Jump to content

Монаси и "анима"


Препоручена порука

  • Одговори 55
  • Креирано
  • Последњи одговор

Популарни чланови у овој теми

hvala Bogu da ima ljudi kao Tavita, ovo nema blage veze sa feminizmom, takvo misljenje je izuzetno ograniceno, ovo ima veze sa beskrajnom ljubavlju i saosecanjem a zene su nekad daleko od toga, cak nekad vise muskarci saosecaju, mislim da to ima veze i sa emotivnom inteligencijom, ovde nema kompetentnih za izvodjenje nekih citata, mislim koristi se u pogresne svrhe

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Napisala sam da je "dečija strana" izražena kod NEKIH monaha,ne kod svih.A da "ženska strana" ništa više nije zastupljena kod monaha  nego kod bilo kog drugog muškarca u svetu.

To je moje mišljenje,a kome je bezvezno ima pravo da mu bude bezvezno,i to je mišljenje.

“There are four questions of value in life... What is sacred? Of what is the spirit made? What is worth living for, and what is worth dying for? The answer to each is the same. Only love.”
Link to comment
Подели на овим сајтовима

A što ne bi starci ličili na žene, zar je loše biti žena?  4chsmu1

U vezi onoga gore, istina je da je Jungova psihologija neproverena, ali to važi za svaku psihologiju, ali i nauku uopšte, a tek kada stupimo na teren religije...

Učinilo mi se kao interesantno podeliti s vama ovo razmišljanje.

Posebno mi je palo u oči to plakanje, dar suza. Muškarci inače malo plaču.

istina je da starac jefrem na ovom klipu ima pomalo feminizirane pokrete,ali to nema nikakve veze s tim sto je on monah,isto bi bilo i da nije...a kad kazem djetinjast izgled,pobogu ne mislim bas tako bukvalno,mislim na njihovu prostodusnost,toplotu kojom zrace,nezlobivost kao u male djece,zivahnost-obratite samo paznju kako se starac komeska na stolici u pocetku ovog klipa,dakle mislim na nesto najpozitivnije,pa sam Bog kaze-"koji ne primi Carstva Bozijega kao dijete nece uci u Njega"...a ove suze monaske nikako ne treba porediti sa zenskim suzama zbog neke krpice i uopste bilo kakvom sentimentalnoscu...te suze su blagodatni dar i one prosto teku same od sebe u umiljenju...vec sam pisala kako jedan monah kod nas na svakoj Liturgiji place,i kako ima onih koji ga zale,zamislite samo oni njega zale 4chsmu1...sentimentalnost nema nikakve veze s Bozijom blagodacu,mislim da su oni koji su zalili tog monaha,u tom trenutku izgubili i to malo blagodati sto su dobili na toj Liturgiji...tako da ova tema uopste nema smisla,pa se jos i generalizuju stvari i lupaju kojekakve etikete...zar nije mogla neka ljepsa tema o monastvu :nene:

''govorim tiho i nosim psa sa sobom'' :)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ono što je Jung rekao mislim da ima smisla.

Ima najmanje dve vrste psihologa. Ona psihologija koja je utemeljena u empirijskom nacinu misljenja, matematickoj analizi, eksperimentima, falsifikacionizmu, analitickoj filozofiji je sasvim OK i deo naucnog mainstreama. To je ona psihologija koja se oslanja na neuronauke, na kompjutere i AI, na eksperimente u vezi percepcije, na rezultate fiziologije i moderne skenere.

Nazalost, numericki je brojnija ona druga strana, gde su razni "analiticari", frojdovci, jungovci, jeroticevci, gestaltisti, psihoistoricari, sociopsiholozi i ini usrecitelji koji sa ozbiljnom naukom nemaju blage veze, ali imaju dovoljno postmodernih kabinetskih pozicija po fakultetima, a bogami i lukrativnih privatnih ordinacija; takodje paradiraju po medijima do beskonacnosti, a sede i po najrazlicitijim ministarstvima. E oni su sramota za profesiju, a jos veca sramota je sto se klinci upisuju na fakultet da bi bili ovi drugi, a ne oni prvi.

Ozbiljna nauka, pa i ozbiljna psihologija, ima pre svega male pretenzije u svakom konkretnom slucaju (u skladu sa Kunovim modelom normalne nauke, ili onime sto je Popper zvao "piecewise change" i preporucivao drustvenim naukama uopste). Dakle, da objasni, sta ja znam, percepciju zelene boje u strogo odredjenim uslovima; a ne da objasnjava, onako iz fotelje, grandiozno teske probleme poput apstraktnih mentalnih fenomena, matematickog misljenja, osecanja ljubavi, sociopsihologije, itd. Drugim recima, ono sto se moze uspesno modelirati na nasem niskom nivou razumevanja bez grandioznih skokova i revolucionarnih pretenzija. Kao sto je prvo Popper, a potom recimo Grunbaum, uocio, jedna od zajednickih crta ideoloskog nacina misljenja jeste da se tezi pojednostavljenju svodeci kompleksnost fenomena na jedan tip uzroka: marksisti na klasnu svest, fashisti na rasnu svest, logicki pozitivisti na koriscenje termina, itd. - a tu se nazalost mnogi od ovih "neozbiljnih" psihologa jako dobro uklapaju (frojdovci, gestaltisti, itd.)

Milan M. Ćirković



 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ko želi da postane Hrišćanin prvo mora da postane pesnik.

To kaže starac Porfirije.Kaže da Hrišćanin treba da voli da saoseća. To nije razvijanje ženske strane već ljudske strane.

Mislim da ova priča o daru suza i razvijanju ženske strane upravo pada na ocu Justinu,vladici Atanasiju i Amfilohiju,za koje se takođe priča da imaju ovaj dar.

Ako idemo tom logikom razvijanja ženske strane to bi značilo da pravi muškarac treba da je bezosećajan i neosetljiv na patnju i bol drugih ljudi.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ono što je Jung rekao mislim da ima smisla.

Ima najmanje dve vrste psihologa. Ona psihologija koja je utemeljena u empirijskom nacinu misljenja, matematickoj analizi, eksperimentima, falsifikacionizmu, analitickoj filozofiji je sasvim OK i deo naucnog mainstreama. To je ona psihologija koja se oslanja na neuronauke, na kompjutere i AI, na eksperimente u vezi percepcije, na rezultate fiziologije i moderne skenere.

Nazalost, numericki je brojnija ona druga strana, gde su razni "analiticari", frojdovci, jungovci, jeroticevci, gestaltisti, psihoistoricari, sociopsiholozi i ini usrecitelji koji sa ozbiljnom naukom nemaju blage veze, ali imaju dovoljno postmodernih kabinetskih pozicija po fakultetima, a bogami i lukrativnih privatnih ordinacija; takodje paradiraju po medijima do beskonacnosti, a sede i po najrazlicitijim ministarstvima. E oni su sramota za profesiju, a jos veca sramota je sto se klinci upisuju na fakultet da bi bili ovi drugi, a ne oni prvi.

Ozbiljna nauka, pa i ozbiljna psihologija, ima pre svega male pretenzije u svakom konkretnom slucaju (u skladu sa Kunovim modelom normalne nauke, ili onime sto je Popper zvao "piecewise change" i preporucivao drustvenim naukama uopste). Dakle, da objasni, sta ja znam, percepciju zelene boje u strogo odredjenim uslovima; a ne da objasnjava, onako iz fotelje, grandiozno teske probleme poput apstraktnih mentalnih fenomena, matematickog misljenja, osecanja ljubavi, sociopsihologije, itd. Drugim recima, ono sto se moze uspesno modelirati na nasem niskom nivou razumevanja bez grandioznih skokova i revolucionarnih pretenzija. Kao sto je prvo Popper, a potom recimo Grunbaum, uocio, jedna od zajednickih crta ideoloskog nacina misljenja jeste da se tezi pojednostavljenju svodeci kompleksnost fenomena na jedan tip uzroka: marksisti na klasnu svest, fashisti na rasnu svest, logicki pozitivisti na koriscenje termina, itd. - a tu se nazalost mnogi od ovih "neozbiljnih" psihologa jako dobro uklapaju (frojdovci, gestaltisti, itd.)

Milan M. Ćirković

Poruši mi koncepciju

"Sad je tren velikih odluka! Bolje živjeti 100 godina kao milijunaš, nego 7 dana u bijedi!"
soliver_mouseover.png

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Jungovi tripovi nije da su netacni, ali je to mlatjenje prazne slame i promasaj same sustine, stvorio je neki lavirint ili okolo naokolo od jutra do sutra, sve u svemu nesvrsishodno

Zayron: Pa tamo ni nema svađa oko vjere i nacije jer se o tom uošte ni ne priča. Priča se kakva je koja ribica i na šta se fata, na mrmka, na glistu, na kruh, hljeb ili angelbrot, na na lažni mamac itd. Evetualno o tom kako se koja peče i koja je ukusnija.

cloudking: "Ne postoje cuda... postoje samo stvari koje jos ne razumemo."

Link to comment
Подели на овим сајтовима

×
×
  • Креирај ново...