Jump to content

Pentekostna crkva ili Crkva Božija

Оцени ову тему


Препоручена порука

пре 15 часа, Благовесник рече

 

Ovdje vidimo utjecaj protestanata ( pentakostalaca) u katoličkoj crkvi . Taj pokret ili oblik duhovnosti naziva se , karizmatski pokret. Inače na tim skupovima može biti i više tisuća ljudi ,te se u tu svrhu iznajmljuju sportske dvorane. Nekada znaju doći i strani svećenici "karizmatici"npr. Rufus , M. Jackl i dr.

U Hrvatskoj ( Zagrebu) poznati su fra Smiljan , Dragičević te pokojni fra Zvjezdan Linić. 

Službenia crkva je u početku na to gledala dosta kritički , da bi im na kraju snishodila i priznala pokret.

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 7 months later...

Pozdrav. Evo ako mogu da dam odgovor iz prve ruke, pošto u srcu pripadam tom pentekostalnom pokretu, i idem u jednu malu pentakostalnu, harizmatsku zajednicu. Verujemo u Oca, Sina i Duha Svetog. Verujemo da se čovek rađa sa grešnom prirodom, i da ma koliko u našim, ljudskim očima izgledao dobar i moralan,  mora da se ponizi pred Bogom, da ga zamoli za oproštaj greha i da prihvati Božjeg Sina kao svog spasitelja, kao onog koji je jedina dovoljna žrtva. Ako je to učinio iskrenog srca, treba da se krsti u vodi, svojom voljom, svojom verom, ničijom drugom, a Bog je obećao dati Duha Svetoga. Sin pravoslavca je pravoslavac, i tako generacijama, ali sin pentekostalnog hrišćanina se ne smatra hrišćaninom, dokle se god u njemu ne desi ta promena, pokajanje. 

Zajednice se razlikuju, pa tako ima i onih ekstremnih, koje odaju loš utisak. Trudimo se ne samo da verujemo intelektualno, nego da ta vera bude ona prava u srcu, iz koje proističu dobra dela, ali i bliskost sa Spasiteljem. Jer intelektualno slaganje sa nečim, u času nevolje ili kušnje, neće biti od velike koristi. Verujemo u darove Duha Svetoga, da Bog i danas kroz ljude čini razna čudesa, i proroštva, jezike, i sl. Slavljenje je jako bitno, jer tako i piše, da slavimo Boga.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 30 минута, SerbCro рече

Pozdrav. Evo ako mogu da dam odgovor iz prve ruke, pošto u srcu pripadam tom pentekostalnom pokretu, i idem u jednu malu pentakostalnu, harizmatsku zajednicu. Verujemo u Oca, Sina i Duha Svetog. Verujemo da se čovek rađa sa grešnom prirodom, i da ma koliko u našim, ljudskim očima izgledao dobar i moralan,  mora da se ponizi pred Bogom, da ga zamoli za oproštaj greha i da prihvati Božjeg Sina kao svog spasitelja, kao onog koji je jedina dovoljna žrtva. Ako je to učinio iskrenog srca, treba da se krsti u vodi, svojom voljom, svojom verom, ničijom drugom, a Bog je obećao dati Duha Svetoga. Sin pravoslavca je pravoslavac, i tako generacijama, ali sin pentekostalnog hrišćanina se ne smatra hrišćaninom, dokle se god u njemu ne desi ta promena, pokajanje. 

Zajednice se razlikuju, pa tako ima i onih ekstremnih, koje odaju loš utisak. Trudimo se ne samo da verujemo intelektualno, nego da ta vera bude ona prava u srcu, iz koje proističu dobra dela, ali i bliskost sa Spasiteljem. Jer intelektualno slaganje sa nečim, u času nevolje ili kušnje, neće biti od velike koristi. Verujemo u darove Duha Svetoga, da Bog i danas kroz ljude čini razna čudesa, i proroštva, jezike, i sl. Slavljenje je jako bitno, jer tako i piše, da slavimo Boga.

Први пут чујем за покрет, мени се (чувши увод) не разликује од остатка римокатолика ни почему другом сем по тој идеји коначног покајања које се деси човеку па онда човек постане истински, Хришћанин или Кршћанин исто је. Дали је покрет засебан по још нечему?

Некако ми је чудна идеја да неко доживи просветљење у световном животу, покаје се и крај приче постаде хришћанин. Само је преформулисана суштина Свете Тајне покајања по мени. То је мало баптистички или евангелистички мени одокативно, без увреде ја не познајем толико римокатоличанство иначе. Дали врше свештеници службу кад су у питању покојници који нису крштени, јер код нас не врше ако ниси крштен колико сам схватио. Просто практично, ако код вас човек чека 40 година да се покаје и притом умре некрштен, како свештеници реагују на такве ситуације? 

Хвала унапред на одговору

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Pa sa katoličanstvom, skoro ništa slično, sa baptistima i evangelicima ima sličnosti, ali i razlike. A sveštenik može da sahrani bilo koga, jer verujemo da dok čovek umre, to je to, za tog čoveka on ne može više ništa da učini, sem da onima koji su na sahrani održi neki govor, jer takav je red, mada ako bi to uradio i neko ko nije sveštenik, valjda bi i to bilo u redu, samo ne znam za takve slučajeve. A pokajanje bi neko rekao da je ostavljanje greha, promena misli, molitva Hristu za oproštenje, spoznanje da je jedino On ta sigurna luka, Nojeva arka, stena spasenja, grad utočišta,  tj, da nema spasenja ni u kome drugom. Kao što piše u Delima apostolskim 2:38:

A Petar im reče: pokajte se, i da se krstite svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje grijeha; i primićete dar svetoga Duha;

Uglavnom, kod nas je akcenat na stvarnom iskustvu, na isceljenju srca, duše i tela, i na poslušnosti zapovestima. Malo je to opširna tema, ali rado ću odgovoriti što budem znao.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 21 минута, SerbCro рече

Pa sa katoličanstvom, skoro ništa slično, sa baptistima i evangelicima ima sličnosti, ali i razlike. A sveštenik može da sahrani bilo koga, jer verujemo da dok čovek umre, to je to, za tog čoveka on ne može više ništa da učini, sem da onima koji su na sahrani održi neki govor, jer takav je red, mada ako bi to uradio i neko ko nije sveštenik, valjda bi i to bilo u redu, samo ne znam za takve slučajeve. A pokajanje bi neko rekao da je ostavljanje greha, promena misli, molitva Hristu za oproštenje, spoznanje da je jedino On ta sigurna luka, Nojeva arka, stena spasenja, grad utočišta,  tj, da nema spasenja ni u kome drugom. Kao što piše u Delima apostolskim 2:38:

A Petar im reče: pokajte se, i da se krstite svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje grijeha; i primićete dar svetoga Duha;

Uglavnom, kod nas je akcenat na stvarnom iskustvu, na isceljenju srca, duše i tela, i na poslušnosti zapovestima. Malo je to opširna tema, ali rado ću odgovoriti što budem znao.

Мислио сам уколко добро схватих да крштење зависи од просвећења појединца кроз коначно покајање, па се може десити да човек не постигне тај заједнички стандард у току живота, јер онда значи да није обичај у пентекостну цркву да се крсти дете, самим тим постоји обичај службе свештеничке након смрти верника и зато ме заинтересовало како се ту поступа..

Пише, сад прочитах на википедију да има шест-стотина милиона верника, што је нека грешка ако се не варам. Али не схватам која је разлика између православља које су Апостоли лично оставили као саборни завет вере и пентекостне цркве. Јер православље сачињава само кратки правилник вере а остало је аутономија (у складу са правилником и јеванђељима) свакој Цркви за себе. Не капирам разлику због које та Црква не улази у састав Саборне Апостолске Православне Цркве, јер постоје благословени духовни путеви у оквиру православља који човека воде ка већем духовном сазревању.

Мало ми је то конфузно па без увреде ја и нисам неки "еминентни хришћанин"... Али мени делује да је то више последица револта према Папском представљању Бога на земљи него Апостолских учења. Јер колико сам ја схватио, евангелисти су узели све апостоле као равне и тиме одбацили Папски примат као наследан од једног Апостола?..

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Pentakostalno harizmatski pokret je najbrže rastući hrišćanski pokret, mislim da trenutno i najveća hrišćanska denominacija. Kod nas to malo drugačije funkcioniše, ne postoji hijerarhija kao u pravoslavnoj ili katoličkoj crkvi, već savez crkava. Ne ulazi u sastav pravoslavne, jer ima mnogo više suprotnih, nego istih verovanja. 

Bebe ne krštavamo, dakle osoba se mora lično pokajati, i otvoriti dobrovoljno vrata srca Isusu.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ako čovek umre npr, a da se nije obratio Bogu, niti samim tim krstio, sveštenik može da učestuje na sahrani, ali on niti bilo ko, ne mogu više ni na koji način da pomognu tom čoveku, već mu bude onako kako je verovao i činio u svom životu. Dakle, nema nikakvih ceremonija, kako piše u poslanici Jevrejima, žrtva za grehe je jedanput prineta. Verujemo da su preminula deca u Raju, jer je Isus rekao da takvima pripada Carstvo nebesko.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Wikipedia zna da ih nabroji:): krštenje- imamo ; miropomazanje- znam da se praktikuje, samo ne znam da li je to stav cele  denominacije i da li ima isto značenje kao kod pravoslavnih;  sveštenstvo se razlikuje u odnosu na pravoslavne; brak- da;, jeleosvećenje- molimo se pre jela :) za osvećenje hrane; ispovest-Bogu i braći iz crkve, znači ne mora isključivo sveštenicima,  i pričešče- da, imamo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Sveštenstvo se razlikuje u tome da su to braća koja u većini slučajeva, nisu završila teološku školu ili faks, mada ima i takvih, već su to ljudi raznih profesija kojima je Bog dotaknuo srce i dao poziv u službu. Dakle, nema te linije svećenik-laik, već smo svi radnici u vinogradu, u Božjem kraljevstvu. Svako je pozvan da služi u darovima i pozivima, talentima koje je primio. Kao tamo što piše u Korinćanima 12 i 14 mislim, da je Bog dao jedne za apostole, iscelitelje, proroke, upravitelje, učitelje...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

×
×
  • Креирај ново...