Novi zavjet (SPC) na hrvatskome

[Бранко Авдагић]

Vidim da se neki trude oko propovedanja pravoslavlja među Hrvatima, pa želim i ja dati svoj doprinos tome kroatizirajući prevod Novog zaveta od SPC. Prevod ću postavljati ovde. Po redu.

[Бранко Авдагић]

Novi zavjet
Gospoda našega Isusa Krista

Prijevod Komisije Svetoga arhijerejskog sinoda

Srpske pravoslavne crkve

Treće ispravljeno izdanje

Beograd, 1997.

 

[Бранко Авдагић]

SVETO EVANĐELJE PO MATEJU

1 Rodoslov Isusa Krista i njegovo rođenje.

(Zač. 1). 1. Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, Abrahamova sina.
2. Abraham rodi Izaka. A Izak rodi Jakova. A Jakov rodi Judu i braću njegovu.
3. A Juda rodi Peresa i Zeraha s Tamarom. A Peres rodi Hesrona. A Hesrom rodi Rama.
4. A Ram rodi Aminadaba. A Aminadab rodi Nahšona. A Nahšon rodi Salma.
5. A Salm rodi Boaza s Rahabom. A Boaz rodi Obeda s Rutom. A Obed rodi Jišaja.
6. A Jišaj rodi Davida kralja. A David kralj rodi Salomona s Urijinom ženom.
7. A Salomon rodi Roboama. A Roboam rodi Abiju. A Abija rodi Asu.
8. A Asa rodi Jozafata. A Jozafat rodi Jorama. A Joram rodi Ahazju.
9. A Ahazja rodi Jotama. A Jotam rodi Ahaza. A Ahaz rodi Ezekiju.
10. A Ezekija rodi Manašea. A Manaše rodi Amona. A Amon rodi Jošiju.
11. A Jošija rodi Jehoniju i braću njegovu, u seobi babilonskoj.
12. A po seobi babilonskoj, Jehonija rodi Šealtijela. A Šealtijel rodi Zerubabela.
13. A Zerubabel rodi Abiuda. A Abiud rodi Elijakima. A Elijakim rodi Azora.
14. A Azor rodi Sadoka. A Sadok rodi Akima. A Akim rodi Elijuda.
15. A Elijud rodi Eleazara. A Eleazar rodi Matana. A Matan rodi Jakova.
16. A Jakov rodi Josipa, muža Marije, od koje se rodi Isus zvani Krist.
17. Svega, dakle,  od Abrahama do Davida, pokoljenja četrnaest, a od Davida do seobe babilonske pokoljenja četrnaest, i od seobe babilonske do Krista, pokoljenja četrnaest.
(Zač. 2). 18. A rođenje Isusa Krista ovako bi: Kad je mati njegova Marija bila zaručena s Josipom, a prije nego što se bijahu sastali, nađe se da je zatrudnjela po Duhu Svetom.
19. A Josip muž njezin, budući pravedan i ne htijući je javno osramotiti, namisli je tajno otpustiti.
20. No kad on tako pomisli, gle, javi mu se u snu anđeo Gospodnji govoreći: Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti Mariju ženu svoju; jer ono što se u njoj začelo od Duha je Svetoga.
21. Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih.
22. A sve se ovo dogodilo da se ispuni što je Gospod kazao preko proroka koji govori:
23. Eto, djevica će začeti, i rodit će sina. i nadjenuše mu ime Emanuel, što znači: S nama Bog.
24. Ustavši Josip od sna, učini kako mu zapovjedi anđeo Gospodnji i uze ženu svoju.
25. I ne znadijaše za nju dok ne rodi sina svojega prvijenca, i nadjenu mu ime Isus.
 

 

[Бранко Авдагић]

2 Dolazak mudraca s Istoka. Bijeg s Isusom u Egipat. Herod ubija betlehemsku djecu. Isusov povratak iz Egipta u Nazaret.

(Zač. 3). 1. A kada se Isus rodi u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, dođoše mudraci od Istoka u Jeruzalem i rekoše:
2. Gdje je kralj judejski koji se rodi? Jer vidjesmo njegovu zvijezdu na Istoku i dođosmo mu se pokloniti.
3. Kada to ču kralj Herod, uplaši se, i sav Jeruzalem s njim.
4. I sabravši sve svećeničke glavare i knjižnike narodne, pitaše ih gdje će se Krist roditi.
5. A oni rekoše: U Betlehemu judejskome; jer je tako prorok napisao:
6. I ti Betleheme, zemljo Judina, ni po čemu nisi najmanji među kneževstvima Judinim: jer će iz tebe izaći Vođa koji će napasati narod moj Izrael.
7. Onda Herod, tajno dozvavši mudrace, saznade od njih kada se pojavila zvijezda.
8. I poslavši ih u Betlehem, reče: Idite i raspitajte se dobro za dijete, pa kada ga nađete, javite mi, da i ja dođem da mu se poklonim.
9. A oni, saslušavši kralja, pođoše, i gle, zvijezda, koju su vidjeli na Istoku, iđaše pred njima dok ne dođe i stade iznad gdje bijaše dijete.
10. A kad vidješe zvijezdu, obradovaše se vrlo velikom radosti.
11. I ušavši u kuću, vidješe dijete s Marijom majkom njegovom, i padoše i pokloniše mu se, pa otvorivši riznice svoje prinesoše mu darove: zlato, tamjan i smirnu.
12. I primivši u snu zapovijed da se ne vraćaju Herodu, drugim putem otiđoše u zemlju svoju.
(Zač. 4). 13. A kad oni otiđoše, a to anđeo Gospodnji javi se Josipu u snu i reče: Ustani, uzmi dijete i majku njegovu, pa bježi u Egipat, i budi ondje dok ti ne kažem: jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.
14. I on ustavši, uze dijete i majku njegovu noću i otiđe u Egipat.
15. I bi tamo do smrti Herodove – da se ispuni što je Gospod rekao preko proroka koji govori: Iz Egipta dozvah sina svojega.
16. Tada Herod, vidjevši da su ga mudraci prevarili, razgnjevi se jako i posla te pogubi svu djecu po Betlehemu i po svoj okolici njegovoj od dvije godine i niže, po vremenu koje je točno doznao od mudraca.
17. Tada se ispuni što je rekao prorok Jeremija govoreći:
18. Glas u Rami ču se, plač i ridanje i naricanje mnogo, Rahela oplakuje djecu svoju, i ne da se utješiti, jer ih nema.
19. A po smrti Herodovoj, gle, anđeo Gospodnji javi se u snu Josipu u Egiptu,
20. I reče: Ustani, uzmi dijete i majku njegovu i idi u zemlju Izraelovu; jer su pomrli oni koji su tražili dušu djeteta.
21. A on ustavši, uze dijete i majku njegovu, i dođe u zemlju Izraelovu.
22. Ali čuvši da Arhelaj kraljuje u Judeji umjesto Heroda, oca svojega, poboja se onamo ići, nego, primivši u snu zapovijed, otiđe u krajeve galilejske.
23. I došavši nastani se u gradu zvanom Nazaret, da se ispuni što su rekli proroci da će se Nazarećanin nazvati.
 

[Бранко Авдагић]

Ispravak: Matej 2:12 - I primivši u snu zapovijed da se ne vraćaju Herodu, drugim putom otiđoše u zemlju svoju.

[Бранко Авдагић]

3 Propovijed Ivana Krstitelja. Krštenje Kristovo.

(Zač. 5). 1. U one pak dane dođe Ivan Krstitelj, i propovijedaše u pustinji Judejskoj.
2. I govoraše: Pokajte se, jer se približilo Kraljevstvo nebesko.
3. Jer to je onaj za koga je rekao prorok Izaija govoreći: Glas vapijućeg u pustinji: pripremite put Gospodnji, poravnite staze njegove.
4. A sam Ivan imaše haljinu od kamilje dlake i pojas kožni oko bedara svojih, a hrana mu bijaše akridi* i divlji med.
*https://djuroviczoran.files.wordpress.com/2017/04/vakridej.pdf
5. Tada izlažaše k njemu Jeruzalem i sva Judeja, i sva okolina jordanska.
6. I on ih krštavaše u Jordanu, i ispovijedahu grijehe svoje.
7. A kad vidje mnoge farizeje i saduceje gdje dolaze da ih krsti, reče im: Porodi gujini, tko vam kaza da bježite od gnjeva koji ide?
8. Rodite, dakle, rod dostojan pokajanja.
9. I ne mislite i ne govorite u sebi: Imamo oca Abrahama; jer vam kažem da može Bog i od kamenja ovoga podignuti djecu Abrahamu.
10. A već i sjekira kod korijena drveću stoji; svako, dakle, drvo koje ne rađa dobra roda, siječe se i u oganj baca.
11. Ja vas krštavam vodom za pokajanje; a onaj što dolazi za mnom jači je od mene: ja nisam dostojan njemu obuće ponijeti; on će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.
12. Njemu je vijača u ruci pa će pročistiti gumno svoje, i skupit će pšenicu svoju u žitnicu, a pljevu će sažeći ognjem neugasivim.
(Zač. 6). 13. Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga ovaj krsti.
14. A Ivan mu branjaše govoreći: Ti trebaš mene krstiti, a ti k meni dolaziš?
15. A Isus odgovori i reče mu: Pusti sada, jer tako nam treba ispuniti svaku pravdu. Tada ga ostavi.
16. I krstivši se Isus iziđe odmah iz vode; i gle, otvoriše mu se nebesa, i vidje Duha Božjega gdje silazi kao golub i dolazi na njega.
17. I gle, glas s nebesa koji govori: Ovo je Sin moj ljubljeni koji je po mojoj volji.

4 Kušanje Krista u pustinji. Početak Kristove propovijedi u Galileji. Poziv prvih apostola. Prva čuda.

(Zač. 7). 1. Tada Isusa odvede Duh u pustinju da ga đavao kuša.
2. I postivši dana četrdeset i noći četrdeset, naposljetku ogladnje.
3. I pristupi k njemu kušač i reče: Ako si Sin Božji, reci da kamenje ovo postane kruhom.
4. A on odgovori i reče: Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, no o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.
5. Tada ga đavao odvede u Sveti grad i postavi ga na krilo od hrama,
6. Pa mu reče: Ako si Sin Božji, skoči dolje, jer je pisano: Anđelima svojim zapovjediti će za tebe, i uzet će te na ruke, da kako ne zapneš za kamen nogom svojom.
7. A Isus mu reče: I ovo je napisano: Nemoj kušati Gospoda Boga svojega.
8. Opet ga uze đavao i odvede na goru vrlo visoku, i pokaza mu sva kraljevstva ovoga svijeta i slavu njihovu,
9. I reče mu: Sve ovo dat ću tebi ako padneš i pokloniš mi se.
10. Tada mu Isus reče: Idi od mene, Sotono, jer je napisano: Gospodu Bogu svome klanjaj se i njemu jedinome služi!
11. Tada ga đavao ostavi, i gle, anđeli pristupiše i služahu mu.
(Zač. 8). 12. A kada ču Isus da je Ivan predan, otiđe u Galileju.
13. I ostavivši Nazaret dođe i nastani se u Kafarnaumu primorskome, u krajevima Zebulonovim i Neftalijevim,
14. Da se ispuni što je rekao prorok Izaija govoreći:
15. Zemlja Zebulonova i zemlja Neftalijeva, na putu k moru s one strane Jordana, Galileja poganska;
16. Narod koji sjedi u tami vidje svjetlost veliku, i onima koji sjede u području i sjeni smrti, svjetlost zasija.
17. Od tada poče Isus propovijedati i govoriti: Pokajte se, jer se približilo Kraljevstvo nebesko.
(Zač. 9). 18. A idući pokraj mora Galilejskog vidje dva brata, Šimuna, zvanoga Petar, i Andriju, brata njegova, gdje bacaju mrežu u more, jer bijahu ribari.
19. I reče im: Hajte za mnom i učinit ću vas lovcima ljudi.
20. A oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.
21. I otišavši odatle vidje druga dva brata, Jakova Zebedejeva i Ivana brata njegova, u brodici sa Zebedejem, ocem njihovim, gdje krpe mreže svoje, i pozva ih.
22. A oni odmah ostaviše brodicu i oca svojega i pođoše za njim.
23. I prolažaše Isus po svoj Galileji učeći po sinagogama njihovim, i propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu, i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu.
24. I otiđe glas o njemu po svoj Siriji; i privedoše mu sve bolesnike, raznim bolestima i mukama obuzete, i opsjednute, i mjesečare, i uzete, i ozdravi ih.
(Zač. 10). 25. I za njim iđaše naroda mnogo iz Galileje, i iz Dekapolisa, i iz Jeruzalema, i Judeje i s one strane Jordana.

5 Govor na gori: Blaženstva. O zvanju apostola. O Zakonu starozavjetnom i zapovijedima Kristovim.

1. A kad on vidje narod mnogi, pope se na goru, i sjede, i pristupiše mu učenici njegovi.
2. I otvorivši usta svoja, učaše ih govoreći:
3. Blaženi siromašni duhom, jer je njihovo Kraljevstvo nebesko;
4. Blaženi koji plaču, jer će se utješiti;
5. Blaženi krotki, jer će baštiniti zemlju;
6. Blaženi gladni i žedni pravde, jer će se nasititi;
7. Blaženi milosrdni, jer će biti pomilovani;
8. Blaženi čisti srcem, jer će Boga vidjeti;
9. Blaženi mirotvorci, jer će se sinovi Božji nazvati;
10. Blaženi prognani pravde radi, jer je njihovo Kraljevstvo nebesko.
11. Blaženi ste kada vas sramote i progone i lažući govore protiv vas svakakve opake riječi, zbog mene.
12. Radujte se i veselite se, jer je velika plaća vaša na nebesima, jer su tako progonili i proroke prije vas.
13. Vi ste sol zemlji; ako sol obljutavi, čime će se osoliti? Ona već neće biti ni za što, osim da se prospe vani i da je ljudi pogaze.
(Zač. 11). 14. Vi ste svjetlost svijetu; ne može se grad sakriti kad na gori stoji.
15. Niti se užiže svjetiljka i stavlja pod posudu nego na svijećnjak, te svijetli svima koji su u kući.
16. Tako neka svijetli svjetlost vaša pred ljudima, da vide vaša dobra djela i proslave Oca vašega koji je na nebesima.
17. Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke; nisam došao ukinuti ih, nego ispuniti.
18. Jer zaista vam kažem: Dok ne prođe nebo i zemlja, neće nestati ni najmanjega slovca ili jedne crte iz Zakona dok se sve ne zbude.
19. Ako, dakle, tko ukine jednu od ovih najmanjih zapovijedi i nauči tako ljude, nazvat će se najmanji u Kraljevstvu nebeskome; a tko izvrši i nauči, taj će se veliki nazvati u Kraljevstvu nebeskome.
(Zač. 12). 20. Jer vam kažem da, ako ne bude pravda vaša veća nego pravda knjižnika i farizeja, nećete ući u Kraljevstvo nebesko.
21. Čuli ste kako je kazano starima: Ne ubij; jer tko ubije, bit će kriv sudu.
22. A ja vam kažem da će svaki koji se srdi na brata svoga ni za što, biti kriv sudu; a ako li tko reče bratu svome: "Raka!" bit će kriv sinedrionu; a tko reče: "Budalo!" bit će kriv paklu ognjenome.
23. Ako, dakle, prineseš dar svoj žrtveniku, i ondje se sjetiš da brat tvoj ima nešto protiv tebe,
24. Ostavi ondje dar svoj pred žrtvenikom, i idi te se najprije pomiri s bratom svojim, pa onda dođi i prinesi dar svoj.
25. Miri se s protivnikom svojim brzo, dok si na putu s njim, da te protivnik ne preda sucu, a sudac da te ne preda slugi i u tamnicu da te ne bace.
26. Zaista ti kažem: Nećeš izići odande dok ne daš do posljednjega novčića.
(Zač. 13). 27. Čuli ste kako je kazano starima: Ne čini preljuba.
28. A ja vam kažem da svaki koji pogleda na ženu sa željom za njom, već je učinio preljub s njom u srcu svome.
29. A ako te oko tvoje desno sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe; jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojih negoli sve tijelo tvoje da bude bačeno u pakao.
30. Ako li te desna ruka tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe; jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojih negoli da sve tijelo tvoje bude bačeno u pakao.
31. Tako je kazano: Tko otpusti ženu svoju, neka joj da knjigu otpusnu.
32. A ja vam kažem da svaki koji otpusti ženu svoju, osim zbog preljuba, navodi je da čini preljub; i koji se oženi otpuštenicom, preljub čini.
(Zač. 14). 33. Još ste čuli kako je kazano starima: Ne zaklinji se krivo, a ispuni što si se Gospodu zakleo.
34. A ja vam kažem: Ne kunite se nikako: ni nebom, jer je prijestol Božji;
35. Ni zemljom, jer je podnožje nogama njegovim; ni Jeruzalemom, jer je grad velikoga Kralja.
36. Ni glavom svojom ne kuni se, jer ne možeš ni vlas jednu bijelom ili crnom učiniti.
37. Dakle, neka bude riječ vaša: da, da; ne, ne; a što je više od toga od zloga je.
38. Čuli ste da je kazano: Oko za oko, i zub za zub.
39. A ja vam kažem da se ne protivite zlu, nego ako te tko udari po desnom obrazu tvom, okreni mu i drugi;
40. I koji hoće da se sudi s tobom i košulju tvoju da uzme, podaj mu i haljinu;
41. I ako te tko potjera jednu milju, idi s njim dvije.
(Zač. 15). 42. Koji zaište u tebe, podaj mu; i koji hoće od tebe uzajmiti, ne odbij ga.

43. Čuli ste da je kazano: Ljubi bližnjega svojega, i mrzi neprijatelja svojega.

44. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje svoje, blagoslivljajte one koji vas kunu, činite dobro onima koji vas mrze i molite se za one koji vas vrijeđaju i progone,
45. Da budete sinovi Oca svojega koji je na nebesima; jer On svojim suncem obasjava i zle i dobre; i daje kišu pravednima i nepravednima.
46. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakvu plaću imate? Ne čine li tako i carinici?
47. I ako pozdravljate samo braću svoju, što osobito činite? Ne čine li tako i pogani?
48. Budite vi, dakle, savršeni, kao što je savršen Otac vaš nebeski.