Jump to content

Препоручена порука

 

Ubio se jer nije mogao da prehrani porodicu

Dragan Arnautović (49) iz sela Vlasenica kod Vladimiraca ubio se hicem iz lovačke puške jer, prema nezvaničnim informacijama, nije mogao da prehrani osmoro maloletne dece, od kojih je najmlađe beba, saznaje “Blic”.

Dragan je u nedelju popodne pucao sebi u srce iz lovačke puške za koju je kako saznajemo imao dozvolu. Nesrećan slučaj odigrao se iza njegove porodične kuće.

 

Kada ga je žena pronašla davao je znake života, a kolima Hitne pomoći je prebačen u Šabačku opštu bolnicu gde je i preminuo. Arnautović je živeo u Vlasenici sa suprugom majkom i osmoro maloletne dece.

 

Bio je zaposlen u firmi “Europolis”, ali je ostao bez posla. Osobe koje su ga poznavale kažu da je u poslednje vreme dosta pio.
 

Supruga Vesna, učiteljica, tvrdi da je pravi razlog ovakvog Draganovog postupka bolest sa kojom nije mogao da se pomiri.

 

Блиц

(Наслов у оригиналу пренет са Блица)

  • Волим 1
Link to comment
Подели на овим сајтовима

ubio se hicem iz lovačke puške

 

Ловачка пушка може да се прода за пар стотина евра, што је, претпостављам, у том крају бар два месеца живота.

Трагедија да, али зато што је оставио незбринуте иза себе.

Човек мора да се бори док је жив и да, уз Божију помоћ, прође све оно што мора да прође. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

@@Жељко,

Cemu ovakve teme?  

Niko nema odgovor?

Радуј се, Нектарије, велики Архијереју Божји!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 1 year later...

Раде Неранџић пронађен мртав у раковачком кеменолому. Породица и комшије у шоку. Очекивао стан од МУП

БИВШИ инспектор Сектора унутрашње контроле полиције, Раде Неранджић, пронађен је мртав у суботу ујутру у каменолому у Раковици, у Београду. Нјегово тело које је лежало у локви крви поред аутомобила први је угледао возач камиона, који је позвао полицију. Истрага сумња на самоубиство, а шта га је навело на овај чин, нико не зна.

Према речима људи који живе у непосредној близини трагичног догађаја, ништа нису чули, док их полицијска сирена није пробудила у раним јутарњим часовима.

......

НЕДАВНО СМЕНјЕН

РАДЕ Неранджић је донедавно био начелник Одељења за криминалистичко-оперативне послове у Сектору унутрашње контроле МУП. Како су медији спекулисали, смењен је јер је одбио да потпише кривичну пријаву против припадника нишког одреда жандармерије, који су интервенисали на дан одржавања Параде поноса у Београду. Тада је мобилна екипа нишке жандармерије претукла Андреја Вучића и Предрага Малог, браћу премијера и градоначелника престонице. Неранджићу је уручено решење којим се упућује у Сектор за ванредне ситуације. Он је против тог решења поднео жалбу.

 

Остатак на Вечерње новости

 

МУП: Покојни Неранџић није потписивао пријаве

МУП Србије се огласио поровом спекулација о смрти инспектора Радета Неранџића: Нетачне тврдње да је смењен зато што је одбио да потпише кривичну пријаву против припадника Жандармерије

 

МУП Србије је данас у саопштењу одбацио тврдње да је Раде Неранџић, инспектор који је јуче пронађен мртав поред својих кола у Раковичком каменолому, смењен зато што је одбио да потпише кривичну пријаву против припадника Жандармерије који су учествовали у инциденту на Паради поноса.

- Он као начелник Одељења за криминалистичко-оперативне послове Сектора унутрашње контроле МУП-а није у формално правном смислу ни могао да потпише кривичну пријаву, већ само инспектори који су радили на овом случају - наводи МУП.

У саопштењу се подсећа да је у овом случају поступано искључиво на основу захтева надлежног тужилаштва за прикупљање потребних обавештења, па су све мере и радње предузете у координацији са тужилаштвом.

http://www.novosti.rs/%D0%B2%D0%B5%D1%81%D1%82%D0%B8/%D0%BD%D0%B0%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B0/%D1%85%D1%80%D0%BE%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0.405.html:554111-%D0%9C%D0%A3%D0%9F-%D0%9F%D0%BE%D0%BA%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%B8-%D0%9D%D0%B5%D1%80%D0%B0%D0%BD%D1%9F%D0%B8%D1%9B-%D0%BD%D0%B8%D1%98%D0%B5-%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%B8%D0%B2%D0%B0%D0%BE-%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B5

Јер овај син мој бјеше мртав, и оживје; и изгубљен бјеше, и нађе се. Сваки човјек најприје добро вино износи, а када се опију, онда лошије; а ти си чувао добро вино до сада. Што око не видје, и ухо не чу, и у срце човјеку не дође, оно припреми Бог онима који га љубе. Јер сад видимо као у огледалу, у загонетки, а онда ћемо лицем у лице; сад знам дјелимично, а онда ћу познати као што бих познат.

 
 
 
 
Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 1 year later...

http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/republika_srpska/aktuelno.655.html:622979-Zasto-se-Stojanka-zapalila

http://www.nezavisne.com/novosti/hronika/Banjalucanka-popila-sircetnu-kiselinu-pa-se-bacila-sa-zgrade-UKC-RS/385569

Sve je više samoubistava ljudi u najboljim godinama: siromaštvo, poniženost što čovjek ne može da radi u najboljim godinama i dostojanstveno živi,
Kao i staraca, ali to je razumljivije jer su (pored adolescenata i mladih) inače kritična grupa za suicid (osim siromaštva tu je i bolest i nemoć, samoća). U regionu je nažalost i sve više samoubistava djece, tj.mladih, što je veoma zabrinjavajuće.

https://pouke.org/forum/topic/44166-самоубиства-дјеце-и-младих/

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 3 years later...

Zanimljiv je stav Crkve prema samoubistvu. Toliko je oštar a nema nikakvog uporišta u Bibliji niti u grčkoj filozofiji (dva elementa koja čine hrišćanstvo).

Kako su rani hrišćani gledali na samoubistvo?

Ima li podataka o tome?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 1 сат, Tumaralo. рече

Zanimljiv je stav Crkve prema samoubistvu. Toliko je oštar a nema nikakvog uporišta u Bibliji niti u grčkoj filozofiji (dva elementa koja čine hrišćanstvo).

Kako su rani hrišćani gledali na samoubistvo?

Ima li podataka o tome?

Pa, Tumaralo ne treba valjda uzeti iz filozofiji ono sto je lose (nisam citao o tome, kazes da grcki filozofi podrzavaju samoubistvo).

Iz Biblije imas samoubistvo Judino.... nasao sam na brzinu ovako pise sv.Nikolaj Velimirovic :

http://www.pravoslavni-odgovor.com/Svet_oko_nas/samoubistvo_greh_bez_oprostaja/najstrasniji_greh_i_zlocin_samoubistvo.htm

Црква Христова је од почетка одлучна стала против самоубиства као претешког греха.

Западни учитељ Цркве Августин рекао је: �Ко сам себе убије, тај је убио једнога човека". Самоубица се овим, дакле, ставља на равно са убицом.

Али, у нашој Источној Цркви самоубиство се још строжије судило. Према 14. канону александријског патријарха Тимотија самоубица се лишава опела и црквеног погреба. Православна Црква одредила је строгу казну, чак, и за сам покушај самоубиства. На онога ко покуша самоубиство, она налаже епитимију од 12 година. Знам да ћеш ти помислити да је ово претерано строго. Но, ова строгост потиче из милости. Истину ти говорим: Црква је овако строга у погледу самоубиства из чисте милости према људима. Јер Црква има у својој духовној ризници видовито искуство да самоубице не улазе у Царство бесмртног живота и вечне милости. Па својом строгошћу Црква жели да људе предупреди од вечне пропасти. У Светом Писму споменута су само два човека који су сами себи живот одузели. Једно је Ахитофел, издајник цара Давида а друго Јуда - издајник Господа Исуса Христа. Нека је далеко и помисао од тебе да се у овоме друштву нађеш са оне стране гроба.

Ко претрпи до краја тај ће бити спасен, рекао је Господ. Многобројна су и разнолика трпљења што Бог попушта на људе, ачи сврха свију њих јесте иста, наиме: горчином излечити душе људске од греха и припремити их тако за вечно спасење. Ма колико да ти је понекад тешко, сети се двају ствари, прво да сам твој Отац Небески одређује меру страдања, и друго, да Он познаје твоју снагу. Ако ти икад дође помисао на самоубиство, одбаци је као дошаптавање сатанино.

Милост Божија нека те укрепи. "

Kanon 14 

Pitanje 14. Ako je neko van sebe i digne ruku na sebe, ili se baci strmoglavce, moze li za takvoga biti prinos (=Liturgija), ili ne?

Odgovor. O takvome treba klirik (=svestenik) da ispita: da li je zaista bio van sebe kada je to ucinio. Jer cesto puta rodbina stradalnika, zeleci da dobiju za njega prinos (=Liturgiju) i molitvu, lazu i govore da je bio van sebe. Jer nekada pod uticajem ljudî, ili inaxe iz malodusnosti ucini to, i (zato) za takvoga ne treba prinos (=Liturgiju) ciniti, jer je samoubica. Zato treba svakako da klirik (=svestenik) sa tacnoscu (ovo) ispita, da ne bi (sâm) pao pod osudu.

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 2 часа, Tumaralo. рече

Zanimljiv je stav Crkve prema samoubistvu. Toliko je oštar a nema nikakvog uporišta u Bibliji niti u grčkoj filozofiji (dva elementa koja čine hrišćanstvo).

Kako su rani hrišćani gledali na samoubistvo?

Ima li podataka o tome?

Res je, da imamo v Svetem pismu nekaj zapisov o samomorih, in res je da je v Drugi knjigi Makabejcev (14,37-46) taka smrt označena za častno. Pri Savlu (1 Sam 31,3-5) in Samsonu (Sod 16,22-31) je samomor pomenil izognitev mučenju in sramotni smrti od sovražnikovih rok. Pisatelj Knjige sodnikov je Samsonovo ravnanje ocenil za hvalevredno, kot del njegovega neomajnega boja s sovražniki ljudstva, pa tudi kot poskus, da bi umrl častne smrti, namesto da bi ga umorili sovražniki. Povedati moramo, da so Judje različno sodili o dovoljenosti samomora: nekateri so mu brezpogojno nasprotovali in samomorilcev niso pokopavali na svojih pokopališčih, drugi pa so ga v izjemnih primerih dovoljevali kot dostojanstven izhod iz brezupnega položaja. Ta nauk je izhajal predvsem iz Talmuda, zbirke pisanih diskusij med rabini, ki je nastajala od leta 100 pred Kristusom do 5. stoletja po Kristusu. Talmudski napotki so celo zahtevali samomor, če je obstajala možnost, da bi bil Jud prisiljen v malikovanje, spolni greh ali umor. V 2. Mojzesovi knjigi, ki je starejša od Talmuda, pa je izrecno zapisano: »Ne ubijaj!« (2 Mz 20,13) in ta božja zapoved vključuje tudi prepoved samomora.


Evangelist Matej omenja samomor Juda Iškariota, ki je nad svojim dejanjem izdajstva obupal (Mt 27,5). Tudi Apostolska dela prinašajo poročilo o ječarju, ki je stražil ječo v Filipih v Makedoniji in je hotel narediti samomor, ker so se med molitvijo jetnikov Pavla in Sila vrata ječe odprla in so jetnikom odpadle verige. Zato je ječar “izdrl meč in se hotel ubiti; mislil je, da so mu jetniki pobegnili” (Apd 16,27). »Pavel pa mu je zaklical z močnim glasom: “Nič žalega si ne stôri! Vsi smo še tukaj!”« (Apd 16,17). Ječar si je premislil in se še isto noč “dal krstiti z vso svojo družino” (Apd 16,33).


V novozaveznih primerih je bil vzrok za samomor Juda Iškarijota obup nad posledicami izdaje svojega Učitelja, ječar v Filipih pa se je ustrašil zaradi posledic, ki bi lahko sledile, če bi jetniki, ki jih je moral stražiti, ušli iz zapora. Nova zaveza samomora v nobenem primeru ne odobrava, ampak ga samo omenja kot dejstvo ali naklep.
Krščanstvo pa prav od začetka samomor kategorično odklanja, saj je človekovo življenje sveto in pripada samo Bogu in je njegova last. To ne velja samo za življenje drugega, ampak tudi za naše lastno življenje, ki nam je zaupano. Bog nam ga je podaril in samo on ga lahko vzame. Obstaja pa tudi, čeprav zelo redko, tako imenovani “altruistični samomor”, junaško žrtvovanje lastnega življenja, da bi rešili življenje drugega (nosečnica, da bi otrok preživel, reševanje bližnjega, četudi je verjetnost lastne smrti).


Samomor nasprotuje naravnemu nagnjenju človeškega bitja, da svoje življenje ohranja in ga vzdržuje. Samomor je v hudem nasprotju s pravično ljubeznijo do sebe. Prav tako žali ljubezen do bližnjega, ker krivično pretrga vezi solidarnosti z družinsko, narodno in človeško družbo, glede katerih ohranjajo obveznosti. Samomor nasprotuje ljubezni do živega Boga. Vsakdo je odgovoren za svoje življenje pred Bogom, ki mu ga je dal. On ostaja njegov najvišji Gospodar. Sprejemati smo ga dolžni s hvaležnostjo ter ga ohranjati njemu v čast in za zveličanje naših duš. Smo le oskrbniki in ne lastniki življenja, ki nam ga je Bog zaupal. Ne razpolagamo z njim.

Lucerna corporis tui est oculus tuus. Si oculus tuus fuerit simplex, totum corpus tuum lucidum erit. Si autem oculus tuus fuerit nequam, totum corpus tuum tenebrosum erit. Evangelium Secundum Matthaeum 6, 22-23

In nomine + Patris, et + Filii, et Spiritus + Sancti. Amen.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 55 минута, Bokisd рече

Kanon 14 

Pitanje 14. Ako je neko van sebe i digne ruku na sebe, ili se baci strmoglavce, moze li za takvoga biti prinos (=Liturgija), ili ne?

Odgovor. O takvome treba klirik (=svestenik) da ispita: da li je zaista bio van sebe kada je to ucinio. Jer cesto puta rodbina stradalnika, zeleci da dobiju za njega prinos (=Liturgiju) i molitvu, lazu i govore da je bio van sebe. Jer nekada pod uticajem ljudî, ili inaxe iz malodusnosti ucini to, i (zato) za takvoga ne treba prinos (=Liturgiju) ciniti, jer je samoubica. 

Nikada nisam bila zadovoljna ovakvim odgovorima. Ne nalazim smisao ispitivanja da li je stradali bio mimo sebe ili ne (I trenutak sa prilaganjem medicinske dokumentacije od strane psihijatra, ukoliko postoji, je veoma škripav. Na koncu, svakoga psihijatrija može razmatrati i tumačiti iz različitih uglova i različitih emotivnih obojenosti). Jer ako nije bio mimo sebe, kako se odlučio na takav čin? Zato ovakve stavove doživljavam kao pedagoške metode. 

Poznavala sam dvoje sredovečnih ljudi koji su se nedavno ubili. Obojica su bili toliko dragi ljudi, krotki, blagih reči i pokreta, požrtvovani sinovi, muževi, očevi, radnici, prijatelji, odisali su dobrotom i trpljenjem iako su godinama, ako ne i decenijama, živeli sa teškim iskušenjima i torturama. Nisu izdržali trenutak i moj osećaj se buni na misao da su oni hulitelji, a ne svojevrsni mučenici.

 

"Ја сам спреман - нашао сам шлем."

 

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 35 минута, Дуња рече

Nikada nisam bila zadovoljna ovakvim odgovorima. Ne nalazim smisao ispitivanja da li je stradali bio mimo sebe ili ne (I trenutak sa prilaganjem medicinske dokumentacije od strane psihijatra, ukoliko postoji, je veoma škripav. Na koncu, svakoga psihijatrija može razmatrati i tumačiti iz različitih uglova i različitih emotivnih obojenosti). Jer ako nije bio mimo sebe, kako se odlučio na takav čin? Zato ovakve stavove doživljavam kao pedagoške metode. 

Poznavala sam dvoje sredovečnih ljudi koji su se nedavno ubili. Obojica su bili toliko dragi ljudi, krotki, blagih reči i pokreta, požrtvovani sinovi, muževi, očevi, radnici, prijatelji, odisali su dobrotom i trpljenjem iako su godinama, ako ne i decenijama, živeli sa teškim iskušenjima i torturama. Nisu izdržali trenutak i moj osećaj se buni na misao da su oni hulitelji, a ne svojevrsni mučenici.

 

Mislim da ima tu neka gradacija koja se vidi u tom kanonu, nije isto kada neko van sebe izvrsi samoubistvo i neko ko iz svoje malodusnosti i svojom voljom ucini to..... sad slazem se to... van sebe ... moze da bude vrlo rastegljivo narocito u ovoj savremenoj psihologiji sa ko zna koliko pravaca, i kako sad to tacno ustanoviti ... ali to postoji kao neka olaksavajuca okolnost i nasi episkopi dozvoljavaju neke odredjene molitve (ne sve kao za opelo) za takvog nesrecnog coveka.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 3 часа, Bokisd рече

У Светом Писму споменута су само два човека који су сами себи живот одузели. Једно је Ахитофел, издајник цара Давида а друго Јуда - издајник Господа Исуса Христа.

Ima ih više:

WWW.BIBLEODYSSEY.ORG

Although Judeo-Christian tradition condemns suicide, the Bible never explicitly prohibits it; the characters who kill themselves...

Nigde se u Bibliji ne vidi da je takav čin posebno osuđen ili tako nešto.

пре 3 часа, Bokisd рече

Западни учитељ Цркве Августин рекао је: �Ко сам себе убије, тај је убио једнога човека". Самоубица се овим, дакле, ставља на равно са убицом.

Čuo sam za taj argument... samoubistvo = ubistvo = kršenje Zapovesti "ne ubij" (doduše, zapovest originalno glasi "ne počini zločin ubistva").

Znam i za argument "samoubistvo je gore od ubistva jer posle ubistva možeš da se pokajaš a posle samoubistva ne možeš".

Kao i "samoubistvo je ona hula na Duha Svetoga posle koje je pakao zagarantovan. Bog je davalac života.."

Ovo kasnije je podložno relativizaciji. U smislu: ako se psihotičan čovek ubije onda mu se to ne može staviti u greh a ako se neurotično depresivan čovek ubije onda može!

Kao i onaj stav: Bog svakoga tereti onoliko koliko može da podnese. Međutim kada čovek umre od neke bolesti (recimo rak) onda kažemo da je zaspao u Gospodu. Ali ako umre od jedne druge bolesti (depresije) koja se ispolji, recimo, u vidu bacanja sa mosta- onda je to druga priča. Pa ni taj samoubica nije više mogao da izdrži teret, očigledno. Došlo je do kraja.

A šta ako usled depresije nastupi nemogućnost da se voljno zadovoljavaju fiziološke potrebe? Postoje dokumentovani slučajevi. Pa tako bolesnik uopšte ne uzima hranu i vodu i umire od žeđi/gladi. Eto tada nije izvršio samoubistvo i onda nema greha? A ako skrati sebi muke dan ranije onda je greh?

Nijedan stav koji iznosi Crkva mi ne deluje smisleno.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...