Jump to content
  • "Зла у Цркви долазе због недостатка молитве" - Надбискуп Ладариа Ферер, нови перфект ватиканске Конгрегације за вјероучење (доктрину)

      Наш драги брат, форумаш-католик @kopitar, скренуо нам је пажњу на значајну промјену у изузетно важној ватиканској Конгрегацији за доктрину (наук вјере): подсјетимо се кардинал Рацингер потоњи папа ју је водио за вријеме Јована Павла II. Поуке новог "чувара учења" католика, мислимо да су значајне и за нас православне и зато их радо преносимо и на дан молитвеног спомена Светог угодника Јована Битољског, Шангајског и Сан-Франциског.

    PROMJENE U VATIKANU

    Tko je mons. Luis Ladaria Ferrer – novi prefekt Kongregacije za nauk vjere?

    “Zla u Crkvi dolaze zbog nedostatka molitve. Moramo obnoviti svoj odnos s Bogom jer on pokreće naš život”, riječi su novog prefekta Kongregacije za nauk vjere, španjolskog isusovca mons. Luisa Ladariu Ferrera.

    Ladaria-e1498917515503.jpg?w=800&ssl=1

    Foto: alfayomega.es

    Nakon pet godina službe, njemačkog kardinala Gerharda Ludwiga Müllera na čelu Kongregacije za nauk vjere naslijedit će španjolski isusovac, 73- godišnji nadbiskup Luis Francisco Ladaria Ferrer.

    Ovaj “ljubazni” i “pouzdani” isusovac, kako su ga okarakterizirali njegovi studenti i kolege profesori s Papinskog sveučilišta Gregoriana, rođen je 1944. godine u španjolskom gradu Manacoru (Majorca). Nakon studija prava na Madridskom sveučilištu 1966. godine, mons. Ladaria ulazi u Družbu Isusovu, te odlazi u Frankfurt gdje na isusovačkoj filozofsko-teološkoj školi svetog Jurja završava studij teologije. Doktorirao je na Papinskom sveučilištu Gregorijana 1975. godine s disertacijom “Duh Sveti kod sv. Hillarija iz Poitiersa”, a ljubav prema crkvenim ocima zahvaljuje svojim profesorima, izvrsnom poznavatelju patrologije i mentoru ocu Antoniu Orbeu, te o. Juanu Alfaru i Zoltanu Alszeghyju.  Važnost crkvenih Otaca za njega je neizreciva budući da je riječ o “izvoru koji izvire odmah nakon apostolskog razdoblja”, a njihovo proučavanje pomaže nam pristupiti svježini evanđeoske poruke, Isusu Kristu.

    Po povratku u rodnu Španjolsku o. Ladaria predaje povijest dogmi na Papinskom sveučilištu Comillas. Godine 1984. postaje profesor na Gregorijani, a od 1986. do 1994. godine obnaša i službu vicerektora Sveučilišta. Od 1992. godine sudjeluje u radu Međunarodne teološke komisije, a tri godine kasnije, odlukom pape Ivana Pavla II., postaje savjetnik Kongregacije za nauk vjere.

    U ožujku 2004. godine o. Ladaria imenovan je generalnim tajnikom Međunarodne teološke komisije, a u srpnju 2009. papa Benedikt XVI. imenuje ga tajnikom Kongregacije za nauk vjere i naslovnim nadbiskupom Tibike.

    Odlazak jednoga od svojih najomiljenijih profesora studenti Gregorijane dočekali su s tugom, a za oca Ladariu profesorska služba na ovom glasovitom isusovačkom sveučilištu bila je od neizmjerne važnosti jer je, kako kaže, “životom u međunarodnom okruženju, sa studentima iz stotine različitih zemalja, različitih jezika, rasa i kultura”, iskusio “zajedništvo u ljubavi prema studiju, ali iznad svega u ljubavi prema Gospodinu i Njegovoj Crkvi”.

    Tijekom svoje službe u Kongregaciji za nauk vjere, mons. Ladaria bio je savjetnik u Kongregaciji za biskupe, te Papinskom vijeću za promicanje jedinstva kršćana, a od 2009. godine sudjeluje i u razgovorima s Društvom svetog Pija X. Papa Franjo imenovao ga je predsjednikom Povjerenstva koje bi trebalo proučiti pitanje đakonisa u Crkvi.

    Teološki opus ovog izvrsnog teologa i vrsnog poznavatelja otačke teologije uključuje preko 20 knjiga i oko 90 znanstvenih članaka. Njegov teološki profil možda najbolje ocrtava odgovor koji je dao u razgovoru za magazin 30 Giorni, a u kojemu je na pitanje smatra li se umjereno konzervativnim teologom centra, kako ga mnogi opisuju, odgovorio:

    “Moram reći kako ne volim ekstremizme – bilo progresivne, bilo tradicionalističke. Vjerujem kako postoji via media (srednji put), kojim ide većina profesora teologije – kako rimskih tako i u Crkvi općenito – što smatram ispravnim, premda svatko od nas ima svoje posebnosti, jer, Bogu hvala, ne kopiramo (ponavljamo), nismo klonovi.”

    U istom razgovoru mons. Ladaria naglasio je kako je zadaća Kongregacije za nauk vjere “promicanje i zaštita katoličke vjere”, ali najprije promicanje, a potom, ako je neophodno, njezina zaštita.

    Osobito vrijedno pozornosti je njegovo razmišljanje o krizi koju Crkva prolazi u vremenu snažne sekularizacije, a čiji je glavni uzrok nedostatak molitve  Crkvi.

    “Živimo u vremenu sekularizacije u kojem se čini da je molitva beskorisna, i to je veliki problem. Potrebno je vratiti se temeljima, razumjeti što je molitva i što znači naš odnos s Bogom… Zla u Crkvi dolaze zbog nedostatka molitve. Moramo obnoviti svoj odnos s Bogom jer on pokreće naš život. “Pravednik će od vjere živjeti”, kaže sveti Pavao citirajući Habakuka, a ta vjera izražava se u molitvi”, kazao je u razgovoru za španjolski portal Alfa y Omega.

    Komentirajući skandale koji potresaju Crkvu, mons. Ladaria rekao je kako oni imaju veliki utjecaj na kršćanski život jer predstavljaju negativan primjer.

    “Svi znamo važnost primjera. Dobrog puta i lošeg puta. Moramo nastojati ostaviti dobar primjer… Moramo moliti Gospodina da nam pomogne svjedočiti… a promjena započinje našom promjenom. Bog kroz molitvu mijenja ljude, a time i svijet”, kazao je mons. Ladaria.

    Molimo Gospodina da blagoslovi našeg novog pročelnika Kongregacije za nauk vjere i podari mu mudrost, ustrajnost i odvažnost u njegovu radu!

    Miodrag Vojvodić | Bitno.net

    Измењено од александар живаљев




    Повратне информације корисника

    Recommended Comments



    пре 13 минута, Јелена011 рече

    Kaze se blagos meni :) bre :)

    Stilska figura onomatopeja :)))

    оћеш да ме збуњаш, начисто!

    ку-ку ти је ономатопеја. а може и ле-ле, или јао-мјао. 

    Ал не може "благош мени, бре!" никако бити ономатопеја. :))

     

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    пре 3 минута, Vedran рече

    оћеш да ме збуњаш, начисто!

    ку-ку ти је ономатопеја. а може и ле-ле, или јао-мјао. 

    Ал не може "благош мени, бре!" никако бити ономатопеја. :))

     

    Jes to je antiteza :D

    I nemo skreces temu sa bezbozni popovi bre :))

    Preskolovan si ti za popa, Ava se provukao po starom programu, ipak je on u godinama :ani_biggrin:12:smeha: (ubice meeee :D )

     

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    пре 8 минута, Јелена011 рече

    I nemo skreces temu sa bezbozni popovi bre :))

    Не смем више попови да дирам. Урекли ми компЈУТОР. :unbelieveble:

    Почео да цркава!

    А нешто ми се не куповује нови, мислим куповује се мени, радо би, али немам ни водице ни венчања па ће тешко да бидне 12:smeha:

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    Управо сада, Vedran рече

    Не смем више попови да дирам. Урекли ми компЈУТОР. :unbelieveble:

    Почео да цркава!

    А нешто ми се не куповује нови, мислим куповује се мени, радо би, али немам ни водице ни венчања па ће тешко да бидне 12:smeha:

    Vidis, da si se vise molio i lupao krstice i slavabogice i aminice ne bi ti crko kompjukter :D 

    Da si ovde, mogao bi da oboris par studenata pa bi se skupilo i zakompjuter :D 

    Nego si sve pozaboravljao tamo u kenguriji, ovde pises, zaboravio si korene, eeee nemam vise inspiracije zamreh :D

    Zao mi je za kompjuter. Nadam se da ce preteci.

     

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    пре 10 часа, Vedran рече

    П.С. За божићне несам баш сигуран.

    Веровао или не, у Смедереву су светили водицу сваког младог или пуног месеца, не сећам се. Уствари, поп је у бакарном лончету носио освећењу водицу, и прскао куће. Било је краће од овог нашег супер-кратког обреда. Из лонца сипали по мало воде код домаћина/це да би осветили и ту воду. 

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    пре 6 минута, Zoran Đurović рече

    Два дана нисам имао нет... Мора да ме неки владика уклео:)))

    Повратак отписаних.. још на Петровдан, папа римски изгледа повуко своје везе у СПЦ

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    On 11. 7. 2017 at 12:10, Леон Професионалац рече

    Брак, као сакрамент, је доста касно препознат у Цркви (владика Порфирије лепо вели ,,последњи артикулисан као Св. Тајна").

    Канонско право, с друге стране, настоји да оправда фактичко стање, не може оно да конституише само стање.

    Сјајно сте ово запазили!

    Иначе, да питате свештенике, бар 90% ће Вам рећи да је Брак у Кани установљен, блабла, Господ својим присусвом итд. глупости - па, на многим местима је био присутан па немамо за свако Његово присуство по једну тајну. 12:smeha:  Свакако, учило се то о Кани раније и по богословијама и на факултетима.

    Такве да питате шта је Господ тада рекао они би Вам можда одговорили и да је рекао ,,Господе Боже наш, славом и чашћу венчај их" - они не читају Писмо, отуда збрка.

    Има смисла али се свакао венчање тиче заједнице као и Крштење. Има о томе подоста да се пише, ипак је оправдано јер се тај пар сједињује Чашом. Без Чаше литургијско свршавање тајни нема смисла.

    Брате, с друге стране, и ми треба од нечега да живимо.:))

    No, tome se kaže da je to na osnovu vjekovne usaglašane tradicije Saborne Crkve kroz liturgijsku praksu, kanone i Saborske odluke na pomjesnim i Vaseljenskim Saborima a to onda svemu tome daje taj Sakramentalni/Svetotajinski smisao a takodjer je tu i pravni, crkvenokanonski okvir koji se opire naravno o Jevandjelje i teološki kompetentna tumačenja Svetih Otaca i episkopskih sinoda.Tako smo opet tamo gdje smo bili, nije bitno kako je to izgledalo na početku već u šta se sve to sotvorilo na kraju. I ranohrišćanska liturgija je nekad izgledala kao sasvim spontano i ne baš mnogo dirigovano, stihijsko okupljanje slučajnih sljedbenika Hrista po grobljima i na usamljenim mjestima, pećinama i sl. a sada je to temeljna i glavna Sveta Tajna - Euharistija.

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    пре 3 часа, Zoran Đurović рече

    Веровао или не, у Смедереву су светили водицу сваког младог или пуног месеца, не сећам се.

    Е Аво! Куд не остадосте у тако благочестивој средини? :))

    Али, веровали ви мени или не, бивши Артемије се залагао за сличну „грчку" праксу још давнијех дана. 

    Него у Смедереву јесу ли то све радили само да не носе богојављенску или су и по Богојављењу ишли?

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    пре 3 часа, Zoran Đurović рече

    Два дана нисам имао нет... Мора да ме неки владика уклео:)))

    Ја знам који није. Јер тај оне из својега племена никад не би.  А Ава неће веровати, јер се то тек види кад се једноплеменици нађу у странству. Уверих се. На пример, да га сад сретне у Риму пољубио би му чело јуначко. :))

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    пре 6 часа, Zayron рече

    No, tome se kaže da je to na osnovu vjekovne usaglašane tradicije Saborne Crkve kroz liturgijsku praksu, kanone i Saborske odluke na pomjesnim i Vaseljenskim Saborima a to onda svemu tome daje taj Sakramentalni/Svetotajinski smisao a takodjer je tu i pravni, crkvenokanonski okvir koji se opire naravno o Jevandjelje i teološki kompetentna tumačenja Svetih Otaca i episkopskih sinoda.Tako smo opet tamo gdje smo bili, nije bitno kako je to izgledalo na početku već u šta se sve to sotvorilo na kraju. I ranohrišćanska liturgija je nekad izgledala kao sasvim spontano i ne baš mnogo dirigovano, stihijsko okupljanje slučajnih sljedbenika Hrista po grobljima i na usamljenim mjestima, pećinama i sl. a sada je to temeljna i glavna Sveta Tajna - Euharistija.

    У реду, слажем се.

    Но, надовезао сам се на Вашу констатацију о Кани да појасним да се чудо у Кани не тиче толико брака већ својевесног отклона од јеврејске синагоге. И пре Кане су се венчавали и множили.

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    Brak je ranije imao za cilj napuniti zemlju, a u Novom zavetu napuniti Raj. U Novom zavetu Brak postaje Sveta tajna jer  (kao i sveto monastvo ili sveta devstvenost (celibat (uskopljenistvo Hrista radi)) postaje osvecena staza kojom idemo u Carstvo Bozje. Brak je ustanovljen pre dolaska Hristovog, jos u Edemskom vrtu, ali je OSVECEN u Novom zavetu VHODOM  mladozenje i mlade u ZAJEDNICKO BRACNO uzrastanje u Gospodu i Spasu nasem Isusu Hristu. Brak kao sveta tajna postojao je i pre VIII veka, u vidu blagoslova episkopa. 

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    Brak kao sveta tajna je postao kad su ljudi postali neozbiljni :D

    Pa mesto da fakticki brak - do tada covek dovede zenu u kucu, predstavi porodici i ajmo svi na zajednicki rad, red i disciplinu, trpezu i krevet. E kad to vise nije bilo dovoljno, pa bi se covek posle nekog vremena predomisljao, pa uskakao gde stigne i kako stigne, onda je bilo ama ljudi cekajte, nije to za zezanje, ne mozete vi tek tako uskakati u ciji krevet vam dodje, mora neki red da se zna. I onda malo misticizma, malo tajne, malo vec tu je i platonizam da pripomogne...i eto zurke.

    Ljudi su poceli neozbiljno da shvataju keksanje i sta sve uz njega ide. I to ne kazem u pogrdnom smislu nego u mnogo dubljem.

    Ta vrsta odnosa nije videla cist hedonizam, ma kako se nekom cinilo i ma kako neko uzivao, to je samo vrh ledenog brega. To je najdublja, najsofisticiranija, najjaca i najtajanstvenija energija coveka, a sto neko misli da je prost keks to je grdno varanje. 

    A brak ko brak je samo tu da konstatuje cinjenice koje vec postoje ili da posvedoci da je tako, da nema prepreka, da sve tako redom.

    Pitajte one koji imaju problema u toj sferi da li je keks samo keks i da li je sve tako povrsno i lako. 

     

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима




    Please sign in to comment

    You will be able to leave a comment after signing in



    Пријави се одмах

×
×
  • Креирај ново...