Jump to content

Lečimo usamljenost kao bolest, zato što to i jeste


Препоручена порука

Lečimo usamljenost kao bolest, zato što to i jeste

Istraživanja sve češće potvrđuju našu najdublju intuiciju: ljudska povezanost u samom je srcu čovekove dobrobiti.
 
 
profimedia-0285343105.jpg
 

I moj pacijent i ja znali smo da on umire. Umreće danas. Možda sutra. Ili sledećeg dana. Treba li nekoga da pozovem? Nekog koga bi želeo da vidi?

Nikog, rekao mi je. Nema porodicu. Nema bliskih prijatelja.

Za mene, žalost njegove smrti bila je nadjačana jedino žalošću njegove samoće. Pitao sam se da li je njegova izolovanost, a ne splet nesrećnih okolnosti, podstakla preranu smrt.

Društvena izolovanost je u porastu. Od osamdesetih godina, procenat odraslih Amerikanaca koji će priznati da su usamljeni udvostručio se sa 20 na 40 odsto. Skoro jedna trećina Amerikanaca starijih od 65 godina živi sama, i čak polovina onih starijih od 85.

Pojedinci sa manjom društvenom povezanošću imaju poremećaj sna, slabiji imunosistem i viši nivo hormona stresa. Jedna skorašnja studija pokazala je da izolovanost povećava rizik od srčanih bolesti za 29 odsto, a za 32 od infarkta. Druga istraživanja otkrila su da kod društveno izolovanih pojedinaca postoji 30 odsto veći rizik od umiranja u narednih sedam godina.

Usamljenost kod starijih ljudi može ubrzati nastanak kognitivnih oštećenja, a za izolovane pojedince verovatnoća da će doživeti preranu smrt dvostruko je veća nego kod onih sa bogatijim društvenim životom.

Nova istraživanja ukazuju i da usamljenost može biti delom izazvana neobičnom osetljivošću na oblike socijalne interakcije (facijalne ekspresije, govor tela i sl.).

Usamljenim ljudima svojstveno je da dvosmislenu verbalnu i neverbalnu komunikaciju tumače negativno i pokrenu mehanizam samoodržanja. Na ovaj način, samoća može biti zarazna: kada je jedna osoba usamljena, ona se povlači iz društvenog kruga i podstiče druge da učine isto.

Doktor Džon Kaćopo, profesor psihologije na Univerzitetu u Čikagu, isprobao je razne pristupe u lečenju usamljenosti. Došao je do zaključka da su najefikasnije intervencije one koje se usredsređuju na "maladaptivnu društvenu kogniciju" – odnosno one koje pomažu ljudima da preispitaju način na koji komuniciraju sa drugima i percipiraju oblike društvene interakcije.

Usamljenost kod starijih ljudi neretko je posledica odlaska članova porodice i smrti bliskih prijatelja. Kako je jedan stariji čovek obrazložio: "Vaš svet umire pre vas."

Idealno bi, prema rečima eksperata, bilo da susedstvo i zajednica povedu računa o starijim ljudima koje zadesi tako nešto i preduzmu sve što je potrebno da preduprede ili makar umanje društvenu izolovanost. Njima bi trebalo omogućiti i pristup saobraćaju, obezbediti niže cene karata za autobus ili posebne službe za prevoz, što bi pomoglo održanju društvenih veza.

Religiozne starije ljude treba ohrabrivati da nastave da redovno posećuju službu; njima bi koristio osećaj duhovnosti i zajedništva, kao i budno oko drugih koji posećuju crkvu. Oni koji mogu da brinu o životinji mogli bi da uživaju u društvu ljubimca. Ali u nastajanju su i mnogo uređeniji programi pomoći. Na primer, dr Pol Teng iz Fondacije Palo Alto osnovao je linkAges, međugeneracijsku razmenu usluga.

Program funkcioniše tako što članovima dozvoljava da objave onlajn nešto u vezi sa čim im je potrebna pomoć: časovi gitare, partner za skrebl, vožnja do lekara. Drugi mogu da volontiraju, pomognu i "sakupe" sate koje će iskoristiti kada je njima potrebna pomoć.

Na primer, studentkinja može videti objavu starijeg čoveka kome je potrebna pomoć u bašti. Ona mu pomogne da zasadi leju cveća i "skupi" dva sata usput. Nekoliko meseci kasnije, kada ona želi da skuva nešto sa menija malezijske kuhinje, penzionisani kuvar će joj priskočiti u pomoć.

Istraživanja sve češće potvrđuju našu najdublju intuiciju: ljudska povezanost u samom je srcu čovekove dobrobiti.

"Ne treba vam drug za igru svakodnevno", kaže dr Teng. "Ali znati da vas neko ceni i da ste još uvek pripadnik zajednice i doprinosite joj neverovatno dobro utiče na psihu."

 

http://www.nedeljnik.rs/nedeljnik/portalnews/lecimo-usamljenost-kao-bolest-zato-sto-to-i-jeste/

Путници, нема пута, путеви се стварају ходањем!

А.М.

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Добро, код нас нема тог проблема пошто све више младих и након пунољетства живи са родитељима. Нека корист и од лоше економске ситуације :D

Link to comment
Подели на овим сајтовима

×
×
  • Креирај ново...