Jump to content

Unutrasnji nemir - Pitanja

Оцени ову тему


Препоручена порука

Pozdrav svima,

Za pocetak bih se izvinio ako sam temu postavio u pogresnu sekciju foruma u tom slucaju molim moderatore da je premeste u drugu sekciju i da mi ne zamere.

Mozda ce vam ovo zvucati rogobatno ako kazem da nisam neki vernik, ali to sam izabrao kako bih vam priblizio trentuno stanje, jer je verovatno od znacaja za ono o cemu cu u nastavku pricati. Kada sam bio mladji,14-15 godina, u jednom trenutku sam poceo intenzivno da razmisljam o tome da li postoji zivot posle smrti i nekako sam zakljucio da ga nema i da nije logicno bas. Bilo je to dosta teskih dana kao da je sve izgubilo smisao i samo sam o tome razmisljao. Srecom je to proslo i bio sam miran narednih godina (sada mi je 23). U tom periodu nekad sam isao na liturgije, ali ne redovno niti preterano cesto.

Sad dolazim do problema pre jedno 7-10 dana mi se kao grom iz vedra neba vratila ta misao, verovatno zato sto je u poslednjih godinu dana umrlo par ljudi za koje sam bio vezan iz familije. I opet sam imao slicno iskustvo kada pomislim o kraju kao da mi se na trenutak telo paralise i sav se skoro zacrvenim verovatno od nemoci da odgovorim na pitanja. A pitanja koja su me mucila su sledeca. Po cemu bi se smrt razlikovala od sna, jer smo tokom sna mi nesvesni, dakle ne bismo znali ni da smo umrli kada bi nam se to desilo tokom sna. Takodje dodatno pitanje koje me muci je sta je sa ljudima koji se rode sa nekim mentalnim deformitetom ili ljudima koji steknu mentalno oboljenje tokom zivota, kako bi oni uopste mogli da nastave sa vecnim zivotom kada imaju takvo trenutno stanje svesti. Takodje stariji ljudi cesto podetinje i to mi je nekako sumnja da ce i on tipa biti u vecnom zivotu u njihovom najboljem stanju svesti (na primer onome iz mladosti, srednjih godina...). Ova pitanja su mi i ranije padala na pamet, ali jednostavno kao da me nisu pogadjala.

Jos jedno mozda cudno pitanje, ali zasto bi se neko onda molio za zdravlje ako ce mu svakako biti bolje u drugom zivotu?

Nadam se da ce neko uspeti da mi da dobar odgovor na ova pitanja i da mi pomogne da vratim naruseni duhovni mir. Da budem iskren tesko bi mi bilo da se pomirim sa ateistickim pristupom. Inace generalno u zivotu mi je sve potaman i nemam za sta da se pozalim osim ove nedoumice koja mi ne da mira.

Hvala svima

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Teska pitanja, mozda da potrazis odgovor kod nekog svestenika (ako poznajes nekoga)

Inace, u veri smrt je vezana sa dusom kao delom u coveku, koji je nematerijalna i duhovna stvar i kada covek umre telom dusa nastavlja da zivi svojim zivotom u zagrobnom zivotu. I na primer, dobro, spavas, mi smo nesvesni ali opet sanjamo razne snove koji na neki nacin predstavljaju i nas dusevni zivot i onda mozemo na neki nacin sebi predstaviti i postojanje zivota posle smrti koji ce se odvijati se na tom jednom dusevnom i duhovnom nivou ,.... nesto slicno po analogiji spavanju i snovima. Just_Cuz_19

Tako isto zivot posle smrti vezan je za dusevni i duhovni zivot i za one koji su mentalno oboleli ili suzene svesti i sve ce se nekako, sav covekov zivot ce se preslikavati u taj zivot duse posle smrti, dusa ima sigurno neku sposobnost percepcije stvari  i mogucnost prosvecenja i tamo, sigurno da dusa ima neku svoju 'svest', slicno kao sto sada imamo svest,......tako da, i oni koji su ovde ograniceni 'telesnom' svescu , nece biti ograniceni tamo dusevnom 'svescu'.

Pa, za zdravlje se molimo jer to prirodna potreba coveka, ne mozemo da izdrzimo tezinu i bolove bolesti pa trazimo pomoc od doktora i od Boga .... ali, ima kod velikih svetitelja i podviznika kroz istoriju crkve, da su trpeli velike i teske bolesti iako su molitvom Bogu mogli da se iscele i to je ipak bila velika vera u pitanju, ......ovo sto kazes, takvi ljudi svetitelji verovali su i znali su da ce im biti bolje u drugom zivotu i nisu brinuli za bolesti i svoje zdravlje.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

mislim da se trenutno bavis mnogo teskim stvarima i pitanjima na koje ne mozes tako lako dobiti odgovore...ja licno mislim da bi prvo trebalo da prestanes da se bavis njima jer ti ona nece biti na duhovnu korist...ono sto treba da znamo, to nam je dato...bolje pokusaj malo sa molitvom...

i pocni sa citanjem tekstova koji su za pocetnike u veri...na nasem sajtu ih ima dosta...tako ces preusmeriti paznju na neke korisnije stvari u ovom trenutku...

na kraju bi bilo jako dobro da porazgovaras sa nekim dobrim duhovnikom, sa nekim ko ce ima vremena i volje da ti se posveti...

''Старајте се да имате љубав. Иштите свакодневно од Бога љубав. Заједно са љубављу долази сво богатство добара и врлина. Волите, да бисте били вољени од других.''
(Св.Нектарије Егински)

ЖИВА ДЕЛА УТЕХЕ - искрено се надам да ће ова акција пробудити оно најбоље у нама

Link to comment
Подели на овим сајтовима

духовна литература по савету свештеника или духовника и лагано степеник по степеник. одговори ће долазити сами по себи... 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

@Bokisd
Hvala na odgovoru. Ovo oko sna mi nije uverljiv odgovor na pitanje, jer to bi moglo samo da bude posledica toga sto smo i dalje zivi. Odgovor za zdravlje je dosta dobar sto se mene tice.

@JESSY
Hvala na odgovoru, voleo bih da ne moram da se bavim njima trenutno, ali tesko bi mi bilo da se molim dok jos uvek preispitujem to cemu se molim.

@Предраг М
Hvala na odgovoru, verovatno da je to i najbolje, ali trenutno mi nije bas lako izvodljivo da idem da posecujem manastire.

@ana čarnojević
Muci me taj strah i iz njega proizilaze ova pitanja. Mada trenutno mi nije jasno kako i sve ostale ne muce i slicna pitanja i kako se tako lako nose sa njima, tj. neko se pomirio sa tim, a drugi su ubedili/uverili sebe u postojanje Boga. Sto se tice snimka, dosta je zanimljiv, ali vise daje neki pregled razvoja religija, a sa ovim delom iz 23.30 se slazem u potpunosti.

Nadam se da ce se jos neko ukljuciti u diskusiju, pogotovu neko od teologa.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Полако. Ето, на пример то питање болесних који се моле за здравље, и оних са другим проблемима. Можда их не треба тако издвајати...Живимо сваки дан. Једна моја сусетка каже да је сваки дан неки други дан.

Слободни смо да прихватимо друге људе. и сами себе.

Заиста сте поставили тешку тему. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

@ana čarnojević Proći će vremenom verovatno, ali bih voleo da za ubuduće imam barem neke odgovore ili neka zanimljiva tumačenja, jer sam malo naučni tip, a i volim da razmišljam o najrazličitijim stvarima, da sagledavam situacije iz više uglova. Pitanje koje bi me svakako kad tad mučilo, možda je i bolje sto je sad da ga ne ostavljam za stare dane :D Hvala ti što si mi predstavila ovog teologa sigurno ću poslušati još nešto od njega.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

@ana čarnojević Pitanje oko bolesti se vise odnosilo na to da, ako verujemo da postoji vecni zivot, onda to ne bi trebalo previse da nas potresa, jer cemo se svakako sresti u buducnosti, a kako je sve vecno, onda ne bismo puno izgubili. Hvala na odgovorima Ana.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

@АлексаС 

Aleksa pre svega dobro dosao ovde na forum. Dok ti se ne javi teolog neki, vidis, eto osetih potrebu da te pozdravim. 

Mislim da smo kroz tvoja pitanja svi manje vise prosli, postavljajuci ih sebi u nekim periodima zivota. Podsetio si me na mog sina, kad mu je umrla baka on je imao razna osecanja, tugu, ljutnju, svasta nesto. Al onda je krenula serija pitanja. A kako ce mene baka prepoznati kad umremo, pa nece me videti kao starijeg, kako ce znati da sam to ja, a sta ako ne bude ona izgledala kako je pamtim kako cu ja znati da je to ona,pa tu ce biti puno ljudi kako cemo se naci i sve tako redom. S tim sto je on tad imao 5,6god. I to su pitanja koja mozda ne tako bukvalno al muce sve nas. I to je u redu. 

Ono sto ne bi bilo dobro je da nas ta pitanja zaokupljaju na nacin da izgubimo zivotnu radost, da funkcionisemo u svakodnevnom svetu, da ucimo druzimo se, zivimo, radimo, budemo kreativni i produktivni. 

Ta pitanja nisu losa sama po sebi, ona nas teraju da preispitamo nasa uverenja, da vidimo sta je nama tu zapravo briga i zasto, ko nam nedostaje,koga bismo voleli da vidimo. I kako rastemo sto kalendarski i zivotno sto u veri, nasi odgovori na ta pitanja se menjaju. Oni nisu konstanta. 

Ne postoji tacan i ispravan odgovor. 

Sad sa neke duhovne strane, moze se tu svasta reci. Teoloski. Al i tu opet nema nekog toliko crno belog poimanja. Mnogo je vaznije sta tebi ta pitanja predstavljaju. I sta bi ti radio kad bi dobio odgovor na njih. Da li bi te "zadovoljio" neki odgovor do koga nisi sam dosao. Ti si mlad, pretpostavljam da shvatas da izgubiti bliske ljude sa sobom nosi tugu i prazninu koje prosto treba odbolovati, pustiti. Ako tebe ta pitanja u toj meri sputavaju, mozda zaista ne vi bilo lose da popricas sa nekim od poverenja. I da pre svega to sve vidis kao neki proces koji se u tebi odvija koji nije strasan. Ljudski je. Uobicajan. Nisi nista cudan zbog toga. Pre bi bilo cudno da se nikad ne zapitamo "a sta posle". 

Mi obicno procenjujemo sebe na osnovu namera, a druge na osnovu akcija

Link to comment
Подели на овим сајтовима

On 7.6.2019. at 11:12, АлексаС рече

A pitanja koja su me mucila su sledeca. Po cemu bi se smrt razlikovala od sna, jer smo tokom sna mi nesvesni, dakle ne bismo znali ni da smo umrli kada bi nam se to desilo tokom sna. Takodje dodatno pitanje koje me muci je sta je sa ljudima koji se rode sa nekim mentalnim deformitetom ili ljudima koji steknu mentalno oboljenje tokom zivota, kako bi oni uopste mogli da nastave sa vecnim zivotom kada imaju takvo trenutno stanje svesti. Takodje stariji ljudi cesto podetinje i to mi je nekako sumnja da ce i on tipa biti u vecnom zivotu u njihovom najboljem stanju svesti (na primer onome iz mladosti, srednjih godina...). Ova pitanja su mi i ranije padala na pamet, ali jednostavno kao da me nisu pogadjala.

На ово не постоји јединствен теолошки, догматски, саборно црквени одговор - постоји само гомила индивидуалних мишљења и теологумена - ми једноставно ово не знамо. Писмо нам ништа о томе не говори. Могу ти навести историју мишљења на ове теме, али то је преобимно. 

On 7.6.2019. at 11:12, АлексаС рече

ali zasto bi se neko onda molio za zdravlje ako ce mu svakako biti bolje u drugom zivotu?

Већ си добио неке одговоре на ово и они су за мене ок - има та људска димензија и она је оправдана.

Може се гледати из још једног угла: када се овако постави питање, ти онда унапред подразумеваш да је боље у другом животу од овог. Ми не знамо да ли има вечног, бољег живота - ми знамо да има само болест, смрт и нестајање - па се надамо и верујемо и молимо да буде тотално другачије. 

Дакле, други, бољи, вечни живот нису датости, нити се подразумевају, нити има икаквог разлога да ико икада помисли да тако нешто постоји - па се ми молимо да се деси изненађење.

Спасење је драма.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

On 7.6.2019. at 11:12, АлексаС рече

1) nisam neki vernik

2) Po cemu bi se smrt razlikovala od sna, jer smo tokom sna mi nesvesni, dakle ne bismo znali ni da smo umrli kada bi nam se to desilo tokom sna.

3) Takodje dodatno pitanje koje me muci je sta je sa ljudima koji se rode sa nekim mentalnim deformitetom ili ljudima koji steknu mentalno oboljenje tokom zivota, kako bi oni uopste mogli da nastave sa vecnim zivotom kada imaju takvo trenutno stanje svesti. Takodje stariji ljudi cesto podetinje i to mi je nekako sumnja da ce i on tipa biti u vecnom zivotu u njihovom najboljem stanju svesti (na primer onome iz mladosti, srednjih godina...).

4) Jos jedno mozda cudno pitanje, ali zasto bi se neko onda molio za zdravlje ako ce mu svakako biti bolje u drugom zivotu?

Да на одличне одговоре које ти је дао @Лазар Нешић додам пар ствари.

1) Ако ниси неки верник пробај да мало више читаш Нови Завет. Једном је један професор опоменуо нас студенте да га читамо редовно или ћемо се наћи у проблемима а ако то вреди професорима вреди и онима који нису неки верници ;)  

2) По неким местима код ап. Павла смрт се од сна малтене и не разликује а са друге стране у Откривењу видимо да душе побијених мученика вичу ка Богу када ће доћи суд над њиховим мучитељима и каже им се да "почину још мало веремена" док се не испуни све што треба.

3) У Н.З. се за Христа каже на пар од многих сличних места:

"И отиде глас о њему по свој Сирији; и приведоше му све болеснике, разним болестима и мукама обузете, ... и исцијели их."
"И дозвавши својих дванаест ученика, даде им власт ... и да исцјељују од сваке болести и сваке немоћи."

У "разне муке и сваку немоћ" спадају и људи са менталним деформитетима, како ти кажеш, а и деменција код старијих. Ако је Христос све то исцељивао овде у свету, и још ту власт дао и својим ученицима, сигурно то може и тамо у Царству.

4) Дакле, шта ти мислиш какву поруку о болестима шаље Христос тј. Бог тиме што их већ овде исцељује иако истовремено проповеда будуће Царство?
 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

@Aleksa, natoplije ti preporucujem ovu knjizicu od Mitropolita Nikolaja Mesogejskog; to je zbirka 100 odabranih pitanja I odgovora prikupljenih tokom jedne posete grupe mladih ljudi u Grckoj. 

Ako postoji život, želim da živim

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Придружите се разговору

Можете одговорити сада, а касније да се региструјете на Поуке.орг Ако имате налог, пријавите се сада да бисте објавили на свом налогу.

Guest
Имаш нешто да додаш? Одговори на ову тему

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Креирај ново...