Zašto čistilište nije srednjevekovna fikcija?

[kopitar]

Управо сада, Volim_Sina_Bozjeg рече

Kad kazes da ima vise mesta u Pismu a da se odnosi na cistiliste, onda sav Pravoslavan svet nije citao Pisma jer nije podigao cistiliste na nivo dogme.

RAZMIŠLJANJA O ČISTILIŠTU (5)

Ovo je 10 najčešćih zabluda o čistilištu

Studeni je u Katoličkoj Crkvi tradicionalno posvećen dušama u čistilištu. Zablude o tome što to Katolička Crkva doista poučava o čistilištu često su temelj prigovora protestanata. Oslobodite ih tih zabluda i na dobrom ste putu pomoći im uvidjeti istinu o ovome važnome biblijskom nauku. Donosimo članak iz našeg niza o čistilištu.

Bitno.net

 

Foto: Shutterstock.com

 

1. “Čistilište je samo pobožna predaja i nije dio katoličkog nauka.”

Čistilište je dio službeno objavljenoga nauka Katoličke Crkve. Ono je dio pologa vjere “koji je jednom zauvijek predan svetima” (Jd 3) još od vremena apostolâ. Čistilište je dio svete Predaje Crkve; jasno je izraženo u Svetome pismu; jasno su ga naučavali crkveni sabori kroz povijest i crkveni oci u prvim stoljećima.1 Katolička Crkva uči da je čistilište privremeno stanje čišćenja kojem su podložne duše ljudi preminulih u stanju milosti i prijateljstva s Bogom (usp. Rim 11,22), ali u kojima se zbog grijeha, neuredne privrženosti stvorenjima, još kriju tragovi njegovih vremenitih posljedica i čija volja još nije u potpunosti sjedinjena s Božjom voljom. To čišćenje u sebi uključuje i trpljenje (sveti Pavao koristi se analogijom ognja kako bi to naglasio), budući da Božja ognjena ljubav “sagorijeva” sve nečistoće koje su mogle preostati na duši. Jednom kada se ovo dovrši, duša ulazi u Božju prisutnost, blaženo gledanje, u kojem savršeno blaženstvo neposrednoga promatranja Boga licem u lice traje zauvijek.

 

2. “U Bibliji se nigdje ne spominje čistilište.”

Iako se sama riječ “čistilište” ne spominje u Bibliji, mnogi se nekatolici iznenade kad otkriju da je učenje u pogledu čistilišta očito prisutno u njoj, i to prešutno i izričito. Međutim, prije nego što razmotrimo dokaze iz Novoga zavjeta, obratimo pozornost na glavni starozavjetni odlomak koji ukazuje na stvarnost ublažavanja (tj. umanjivanja) trpljenja preminule osobe molitvama i žrtvama koje se na zemlji prikazuju u njihovo ime.

Dvanaesto poglavlje Druge knjige o Makabejcima sadrži epizodu u kojoj se u hramu prikazuju žrtve u ime poginulih vojnika koji su počinili grijeh praznovjerja. Poglavlje završava ovim riječima:

Nato je sabrao [Juda Makabejac] oko dvije tisuće srebrnih drahmi i poslao u Jeruzalem da se prinese žrtva okajnica za grijeh. Učinio je to vrlo lijepo i plemenito djelo jer je mislio na uskrsnuće. Jer da nije vjerovao da će pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrtve. K tome je imao pred ovima najljepšu nagradu koja čeka one koji usnu pobožno. Svakako, sveta i pobožna misao. Zato je za pokojne prinio žrtvu naknadnicu da im se oproste grijesi. (2 Mak 12,43–45)

Na žalost, budući da neki nekršćani (uključujući većinu protestanata) Drugu knjigu o Makabejcima pogrješno isključuju iz starozavjetnoga kanona, navođenjem toga odlomka kod njih ne ćemo polučiti veliki uspjeh. Jednako bismo im tako mogli navesti i nešto iz žutoga tiska. Okrenimo se stoga sada Novome zavjetu.

Evanđelje po Luki 16,19–31

U 16. poglavlju Evanđelja po Luki Krist spominje treće stanje nakon smrti – koje nije ni nebo, ni pakao – a u pogledu kojeg govori o privremenim sudbinama Lazara i bogataša:

Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve. Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: “Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.” Reče nato Abraham: “Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.” Nato će bogataš: “Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.”

Kaže Abraham: “Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!” A on će: “O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.” Reče mu: “Ako ne slušaju Mojsija i Prorokâ, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.” (Lk 16,19–31)

Gdje su to bili Lazar i bogataš?

Jasno je da Abraham i Lazar nisu bili u paklu, ali nisu bili ni u nebu. Sjetite se, Gospodin Isus Krist tada još nije umro na križu, stoga su vrata neba još bila zatvorena svim onim pravednim muškarcima i ženama koji su umrli prije Kristova spasonosnog djela (usp. 1 Pt 3,18–20; 4,6). Ti su se ljudi nalazili na posebnu mjestu iščekivanja (onom koje teolozi ponekad nazivaju “limbom otaca”). To je bilo mjesto (ili stanje) na kojem su duše pravednika tjeskobno iščekivale Kristovu otkupiteljsku žrtvu na križu koja im je trebala omogućiti konačan ulazak u nebo.2

Obratite pozornost na nešto neobično u ovom odlomku: Krist nam govori da se bogataš zalagao za svoju braću koja su još bila živa. Upravo nam Krist daje dokaz preminule osobe koja zagovara u ime živih.

Iz ovoga bismo sada mogli zaključiti da bogataš, iako se nalazio na mjestu “vatrenih muka”, možda ipak nije bio u paklu u koji odlaze proklete duše (usp. Mt 25). Na kraju krajeva, proklete duše su nesposobne pokazati iskreno milosrđe, a bogataš je to očito učinio. Moguće je da se on zapravo nalazio u stanju čišćenja, budući da je molio za svoju braću.

Evanđelje po Mateju 12,32

U ovom odlomku Krist spominje grijeh koji se ne će oprostiti “ni na ovom svijetu ni u budućem”, čime je dao naslutiti da će neki grijesi biti oprošteni nakon smrti (sveti Augustin je ovaj odlomak rastumačio na način kao da se odnosi na čistilište u svojem djelu O državi Božjoj, 21;24,2). Na sličan način, svoj govor o opakom sluzi Krist zaključuje činjenicom da je on, čak i nakon što mu je kralj otpustio njegov dug, ipak bio bačen u tamnicu zato što je loše postupao prema svojemu drugu i da mu je bilo rečeno:

“Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?” I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. (Mt 18,32–34)

Zatim nas Krist još i ovako upozorava:

Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu. (Mt 18,35)

[kopitar]

пре 3 минута, Volim_Sina_Bozjeg рече

Kad kazes da ima vise mesta u Pismu a da se odnosi na cistiliste, onda sav Pravoslavan svet nije citao Pisma jer nije podigao cistiliste na nivo dogme.

Uglavnom oci poput Augustina i dr. vide u tim djelovima Pisma Čistilište.

[Volim_Sina_Bozjeg]

Druga sansa je iskljucivo milost Boga, mnogo jaca i neuporedivo spasonosna nego sto je to cistiliste.

[kopitar]

пре 9 минута, Volim_Sina_Bozjeg рече

Druga sansa je iskljucivo milost Boga, mnogo jaca i neuporedivo spasonosna nego sto je to cistiliste.

Ne će izići odande dok ne isplati do posljednjeg novčića...imaš u Tertulijan u spisu O duši.

[kopitar]

пре 28 минута, Volim_Sina_Bozjeg рече

Druga sansa je iskljucivo milost Boga, mnogo jaca i neuporedivo spasonosna nego sto je to cistiliste.

Čistilište je zapravo milost jer bi bez toga imao samo mučenike i svece u Raju.

[Volim_Sina_Bozjeg]

пре 3 минута, kopitar рече

Čistilište je zapravo milost jer bi bez toga imao samo mučenike i svece u Raju.

Carstvo Bozje je vec sada zavrseno, jer je bespocetno i beskrajno. 

Zakonom se ne pravdas, vec je tvoja pravda i spas u Isusu Hristu. Hristos je garancija spasenja a ne zakon.

Spasavamo se ovako gresni i nespremni miloscu samoga Boga, tako da su cistiliste i mitarstva nepotrebna.

Hristom vracamo svaki dinar koji nismo vratili.

[kopitar]

пре 45 минута, Volim_Sina_Bozjeg рече

Druga sansa je iskljucivo milost Boga, mnogo jaca i neuporedivo spasonosna nego sto je to cistiliste.

Možeš čistilište shvatiti i čisto kristološki da je sam Gospodin oganj koji sudi, koji preobražava čovjeka i suobliča a ga tijelu svome slavnome usp. Rim 8,29 i Fil 3,21

 

Čovjekov ulazak u prostor njegove očitovanje stvarnosti jest ulaženje u svoj konačni usud, a time i zaranjane u eshatološki oganj. Preobražavajući " trenutak" ovog susreta izmiče zemaljskom mjerenju vremena.

 

[Volim_Sina_Bozjeg]

пре 2 минута, kopitar рече

Možeš čistilište shvatiti i čisto kristološki da je sam Gospodin oganj koji sudi, koji preobražava čovjeka i suobliča a ga tijelu svome slavnome usp. Rim 8,29 i Fil 3,21

 

Pa to radi  u zivotu, sto bi neke preobrazavao ovde a neke u cistilistu?

Njegova milost je velika  i on privodi i preobrazava coveka vec za zivota.

Svako ko primi priziv nalazi se u Gospodnjem ognju vec sada i ovde, isto onako kako je Savle postade Pavle.

[kopitar]

пре 10 минута, Volim_Sina_Bozjeg рече

Pa to radi  u zivotu, sto bi neke preobrazavao ovde a neke u cistilistu?

Njegova milost je velika  i on privodi i preobrazava coveka vec za zivota.

Svako ko primi priziv nalazi se u Gospodnjem ognju vec sada i ovde, isto onako kako je Savle postade Pavle.

Čovjek treba postati sposoban za Boga a time i za jedinstvo communio, zajedništvom svetih potrebno je puno "da" vjere.

Čovjek prima milosrđe, ali mora biti preobraženi a to je susret sa Gospodinom kao ognjom koji čovjeka spaljuje.( kao zlato u vatri ili lužina koja izbjeljuje sl.iz Pisma).

[Volim_Sina_Bozjeg]

пре 1 минут, kopitar рече

Čovjek treba postati sposoban za Boga a time i za jedinstvo communio, zajedništvom svetih potrebno je puno "da" vjere.

Čovjek prima milosrđe, ali mora biti preobraženi a to je susret sa Gospodinom kao ognjom koji čovjeka spaljuje.( kao zlato u vatri ili lužina koja izbjeljuje sl.iz Pisma).

Vec sam ti rekao, to radi vec za zivota coveka, nema nikakve dileme da je posle smrti njegov sud neizmerno milostiv.

kakav greh bi neko morao da ima, pa da Bog posalje posle suda i milosti dusu u cistiliste? Bog prvo daje sud i ne verujem u Boga, koji nije u stanju odmah da pomiluje dusu.

[kopitar]

пре 3 минута, kopitar рече

Čovjek treba postati sposoban za Boga a time i za jedinstvo communio, zajedništvom svetih potrebno je puno "da" vjere.

Čovjek prima milosrđe, ali mora biti preobraženi a to je susret sa Gospodinom kao ognjom koji čovjeka spaljuje.( kao zlato u vatri ili lužina koja izbjeljuje sl.iz Pisma).

Neki svetac je rekao da će samo mistici ući u Raj a oni su svoj preobražaj prošli za vrijeme života susreli su Oganj koji je spalio njihovu sebičnost i svi ti opisi Iva od Križa ili Siluan Atonski govore da je strašno upasti u ruke Boga živoga dakle prošli su svoju tamnu noć da li možemo za sebe reći da smo mi to prošli? 

[kopitar]

пре 2 минута, Volim_Sina_Bozjeg рече

Vec sam ti rekao, to radi vec za zivota coveka, nema nikakve dileme da je posle smrti njegov sud neizmerno milostiv.

kakav greh bi neko morao da ima, pa da Bog posalje posle suda i milosti dusu u cistiliste? Bog prvo daje sud i ne verujem u Boga, koji nije u stanju odmah da pomiluje dusu.

Možeš li razumjeti da nisu baš svi prošli tamnu noć pakla na zemlji gdje ne živi više njihovo ja...oni su susreli Gospodina a da li smo mi svi ostali susreli Gospodina na taj način? Ali svakako da će mi ga susresti na smrti.

[kopitar]

пре 36 минута, kopitar рече

Čovjek treba postati sposoban za Boga a time i za jedinstvo communio, zajedništvom svetih potrebno je puno "da" vjere.

Čovjek prima milosrđe, ali mora biti preobraženi a to je susret sa Gospodinom kao ognjom koji čovjeka spaljuje.( kao zlato u vatri ili lužina koja izbjeljuje sl.iz Pisma).

Dakle sve ovo rečeno je utemeljeno na Pismu tradiciji životu svetaca, mistici a ovo što ti govoriš nema temelja pa ti je stoga i jezik ne razumljiv , kažeš nešto i očekuješ da se to razumije slično kao besmrtna duša po milosti ili uskrsnuće odmah nakon smrti.

 

Sve to skupa ne može ući u svere vjere tamo ulaze samo jasne i zajedničko razumljive stvari (crkvenost), to  je više duhovni eksperiment bez pokrića od onih "autoriteta" modernih teologa koje je crkva odbacila.

Sve ovo može imati posljedice po duhovnost za one koji traže više jer se obični prosti vjernici oko ovog ne zamaraju.

Moramo imati zajednički duh a u to spada i molitvena praksa za pokojne i sl. koja mora imati zajednički okvir.

U KC je većina toga dogmatizirana pa su ovakve rasprave među vjernicima rijetke jer se svi drže dogme i ne žele ići izvan okvira crkvenosti.

Kod vas je drugačije mnogo toga nije dogmatizirano pa su moguće različitosti čak je moguće vjerovati i u apokatastazu ima tu i nešto dobra jer nas tjera da uvijek iznova promišljamo istine vjere koje su kod većine automatski prihvaćene bez da uopće znaju o čemu je riječ ali može biti i opasno ako izlazimo iz zajedničkog duha jasnoće i razumijevanja posebno ovog eshatoloških pitanja koja su temelj kršćanstva.