Jump to content

Зоран

Да ли треба забранити деловање навијачких група  

15 члановâ је гласало

  1. 1. Да ли треба забранити деловање навијачких група

    • Да
      4
    • Не
      6
    • Само екстремних
      6
    • Немам став
      0


Препоручена порука

pa, jesu kao stoka ... samo kada su u velikom čoporu imaju "hrabrosti" !  1405_love 1405_love

kada ih je bilo u manjim grupama, kao na kraju ... što se nisu bunili, nego siu bili fini i kulturni kao snajke ?

1405_love

Тотално безвезан коментар и став. Кажем ти да се јесу бунили, и јесу пребијени. Види се лепо на снимку. Оно што си ти видео је да се не буне када једног окружи 10 полицајаца. Хоћеш да кажеш да није довољно храбар да сам јуриша на 10 полицајаца без икаквог оружја 0110_hahaha? Док су имали чиме да се супростављају пендрецима, они су се супротстављали.

Понављаш само оно што ти медији подвале.

Могу само да ти кажем да су навијачи један од бољих слојева нашег друштва. Нису цвећке, то дефинитивно. Па ти види где ми живимо.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Sta ti imam davati link, izadji malo po gradu, slusaj sta se prica; proveri facebook.

Ivan Bogdanov nije ubacen elemnt na Svere on tsalno visi tamo. Istina o njemu sam i ja saznao nesto novo: majka Fanika otac Pomen  :)

И то ти је доказ признања да су Делије то урадиле? Шта рећи, него да измишљаш. Добро да ниси рекао да је црква признала да је то урадила, јер, можда је Ивана неко видео и у цркви. Прича се ...

Једино што се зна да је он урадио то што смо сви видели, а за које паре, и за кога, то се још не зна.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Znam da istina boli, ali to sto ti nisi cuo za to ili ne zelis da cujes je tvoj problem. Nije Ica od juce, sve Delije ga znaju i znaju da je isao tamo sa ciljem. nego ko je ovaj lik da li neko zna:

Gost autor je Nemanja D. Milinović, pravoslavni bogoslov.

Uvodna razmišljanja

Beogradska nedelja 10. oktobra 2010. izgledala je kao dan koji obećava. Jutro je bilo vedro i prohladno. Vreme je bilo kao stvoreno za odlazak na crkvenu službu, a posle za druženje sa porodicom ili prijateljima.

Mediji su danima unazad najavljivali održavanje Parade ponosa, pa je i to mogla biti zanimljiva destinacija mnogih Beograđana. Mnogi su razmišljali da odu i podrže civilizacijski napredak, koji će konačno biti viđen na ulicama nekada jugoslovenske, a danas srpske prestonice. Ohrabrujuće je što su mnogi omladinci i porodični ljudi u nedelju želeli da podrže Paradu ponosa.

Međutim, obeshrabrujuće je što je u nedelju svaka od pomenutih destinacija bila blokirana. Vernici beogradske Saborne crkve bili su opkoljeni hordom koja je iz tog pravca krenula u napad na učesnike Parade i srpsku policiju. Beograđani koji su želeli da prošetaju centrom grada imali su sreće, ukoliko nisu zadobili povrede. Pacijentkinje koje su otišle na mamografski pregled na Trgu Nikole Pašića doživele su stravično kamenovanje. Samo je Bog spasao trudnu ženu u prostorijama Demokratske stranke.

Nekoliko sati od svitanja, beogradska nedelja izgledala je kao dan pobede primitivizma, vandalizma i bezumlja. Ovaj dan počinka izgledao je kao pobeda najdestruktivnijih struktura savremenog srpskog društva.

Domaći mediji konstantno prenose stavove eksperata. Ko je kriv za nasilje? Ko teži očuvanju tradicionalnih vrednosti? Šta su uopšte tradicionalne vrednosti? Čemu Parada ponosa? Ko je gay, a ko ,,normalan"? Da li treba dozvoliti javno isticanje seksualnih sklonosti?

Mediji postavljaju pitanja i pružaju odgovore, iako se čini da postavka odgovora nije tačna. Jedan od odgovora je tvrdnja da je seksualna sklonost privatna stvar. Protivnici Parade ponosa tvrde da je bespotrebno da pojedinci šetaju, ponoseći se svojim seksualnim sklonostima. Međutim, kako su došli do zaključka da učesnici Pride-a žele da se ponose svojim sklonostima?! Pojedine javne ličnosti i kvazipolitičari očigledno ne znaju šta je cilj Parade ponosa.

Kratak osvrt na istoriju Parade ponosa

LGBT osobe trpele su otvorenu diskriminaciju u SAD-u tokom pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka. Oni nisu imali pravo da slobodno ulaze u sve barove. Mali broj klubova omogućavao je pristup LGBT osobama. Jedan od takvih lokala bio je Stonewall Inn. Ovaj klub bio je glavno mesto okupljanja brojnih marginalizovanih grupa u Njujorku.

Vremenom je porastao broj LGBT klubova. LGBT klubovi bili su česta meta američke policije. Jedne junske večeri 1969. godine policija je izgubila kontrolu u klubu Stonewall Inn. Tog dana počela je istorija Parade ponosa.

Nekoliko članova grupe Drag Queens pobunilo se protiv policijske racije i maltretiranja. Ovo je jedan od najvažnijih događaja u istoriji LGBT pokreta i predstavlja početak borbe za LGBT ljudska prava. Ovaj događaj zapamćen je pod nazivom Stonewall Riots (Stounvolska revolucija). Stounvolska revolucija imala je podršku brojnih građana Njujorka. Mnogi Njujorčani smatrali su da LGBT osobe imaju pravo na slobodne klubove u kojima neće biti izlagani policijskoj obesti.

Godinu dana nakon ovog događaja, povodom obeležavanja Stounvolske revolucije, organizovan je marš u Njujorku, Los Anđelesu i San Francisku. Tokom narednih godina ova manifestacija u Njujorku i Atlanti dobila je naziv Gay Liberation Marches. Na zapadnoj obali zvaničan naziv bio je Gay Freedom Marches. Tek kasnije pod uticajem konzervativnijih LGBT organizacija ove manifestacije preimenovane su u Gay Pride.

Parade ponosa širom sveta održavaju se kao dan sećanja na Stounvolsku revoluciju. Njihova primarna svrha jeste obeležavanje i sećanje na dan kada su pripadnici LGBT populacije stekli prava, koja nisu imali do tada. Zbog toga možemo zaključiti da Parada ponosa ima prazničnu dimenziju. Ona je značajna za LGBT populaciju i promoviše izvesne vrednosti. Te vrednosti možda nisu prihvatljive većini. Međutim, te vrednosti nisu ni nametnute većini. Pripadnici LGBT-a žele da njihov vrednosni sistem bude istolerisan. Pritom, taj vrednosni sistem nikoga ne ugrožava fizički. U ime tog vrednosnog sistema niko nije povređen ili izmasakriran.

Druga konotacija Parade ponosa jeste rušenje tabua. Osobe homoseksualnog opredeljenja oduvek su bile stvarnost čovečanstva. One su oduvek bile i biće svuda oko nas. Nad tom činjenicom ne treba biti zgrožen, već te činjenice valja biti svestan. Ovakva manifestacija doprinosi razvijanju svesti o prisustvu homoseksualnosti i podstiče borbu protiv homofobije.

U homofobičnim i netolerantnim sredinama (što smo imali priliku videti na primeru) Gay Pride ima političku konotaciju. U neemancipovanim zemljama poput Srbije Gay Pride služi kao savršena prilika za ispoljavanje agresije, uništavanje okoline, sitno politikantsko prikupljanje bodova za propale opozicione strukture itd. U prosvećenim (čak i nekim strogo katoličkim) sredinama ovakve manifestacije imaju zabavni karakter poput karnevala. One su otvorene za sve zainteresovane građane. Ko se ne slaže sa vrednotama ovakvih manifestacija, nije primoran da im prisustvuje.

Parada ponosa u Beogradu

U mnogim pesmama Beograd je opevan kao grad širokog srca. Pozitivne stavove o mom gradu slušao sam od svojih prijatelja iz unutrašnjosti, koji danas zadovoljno žive u Beogradu. Mnogi članovi moje porodice koji su došli iz različitih republika bivše Jugoslavije reći će isto. Međutim, ono što vidim u svom gradu ne uverava me u istinitost tih reči. Kad na svakih nekoliko meseci ugledam polomljene izloge, ulice zasute staklom, spaljene zgrade, razlupane trolejbuse, uništene parkove, svoje povređene susede, izgubim poverenje u svoje bližnje. Kad pokušam da nađem odgovor zašto je to tako, shvatim da je moj grad daleko od otvorenosti i prihvatanja.

Jedan od najboljih primera domaće brutalnosti iskazane na ulicama Beograda možemo pratiti kroz istoriju Parade ponosa u Srbiji. Prva Parada ponosa u Beogradu organizovana je leta 2001. godine, nekoliko meseci posle Petooktobarske revolucije. Navijači fudbalskih klubova, pripadnici ultra - nacionalističkih grupa (čija imena ovde ne želimo pominjati) i simpatizeri nacionalističkih političkih partija napali su učesnike i učesnice Parade. Žalosti činjenica da je među uličnim agresorima bilo sveštenika kao i vernika Srpske Pravoslavne crkve. ,,Čuvari tradicionalnih vrednosti" ukaljali su značenje ove sintagme, a mnogim građanima Srbije ogadili su ovaj pojam. Samozvani pravoslavci pokušali su da okaljaju pravoslavlje. Njihovi postupci strani su bazičnom humanističkom etosu, a sa hrišćanskim i pravoslavnim predanjem uopšte nisu povezani. Mnogi učesnici prve bezuspešne Parade ponosa pretrpeli su fizičko stradanje. Centar Beograda bio je demoliran.

Drugi pokušaji organizovanja Parade ponosa usledili su 2004. godine. Zbog bezbednosnih razloga Parada je otkazana. Iako 2004. godine nije bilo Parade, događaji na Kosovu i Metohiji podstakli su niz rušilačkih akcija širom Beograda i Niša. Cilj pojedinaca je ispunjen - rušilo se i palilo!

Poslednji bezuspešni pokušaj organizovanja Parade ponosa usledio je 2009. godine. Parada je trebalo da se održi 20. septembra. Nekoliko sati pred održavanje Parade iz MUP-a Srbije stiglo je obaveštenje o izmeštanju manifestacije. Država nije bila u stanju da pruži adekvatnu bezbednost. Jezive pretnje lidera i članova ultradesničarskih organizacija bile su sve učestalije. Organizatori Parade odluku MUP-a shvatili su kao zabranu. Vlada Srbije ustukla je pred pretnjama profašističkih i neonacističkih organizacija, obučenih u pohabano ruho čuvara tradicije, vere i nacije.

Nekoliko zaključnih pitanja

Događaji od 20. septembra 2009. izazvali su ogorčenost mnogih građana Beograda i Srbije. Mnogi od nas pitali su se kako je moguće da Srbija 2009. godine bude država u kojoj gubitnici i banditi odlučuju šta je dozvoljeno, a šta kažnjivo. Mnogi od nas pitali su se kako je moguće da praćka bude jača od demokratske zemlje, zbog koje smo devedesetih godina pili suzavac. Pojedini su se pitali šta će biti sa pripadnicima nekih drugih manjina, kada dođu na red i kada ih prepoznaju kao ,,strance". Sta će se dogoditi, ukoliko npr. verske manjine u Srbiji progovore o svojim problemima?

Ponovo se vraćamo 10. oktobru 2010. godine. Tog dana Parada ponosa konačno je održana. Da li je bila uspešna? To je relativna ocena. Centar Beograda ponovo je uništen. Gubitnici i banditi ponovo su ostavili svoj trag. Neki ,,žestoki" frajeri pokriveni kapuljačama podsetili su nas da je ovo zemlja gde vladaju jači. Neki ,,veliki" Srbi, koji naš jezik prljaju najvulgarnijim psovkama odlučili su da nas poučavaju tradiciji. Održali su nam lekciju, rušeći naše spomenike i naš grad; kopajući ulice naše prestonice; gađajući policajce koji su očevi njihovih vršnjaka. Najveći paradoks su opustošeni Nike Shop-ovi, koje su ,,veliki" Srbi ostavlili za sobom.

Ako su banditi i potencijalne ubice čuvari srpske tradicije, onda ne prihvatam srpstvo. Ako nam neofašisti čuvaju tradiciju, onda nije čudno što sve srpsko doživljava konstantnu dekadenciju i što srpska kultura sve više odlazi u zaborav.

Pitam se da li ,,veliki" Srbi koji su rušili Beograd 10. oktobra znaju ko je Stefan Nemanja. Pitam se da li bi znali da nabroje bar dve srpske dinastije. Pitam se da li znaju zbog kakvih je stradao Sava Šumanović, šta je inspirisalo Milenu Pavlović Barili, ko je Isidora Sekulić. Posmatrajući neke nove ,,čuvare" srpstva, tugujem nad zaboravljenim nasleđem srpskih velikana. Razmišljam kako bi reagovao Sveti Sava kada bi video omladince gde pred njegovim hramom napadaju policiju svoje zemlje. Šta bi rekao Despot Stefan kada bi danas posmatrao svoj grad?!

Dok pišem ovaj tekst kao da čujem pitanja: ,,Zar bi želeo da homoseksualci šetaju tvojim gradom?" ,,Zar želiš da tvoja deca gledaju p##### po ulicama?" ,,Zar želiš da tvoja deca u budućnosti vide dva muškarca kako se ljube, pa da ,,postanu" isti?" Jedino što znam je šta sigurno ne bih želeo da bilo čija deca gledaju ili dožive. Drugo - ako se homoseksualac ,,postaje", zašto bi neko želeo da ,,postane" marginalizovan, vređan, tučen i branjen kordonima policije?

Na kraju svih događaja koji su odredili 3657. dan nakon Petooktobarske revolucije odlučio sam da vidim kako izgleda centar grada u kojem sam odrastao. Dok šetam Beogradom i gledam spomenike nekulture koje su nam ostavili neki novi naraštaji, želim da se nadam boljoj budućnosti. Dok posmatram tragične slike Beograda na CNN-u i BBC-u, greškom promenim kanal i uključim TV prenos srpskog parlamenta, gde se čuju napadi i osude, opravdanja i uzroci. Tada shvatam da nadati se nije greh, ali ponekad jeste uzalud.

Not Available 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Једино што се зна да је он урадио то што смо сви видели, а за које паре, и за кога, то се још не зна.

:)

А сигурно није у име северне трибине...

.

..

...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Замолио бих уреднике да реагују јер ова тема нема везе са парадом поноса и никако је не треба доводити у везу са истом...

Удаљавамо се од теме...  Овде се мешају многе ствари које немају везе једна са другом. Исто као на телевизији. То не треба радити.

.

..

...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Играчи причају, Караџићу је све ово екстра, да му НАРОД, а не хулигани не би скандирали на нашем стадиону...

БАндити са Севера?!

Поново поистовећујеш трибину и појединца...  Ти мора да си дрот или нешто слично...

А шта би било када би вест ишла:

Тај и тај који је изазвао прекид је члан те и те странке. Да ли би онда странка могла да се поистовети са појединцем? Па да се каже да странка стоји иза прекида?

Не, јер неће странке да се укидају него навијачи.  Они не желе да укину ХУЛИГАНЕ већ све навијаче. Зато што размишљају као и ти.

Дачек је управо изјавио да не постоји повезаност лица која су учествовала у немирима за време одржавања геј параде и ових из Ђенове.

И шта сад?

ocito je da su ova dva dogadjaja povezana.

.

..

...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

On tamo nije isao kao clan svoje porodice vec kao vodja Ultrasa, onih koji su vec dve nedelje pricali da ce prekinuti utakmicu. Da li se Sever ogradio od njega? Da li su rekli da se stide Ultrasa koji su osramotili Srbiju? Noisu. prema tome zajedno sa njim treba da snose krivicu.

Not Available 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Зашто би се неко оградио од њега ако нема везе са њим и ако то није радио у моје или њихово име?

Зашто би се ја оградио као навијач Звезде од њега, када се он својим поступком оградио од навијача?

Зашто се његова странка не огради од њега?

Јер колико то тврдиш да је то радио у име Звездиних навијача ја толико тврдим да је то радио у име странке или у име Караџића. Уз одређену провизију.

Чак ни У92 не каже да је он вођа Звездиних навијача, већ вођа хулигана у Ђенови.

.

..

...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ево, овај  председник партизана каже да размишља да не оду на дерби...  Угрожени су... Како да не...  Значи:  партизан, Караџић и другари поново јашу...  Звезда је крива за све...  Ипак ниси усамљен у тим размишљањима.

Само ови мало паметнији виде фору...

ПС Да се разумемо: нити сам ја за хулигане, нити да се руши град нити шта, али када нешто није праведно није.

Навијачи нису хулигани.

.

..

...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Evo posto si glasnogovornik te divne skupine dece delija, obrati se Kosi Stojokovic pa joj pojasni neke stvari. Da li ti uopste znas sta je strah da ce te neki retard ubiti?

Da li je atak u Đenovi na Vašeg sina posledica njegovog prelaska u Partizan?

"Upravo to. Sve potiče iz C. zvezde. Ceo dan sam pokušavala da dobijem predsednika Vladana Lukića i nisam uspela. Svako ima pravo da radi gde hoće. Vladimir je sa Partizanom pronašao obostrano dobitnu kombinaciju. Što se C. zvezde tiče, svi u familiji smo njeni navijači, ja to više nisam. U njoj su beskrupulozni ljudi koji žele da unište moje dete..."

sad ce mnogi i gospodji Kosi da objasne da ce " Djura" da im oprosti sto joj je angazovao konjicu iz Beograda da joj sina stave u sanduk koji su poneli !

Not Available 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

×
×
  • Креирај ново...