"Живи и мртви свеци"- још једна заблуда у вери

[Guest]

Da, o tome i govorim.

[Guest]

evo jedno tumacenje koje sam pronasao

 

 

Slavsko zito (koljivo, prekadnja, panaija)


Koljivo se naziva zito koje se kuva uoci Krsnoga
Imena. Za koljivo se ovicno prebire sve zrno po zrno,
od najcistije psenice. Psenica se skuva, ocijedi i
zasladi medom ili secerom. Ovako pripremanje psenice
nosi se u crkvu, gdje se prekadi i prelije vinom. U
gradovima se skuvana psenica samelje ili ugnjezdi kao
tijesto, doda se mljevenih oraha, badema i secera, po
povrsini se ukrasi, po povrsini se ukrasi raznobojnim
secerom ili orasima i tako nosi u crkvu. Osveceno zito
se sluzi gostima prije slavskog rucka. Osvecena
psenica se naziva pananija, prekadnja, koljivo ili
jednostavno zito. 

Rijec koljivo je grckog porijekla, od rijeci kolivon.
Koljivo je dakle posrbljena rijec, na mjestu starog
sr(b)skog naziva koji se izgubio. Blagosliljanje
psenice, vina i ulja sa hljebovima na svenocnom
bdeniju, uoci hramovne slave i drugih velikih
praznika, gotovo direktno je preslo u slavski obred
Krsnog Imena. U oba ova obreda glavni je sadrzaj
molitva: da Gospod blagoslovi sve predlozene prinose i
umnozi ih, kako u kucama onih koji su ih prinijeli,
tako i u cijelom svijetu, a osveti, tj. ocisti od
grijeha, ne samo one koji su ih donijeli, nego i one
koji ce okusiti te tako prinesene i osvecene darove.
Sem toga, u molitvi za blagosiljanje koljiva, moli se
narocito da Bog onima koji su to spremili , ukrasili i
prinijeli na blagoslov koljivo u casti i spomen
svetitelja koji se toga dana slavi, - dakle svecarsko
koljivo, - ispuni sve molbe koje idu za poboljsanjem
njihovih zivota na ovom i na onom svijetu. 

Svecarsko koljivo se, prema starim sr(b)skim
trebnicima, osvecuje u crkvi, poslije zaamovne molitve
ili u kuci svecara, prije rezanja slavskog kolaca. 

To zito za Slavu nije parastos svecu, kako se to
negdje pogresno shvata. Svi su svetitelji zivi i oni
su pred Gospodom kao nasi zastupnici, jer “nije Bog
mrtvih, vec zivih.” Zato nema nikakvog razloga da se
slavsko zito ne sprema za Svetog Arhandjela Mihaila,
ili Svetog proroka Iliju, kao i za Bogorodicne i
Gospodnje praznike. Zito nije hrana dusama preminulih
predaka, vec u crkvenom obredu Slave ima sasvim drugo
znacenje; ono je simvol vjecnoga zivota i ono povezuje
zive i preminule clanove saborne zajednice porodice.
Zito je simvol vaskrsenja (posijana zrna u zemlji
istrunu, ali donose novi zivot) i ono se prinosi u
slavu Boziju , u cast svetitelja koji se slavi, a za
pokoj dusa umrlih predaka i srodnika, koji su tu Slavu
slavili i potomcima predali. To se narocito vidi iz
molitve kojom se ono osvecuje.

Svestenik moli Boga da blagoslovi ove raznovrsne
plodove i osveti one koji ih budu jeli, jer su svecari
(Jovan, Milica, Marko i Ljubica) prinijeli ovo u slavu
Njegovu i u cast Svetoga ( Jovana Krstitelja, Nikole,
proroka, Ilije Arhandjela Mihaila ..i dr.) koji se
slavi i za spomen onih koji su preminuli u
blagocestivoj vjeri (preci i srodnici, koji su nam
Slavu predali).

Zatim se priziva Bog da svecarima, koji su tu zrtvu
prinijeli i lijepo je ukrasili, podari zemaljska i
nebeska blaga “da se nasladjuju vjecnih dobara
Bozijih” uz posredovanje Presvete Bogorodice, Svetoga
(koji se slavi) i svih Bozijih ugodnika. 

Sada je valjda jasno da izostavljanje slavskog zita
(panaije, koljiva, prekadnje) predstavlja veliko
ogresenje o Slavu, jer priprema i blagosliljanje zita
predstavljaju centralni dio Slave, njenu sustinu. To
je, dakle, prinos u slavu Boziju, u cast Svetoga, za
zdravlje i srecu svecara i za pokoj dusa umrlih. Moze
li biti nesto ljepse i uzvisenije u zivotu jednog
sr(b)skog pravoslavnog hiscanina.

[ST.IVANA]

A?

Jednim slovom si rekao sve.Bravo.

[Поуке.орг инфо]

Теме везана за празник светог архангела Михаила, вреди погледати.