Crkvena služba u Holandiji koja traje mesecima

[Zayron]

On 22.1.2019. at 1:42, SerbCro рече

Ma kakvi su nasljednici duha, kaj ima svjetlo sa tamom? To sto im je djed ili pradjed protestant ?  Svatko za sebe tvrdi da je u pravu, I ti nazovi protestantI I pravoslavci I katolici I budisti...

Kod Luthera ima mnogo dobrih stvari kad se ide od jedne do druge pojedinačno i kad se sagledavaju u kontekstu kritike vrijednog stanja stanja u Crkvi u to njegovo doba i i prije. Ali u pokušaju da od te "kritike crkvenih okolnosti" napravi svojevrsni sistem Summa summarum ili nekakvu "logiu" - "lutheroslovlje" je upropastio pretjerivanjem i preuveličavanjem i ono što je bilo dobro u svemu tome apsolutizirajući tu svoju u mnogim stvarima opravdanu kritiku do besmisla - "ab absurdum". Sa prljavom vodom iz korita je izbacio i dijete. Sveti Franjo je to sve dokazao realizovati cestom mira, pokornosti i poslušnosti što je Luther rješavao cestom konflikta, otpora, tvrdoglavosti i neposlušnosti. Objasnim to jednom parabolom, ovdje postoji knjiga etimologije koja se zove Čeština poklepem a poslechem tj. Češki jezik lupkanjem i slušanjem koja mnoge stvari, recimo etimologiju pojedinih riječi objašnjava duhovitim načinom kroz fonetiku i fonologiju tih riječi - zato je tamo to "lupkanje i slušanje". Ja se poslužim nečim što bih nazvao "Teologija rendgenom i pogledom". Ako si tu situaciju u crkvi u Lutherovo doba predstavimo na primjer Mikelandjelovom statuom Davida (ili bilo kojom drugom) ali vrlo zamrljanom čadži, garom, katranom, prašinom, skorjelim blatom, golubijim izmetom i ostalim naslagama i nečistotama koje su se tamo nakupile kroz vijekove vidimo da je bilo dovoljno sve to očistiti i David bi se pojavio ponovo sav u toj svojoj izvornoj ljepoti i zasijao bjelinom tog plemenitog mermera. Tim pravim reformnim putom su se uputili npr. sv. Franjo Asiški i sv. Dominik da ispravljaju, popravljaju, čiste i učvršćavaju Crkvu koja se ruši kako se to već objavilo sv. Franji.

„U crkvici sv. Damjana, gdje je imao običaj moliti, čuo je tri  puta glas s neba koji mu je govorio: 'Franjo, idi i popravi moju kuću, koja se kao što vidiš, urušava.' (Sveti Bonaventura, Legenda Maior, Poglavlje II.)

A Luther je rekao, ne! Nećemo to tako "površinski", idemo do suštine a "dubinski". I s prljavim dijelovima je počeo brusiti "pod kožom", uprljanom površinom cijele dijelova Davidovog tijela i nije se zaustavljao u tom uklanjanju svega "suvišnog" i "nepotrebnog" sve dok nije stigao do ovog. To je slika protestantizma danas, bez prave evharistije, liturgije i tradicije i bez svetootačkih predanja, bez Bogorodice, svetih Otaca i svetitelja, bez ikona i ikonostasa i svete vodice, bez kandila i kadionica, bez oltara sa baroknim poletujućim andjelčićima i bez pozlaćenih "cingrlatka", bez sveštenih odeždi, paramenti, crkvenih barjaka, relikvijara, procesija i litija. Samo hladnoća sakralnog prostora u kojem se mimoilaze čovjek i Bog bez "suvišnih i nepotrebnih posrednika", bez Marije, bez svih tih svetih zagovornika, bez moštiju i čudesa, samo sa pet Sola, sa njegovom teologijom i vjeronaukom koja na kraju ni ne mora biti (a ni nije) nikakva istinita, pravovjerna a  ni originalna hrišćanska i Jevandjeljska iako se takvom lažno predstavlja već njena ružna i tužna ljudska preradjevina i mrtva i tupa, nespretna i umjetna umotvorina nastala u bezumnom pokušaju čovjeka da uradi nešto bolje i savršenije od samoga Boga. Iz takve "duhovnosti" izbija samo bezutješna hladnoća i čamotinja. Virtualna promašena stvarnost.

Ne Bože, to nisi mogao htjeti da tvoja Crkva ovako izgleda, ja ću vam sad pokazati kako treba izgledati Crkva. No, pakao je popločan dobrim namjerama a iz početka plemenita nakana se zvrtla, preobratila u ovo - bezduhi kostur bez mesa, bez krvi i bez života koji se već pretvara u okamenjelu skeleton-fosiliju Zombija i ostaje takvim spomenikom ljudske preduzetnosti i želje jednog jedinog čovjeka Martina Luthera da sve to samo iz svoje glave napravi bolje, ljepše i pametnije nego cijele generacije hrišćana i hrišćanskih svetitelja ispred njega - to je suština "lutheranstva". A evangelikani, adventisti, pentekostalci i svi ostali takozvani "biblijski (antitradicijski) hrišćani" su u svemu tome otišli još korak dalje u apsolutizaciji i idolatriji samog tog kostura i od njega si napravili Zombi idola.