан рече

Oni zaključuju da sami genetički podaci upućuju da je postojala jedna jedina žena i jedan jedini muškarac od kojih svi mi danasživući ljudi, kao i svi ljudi u povijesti, vučemo porijeklo.

Sto ne znaci da Adam i Eva nisu imali komsiluk ( ili roditelje ili da su bili vrsnjaci). A to ko su bili Adam i Eva, sa svakom novom generacijom moze da se promeni. Nakon dovoljno vremena, u buducnosti, mozda bas beba koju je drzao Predsednik u narucju pred kamerama bude prepoznata kao Eva/Adam (zavisno od pola). Ko ce biti Adam i Eva njihovi savremenici i oni sami ne znaju, to se moze otkriti tek pogledom unatraske kroz vreme.

[Zoran Đurović]

1 hour ago, о.Горан рече

Радо, али није до мене то што многи ужасно споро капирају основне ствари

Што ти, о попе, не верујеш да је Бог створио свет за 6 дана?

[о.Горан]

пре 6 минута, Zoran Đurović рече

Што ти, о попе, не верујеш да је Бог створио свет за 6 дана?

Немаш ти ни 5% интелигенције потребне за ову тему .

А што је још горе немаш ни 5% храбрости потребне да то признаш .

[Zoran Đurović]

пре 4 минута, о.Горан рече

Немаш ти ни 5% интелигенције потребне за ову тему .

А што је још горе немаш ни 5% храбрости потребне да то признаш .

Да знаш нешто о хришћанству, знао би да су на јавним расправама одговарали на питања. Ти то не чиниш јер...

 

[о.Горан]

пре 9 минута, Zoran Đurović рече

Да знаш нешто о хришћанству, знао би да су на јавним расправама одговарали на питања. Ти то не чиниш јер...

 

Тај си... Боље те описа Раде од мене .

Гледај, ти ниси неко са киме може озбиљно да се разговара јер си обичан безвезњак и неповез. Сам себе својим понашањем и једним те истим блебетањем квалификујеш као дворску луду па се наспрам тога и ја према теби опходим. Форуми су пуни так'их к'о ти, то им је усуд.

[Zoran Đurović]

пре 10 минута, о.Горан рече

Гледај

Није залдо народна: пишаш уз ветар! Јако си патетичан у том болу... Можда само Боксит не види твој јад...