Jump to content

Да ли православни хришћани могу да летују?


Препоручена порука

Monasi su skoro jedinim hrišćanima koji nikakvo tamo to neko more, ni ljetovanje a ni godišnje odmore ne trebaju kako bi bili zdravima, odmorenima i relaksovanima, to je to na što sam ja ukazao svojim videima i sličicama. Oni imaju taj svoj "Equilibrium - ravnotežu". Međutim mnogi hrišćani su daleko od toga da bi se mogli rukovoditi tim takvim pravilima koji važe za monahe i to im tako moglo biti sasvim dovoljno, njima i njihovoj djeci. Jer ustvari da mogu tada bi već monasima i bili a ne nikakvim mirjanima. Imamo li im reći da umjesto kako bi  otišli na godišnji odmor treba da se zatvore u nekakav manastir i treniraju samodisciplinu, samokontrolu i "Equilibrium"? Sumnjam da bi tko od mirjana pa taman i dobrih hrišćana koji svaki nedelju prisustviju liturgiji s tim bio baš nešto mnogo oduševljen. Znači izgleda da tema razgovora prema tom prvom videu na početku nije ni toliko samo to ljetovanje već ustvari postojanje i opravdanost postojanja stava monaškog i mirjanskog i razlike među njima. O tom šta je spamovanje svako ima drugačiji nazor, stavovi mogu biti različiti i dosta subjektivni.

Знаш шта, данашњи "монаси" (част изузецима) видјели старог монаштва нису. Монах је раније 20 сати дневно проводио у тешким физичким пословима, а сво слободно вријеме стајао је на молитви.

Данас монаси се углавном не баве никаквим радом, тако да немају ни од чега да одмарају.

Вјеруј да већини нас који имамо породице море не представља одмор него робију:

прво возиш десет сати по врућини, дођеш на море гдје те пљачкају високим цијенама, а већину времена трчиш за дјецом и вриштиш "не тамо", "не скачи људима по стварима", "не набијај лопту, разбићеш прозор", "не у дубоко", "не трчи по туђим пешкирима" итд итд итд.

Већина нас би се радо мијењали за петнаест дана у Падињаку него да идемо седмицу на море,

дакле већина породичних људи на море иде првенствено због дјеце а не ради провода.

ПС

И мало је лицемјерно да данас било код од свештених лица прича о сиромаштву. Изузев пар часних изузетака већина живе као бубрези у лоју, потпуно заборављајући ријечи апостола Павла "ко не ради, нека и не једе", будући да су сви Апостоли живјели искључиво од властитог рада, а не од свештеничког позива.

0442_feel  sto neko rece,

nekad je svestenik jedini bio beo u letnjem periodu na Liturgiji,

a sada su oni prvi preplanuli od morske soli  algabacaju

Jesus said to him, “Away from me, Satan! For it is written: ‘Worship the Lord your God, and serve him only.’'

Matthew 4:10

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Људи, увек постоји решење: ЗИМОВАЊЕЕЕЕ! Ту нема скидања до гола.

Da u pravu ste oče Ivane, tačno! Skijat se mogu i episkopi i tu nema nikakvog skidanja do gola i obnaživanja. Mi jednog takvog episkopa ustvari ovdje u Češkoj i imamo, taj je zamjenio dosadašnjeg nadbiskupa kralovehradeckog Dominka Duku kad je taj bio postavljen za arcibiskupa praškog. Inače je osim teologije diplomirao kybernetiku, svaki dan trči - jogging, pliva, zimi skija a i zvaničnim je ronilačkim instruktorem, ima na to položene ispite i papire. Naravno da više ne hoda po bazenima i kupalištima na javnosti otkako je biskupom ali svaku sezonu ide na skijanje I trčkara svaki dan i dalje. Dakle dobar primjer sveštenicima i monasima. Pokojni papa Wojtila je otprilike bio takvim sličnim primjerom, dok je to moglo nije ga mimoišla ni jedna skijaška sezona ni zima na Zakopanima.

Vokal.jpg

Biskup Vokál denně běhá, rád lyžuje a učí potápění.

Biskup Vokál svakodnevno trči, rado skija a instruktorem je ronjenja.

http://www.katyd.cz/index.php?cmd=page&type=11&article=7752&webSSID=ba2345adbda442f8e7ccf8101d64fb66

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Распоред и начин летовања православних хришћана:

Јул-Август

-среда-петак :  хладовина,ногавице(сукња) повучене до колена,мајица кратких рукава

-мрсни дани : разрешено на мајицу без рукава,и плажу са сунцобраном

-црвено слово : разрешено на улазак у воду у купаћем (једноделни за жене)

-трапава седмица: разрешено на топлес  

Нажалост,у ова два месеца,нема трапавих седмица.... pecanje

algabacaju 0442_feel :cheesy: pecanje pecanje pecanje pecanje

Sve sto dise neka hvali Gospoda !

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Monasi su skoro jedinim hrišćanima koji nikakvo tamo to neko more, ni ljetovanje a ni godišnje odmore ne trebaju kako bi bili zdravima, odmorenima i relaksovanima, to je to na što sam ja ukazao svojim videima i sličicama. Oni imaju taj svoj "Equilibrium - ravnotežu". Međutim mnogi hrišćani su daleko od toga da bi se mogli rukovoditi tim takvim pravilima koji važe za monahe i to im tako moglo biti sasvim dovoljno, njima i njihovoj djeci. Jer ustvari da mogu tada bi već monasima i bili a ne nikakvim mirjanima. Imamo li im reći da umjesto kako bi  otišli na godišnji odmor treba da se zatvore u nekakav manastir i treniraju samodisciplinu, samokontrolu i "Equilibrium"? Sumnjam da bi tko od mirjana pa taman i dobrih hrišćana koji svaki nedelju prisustviju liturgiji s tim bio baš nešto mnogo oduševljen. Znači izgleda da tema razgovora prema tom prvom videu na početku nije ni toliko samo to ljetovanje već ustvari postojanje i opravdanost postojanja stava monaškog i mirjanskog i razlike među njima. O tom šta je spamovanje svako ima drugačiji nazor, stavovi mogu biti različiti i dosta subjektivni.

Знаш шта, данашњи "монаси" (част изузецима) видјели старог монаштва нису. Монах је раније 20 сати дневно проводио у тешким физичким пословима, а сво слободно вријеме стајао је на молитви.

Данас монаси се углавном не баве никаквим радом, тако да немају ни од чега да одмарају.

Вјеруј да већини нас који имамо породице море не представља одмор него робију:

прво возиш десет сати по врућини, дођеш на море гдје те пљачкају високим цијенама, а већину времена трчиш за дјецом и вриштиш "не тамо", "не скачи људима по стварима", "не набијај лопту, разбићеш прозор", "не у дубоко", "не трчи по туђим пешкирима" итд итд итд.

Већина нас би се радо мијењали за петнаест дана у Падињаку него да идемо седмицу на море,

дакле већина породичних људи на море иде првенствено због дјеце а не ради провода.

ПС

И мало је лицемјерно да данас било код од свештених лица прича о сиромаштву. Изузев пар часних изузетака већина живе као бубрези у лоју, потпуно заборављајући ријечи апостола Павла "ко не ради, нека и не једе", будући да су сви Апостоли живјели искључиво од властитог рада, а не од свештеничког позива.

:cheesy:  sto neko rece,

nekad je svestenik jedini bio beo u letnjem periodu na Liturgiji,

a sada su oni prvi preplanuli od morske soli  0442_feel


Знаш шта, данашњи "монаси" (част изузецима) видјели старог монаштва нису. Монах је раније 20 сати дневно проводио у тешким физичким пословима, а сво слободно вријеме стајао је на молитви.

Данас монаси се углавном не баве никаквим радом, тако да немају ни од чега да одмарају.

А ти си био и "стари " и "нови" монах? И још 20 сати рада "дневно"  algabacaju

Положи Господи храњеније устом мојим, и двер огражденија о устнах мојих. Не уклони сердце моје вo словеса лукавствија, непшчевати вињи о грјесјех, ...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ниси ни свестан колико и шта све раде.

No i to, mnogi laici, mirjani misle da to tamo monasi imaju "Havaj, lažo-plažo" po tim manastirima. Tim veći civilizacijski šok za njih predstavlja kad tamo odu isprobati biti monasima na sedmicu dvije dana i vrišteći, jaučući i zapomažući se vrate nazad kući odakle su i došli k svojem centralnom grijanju, punim frižiderima, laptopima, kompjuterima, mekim udobnim foteljama i televizorima sa zaprepašćujućim otkrovenjem i konstatacijom: Ono se to tamo u njih stvarno toliko dirinči i crnči, OMG?! U najvećem šoku ostaju ti naši mladenci sa svojim "romantičnim" predstavama o monaštvu tu na zapadu jer nemaju ni pojma da tako nešto u katoličkoj Crkvi, kod nas dakle ustvari još i dan danas postoji. Rukovode se a to vrlo loše prema takvim informacijama i tome što vide u svakodnevnom životu kod franjevaca, dominikanaca, isusovaca i sličnih redovnika koji nikakvim pravim strogim klauzurnim monaštvom kao benediktinci, trapisti, cisterciti ili kartuzijani ustvari ni nisu. Koliko je ovdje poznato takvih slučajeva sveštenika, jereja ili franjevaca, dominikanaca, isusovaca i drugih redovnika, znači teološki i karakterno ipak pripremljenih, istudiranih i izvježbanijih osoba koji su tamo otišli kao iskušenici ali su se poslije nekog vremena, pola, godine, godinu dana, dvije ili tri vratili jer nisu izdržali taj režim tamo, sav taj dril, fitički rad i posao, crnčenje i dirinčenje tamo. Duga  bdjenja i molitve, višesatna klečanja na golom betonu, u crkvi posred zime u januaru ko u zamrzivaču itd. I još duži i beskonačni postovi, ne izdrže to ni bogoslovski pripremljeni ljudi, sveštenici, redovnici nižih stupnjeva monaštva (mendikantski, propovjednički ili misionarski redovi i kongregacije) a laike da i ne spominjem. Pogotovu ne takve koji jednog dana iz čistog mira ustanu od laptopa i proglase da idu u manastir bit recimo kartuzijanima, jer im je to upravo palo na pamet i učinilo im se to bit dobrom idejom, OMG! Jedan redovnik, servita (član servitskog reda Servite Order: http://en.wikipedia.org/wiki/Servite_Order) otišao trapistima da se zamonaši, tamo kopali cijeli dan na njivi ručno, kopali krompire ili šta, pljusak bio, odozgor pljuštalo kao iz kabla, provala oblaka. Što bi čovjek rekao takvo nevrijeme da bi bilo grjehota i psa ostaviti vani a kamo li kakve ljude. Oni međutim onako mokri i do kostiju smrznuti, voda iz njih crčala ko iz natopljene spužve, stajali tamo na polju u tom glibu i blatu do koljena cijeli dan i po tom takvom nevremenu tako tamo kopali i kopali. Jesen, hladno taj dan bilo, vjetar duva, oni u mokrim habitima, mantijama punim vode ko spužva tako da se iz njih cijedilo potokom, mokrih nogu, blatnjavi od glave do pete, ruku punih žuljeva, tako izmoreni i iscrpljeni, gladni,  žedni, prljavi, neispavani od bdjenja (Vigilia nocturna) i izmrcvareni morali kopat i dalje. Opat koji je tamo kopao s njima, nije im dozvolio da prekinu posao, naravno da se tamo ništa ne smije uraditi bez opatovog odobrenja i dozvole. A to je bilo prije dvadesetak, tridesetak godina u Belgiji gdje je taj trapistički manastir, dakle ne ni tako davno. On potom dobio upalu pluća, završio u bolnici i nisu ga primili jer takve tjelesno slabe ili osjetljive po toj zdravstvenoj strani oni tamo ne primaju. Monah mora izdržati i kad bi s neba ako treba i nakovnji padali a ne tamo voda i kišica nekakva. Tako se on vratio svojim servitima i nikad mu više nije palo takvo nešto slično na pamet. Tog trapljenja što ga je doživio tamo kod trapista za par godina je imao dosta za cijeli svoj život! Drugi slučaj: jednom mladom monahu došli roditelji čak iz Španije u Italiju u jedan manastir na polaganje prvih privremenih zavjeta da tome budu prisutni. No međutim nisu dobili odobrenje od opata i morali se vratiti bez toga kako bi vidjeli sina kako te zavjete polaže. Toliki put prešli od Barcelone do Rima, siromašni ljudi, platili taj put pa se i istrošili i izmučili posred ljeta u autobusu da do tamo dođu pa se vratili kući do Španije neobavljena posla a da sina uopšte ni vidjeli nisu. Takvih je primjera mnogo a ova dva sam znao i lično. Zato pažnja mladenci!

0212_rolleyes

Link to comment
Подели на овим сајтовима

А ти си био и "стари " и "нови" монах? И још 20 сати рада "дневно"  0212_rolleyes

Исто колико и данашњи служашчи нису служили са св.Златоустим и св.Василијем већ имају сачуване старе типике. А у суштини јесам провео једно љето код старца Тадеја гдје се устајало у 4 ујутро, ишло право на молитву пар сати. Није било ни лаптопа ни џипова ни "цеџених поморанџи", него се ревновало мотиком која ти је од јутарње Литургије до вечери била главна играчка.

Догодине на Косову!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Гости

Мој рођени брат је у манастиру више од три године и спрема се за монаха и знам колико раде и шта раде. Ова прича да садашњи монаси не раде ништа је чиста измишљотина.  Такође, поред моје Цркве се налази манастир у коме сам веома често и знам како се оне муче и шта све раде.

Зато, ако нешто не познајете, немојте пуно да причате.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Мој рођени брат је у манастиру више од три године и спрема се за монаха и знам колико раде и шта раде. Ова прича да садашњи монаси не раде ништа је чиста измишљотина.  Такође, поред моје Цркве се налази манастир у коме сам веома често и знам како се оне муче и шта све раде.

Зато, ако нешто не познајете, немојте пуно да причате.

Из мог искуства исто - ради се озбиљно. Црнче људи ко Јапанци... :)

ΜΟΛΩΝ ΛΑΒΕ

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ovde je najvaznija stvar kakav stav ima crkva po ovom pitanju a ne pojedini monasi koji stalno dodaju neka svoja

pravila.  Takvih primera dodavanja je bilo i u Starom Zavetu

Bog je ustanovio subotu, a ljudi su tokom vremena dodavali mnogo i premnogo gluposti, tako da je na kraju ispalo da za postovanje subote trebas da ispunis preko 3.600 raznih zakonskih normi .... koje je to ludilo mozga ... e trakvi smo mi danas kao te budale sa svojim propisima ...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Управо тако.

Чим се вјери приступи са јуридичког аспекта нестане вјере а остану голи прописи, тако да данас у Израелу имаш лифтове који суботом стају на сваком спрату и свјетла која се програмирано пале и гасе.

Буквализам и дословност тумачења у вјери води ка пропасти.

Догодине на Косову!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

×
×
  • Креирај ново...