Kako se boriti, kako shvatiti sebe kao ličnost (a u svetlu homoseksualne sklonosti)

[Vinke]

Ovo je samo dokaz sta se radi po crkvama i to velikani,sta li ima jos sto neznamo,ali naravno u ocima mi ne pada nasa crkva niti Bog zbog ovakvih ljudi,ovo je samo prilog na predhodni odgovor na moju poruku da toga u nasoj crkvi ima vise nego sto mi znamo i da nije svaki monah usao u celibat zbog Boga,ili da je katolicki pop postao pop zbog Boga.Ovo naravno ne treba da poljulja veru u crkvu i Boga nikome ko pravo veruje ali samo sam tu dao primer kako ljudi beze od svog problema...Ja tako nebi bezao,to sam sto jesam,i mislim da kad bih tako uklanjao moj problem i potiskivao ga ,samo bih tim jos vise izneverio Boga,jer pred njim nemozemo sakriti nijednu nasu nameru ili tajnu.

[Volim_Sina_Bozjeg]

Дај мислим стварно, какав кредибилитет даје овај човек овако обучен (срећа па је скинуо качкет) и онако здушно говори, заправо пљује и пљује на све стране?! Бог зна да се јежим таквих људи. Иду и зло сеју. И да говори неке истине, а сигуран сам да их има, не могу ни да дођем до њих кад видим оваквог чудака који ми сам личи да је хомосексуалац...

 

Или не дај Боже, онај несретни стрипер... Дајте се људи у памет! Потребни су стабилни и јасни извори, не позивајте се на ове љубоморке који нису добили оно што су тражили. 

Slazem  se i sad pitanje?

 

Daj  pravoslavne izvore koji govore da nema ljudi rodjenih u homoseksualnoj prirodi i nemoj mi bajke kako prirodu mozes nadvisiti i pobediti, jer onda ni sam Hristos ne bi uzeo  nase grehe na sebe nego bi nas naterao da ih sami pobedimo!!

[Vinke]

Evo dragi članovi, koji ste mi hteli pomoći vašim savetima, zahvalan sam vam i želim da vam kažem da sam više nego dobro. Pomirio sam se sa tim što jesam, drugi sam čovek, smiren, staložen, mogu da kažem i srećan. Dosta toga se izdešavalo u mom životu po pitanju mog problema, ali dok nisam prihvatio sebe, nisam mogao dalje. Još jednom sam, danas, pročitao svih ovih 35 stranica saveta i diskusija vezano za ovu temu, i došao do zaključka da sam postupio ispravno. Hvala vam još jednom, mnogo, od srca.

[Zayron]

On 10. 1. 2016 at 13:02, Juanito рече

Или да се пресели у Чешку.

Ili na Moravu  

https://www.jmkn.cz/fotogaleriejmkn/kalendar-sohaji-robert-vano/#!

Fotogaleria (samo klikajte na sliku ili na strelice, desno je naprijet, lijevo je nazad)

https://tinyurl.com/y82bvmjq

https://youtu.be/MppL4Q9DGII?t=17m9s

Što se tiče mladih osoba, momaka i djevojaka koji rješavaju ovakve principijalne, temeljne, duboke i teške životne dileme, izgleda na srecu da je gay pitanje i dilema još jedna od najlakših. Neki rješavaju čak i to da li su se uopšte trebali roditi, da li su prava djeca svojih roditelja tj. da li su to njihovi pravi roditelji, da ih nisu slučajno u porodilištu zamjenili sa kim itd. da li su "mužsko" ili "žensko", imaju osjecaj da su u pogrešnom tijelu. Dakle što se takvih osoba tiče, naročito tih mladih do 30 godina otprilike, ja bih im preporučio da sasvim promjene sredinu a možda i način života, presele u neko drugo mjesto, najbolje odmah u sasvim drugu državu jer tamo za prvo ce morati da se posvete važnijim pitanjima tj. borbi za goli opstanak i sl. pa za depresije, zaludnosti i besmislice nece imati ni vremena a za drugo, steci ce takav odredjeni odstup, distancu, nadgled s kojeg ce imati priliku da se pozabave s tim što ih muči u životu s više razumijevanja, objektivnije i efektivnije. A možda kod nekih ti problemi sami iščeznu jer se oni u novoj sredini promjene ili se barem na kraju lakše prihvate i shvate. Ovaj kaže da Slovenija, Češka, Irska i Engleska nisu uopšte loše destinacije za to.

https://www.youtube.com/watch?v=UWRImciwfxM

https://tinyurl.com/y9yu6qa5

 

[Vinke]

пре 5 часа, Zayron рече

Ili na Moravu  

https://www.jmkn.cz/fotogaleriejmkn/kalendar-sohaji-robert-vano/#!

Fotogaleria (samo klikajte na sliku ili na strelice, desno je naprijet, lijevo je nazad)

https://tinyurl.com/y82bvmjq

https://youtu.be/MppL4Q9DGII?t=7m9s

Što se tiče mladih osoba, momaka i djevojaka koji rješavaju ovakve principijalne, temeljne, duboke i teške životne dileme, izgleda na srecu da je gay pitanje i dilema još jedna od najlakših. Neki rješavaju čak i to da li su se uopšte trebali roditi, da li su prava djeca svojih roditelja tj. da li su to njihovi pravi roditelji, da ih nisu slučajno u porodilištu zamjenili sa kim itd. da li su "mužsko" ili "žensko", imaju osjecaj da su u pogrešnom tijelu. Dakle što se takvih osoba tiče, naročito tih mladih do 30 godina otprilike, ja bih im preporučio da sasvim promjene sredinu a možda i način života, presele u neko drugo mjesto, najbolje odmah u sasvim drugu državu jer tamo za prvo ce morati da se posvete važnijim pitanjima tj. borbi za goli opstanak i sl. pa za depresije, zaludnosti i besmislice nece imati ni vremena a za drugo, steci ce takav odredjeni odstup, distancu, nadgled s kojeg ce imati priliku da se pozabave s tim što ih muči u životu s više razumijevanja, objektivnije i efektivnije. A možda kod nekih ti problemi sami iščeznu jer se oni u novoj sredini promjene ili se barem na kraju lakše prihvate i shvate. Ovaj kaže da Slovenija, Češka, Irska i Engleska nisu uopšte loše destinacije za to.

https://www.youtube.com/watch?v=UWRImciwfxM

https://tinyurl.com/y9yu6qa5

 

Slažem se da je promena mesta boravka idealna stvar, ali otići negde van Srbije je veoma teško, a da pri tom ne spominjem gubitak volje za posao, druženje i ostale stvari. Iskreno, rešenja nema, sem da se čovek pomiri sa tim, u suprotnom se stalno boriš sa vetrenjačama. Pročitao sam i ovu temu "Пастирски однос Православне Цркве према особама са хомосексуалним склоностима" 

Svaka čast dečku koji se bori od 19-23 godine, ali on je tek zagrebao površinu, njegova borba tek sledi. Znam gay osobe koje imaju apstinenciju od 5-6 godina pa čak sve do 15 i više. Njihova uzdržanost od sexa nije zbog religije, nego zbog nemogućnosti nalaženja pravog partnera, ljubavi. Verovali ili ne, ljudi koji su sebi priznali da su homoseksualci, većinom znaju šta traže, a prava o Sodoma i Gomora, xe ta priča i način ponašanja se vidi većinom u oženjenim muškarcima,koji su "ostvareni" kao porodica i kojima zavidimo, ali kriju i ovu drugu stranu, kojima je bitno samo da zadovolje svoju seksualnu želju sa muškarcem, bez emocija, većinom na odvratan način Nećete verovati, onaj ko nije malo provirio u ovaj svet, da može čak vaš komšija, koji je primer u vašem mestu, kao čovek, muž, otac, prijatelj, može imati toliko odvratne ideje o sexu, gde mu ni malo nije stalo do emocija. Ovako pišem zato što znam da ima takvih ljudi.

[Zayron]

пре 18 часа, Vinke рече

Slažem se da je promena mesta boravka idealna stvar, ali otići negde van Srbije je veoma teško, a da pri tom ne spominjem gubitak volje za posao, druženje i ostale stvari. Iskreno, rešenja nema, sem da se čovek pomiri sa tim, u suprotnom se stalno boriš sa vetrenjačama. Pročitao sam i ovu temu "Пастирски однос Православне Цркве према особама са хомосексуалним склоностима" 

Svaka čast dečku koji se bori od 19-23 godine, ali on je tek zagrebao površinu, njegova borba tek sledi. Znam gay osobe koje imaju apstinenciju od 5-6 godina pa čak sve do 15 i više. Njihova uzdržanost od sexa nije zbog religije, nego zbog nemogućnosti nalaženja pravog partnera, ljubavi. Verovali ili ne, ljudi koji su sebi priznali da su homoseksualci, većinom znaju šta traže, a prava o Sodoma i Gomora, xe ta priča i način ponašanja se vidi većinom u oženjenim muškarcima,koji su "ostvareni" kao porodica i kojima zavidimo, ali kriju i ovu drugu stranu, kojima je bitno samo da zadovolje svoju seksualnu želju sa muškarcem, bez emocija, većinom na odvratan način Nećete verovati, onaj ko nije malo provirio u ovaj svet, da može čak vaš komšija, koji je primer u vašem mestu, kao čovek, muž, otac, prijatelj, može imati toliko odvratne ideje o sexu, gde mu ni malo nije stalo do emocija. Ovako pišem zato što znam da ima takvih ljudi.

 

To sam napisao vrlo uopšteno, taj savjet se odnosi na sve mlade ljudi koji imaju bilo kakve zasadne, principijalne sumnje i dileme ogledno svoje osobe svejedno o čemu da se to radi. Naravno da tim nisu mišljene banalnosti i trivijalne dileme tipa da li trenirati košarku ili futbal a ni takve da li se upisati na fakultet prava ili ekonomije vec takve koje se tiču samog smisla života i postojanja, ontološke, filozofske, psihološke. Promjeniti sredinu nekad može biti od pomoci takvim osobama koje lutaju ili su u nekakvom traženju ali shvatiti to kao bijeg od samog sebe je pogrešno, od toga ko smo, šta smo i kakvi smo pobjeci ne možemo jer svuda sa sobom sami sebe nosimo, i u Kinu, Japan, Indiju ili medju Eskime i na kraj svijeta. To samo po sebi ne može promjeniti ništa ali može pomoci takvima koji o sebi ne znaju ništa ili znaju vrlo malo. Inače u Češkoj postoje crkve i crkvene institucije koje se takve LGBT osobe trude ucrkovniti ili kako se to danas kaže integrisati, "umrežiti" u normalni svakodnevni rad, hod i život parohija i eparhija ali to nije slučaj ni katoličke ni pravoslavne crkve u Češkoj vec se te takve misije prihvatila Českobratska crkva evangelička koja je najvecom hrišcanskom crkvom u Češkoj poslije katoličke i koja to "ucrkvovljavanje", integraciju provodi u skladu sa svojim luteranskim učenjem i principima. Praktično su to evangelici tj. protestanti, luterani koji u Češkoj imaju takav malo čudniji istorijski naziv jer su nastali teološkom sintezom predluteranskih reformnih pokreta na teritoriji Češke i Moravske, husitizma i klasičnog luteranstva (češka i moravska braca, Moravian Church itd.)  Oni tamo imaju evangeličku bogoslužbu, pastore i propovjednike, predavanja itd. Potom razne ostale dobrotvorne i kulturne djelatnosti, harita, hor, zdravstvena osvjeta i savjetovališta, pomoc oboljelim i umirucima od AIDS (lječilišta i hospiciji), pomoc beskucnicima, borba i preventiva protiv muške prostitucije i prostitucije uopšte, preventiva droga i zavisnosti o drogama  itd. Ja sam radio kao socijalni radnik u drugoj sličnoj hrišcanskoj haritativnoj organizaciji (Naděje) i brinuli smo o beskucnike u arealu Glavne željezničke stanice u Pragu gdje ih je najviše i medju kojima je bilo a i sada je mnogo omladine, mladih ljudi u bijegu od kuce, maloljetnih delikvenata uteklih iz popravnih domova, sitnih kriminalaca i džeparoša, prostituta i zavisnih na drogama. Vec sam o tom svemu i iskustvima iz socijalnog rada pisao više puta a na raznim temama ovdje na forumu.

http://www.logoscr.cz/english

https://tinyurl.com/y8ww6nzx

https://tinyurl.com/yaqvfypb

https://www.nadeje.cz/

http://www.logoscr.cz/

 

 

 

 

[Vinke]

Lepo to zvuči, ali to već zahteva promenu vere iz Katoličke ili Pravoslavlja u neku drugu. Mislim da ko imalo veruje, nebi menjao svoju veru tako olako. Ne kažem da je pitanje i nalaženje odgovora o homosekualizmu jednostavno, ali trčati iz vere u veru koja ti više odgovara, nije baš lep primer i mislim da bi sa tim samo sebi još više naudili, počevši od svojih bližnjih pa sve do svoje parohije.

[Zayron]

On 11. 2. 2018 at 13:18, Vinke рече

Lepo to zvuči, ali to već zahteva promenu vere iz Katoličke ili Pravoslavlja u neku drugu. Mislim da ko imalo veruje, nebi menjao svoju veru tako olako. Ne kažem da je pitanje i nalaženje odgovora o homosekualizmu jednostavno, ali trčati iz vere u veru koja ti više odgovara, nije baš lep primer i mislim da bi sa tim samo sebi još više naudili, počevši od svojih bližnjih pa sve do svoje parohije.

Nismo se razumjeli jer ja nisam u stanju u toliko malo texta napisati sve što znam o tome, kako to funkcionira u praksi a važno je shvatiti i genezu te problematike u zemljama srednje Evrope i gradovima kao Prag, Varšava, Bratislava, Budimpešta itd. Pokušam napisati to ukratko, po padu komunizma kao "kolateralne žrtve" ekonomskih promjena u zemljama "u tranziciji" se najednom pojavilo veliko mnošvo beskucnika muških i ženskih, oba pola i svih kategorija, od maloljetnika pa do seniora. Pojave koja je do tada bila sasvim nepoznata i potpuno nova. Potom su se samoinicijativno organizirala mnoga hrišcanska udruženja, organizacije i pojedinci i dobrovoljci, volonteri iz raznih crkvi i ne čekajuci na legislativne promjene i ekonomsku podršku države počela pomagati takvim osobama koje bi da toga nije bilo ostale praktično gladne, žedne i bose na ulici, bez odjece i bez mogucnosti prespavati negdje ili okupati se i zadovoljiti minimum zdravstvenih i higijenskih potreba. Tako smo na primjer radili sa starcima, maloljetnicima ili osobama i produktivnom vijeku koji su bili dugo vremena na ulici, upali u taj zatvoreni krug ili kolotoč beskucništva. Nemaju posao s kojim bi platili stan a da bi radili trebaju imati neko stanovanje jer ne mogu s ulice, poslije noci provedene spavanjem u parku ni otici tražiti posao a kamo li još tamo hodati čisti, najedeni i siti, mnogi nisu imali ni ličnu kartu ili državljanstvo (Slovaci, Ukrajinci itd.) Takodjer je bilo dosta mladih muškaraca pa čak i maloljetnika koji su kao način zarade imali nudjenje sexualnih usluga strancima tj. mušku prostituciju. Istovremeno se tu našao i odredjeni broj relativno još dosta mladih ljudi u produktivnom vijeku izmedju 30-50 godina koji su se zarazili AIDS-om tamo nekih 80/90-tih godina i medju kojima je bilo mnogo ovisnika koji su to dobili preko igle i nisu bili homosexuali ali i homosexuala koji su se infikovali tjelesnim kontaktom a i takvih koji su bili istovremeno oboje, i homosexuali i ovisnici i nije bilo moguce utvrditi kako ser se zarazili. Neki su bili vec u terminalnoj fazi bolesti pa ih je bilo potrebno skloniti sa ulice i obezbijediti im neko normalno mjesto za posljednje dane života pa se pristupilo osnivanju hospicija (dom za teške neizlječive bolesnike u posljednjoj fazi bolesti kojima ostaje samo nekoliko mjeseci ili godina, dvije života). Vremenom se shvatilo da nije dovoljno ostati samo na tome i pristupilo se preventivi, tj. sklanjanju maloljetnika i vrlo mladih sa ulice a vremenom su se te aktivnosti proširile i na kulturne i obrazovne, razne radionice i prekvalifikacije a misionarski se djelovalo uvijek. Sa beskucnicima rade sve četri crkve, i katolička i pravoslavna i evangelička i husitska, praktično su sve aktivnosti koje se tiču toga u crkvenim rukama i tu i tamo nekih nevladinih udruženja, država nema posebne institucije koje bi se bavile tim problemima vec financijski potporuje dotacijama iz budžeta te koje vec postoje a one su sve praktično crkvene. Razlika je samo u tom što ČCE i ČSCH tj. českobratska crkva evangelička i československa crkva husitska to oficijalno u svojim programskim dokumentima, taxativno vode pod tim nazivima i spominju se tamo LGBT beskucnici, hospiciji, bogoslužbe i predavanja za njih dok katolička i pravoslavna crkva to imaju u sklopu opšte haritativne aktivnosti i nigdje taj rad sa takvima posebno, odvojeno ne ističu i ne poimenovavaju. Potom si svaki korisnik tih socijalnih usluga sam može izabrati u kojoj mjeri ce ih koristiti a one su po pravilu pristupne svima bez obzira ko ih vodi i organizuje, da li KC, PC ili protestanti (evangelici, husiti, metodisti, adventisti itd.) Ne pravi se a ne smije se ni pravit razlika izmedju potrebitih vjernika i potrebitih ateista ili potrebitih katolika, pravoslavaca, evangelika, husita itd. ni prema svjetonazoru (vjernik, ateista, agnostik), ni prema pripadnosti crkvi ili konfesiji (hrišcan, musliman, budista, katolik, pravoslavac, protestant itd.) ni prema polu i sexualnoj orijentaciji. I naravno da ce neki mladic beskucnik ateista iskoristiti socijalne službe kao stanovanje, priprema za posao i prekvalifikacija ili liječenje i hospicij ali nece hodati na bogoslužbe ili Mise i Liturgije tih crkvi koje im tu pomoc ne smiju tim uslovljavati. Inače za razliku od pravoslavaca i katolika, protestanti imaju neke parohije, takozvane zborove koji su specijalno namjenjeni duhovnoj službi tj. pastoralu LGBT osoba, svejedno da li beskucnika ili "normalnih" zaposlenih ljudi. A tamo naravno da svako hoda po svom uvaženju, ako se smatra evangelikom ili husitom. Naravno da tamo nije dužan ici niko ko to nece i ne smatra se članom ni evangeličke, ni husitske a ni neke druge protestantske crkve. Svakako takodjer da na te bogoslužbe nece ici niko samo zato što je slučajno homosexual jer se smatra ateistom ili vjernikom neke druge crkve. Ali može hodati na probe hora, na druženja LGBT, koncerte, zabave i sl. članova koja se tamo organizuju jer tamo imaju prostorije za to i na razna predavanja koja nemaju veze sa vjerom ni crkvom. A crkve koje uzimaju dotacije od države potom nemaju pravo isključiti iz svoje pomoci nikog samo zato jer je ateista, homosexual, lesba i sl. a to su praktično sve ove najvece crkve u Češkoj ali one takodjer nisu dužne organizirati ni posebnu duhovnu službu, pastoral ili bogoslužbe za njih, to je ostavljeno svakoj crkvi da to rješava sama i dobrovoljno da li ce takve bogoslužbe organizirati i oglasiti u javnosti, kao npr. Mise, Litugije ili bogoslužbe za LGBT članove. Valjda je to sad jasnije, teško je to napisati u par rečenica a nije moguce ni iz par rečenica shvatiti o čemu se tu radi, kako je sve to komplikovano i isprepletano, haritativni i socijalni rad, pastoral, misionarenje, društvena i državna finansijska potora, dotacije, ljudska prava, crkveni kanoni itd. Te takve crkvene humanitarne djelatnosti su u ČR javne a ne njihova privatna stvar jer za to dobivaju dotacije od države. Zato crkve ne mogu uslovljavati adresnost pružanja usluga, kome ce ih dati a kome ne (LGBT, prostitutkama, prostitutima i sl.) ali niisu dužne ni organizirati posebno za njih pastoralni rad, bogoslužbe kao što to rade evangelici i husiti ako to same nece.

Ovo je primjer jednog takvog potencijalnog klijenta i korisnika tih socijalnih službi koje organiziraju češke hrišcanske crkve i crkvene institucije

 

[goranger]

On 10. 2. 2018 at 14:43, Vinke рече

čovek, muž, otac, prijatelj, može imati toliko odvratne ideje o sexu, gde mu ni malo nije stalo do emocija. Ovako pišem zato što znam da ima takvih ljudi.

Na kakve "odvratne ideje o sexu" misliš i šta imaš protiv  sexa bez emocija? Zašto misliš da je to loše?

[Vinke]

пре 38 минута, goranger рече

Na kakve "odvratne ideje o sexu" misliš i šta imaš protiv  sexa bez emocija? Zašto misliš da je to loše?

Na meni lično ogavan sex, šta traže u njemu i do kojih perverzija idu, nebih da navodim primere. Nemam ništa protiv ljudi koji upražnjavaju sex bez emocija, retki su oni koji se nikad u to nisu upustili, ali svi znamo da značenje Sodome i Gomore govori o sexu bez ljubavi, emocija, čista blud i to se povezuje sa homoseksualcima i nikim više, a ja vam kažem da sam čvrsto ubedjen da većina homoseksualaca traži isključivo vezu, ljubav i život sa nekim, a kao što sam naveo " porodični" ljudi, koji imaju ženu, decu i primer su u svom komšiluku, tj " biseksualci", ako ih tako možemo nazvati, mislim da oni prave takvu lošu sliku o razvratu i bludu što se tiče homoseksualnih veza i osoba, tj što narod osudjuje. Mislim da je takvim ljudima gore nego ikom, ok, imaju porodicu, ali gledajući iz šireg ugla, nikad u svom životu neće biti zadovoljni i uvek će biti rastrzani na dve strane. Kao što je ovde ranije napisano, u svemu treba biti umeren i ne preterivati, tako  mislim i o seksu. Ne treba " biti" sa svakim i da svaku priliku iskoristiš, jer mislim da se tada pada u blud i greh, a dokle god čovek zna šta traži, traži ljubav i vapi ka njoj, mislim da je to ispravan put. To je neko moje mišljenje.

[Vinke]

пре 44 минута, Zayron рече

Nismo se razumjeli jer ja nisam u stanju u toliko malo texta napisati sve što znam o tome, kako to funkcionira u praksi a važno je shvatiti i genezu te problematike u zemljama srednje Evrope i gradovima kao Prag, Varšava, Bratislava, Budfimpešta itd. Pokušam napisati to ukratko, po padu komunizma kao "kolateralne žrtve" ekonomskih promjena u zemljama "u tranziciji" se najednom pojavilo veliko mnošvo beskucnika muških i ženskih, oba pola i svih kategorija, od maloljetnika pa do seniora. Pojave koja je do tada bila sasvim nepoznata i potpuno nova. Potom su se samoinicijativno organizirala mnoga hrišcanska udruženja, organizacije i pojedinci i dobrovoljci, volonteri iz raznih crkvi i ne čekajuci na legislativne promjene i ekonomsku podršku države počela pomagati takvim osobama koje bi da toga nije bilo ostale praktično gladne, žedne i bose na ulici, bez odjece i bez mogucnosti prespavati negdje ili okupati se i zadovoljiti minimum zdravstvenih i higijenskih potreba. Tako smo na primjer radili sa starcima, maloljetnicima ili osobama i produktivnom vijeku koji su bili dugo vremena na ulici, upali u taj zatvoreni krug ili kolotoč beskucništva. Nemaju posao s kojim bi platili stan a da bi radili trebaju imati neko stanovanje jer ne mogu s ulice, poslije noci provedene spavanjem u parku ni otici tražiti posao a kamo li još tamo hodati čisti, najedeni i siti, mnogi nisu imali ni ličnu kartu ili državljanstvo (Slovaci, Ukrajinci itd.) Takodjer je bilo dosta mladih muškaraca pa čak i maloljetnika koji su kao način zarade imali nudjenje sexualnih uslugfa strancima tj. mušku prostituciju. Istovrtemeno se tu našao i odredjeni broj relativno još dosta mladih ljudi u produktivnom vijeku izmedju 30-50 godina koji su se zarazili AIDS-om tamo nekih 80/90-tih godina i medju kojima je bilo mnogo ovisnika koji su to dobili preko igle i nisu bili homosexuali ali i homosexuala koji su se infikovali tjelesnim kontaktom a i takvih koji su bili istovremeno oboje, i homosexuali i ovisnici i nije bilo moguce utvrditi kako ser se zarazili. Neki su bili vec u terminalnoj fazi bolesti pa ih je bilo potrebno skloniti sa ulice i obezbijediti im neko normalno mjesto za posljednje dane života pa se pristupilo osnivanju hospicija (dom za teške neizlječive bolesnike u posljednjoj fazi bolesti kojima ostaje samo nekoliko mjeseci do godine dana života). Vremenom se shvatilo da nije dovoljno ostati samo na tome i pristupilo se preventivi, tj. sklanjanju maloljetnika i vrlo mladih sa ulice a vremenom su se te aktivnosti proširile i na kulturne i obrazovne, razne radionice i prekvalifikacije a misionarski se djelovalo uvijek. Sa beskucnicima rade sve četri crkve, i katolička i pravoslavna i evangelička i husitska, praktično su sve aktivnosti koje se tiču toga u crkvenim rukama i tu i tamo nekih nevladinih udruženja, država nema posebne institucije koje bi se bavile tim problemima vec financijski potporuje dotacijama iz budžeta te vec koje postoje a one su sve praktično crkvene. Razlika je samo u tom što ČCE i ČSCH tj. českobratska crkva evangelička i československa crkva husitska to oficijalno u svojim programskim dokumentima, taxativno vode pod tim nazivima i spominju se tamo LGBT beskucnici, hospiciji, bogoslužbe i predavanja za njih dok katolička i pravoslavna crkva to imaju u sklopu opšte haritativne aktivnosti i nigdje taj rad sa takvima posebno, odvojeno ne ističu i ne poimenovavaju. Potom si svaki korisnik tih socijalnih usluga sam može izabrati u kojoj mjeri ce ih koristiti a one su po pravilu pristupne svima bez obzira ko ih vodi i organizuje, da li KC, PC ili protestanti (evangelici, husiti, metodisti, adventisti itd.) Ne pravi se a ne smije se ni pravit razlika izmedju potrebitih vjernika i potrebitih ateista ili potrebitih katolika, pravoslavaca, evangelika, husita itd. ni prema svjetonazoru (vjernik, ateista, agnostik), ni prema pripadnosti crkvi ili konfesiji (hrišcan, musliman, budista,, katolik, pravoslavac, protestant itd.) ni prema polu i sexualnoj orijentaciji. I naravno da ce neki mladic beskucnik ateista iskoristiti socijalne službe kao stanovanje, priprema za posao i prekvalifikacija ili liječenje i hospicij ali nece hodati na bogoslužbe ili Mise i Liturgije koje organiziraju te crkve niti ko ima pravo da ih na to natjera. Inače za razliku od pravvoslavaca i katolika, protestanti imaju neke parohije, takozvane zborove koji su specijalno namjenjeni duhovnoj službi tj. pastoralu LGBT osoba, svejedno da li beskucnika ili "normalnih" zaposlenih ljudi. A tamo naravno da svako hoda po svom uvaženju, ako se smatra evangelikom ili husitom. Naravno da tamo nije dužan ici niko ko to nece i ne smatra se članom ni evangeličke, ni husitske a ni neke druge protestantske crkve. Naravno da tamo na te bogoslužbe nece ici niko samo zato što je slučajno homosexual jer se smatra ateistom ili vjernikom neke druge crkve. Ali može hodati na probe hora, na druženja LGBT, koncerte, zabave i sl. članova koja se tamo organizujju jer tamo imaju prostorije za to i na razna predavanja koja nemaju veze sa vjerom ni crkvom. A crkve koje uzimaju dotacije od države potom nemaju pravo isključiti iz svoje pomoci nikog samo zato jer je ateista, homosexual, lesba i sl. a to su praktično sve ove najvece crkve u Češkoj ali one takodjer nisu dužne organizirati ni posebnu duhovnu službu, pastoral ili bogoslužbe za njih, to je ostavljeno svakoj crkvi da to rješava sama i dobrovoljno da li ce takve bogoslužbe organizirati i oglasiti u javnosti, kao npr. Mise, Litugije ili bogoslužbe za LGBT članove. Valjda je to sad jasnije, teško je to napisati u par rečenica a nije moguce ni iz par rečenica shvatiti o čemu se tu radi, kako je sve to komplikovano i isprepletano, haritativni i socijalni rad, pastoral, misionarenje, društvena i državna finansijska potora, dotacije, ljudska prava, crkveni kanoni itd. Te takve crkvene humanitarne aktivnosti su u ČR javne a ne njihova privatna stvar jer za to dobivaju dotacije od države. Zato crkve ne mogu uslovljavati adresnost pružanja usluga, kome ce ih dati a kome ne (LGBT, prostitutkama, prostitutima i sl.) ali niisu dužne ni organizirati posebno za njih pastoralni rad, bogoslužbe kao što to rade evangelici i husiti ako to same nece.

Ovo je primjer jednog takvog potencijalnog klijenta i korisnika tih socijalnih službi koje organiziraju češke hrišcanske crkve i crkvene institucije

 

Sad mi je jasnije, ok mi je sve to.