Ислам

[oslonac]

Evo nekoliko zrnca mudrosti u islamu:

VLASTITO PREISPITIVANJE

Allahov Poslanik veli: “Preispitajte sami sebe i položite sami sebi račun prije nego ga drugim budete polagali, procijenite svoja djela prije nego vam ih drugi budu procjenjivali!” Hazreti Alija veli: “Ko misli da bez truda i borbe može doći do cilja, taj se samo zanosi iluzijama, a tko, opet, misli da se samo trudom postiže cilj, pravi se neovisnim.” Hasan el Basri u tom smislu veli: “Zahtjevati i tražiti džennet bez rada jest pravi grijeh.” On, također, kaže: “Dokaz istine je ostavljanje gledanja djela, a ne ostavljanje djela.” Allahov Poslanik je rekao: “Pametan je onaj koji čini dobro radeći za ono što će doći poslije smrti, a budala je onaj tko slijedi svoje strasti i nada se da će mu Bog ispuniti želje.”

Mladiću, koliko si noći proveo u učenju i čitanju raznih knjiga. Ne znam što bi tome mogao biti razlog, ali ako si svoj san žrtvovao radi postizanja unosnog položaja, bogaćenja i preticanja svojih drugova, teško tebi, i opet teško tebi! Budeš li s tim namjeravao jačati i oživljavati uzvišenu nauku Islam, širiti moralnost i suzbijati i lomiti strast koja vodi samo zlu, u tom slučaju blago li se tebi! Istinu je kazao tko je rekao:

Bdijenje noću ako nije u ime Tebe, gubitak je.

Plač, ako nije za Tobom, propast je.

Živi kako želiš, samo znaj da ćeš umrijeti; voli koga hoćeš, ali ne zaboravi da ćeš ga ipak morati ostaviti, i radi štio želiš, ali samo prema djelima bit ćeš nagrađen!

Znaš li kakvu korist imaš od teozofije, apologetike, medicine, poetike, astronomije, metrike, gramatike i sintakse? Samo izučavati te znanosti značilo bi besmisleno trošiti svoj život. Naprotiv, misliti o Bogu i udovoljavati Njegovim zahtjevima, to je pravi smisao života. Vidio sam u Indžilu ovu Isaovu izreku: “Oda časa kada se umrli stavi na tabut, pa dok se donese do groba, morat će odgovoriti na četrdeset pitanja. Kao prvo pitanje Bog će postaviti ovo: >Robe, godinama si nastojao da uljepšaš svoj vanjski izgled prema ljudima, a svome izgledu prema Meni nisi posvetio ni sat pažnje. Ja sam svaki dan gledao u tvoje srce i govorio ti: Stojiš okružen svim mogućim Mojim dobrima, a radiš za drugoga, jesi li ti gluh, pa ne čuješ?!<”

Znanje bez djela je pravo ludilo, a djelo bez znanja ne može ni postojati. Budi uvjeren, da samo znanje nije u stanju da te danas udalji od hrđavih djela, niti da te nagna na pokornost i odanost prema Allahu džellešanuhu, a niti da te sutra spasi džehennemske vatre. Ako ne budeš radio danas prema svom znanju i nastojao da nadoknadiš ono što te prošlo u minulim danima, reći ćeš sutra: “Povrati nas na dunjaluk, činit ćemo dobro”, ali ćeš tada dobiti odgovor: “Budalo, pa otuda ti dolaziš!”

Mladiću, nastoj da ti duša bude velika i plemenita, ne daj da ti strast slavi pobjedu, nego neka ona uvijek bude pobjeđena, a tijelo gledaj učiniti mrtvim. Tvoj dom je tvoj grob. Tamo te svakog časa očekuju. Čuvaj se da ne bi došao tamo bez opskrbe. Ebu Bekr je rekao: “Tijela su krletke za ptice ili staje za stoku. Promisli kakvoj vrsti pripadaš. Ako budeš pripadao pticama više sfere, onda ćeš na zov trube: “Vraćaj se Bogu!”, prhnuti u visine i zaustaviti se na vrhovima džennetskih palača, kako je to naglasio Muhammed alejhisselam rekavši, da se smrću Ibn Muaza potresao Arš. Budeš li, ne daj Bože, pripadao vrsti onih za koje Svemogući veli “da su kao životinje, pa čak i gori od njih”, tada nećeš biti siguran, jer odlaziš od kuće u džehennem.” Priča se da je Hasan el Basri nekom prilikom uzeo u ruke čašu bistre i hladne vode i prije nego ju je popio pao je u nesvjest. Kada su ga, nakon što je došao sebi, pitali što mu se dogodilo, odgovorio je, da se u času kada je htio popiti vodu sjetio vapaja stanovnika džehennema za vodom I drugim dobrima koja uživaju sretnici u džennetu.

Kada bi samo znanje bez rada bilo dovoljno, onda bi bilo beskorisno i suvišno pokajanje i traženje oprosta. Priča se kako su jednom prilikom u prisutnosti Muhammeda alejhisselama ashabi spomenuli Abdulaha ibn Omera. Čuvši to ime Muhammed alejhisselam je dodao: “Dobar je to čovjek, samo još da noći provodi u ibadetu.” Također je rekao jednom od svojih drugova: “Nemoj mnogo spavati po noći, jer tko mnogo spava bit će siromah na Sudnjem danu!”

Moliti se Bogu po noći Božja je zapovjed, tražiti od Njega oprost izjutra znači biti Mu zahvalan, pokoran i odan. Muhammed alejhisselam je rekao: “Svemogući voli tri glasa: glas pijetla, glas onoga koji uči Kur’an i glas pobožnog koji izjutra traži oprost.” Sufijan Sevrija veli: “Bog je stvorio jednu vrstu vjetra koja puše izjutra i nosi Stvoritelju molbu za oprost i druge dove.” Dalje nastavlja Sevrija: “U prvom dijelu noći ustaju pobožni i mole se, u ponoć ustaju pokorni i mole se sve do pred zoru, a pred zoru ustaju oni koji traže Allahov oprost i mole Allaha da im oprosti grijehe. Iza njih ustaju lijenčine, poput mrtvaca, kada se proživljavaju iz grobova.”

Veli se da je mudri Lukman preporučio svome sinu: “Nemoj da pijetao bude pametniji od tebe! On uvijek pred zoru ustaje i pjeva, a ti spavaš.” Divno je kazao tko je rekao:

Zagugutala golubica usred noći na grani predano,

A ja sam u dubokom snu;

Tako mi Bejtullaha, lažem, jer da sam u istinskom ašku

Ne bi me plačem pretekle golubice.

Ja lažno tvrdim da silno volim svoga Stvoritelja,

Dok životinje plaču, ja nisam u suzama.

[mikael_pasa]

Evo nekoliko zrnca mudrosti u islamu:

VLASTITO PREISPITIVANJE

Allahov Poslanik veli: “Preispitajte sami sebe i položite sami sebi račun prije nego ga drugim budete polagali, procijenite svoja djela prije nego vam ih drugi budu procjenjivali!” Hazreti Alija veli: “Ko misli da bez truda i borbe može doći do cilja, taj se samo zanosi iluzijama, a tko, opet, misli da se samo trudom postiže cilj, pravi se neovisnim.” Hasan el Basri u tom smislu veli: “Zahtjevati i tražiti džennet bez rada jest pravi grijeh.” On, također, kaže: “Dokaz istine je ostavljanje gledanja djela, a ne ostavljanje djela.” Allahov Poslanik je rekao: “Pametan je onaj koji čini dobro radeći za ono što će doći poslije smrti, a budala je onaj tko slijedi svoje strasti i nada se da će mu Bog ispuniti želje.”

Mladiću, koliko si noći proveo u učenju i čitanju raznih knjiga. Ne znam što bi tome mogao biti razlog, ali ako si svoj san žrtvovao radi postizanja unosnog položaja, bogaćenja i preticanja svojih drugova, teško tebi, i opet teško tebi! Budeš li s tim namjeravao jačati i oživljavati uzvišenu nauku Islam, širiti moralnost i suzbijati i lomiti strast koja vodi samo zlu, u tom slučaju blago li se tebi! Istinu je kazao tko je rekao:

Bdijenje noću ako nije u ime Tebe, gubitak je.

Plač, ako nije za Tobom, propast je.

Živi kako želiš, samo znaj da ćeš umrijeti; voli koga hoćeš, ali ne zaboravi da ćeš ga ipak morati ostaviti, i radi štio želiš, ali samo prema djelima bit ćeš nagrađen!

Znaš li kakvu korist imaš od teozofije, apologetike, medicine, poetike, astronomije, metrike, gramatike i sintakse? Samo izučavati te znanosti značilo bi besmisleno trošiti svoj život. Naprotiv, misliti o Bogu i udovoljavati Njegovim zahtjevima, to je pravi smisao života. Vidio sam u Indžilu ovu Isaovu izreku: “Oda časa kada se umrli stavi na tabut, pa dok se donese do groba, morat će odgovoriti na četrdeset pitanja. Kao prvo pitanje Bog će postaviti ovo: >Robe, godinama si nastojao da uljepšaš svoj vanjski izgled prema ljudima, a svome izgledu prema Meni nisi posvetio ni sat pažnje. Ja sam svaki dan gledao u tvoje srce i govorio ti: Stojiš okružen svim mogućim Mojim dobrima, a radiš za drugoga, jesi li ti gluh, pa ne čuješ?!<”

Znanje bez djela je pravo ludilo, a djelo bez znanja ne može ni postojati. Budi uvjeren, da samo znanje nije u stanju da te danas udalji od hrđavih djela, niti da te nagna na pokornost i odanost prema Allahu džellešanuhu, a niti da te sutra spasi džehennemske vatre. Ako ne budeš radio danas prema svom znanju i nastojao da nadoknadiš ono što te prošlo u minulim danima, reći ćeš sutra: “Povrati nas na dunjaluk, činit ćemo dobro”, ali ćeš tada dobiti odgovor: “Budalo, pa otuda ti dolaziš!”

Mladiću, nastoj da ti duša bude velika i plemenita, ne daj da ti strast slavi pobjedu, nego neka ona uvijek bude pobjeđena, a tijelo gledaj učiniti mrtvim. Tvoj dom je tvoj grob. Tamo te svakog časa očekuju. Čuvaj se da ne bi došao tamo bez opskrbe. Ebu Bekr je rekao: “Tijela su krletke za ptice ili staje za stoku. Promisli kakvoj vrsti pripadaš. Ako budeš pripadao pticama više sfere, onda ćeš na zov trube: “Vraćaj se Bogu!”, prhnuti u visine i zaustaviti se na vrhovima džennetskih palača, kako je to naglasio Muhammed alejhisselam rekavši, da se smrću Ibn Muaza potresao Arš. Budeš li, ne daj Bože, pripadao vrsti onih za koje Svemogući veli “da su kao životinje, pa čak i gori od njih”, tada nećeš biti siguran, jer odlaziš od kuće u džehennem.” Priča se da je Hasan el Basri nekom prilikom uzeo u ruke čašu bistre i hladne vode i prije nego ju je popio pao je u nesvjest. Kada su ga, nakon što je došao sebi, pitali što mu se dogodilo, odgovorio je, da se u času kada je htio popiti vodu sjetio vapaja stanovnika džehennema za vodom I drugim dobrima koja uživaju sretnici u džennetu.

Kada bi samo znanje bez rada bilo dovoljno, onda bi bilo beskorisno i suvišno pokajanje i traženje oprosta. Priča se kako su jednom prilikom u prisutnosti Muhammeda alejhisselama ashabi spomenuli Abdulaha ibn Omera. Čuvši to ime Muhammed alejhisselam je dodao: “Dobar je to čovjek, samo još da noći provodi u ibadetu.” Također je rekao jednom od svojih drugova: “Nemoj mnogo spavati po noći, jer tko mnogo spava bit će siromah na Sudnjem danu!”

Moliti se Bogu po noći Božja je zapovjed, tražiti od Njega oprost izjutra znači biti Mu zahvalan, pokoran i odan. Muhammed alejhisselam je rekao: “Svemogući voli tri glasa: glas pijetla, glas onoga koji uči Kur’an i glas pobožnog koji izjutra traži oprost.” Sufijan Sevrija veli: “Bog je stvorio jednu vrstu vjetra koja puše izjutra i nosi Stvoritelju molbu za oprost i druge dove.” Dalje nastavlja Sevrija: “U prvom dijelu noći ustaju pobožni i mole se, u ponoć ustaju pokorni i mole se sve do pred zoru, a pred zoru ustaju oni koji traže Allahov oprost i mole Allaha da im oprosti grijehe. Iza njih ustaju lijenčine, poput mrtvaca, kada se proživljavaju iz grobova.”

Veli se da je mudri Lukman preporučio svome sinu: “Nemoj da pijetao bude pametniji od tebe! On uvijek pred zoru ustaje i pjeva, a ti spavaš.” Divno je kazao tko je rekao:

Zagugutala golubica usred noći na grani predano,

A ja sam u dubokom snu;

Tako mi Bejtullaha, lažem, jer da sam u istinskom ašku

Ne bi me plačem pretekle golubice.

Ja lažno tvrdim da silno volim svoga Stvoritelja,

Dok životinje plaču, ja nisam u suzama.

mašAllah

[Eniz]

Evo nekoliko zrnca mudrosti u islamu:

VLASTITO PREISPITIVANJE

Allahov Poslanik veli: “Preispitajte sami sebe i položite sami sebi račun prije nego ga drugim budete polagali, procijenite svoja djela prije nego vam ih drugi budu procjenjivali!” Hazreti Alija veli: “Ko misli da bez truda i borbe može doći do cilja, taj se samo zanosi iluzijama, a tko, opet, misli da se samo trudom postiže cilj, pravi se neovisnim.” Hasan el Basri u tom smislu veli: “Zahtjevati i tražiti džennet bez rada jest pravi grijeh.” On, također, kaže: “Dokaz istine je ostavljanje gledanja djela, a ne ostavljanje djela.” Allahov Poslanik je rekao: “Pametan je onaj koji čini dobro radeći za ono što će doći poslije smrti, a budala je onaj tko slijedi svoje strasti i nada se da će mu Bog ispuniti želje.”

Mladiću, koliko si noći proveo u učenju i čitanju raznih knjiga. Ne znam što bi tome mogao biti razlog, ali ako si svoj san žrtvovao radi postizanja unosnog položaja, bogaćenja i preticanja svojih drugova, teško tebi, i opet teško tebi! Budeš li s tim namjeravao jačati i oživljavati uzvišenu nauku Islam, širiti moralnost i suzbijati i lomiti strast koja vodi samo zlu, u tom slučaju blago li se tebi! Istinu je kazao tko je rekao:

Bdijenje noću ako nije u ime Tebe, gubitak je.

Plač, ako nije za Tobom, propast je.

Živi kako želiš, samo znaj da ćeš umrijeti; voli koga hoćeš, ali ne zaboravi da ćeš ga ipak morati ostaviti, i radi štio želiš, ali samo prema djelima bit ćeš nagrađen!

Znaš li kakvu korist imaš od teozofije, apologetike, medicine, poetike, astronomije, metrike, gramatike i sintakse? Samo izučavati te znanosti značilo bi besmisleno trošiti svoj život. Naprotiv, misliti o Bogu i udovoljavati Njegovim zahtjevima, to je pravi smisao života. Vidio sam u Indžilu ovu Isaovu izreku: “Oda časa kada se umrli stavi na tabut, pa dok se donese do groba, morat će odgovoriti na četrdeset pitanja. Kao prvo pitanje Bog će postaviti ovo: >Robe, godinama si nastojao da uljepšaš svoj vanjski izgled prema ljudima, a svome izgledu prema Meni nisi posvetio ni sat pažnje. Ja sam svaki dan gledao u tvoje srce i govorio ti: Stojiš okružen svim mogućim Mojim dobrima, a radiš za drugoga, jesi li ti gluh, pa ne čuješ?!<”

Znanje bez djela je pravo ludilo, a djelo bez znanja ne može ni postojati. Budi uvjeren, da samo znanje nije u stanju da te danas udalji od hrđavih djela, niti da te nagna na pokornost i odanost prema Allahu džellešanuhu, a niti da te sutra spasi džehennemske vatre. Ako ne budeš radio danas prema svom znanju i nastojao da nadoknadiš ono što te prošlo u minulim danima, reći ćeš sutra: “Povrati nas na dunjaluk, činit ćemo dobro”, ali ćeš tada dobiti odgovor: “Budalo, pa otuda ti dolaziš!”

Mladiću, nastoj da ti duša bude velika i plemenita, ne daj da ti strast slavi pobjedu, nego neka ona uvijek bude pobjeđena, a tijelo gledaj učiniti mrtvim. Tvoj dom je tvoj grob. Tamo te svakog časa očekuju. Čuvaj se da ne bi došao tamo bez opskrbe. Ebu Bekr je rekao: “Tijela su krletke za ptice ili staje za stoku. Promisli kakvoj vrsti pripadaš. Ako budeš pripadao pticama više sfere, onda ćeš na zov trube: “Vraćaj se Bogu!”, prhnuti u visine i zaustaviti se na vrhovima džennetskih palača, kako je to naglasio Muhammed alejhisselam rekavši, da se smrću Ibn Muaza potresao Arš. Budeš li, ne daj Bože, pripadao vrsti onih za koje Svemogući veli “da su kao životinje, pa čak i gori od njih”, tada nećeš biti siguran, jer odlaziš od kuće u džehennem.” Priča se da je Hasan el Basri nekom prilikom uzeo u ruke čašu bistre i hladne vode i prije nego ju je popio pao je u nesvjest. Kada su ga, nakon što je došao sebi, pitali što mu se dogodilo, odgovorio je, da se u času kada je htio popiti vodu sjetio vapaja stanovnika džehennema za vodom I drugim dobrima koja uživaju sretnici u džennetu.

Kada bi samo znanje bez rada bilo dovoljno, onda bi bilo beskorisno i suvišno pokajanje i traženje oprosta. Priča se kako su jednom prilikom u prisutnosti Muhammeda alejhisselama ashabi spomenuli Abdulaha ibn Omera. Čuvši to ime Muhammed alejhisselam je dodao: “Dobar je to čovjek, samo još da noći provodi u ibadetu.” Također je rekao jednom od svojih drugova: “Nemoj mnogo spavati po noći, jer tko mnogo spava bit će siromah na Sudnjem danu!”

Moliti se Bogu po noći Božja je zapovjed, tražiti od Njega oprost izjutra znači biti Mu zahvalan, pokoran i odan. Muhammed alejhisselam je rekao: “Svemogući voli tri glasa: glas pijetla, glas onoga koji uči Kur’an i glas pobožnog koji izjutra traži oprost.” Sufijan Sevrija veli: “Bog je stvorio jednu vrstu vjetra koja puše izjutra i nosi Stvoritelju molbu za oprost i druge dove.” Dalje nastavlja Sevrija: “U prvom dijelu noći ustaju pobožni i mole se, u ponoć ustaju pokorni i mole se sve do pred zoru, a pred zoru ustaju oni koji traže Allahov oprost i mole Allaha da im oprosti grijehe. Iza njih ustaju lijenčine, poput mrtvaca, kada se proživljavaju iz grobova.”

Veli se da je mudri Lukman preporučio svome sinu: “Nemoj da pijetao bude pametniji od tebe! On uvijek pred zoru ustaje i pjeva, a ti spavaš.” Divno je kazao tko je rekao:

Zagugutala golubica usred noći na grani predano,

A ja sam u dubokom snu;

Tako mi Bejtullaha, lažem, jer da sam u istinskom ašku

Ne bi me plačem pretekle golubice.

Ja lažno tvrdim da silno volim svoga Stvoritelja,

Dok životinje plaču, ja nisam u suzama.

mašAllah

1000000001010 :cheesy2: :cheesy2: :cheesy2: :cheesy2: :cheesy2: :cheesy2: :cheesy2: :cheesy2: :cheesy2: :cheesy2: :cheesy2: :cheesy2: :cheesy2:

[oslonac]

Mudrost je stablo čije su žile u srcu, a plodovi na jeziku!

O neznanju i njegovim lošim posljedicama !!

Islamski učenjaci su rekli: ''Ne postoji nijedna Allahova naredba a da joj se šejtan ne suprotstavlja pomoću dvije stvari, i svejedno mu je koju od njih dvije će upotrijebiti u odvođenju ljudi u zabludu, a to su: pretjerivanje (ekstremizam) i nemarnost (u pogledu Allahovih naredbi). Ekstremizam ili pretjerivanje znači prelaženje određene granice, a može značiti i žestinu i pristrasnost. A glavni uzroci pretjerivanja u vjeri su: neznanje (džehl), slijeđenje strasti i častoljublje.''

Mudri Lukman je rekao: ''Naučio sam mudrost od neznalica, kad god sam kod njih primijetio neku lošu osobinu ja sam je ostavljao.''

Hazreti Alija, r.a., je rekao: ''Džahil je malen makar bio i star, a učen čovjek je velik makar bio i mlad. Dosta je čovjeku neznanja da ne zna ocijeniti vlastitu ličnost i vlastite mogućnosti.''

Mudri ljudi su kazali: ''Neznalica je sam svoj neprijatelj, pa kako će biti prijatelj drugom?!''

"Mudar čovjek raspravlja o mišljenju, a neznalica raspravlja o načelima i temeljnim istinama.''

''Pamet je najveće bogatstvo, lijep odgoj je najbolje nasljedstvo, a neznanje je najveće siromaštvo.''

Mudrac je opisao neznalicu ovim svojstvima: ''Odgovora prije nego što sasluša, brzo donosi presude i presuđuje u onim stvarima koje uopće ne poznaje, raspravlja o načelima o kojima se ne da raspravljati, mnogo priča bez ikakve fajde, dijeli imetak tamo gdje ne treba, ima lijepo mišljenje o onima koji su kratke pameti i slabog morala, ljuti se bez razloga, brzo izdaje tajnu, druge krivi za vlastite greške, pribjegava sramoćenju drugih ljudi kad god mu se za to ukaže prilika, njegovo pokajanje je samo duga nada, a nije istinsko kajanje zbog straha od iznenadne smrti i susreta sa Allahom, i voli da bude pohvaljen za ono što nije uradio i da uvijek bude u centru pažnje.''

Dvoje se sjećaj, a dvoje zaboravi!

Mudri Lukman je rekao svome sinu: ''O sinko moj, neka ti je uvijek na umu dvoje, a drugo dvoje ako ikako možeš zaboravi. Dvoje koje ti treba uvijek biti na umu su Allah, dž.š., i smrt, a dvoje koje trebaš zaboraviti su dobročinstvo koje si nekome učinio i nepravda koju je tebi neko učinio.''

Mudrost je izgubljena stvar vjernika, uzme je gdje god je nađe!

''Ako nisi u stanju činiti dobro, nemoj onda činiti zlo. Ako nisi u stanju koristiti ljudima, nemoj im onda štetu nanositi. Ako nisi u stanju da postiš, nemoj onda jesti ljudsko meso.''

''U dva slučaja ne ostavljaj poniznost i skrušenost: prilikom praćenja dženaze i kad ljude zadesi katastrofa i nesreća. U dva slučaja je poželjna škrtost: u dijeljenju imetka u griješenju prema Allahu i trošenju imetka u stvarima koje ti ne trebaju. U dva sluèaja ne budi ohol: kada izvršavaš Allahovu naredbu i kada si u društvu poniznih ljudi. A u dva slučaja je preporučljiva gordost: kada se u boju sretneš sa neprijateljem i kada sjediš sa oholim ljudima.U jednom slučaju misli samo na jednu stvar: u trenutku smrti misli samo na Allahovu milost i oprost.''

''Uvijek postoji neko ko je nesrećniji od tebe, zato ne očajavaj.''

''Ljudi su poput mjeseca, i oni imaju svoju tamnu stranu.''

"Volimo prošlost zato što je otišla, a kad bi se vratila mrzili bismo je.''

''Kada se poraženi nasmije, pobjednik izgubi slast pobjede.''

''Što čovjek više napreduje više se oko njega gomilaju oblaci iskušenja.''

''Osmijeh je poznata i lijepa riječ i bez slova.''

''Dug jezik je dokaz kratke (škrte) ruke.''

''Ne raspravljaj sa ahmakom jer bi ljudi mogli pogriješiti u vašem raspoznavanju.''

''Kukavica će naći stotinu rješenja za svoj problem, ali ga samo jedno rješenje istinski zanima – bježanje.''

Čitav život ibadetio i opet Džehennem nastanio!

Imam Ahmed bilježi predaju od Damdama Jemamija u kojoj stoji: ''Rekao mi je Ebu Hurejre, r.a.: ''Nemoj nikada nijednom čovjeku reći: 'Tako mi Allaha, Allah ti neće nikada oprostiti!', ili: 'Allah te neće nikada uvesti u Džennet!''' Rekao sam mu: ''Mi to govorimo međusobno kad se naljutimo jedan na drugog.'' A on mi reče: ''Ne govori to nikada, jer ja sam čuo Muhammeda, s.a.v.s., kad je rekao: ''Među Izraelćanima su bila dvojica ljudi od kojih je jedan čitav život posvetio ibadetu Allahu, s.v.t., a drugi je bio ogrezao u grijesima. Pošto su bili prijatelji, često su bili zajedno i pobožni čovjek je stalno zaticao svog prijatelja u grijehu. Govorio mu je: 'Prestani sa griješenjem!' A grješni prijatelj mu je odgovarao: 'Ostavi me na miru! To je između mene i Allaha, i to se tebe ne tiče.' I kad mu je dosadilo upozoravanje, jednog dana mu je rekao: 'Prestani sa griješenjem! Allah ti neće nikada oprostiti niti će te ikada uvesti u Džennet!' Pa je Allah poslao Meleka smrti i uzeo duše obojici. Nakon Toga je Allah rekao onom što je neprestano griješio: 'Uđi u Džennet Mojom milošću, a onom što je život potrošio u ibadetu rekao je: 'Zar ti poznaješ gajb i zar znaš šta je u Mojim riznicama? Vodite ga u Džehennem!' Zatim je Muhammed, s.a.v.s., rekao: ''Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, pobožnjak je jednom riječju izgubio i dunjaluk i Ahiret.'' (Mešhur Selman, Min kasasil-madin)

[Eniz]

Rekao je mudri Lukman svom sinu: ''O sinko moj, zaista se covjek sastoji od tri trecine. Jedna trecina pripada Allahu, druga covjeku, a treca crvima. Trecina koja pripada Allahu jeste tvoja duša, trecina koja pripada tebi jesu tvoja djela, a trecina koja pripada crvima jeste tvoje tijelo.''

Receno je:''Primjer onoga ko pohlepno traži dunjaluk je kao primjer covjeka koji pije morsku vodu- što je više pije, sve je više žedan.''

Rekao je Muhammed, s.a.v.s.: ''Nece se Allahov rob poniziti u ime Allaha a da mu Allah nece povecati ugled.'' A Omer, r.a., je govorio: ''Nema ni jednog covjeka a da o njegovom vratu nije mudrost za koju je zadužen jedan od meleka. Allah, s.v.t., kaže tom meleku: 'Ako Moj rob bude ponizan, uzvisi ga, a ako se uzvisi (uzoholi), ponizi ga .''

Omer ibn Abdul-Aziz je bio na putovanju sa halifom Sulejmanom ibn Abdul-Melikom kada se nebo naoblacilo i pocela padati jaka kiša, a sa svih strana je grmilo i sijevalo. Zbog tmine koju su napravili gusti oblaci, i sijevanja munja i gromova, njih dvojica su se nasmrt prestrašili.

U jednom trenutku se Omer ibn Abdul-Aziz poceo smijati, pa ga je Sulejman upitao: ''Zašto se smiješ, zar ne vidiš u kakvom smo teškom i jadnom stanju?'' A Omer mu na to rece: ''O vodo pravovjernih, ovo su tragovi Allahove milosti ( aludirajuci da je Allahova milost ) , pa pogledaj kako smo se prestrašili, a šta tek misliš o tragovima Allahove srdžbe i kazne ?''

Imam Šafija je upitan za jednu mes'elu pa je rekao:''Ne znam odgovoriti na to pitanje .'' Kad su ljudi culi šta je rekao, ponovo su ga upitali: '' Zar se ti kao vrstan ucenjak ne stidiš da kažeš da ne znaš to što smo te pitali ?'' Mudri Šafija im je odgovorio: ''Kako da se stidim onoga cega se ni meleki nisu stidjeli kada su Allahu, s.v.t., odgovorili : " Mi ne znamo ništa osim onoga što si nas Ti naucio. '' (Bekare, 32.)

[Eniz]

Pročitao sam to i zanima me na koji dio  teksta misliš, kada si me pitao za moje mišljenje?

[Eniz]

Poštovani Enize,

nisam hteo da vadim ni jedan deo iz konteksta da ne bi došao u situaciju da budem prekoren(to mi se desilo sa nekim drugim pa sad pazim)nego sam želeo da mi objasniš kao teolog.

Ja o tvojoj veri ništa ne znam(ma i o svojoj ne znam onoliko koliko bih želeo)ali znam da je ponos u hrišćanstvu put koji ne vodi Bogu.

Cak i uceni ljudi, oni koji mnogo ibadete i koji su privrzeni vjeri rijetko su oslobodeni od toga. Postoje dva zla koja su posljedica ponosa: odbijanje prihvatanja istine i preziranje druzenja. Najgori oblik ponosa je onaj koji ne dozvoljava nekome da stekne znanje i da prihvati istinu. Bilo je ponosnih ljudi kao Faraon i Nemrud koji su izazivali Allaha (dzelleshanuhu) i odbijali da priznaju poslanike. Njihov ponos je posljedica neukosti i buntovnistva. Kao posljedica krajnje tastine je neposlusnost Bozijim zapovjedima zbog cega tast covjek kada cuje istinu od drugog covjeka, ne prihvata je, zbog svog ponosa i pocinje da joj se suprostavlja. Obicno, ponosan a tast covjek smatra sebe nadmocnijim od drugih i gleda na ljude sa visine. Ova vrsta ponosa je, u svakom slucaju, veoma losa. Stvarni ponos, velicina i cast pripadaju samo Allahu dzelleshanuhu; pripisujuci ih sebi covjek pokusava izjednaciti sebe sa Allahom dzelleshanuhu i tako Ga uvrijediti. Samo onaj covjek koji vjeruje da ima neke kvalitete savrsenstva smatra sebe nadmocnijim od ostalih. Savrsenost moze biti vjerska i svjetska. Ucen covjek je veoma sklon da osjeca ponos. On potcjenjuje druge i ocekuje pocast od svakoga.

Oni koji ibadete i koji su dosljedni u tome stvaraju jedan utisak u svijesti ljudi, oni ocekuju da budu postovani. Oni gledaju na sebe kao na spasene, a na druge kao na izgubljene. Ponos unistava u njima strah od Allaha dzelleshanuhu i cini njihovo djelovanje jalovim. Taj ponos se ispoljava u njihovim rijecima i djelima, ponekad samo u djelima.

Poroci duse-nefsa

El-Gazali

Brate ovaj koji je napisao nije dobro preveo misao uvaženog učenjaka elGazalija:

Ovdje čovjek govori o stanjima u koja padaju učeni ljudi.

Ovo što je ovaj preveo kao ponos u najvećem djelu se odnosi na oholost i samodopadljivost u koju padaju neki učeni ljudi.Tj:Ko sam ja, ja sam učen svi mene poitaju itd.Takvi nisu svjesni da seb vode u propast.

A što se tiče ponosa kao ponosa:Kaže Allahov Poslanik:Ponos kod Allaha je u neovisnosti ljudi.

A što se tiče oholosti o kojoj se najviše govori u navedenom loše prevedenom tekstu  rekao je Allahov Poslanik:Ko bude u svom srcu imao i trun oholosti neće osjetiti miris Dženneta (raja).

Svako odbijanje prihvatanja istine nije ponos nego je oholost.

[Eniz]

Eto opet sam napravio grešku pa moram da se pravdam.

Za izvor informacija sam uzeo http://islamika.net/ahlak/ponos-tastina-ljubav-za-bogastvom-i-polozajem.html

Nemoj mi zameriti ali toliko ponosa koji si ti naveo mi je ipak zvučalo jako ponosno.

Molim te izvini što nisam dobro razumeo.

Znači da je tvoj ponos je nešto drugo i nema veze sa ovim ispod (ako je dobro prevedeno)

Stvarni ponos, velicina i cast pripadaju samo Allahu dzelleshanuhu; pripisujuci ih sebi covjek pokusava izjednaciti sebe sa Allahom dzelleshanuhu i tako Ga uvrijediti.

Kada govorimo o ponosu koji se odnosi na ljude takav ponos razumijevamo u tom kontekstu a što se tiče ponosa koji se pripisuje Bogu on nije ni sličan ljudskom ponosu:

Bogu ništa ni u čemu nije slično.Ali nema veze, dobar ti je pokušaj! 0102_laugh 0102_laugh smej.gif

[Eniz]

Eto opet sam napravio grešku pa moram da se pravdam.

Za izvor informacija sam uzeo http://islamika.net/ahlak/ponos-tastina-ljubav-za-bogastvom-i-polozajem.html

Nemoj mi zameriti ali toliko ponosa koji si ti naveo mi je ipak zvučalo jako ponosno.

Molim te izvini što nisam dobro razumeo.

Znači da je tvoj ponos je nešto drugo i nema veze sa ovim ispod (ako je dobro prevedeno)

Stvarni ponos, velicina i cast pripadaju samo Allahu dzelleshanuhu; pripisujuci ih sebi covjek pokusava izjednaciti sebe sa Allahom dzelleshanuhu i tako Ga uvrijediti.

Kada govorimo o ponosu koji se odnosi na ljude takav ponos razumijevamo u tom kontekstu a što se tiče ponosa koji se pripisuje Bogu on nije ni sličan ljudskom ponosu:

Bogu ništa ni u čemu nije slično.Ali nema veze, dobar ti je pokušaj! isus-sinai aman smej.gif

Izvini,pogrešno sam shvatio.

Ok!

[andrej]

У име уредништва нашег сајта, нашој драгој браћи исламске вере од срца честитам њихов велики празник Курбан Бајрам. Нека неко од наших уважених модератора исламске вере постави о овом празнику шта сматра да треба на овој или посебној теми.  winter

[Eniz]

У име уредништва нашег сајта, нашој драгој браћи исламске вере од срца честитам њихов велики празник Курбан Бајрам. Нека неко од наших уважених модератора исламске вере постави о овом празнику шта сматра да треба на овој или посебној теми.  1000000001010

brate naša sreća je u vašoj sreći i naše veselje je u vašem veselju.Ja ti u ime svoje kao i u ime svoje porodice srdačno zahvaljujem.

[Aristotel]

Bajram Šerif Mubarek Olsun

[Eniz]

Bajram Šerif Mubarek Olsun

Allah raziolsum.Bog i vama dao sve najbolje u životu!

[Благовесник]

Da li u islamu postiji ovako nešto poput Besede na gori Gospoda Isusa Hrista?

Beseda na gori

1 A kada vide narod, pope se na goru, i pošto sede, pristupiše mu učenici njegovi.

2 I otvori usta svoja i učaše ih govoreći:

3 Siromašni duhom su blaženi, jer je njihovo carstvo nebesko.

4 Žalosni su blaženi, jer će se oni utešiti.

5 Krotki su blaženi, jer će oni naslediti zemlju!

6 Gladni i žedni pravednosti su blaženi, jer će se oni nasititi.

7 Milosrdni su blaženi, jer će oni biti pomilovani.

8 Čisti srcem su blaženi, jer će oni Boga gledati.

9 Mirotvorci su blaženi, jer će se oni sinovima Božijim nazvati.

10 Prognani radi pravednosti su blaženi, jer je njihovo carstvo nebesko.

11 Kad vas nagrde i usprogone i nabede svakim zlom lažući mene radi blaženi ste.

12 Radujte se i kličite, jer je nagrada vaša velika na nebesima, jer tako su progonili proroke koji su bili pre vas.

13 So zemlji ste vi.

No, šta ako obljutavi, čime će se zemlja osoliti?

Neće biti više  ni za šta, nego samo da se izbaci i da je ljudi izgaze.

14 Svetlost ovom svetu ste vi. Ne može se sakriti grad koji leži na brdu,

15 niti se pali svetiljka i stavlja pod mericu, nego na svećnjak, da svetli svima u kući!

16 Tako neka zasvetli vaša svetlost pred ljudima, da vide vaša dobra dela i proslave Oca vašega koji je na nebesima.

17 Ne mislite da sam došao da razrešim zakon i proroke (obećanja), nisam došao da razrešim nego da ispunim.

18 Jer zaista vam kažem, dok ne prođe nebo i zemlja, neće ni jedno iota ili jedna crtica od zakona nestati,

dok se sve ne zbude.

19 Ko dakle razreši jednu od ovih najmanjih zapovesti i nauči tako ljude,

najmanji će se nazvati u carstvu nebeskom, a ko izvrši i nauči, taj će se velik nazvati u carstvu nebeskom.

20 Jer vam kažem: ako vaša pravednost ne bude mnogo viša od pravednosti književnika (pismoznalaca) i fariseja, ne možete ući u carstvo nebesko!

21 Čuli ste da je rečeno starima: »Ne ubij, a ko ubije biće kriv sudu.«

22 A ja vam govorim da će svaki koji se gnevi na brata svoga biti kriv sudu.

Ako ko kaže bratu svome »raka«, biće kriv sinedrionu. Ako ko kaže »budalo«, zaslužiće pakao ognjeni.

23 Ako dakle prinosiš dar svoj na žrtvenik i onde se setiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe,

24 ostavi svoj dar pred žrtvenikom, ostavi i idi prvo te se izmiri s sa bratom svojim,

pa tada dođi i prinesi darove.

25 Pokaži dobru volju protivniku svome (savesti) brzo, dok si još s njim na putu,

da te protivnik ne preda sudiji, a sudija sudskom službeniku, i da te ne bace u tamnicu.

26 Zaista ti kažem: ne možeš izići odande dok ne platiš poslednje pare.

27 Čuli ste da je rečeno: »Ne čini preljube«.

28 A ja vam govorim da svaki (muž) koji gleda ženu (drugu) s tim da je poželi,

već je učinio preljubu s njom u svome srcu.

29 Ako te tvoje desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe, jer ti je bolje da propadne jedan od tvojih udova i ne bude celo tvoje telo bačeno u pakao.

30 I ako te desna ruka tvoja sablažnjava, odseci je i baci od sebe, jer ti je bolje da propadne jedan od tvojih udova i da celo tvoje telo ne ode u pakao.

31 Rečeno je dalje: »Ko otpusti svoju ženu, neka joj da knjigu otpusnu«.

32 A ja vam kažem da svaki koji otpušta svoju ženu, osim zbog preljube,

navodi je da učini preljubu, i ko se oženi otpuštenom (zbog preljube), preljubočini!

33 Opet ste čuli da je rečeno starima: »Ne kuni se krivo, a ispuni Gospodu zakletve svoje«,

34 a ja govorim: ne kunite se nikako.  Ni nebom, jer je presto Božiji,

35 ni zemljom, jer je podnožje nogama njegovim, niti Jerusalimom, jer je grad velikoga cara.

36 Ne zaklinji se ni glavom svojom, jer ne možeš ni jednu vlas učiniti belom ili crnom.

37 Nego, vaša reč neka bude za ono što je da -da, a što je ne -ne, a što je više od ovoga, od zla je.

38 Čuli ste da je rečeno i ono: »Oko za oko i zub za zub«!

39 A ja govorim da se ne protivite zlu,  nego ako te ko udari po tvom desnom obrazu, okreni mu i drugi,

40 i onome koji hoće da se parniči s tobom da bi ti uzeo haljinu, a ti uzmi i podaj mu i svoj ogrtač,

41 i ako te ko potera jednu milju, idi sa njim (dobrovoljno) dve.

42 Daj onome koji od tebe ište, ne okreći se od onoga koji hoće od tebe da posudi.

43 Čuli ste da je rečeno: »Ljubi bližnjega, ali mrzi neprijatelja svoga«.

44 A moja reč je: ljubite neprijatelje, molite se za gonitelje svoje,

45 da budete sinovi Oca svoga koji je na nebesima, jer on čini da njegovo sunce grane zlima i dobrima i daje kišu pravednima i nepravednima.

46 Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakvu nagradu imate? Zar ne čine to isto i carinici (poreznici)?

47 I ako pozdravljate samo svoju braću, šta osobito činite?!

Zar ne čine to isto i mnogobošci?!

48 Budite vi, dakle, savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski.

[w.a.mozart]