Људи и разочарење

[Никола Поповић]

Сад си ме разочарао, нисам ово очекивао од тебе.

 

Џојн д клаб! 

[aliluja]

Oni su mravi kao što sam i ja... i znam da će me razočarati.. kao što ću i ja njih.. i znam da će se to dogoditi samo ako Gospod dozvoli... Možda ću čuti nešto onako kako nije.. možda ću biti shvaćena onako kako nisam mislila.. To je viša sila... Moram prihvatiti razočarenje kao neki novi put... a ne lično.. Moram se truditi... i moliti Gospoda da mi prosvetli um i da ne dozvoli ni najmanjem zlu da sidje u srce moje niti u srca mojih bližnjih... Svakoga dana Gospode budi uz nas i sačuvaj nas od svakoga zla.. bilo onog u nama samima ili u našem bližnjem.. Jer u tebe se uzdam i tebe molim jer znam da ti to možeš.. Gospode Isuse Hriste..Sine Božji.. pomiluj nas grešne!

[JESSY]

Никола, па ви сте погрешили!

mislim da ljudi mnoge stvari govore po difoltu...tako su njima govorili, tako su ih naucili...kao, tako treba...nema tu mnogo razmisljanja...tako da mnoge stvari i ne treba primati zdravo za gotovo...i oni koji ih izgovaraju nisu sigurni da veruju u to ...

[Лапис Лазули]

[Кратос]

2 minutes ago, Живана рече

Šta misliš šta bi ti rekla neka žena žrtva porodičnog nasilja ili recimo silovanja na ovo?

[Лапис Лазули]

31 minutes ago, Kratos рече

Šta misliš šta bi ti rekla neka žena žrtva porodičnog nasilja ili recimo silovanja na ovo?

Takvima se ne bih ni usudila da ja dajem savete. Ovo je samo razmisljanje u kom ja sa svojim zivotom vidim smisao a mozda ga pronadje jos neko.

[Кратос]

13 minutes ago, Живана рече

Takvima se ne bih ni usudila da ja dajem savete. Ovo je samo razmisljanje u kom ja sa svojim zivotom vidim smisao a mozda ga pronadje jos neko.

Čuvaj to mišljenje kad ti Bog bude poslao mene u životu.

[JESSY]

I kada vas gađaju kamenjem, guraju u stranu, vuku unazad, vi nastavite. Slijedite svoj cilj, polako koračajte, istrpite svaku nedaću i uspjeh je neminovan. Onda ćete se osvrnuti, pogledati sve njih, bijednike, koji i dalje stoje na istom mjestu i rade to isto drugima. Ovog puta, vas će veličati, govoreći da su oni zaslužni za vaš uspjeh. Oprostite i sažalite se, neka nisu pomogli, vi ste uspjeli, a oni su ostali iza vas.


Neki ljudi pobjeđuju, osvajaju, ali osjećaj gubitništva ih tjera kako bi se iznova dokazivali, pa tako nastavljaju sa pobjedama, sve do trenutka kada, istrošeni, padnu pod noge neprijatelju. Onda tek shvate da su sve dotadašnje pobjede pretvorili u životni poraz, jer nikad nisu pobjedili srcem, već su, u želji da budu pobjednici u očima drugih, nesvjesno pobjedili sebe.


Nekad nismo sretni, nismo ni tužni. Ravnodušni smo. Igramo se na klackalici tuge i sreće. Onda tuga prevagne, a mi depresivni, sanjamo o sreći kao spasenju. Poslije, kad tuga nestane, zaista postajemo sretniji, ne razmišljajući da je to samo zato što više nismo tužni. A zar na početku nismo bili u boljoj poziciji?


Nekad vjerujem da u životu svako obećanje treba prihvatiti s dozom sumnje, nevjerice, čak i kao laž jer viteške karakteristike u svijetu bez vitezova ne mogu postojati. Sve više mi se čini da danas ljudi olako daju obećanja, a još lakše ih neispunjavaju. Vjerujem kako je osnovni zadatak svakog od nas da ovaj svet načinimo boljim, kako bi svi postali vitezovi, ne po mačevima koje nosimo, već po riječima iza kojih stojimo.
 

Slavisa Pavlovic

[JESSY]