Jump to content

Milica Bajic

Члан
  • Број садржаја

    2002
  • На ЖРУ од

  • Последња посета

  • Број дана (победа)

    4

Последњи трофеј

Milica Bajic је имао/ла садржај са највише реакција!

Скорашњи посетиоци профила

8698 посетилаца

Milica Bajic's Achievements

Дуго је са нама

Дуго је са нама (7/9)

4.9k

Форумска репутација

  1. Evo jedan fb komentar koji mi je zapao za oko, vezano za temu Facebook M.FACEBOOK.COM Ne razumem zašto ovolika euforija i histerija oko sukoba Izraela i Palestinaca, kada vidim da 99 posto komentara nema ideju zašto i kako je do sukoba došlo, a posebno ne zna istoriju dešavanja na bliskom istoku ali je bitno da se daje podrška Palestincima, a teško osudjuje država Izrael. Za trenutak da se posvetimo ovom, najnovijem incidentu i objasnimo što je jednostavnije moguće. Na platou Jerusalimskog Hrama koji su Romeji porušili 70. godine po Hristu, nakon Judejske pobune protiv Romejske okupacije, nalazi se čuvena Al Aksa džamija podignuta u 7. veku nakon islamske ekspanzije i okupacije Svete Zemlje, a obnavljana je više puta do 12 veka. Interesantno je, da muslimani ne prznaju da se Al Aksa nalazi na platou Jerusalimskog Hrama i ako je to sasvim vidljivo. Jerusalimski hram ili Solomonov Hram je najsvetije Jevrejsko mesto u kome se nekada nalazio Kovčeg zaveta (Aron Ha’Berit) sa 10 Božijih zapovesti (Aseret Ha’Dibrot). I danas se Jevreji mole Svevišnjem na ostacima Hrama, pred čuvenim Zidom plača. Kako se tu nalazi i najsvetija hrišćanska bogomolja Hristov Grob ili Crkva Vaskrsenja Hristovog, sam grad Jerusalim se može smatrati eksteritorijom i svetim mestom jer se u njemu nalaze najvažnije bogomolje tri najveće monoteističke religije. Pre nekoliko dana muslimani su napravili težak incident na platou pored Al Akse, a kasnije i u celom svetom gradu Jerusalimu, zahtevajući da se pored Al Akse sazida još jedna muslimanska bogomolja (džamija), što je kod nas prošlo skoro neopaženo od "slobodne" štampe. Ako se neko pita, zašto je to incident, da objasnimo. To bi bilo kao kada bi ovi islamski migranti zahtevali da se na Svetosavskom platou, pored Hrama sazida džamija. Kako nas je krenulo, ne bi me čudilo i to da se desi. Kako to niko normalan nije, niti bi dopustio, Palestinci (muslimani) su krenuli u proteste i fizički obračun sa izraelskom policijom i vojskom, koristeći njima oprobana sredstva (pirotehnika, kamenje i sličan materijal), pri tome, gurajući decu u prve linije (po njihovom stalnom običaju) kako bi policija povredila decu, a ovi zatim, pred medjunarodnom javnošću, okrivili Izraelce za svo zlo ovoga sveta. Kada je taj plan propao, a njih policija i vojska razbili, HAMAS (militantno jezgro, a mnogo puta i terorističko, Palestinaca) raketira sa preko 100 raketa Sveti Grad Jerusalim. Na taj napad, Izraelska vojska odgovara svojim raketiranjem sedišta terorista, a nakon toga, HAMAS ponovo raketira, ali ovog puta Tel Aviv i izaziva mnoge civilne žrtve medju jevrejskim stanovništvom. Izrael ponovo odgovara na taj napad i žestoko se obračunava sa HAMASom. Taj drugi napad ili, bolje reći, kontra napad, Palestinci po svom decenijskom običaju, koriste kako bi opet i ponovo okrivili Izraelce za “nevidjene” zločine. Naravno, u normalnom svetu koji razmišlja, takva priča ne prolazi, ali prolazi u Srbiji, jer ovde još vlada opijenost komunističke “pravde” ili Titove propagande, koja je Palestince uvek i svagda proglašavala za žrtve, a Izraelce za zločince. I kao pijane kokoške, nikoga ne zanima istina i pravda, ali isto tako, niko se, slobodno mogu reći, namerno, ne seća istorijskih momenata koji su zgražavali svet u 20. Veku. Da ne bi komplikovali priču, dovoljno je setiti se bezbrojnih terorističkih akata Palestinaca pod vodjstvom Jasera Arafata, počev od mnogobrojnih podmetanja bombi u civilne avione što je dovelo do mnogo hiljada poginulih civila, žena, dece u tim incidentima širom sveta, ne računajući mnogobrojne atentate koje su provodili Palestinci u tom vremenu. Da pomenemo i Olimpijske igre u Minhenu 1972. godine, kada su osmorica članova palestinske terorističke grupe „Crni septembar“ upali u deo Olimpijskog sela gde su bili smešteni izraelski sportisti i napravili masakr medju sportistima. Da li treba pomenuti i najpoznatijeg teroristu na svetu Ilič Ramirez Sančeza. Ili Karlosa. Ili Šakala, koga je jugoslovenska policija uhapsila u Zagrebu, a Tito ga je oslobodio. Taj “Šakal” je inače sinonim belosvetskih levičarskih i pokreta radikalnih islamista onog vremena, uključujući i Palestince. Ilič za školovanje bira moskovski univerzitet Patris Lumumba. Sa univerziteta je izbačen 1970. Uskoro putuje u Bejrut, postaje član Narodnog fronta za oslobođenje Palestine (NFOP), u čijim se jordanskim kampovima za strane dobrovoljce obučava za gerilsku borbu. Tamo su mu, zbog porekla, nadenuli ratno ime “Karlos”. Na sudjenju 1997. Godine u Francuskoj, dobija doživotni zatvor zbog mnogobrojnih terorističkih akata i velikog broja ubistava. U zatvoru izjavljuje: “Kada ratuješ 30 godina, mnogo krvi bude proliveno – i tuđe i moje. Ali, nikada nikog nismo ubili za novac, već isključivo zbog našeg cilja – oslobođenja Palestine”. Naravno, u tim ubistvima su uvek stradali nenaoružani civili. Po logici tih terorista, ubiti nezaštićene civile je opravdano sredstvo za političku borbu Palestine. U to samo psihopata može da poveruje. Šakal takodje izjavljuje: “Uživao sam u odmoru u Dubrovniku, Splitu i Zagrebu dok nemački doušnici i Francuzi nisu saznali gde se nalazim. Počeli su vršiti pritisak na Jugoslaviju pa su me uhapsili u zagrebačkom hotelu Esplanade s lažnim alžirskim pasošem. Kada je Tito je čuo da su me uhvatili odmah je naredio da me puste i omogućio mi beg u zemlju po mom izboru. Nemačka i Francuska su pritiskale Tita, ali on nikada nije priznao da sam bio u Jugoslaviji, a svi dokumenti povezani uz moj slučaj bili su uništeni”, napisao je Karlos. Ali, autobiografija izaziva i kontroverze jer se u njoj saznaje da je Šakal terorističke akcije u Marseilju, Bonu i Parizu izveo uz pomoć jugoslovenske tajne službe, Udbe. “Dana 25. augusta 1983. uz pomoć jugoslovenske tajne službe, podmetnuo sam eksploziv u rezidenciju francuskog konzula u Bonu. Zatim sam prešao, sa jemenskim pasošem, iz Istočnog u Zapadni Berlin u kolima jugoslovenske registracije s vozačem Bojanom”, zapisao je Šakal. Dakle, niti razumem, niti hoću da razumem ove besmislene i sulude javne podrške palestinskim teroristima u sred grada Beograda kada se sve gore navedeno veoma dobro zna i još je bolje dokumentovano i kod nas i u svetu, da ne pominjem ovu invaziju islamista u hrišćansku Evropu i tihu islamizaciju ali i veoma uspešnu, što danas vidimo na tlu Francuske Republike, hrišćanskih zemalja Evrope. Moj Beograd nikada nije podržavao teroriste i njihove akcije, a ovi koji su danas, na Trgu ispred spomenika velikom Knjazu Mihajlu, urlali na arapskom, niti su Srbi, niti Beogradjani. Zašto se niko nije pozabavio njima, to ne znam, ali ovo nam je veliki minus medju slobodarskim narodima sveta. Dragan Ilic - Zmaj
  2. @Лидија Миленковић Hvala ti puno, operisana je, čekamo jos rezultate. Nije bilo toliko komplikovano koliko je delovalo i optimistične su prognoze, hvala Bogu! Ona se super oporavlja. Kako je vaš dečak?
  3. Upravo sam saznala da je cerkica od mog brata od tetke u bolnici, tumor na mozgu. Ovih dana ce videti da li moze da se operise. Sofija se zove, ima 9 godina. Pre nekoliko dana je pitala roditelje kad ce da se krsti. Molim vas pomenite.
  4. Neka ga Gospod useli u rajska naselja i vašoj porodici pruži zagrljaj utehe naprolaznog.
  5. Молим вас да се помолимо, нашој другарици је преминуо тата, није крштен, Бојан.
  6. Ovde ću samo da dodam za još nekog možda ko, kao ja, to nije znao, imena nekrštenih ne možemo ostavljati na pominjanje na Liturgiji.
  7. Obi stvarno ti mnogo hvala za svaku reč. Treba jedni druge stalno da opominjemo, često baš ništa ne znamo misleći da znamo mnogo... Molim te, samo imaš li neki savet ako umirući ne prihvata Krštenje, šta možemo mi njegovi bližnji, osim da se molimo za njega?
  8. Molim vas, za Bojana,oca moje drugarice, teško je bolestan i potrebna mu je velika duhovna podrška.
  9. Ja sam tako nekako i došla do Pouka. Prvo mi je prijateljica poslala link na neko od predavanja o. Arsenija i mnoge sam večeri provela slušajući ga. Baš mi je puno pomogao da prebrodim težak period iza sebe i naveo da uopšte odgovore potražim na internetu, što mi do tad nije padalo na pamet. I tako me, eto, ovde. Nedostajaće mi ovo mesto i svi vi ljudi. U toku ovog svetog posta možda mi je najveće iskušenje da razumem brisanje svih nas, kao da nismo ni bili, a da ne budem ljuta ni na koga niti preterano sentimentalna. Neka padne što je padu sklono. A mi se vidimo negde sigurno.
×
×
  • Креирај ново...