Jump to content

Мушкарци и зрелост

Оцени ову тему


Препоручена порука

Почели смо дискусију о томе па је нестала због техничких проблема, а чини ми се да завређује пажњу. Сењор Валдез је поменуо ово:
 

Кад смо код мајки, зашто многе свекрве у Србији патолошки мрзе снајке, а неке чак и мржњу претачу у праксу, па се труде да им колико је могуће загорчају живот? Када се то деси, муж који не стане уз жену и не нацрта мајци линију преко које не сме да пређе, је по мени тешка шоња. Многи су се разводи десили баш због тога.

 

Каже Писмо "оставиће човек оца свог и мајку и прилепиће се к жени својој, и биће двоје једно тело". А мислим да се то односи уопште на однос према животу, одлучност, храброст, самосталност и слично. Колико смо ми, данашњи мушкарци, заиста прави мужеви, домаћини, људи од речи и слично? Колико смо спремни да се жртвујемо и да се мењамо? Колико имамо самопоуздања да одлучно "нацртамо линије" и бранимо их?

 

(Да неко не схвати погрешно - од којих сам први ја.)

ΜΟΛΩΝ ΛΑΒΕ

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Сењор Валдез је ово одлично приметио.

 

Мада, шта је заправо критеријум да се за некога мушкарца / жену каже да је зрео-ла?

 

Да ли је свекрва која мрзи супругу свог сина, да не кажем снају, зрела особа?

Не ваља свашта к срцу примати.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Колико имамо самопоуздања да одлучно "нацртамо линије" и бранимо их?

 

  Ово је по мени кључна реченица?

  Мајке треба да гаје самопоуздање код деце од рођења.

  А и себе да припремају,

  Јер ће и њихово дете да има дете.

  И тада ће оне бити мајке свом детету, а не унучету, које ће да има своју мајку.

  Мислим да најпре одавде почињу свекрве да намећу доминацију.

  Ту синови морају да реагују одмах, да поставе црту пред мајку.

 

  Ово причам из свог угла.

  Одавно сам сину поставила црту, али васпитањем, а не неком тиранијом.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Šta se dešava sa devojkama koje su bile tatine princeze? Vrlo često one devojke koje su u svojim očevima videle heroje (i vide ih i dan danas), žrtve su idealizovanih predstava o muškarcu zbog čega imaju teškoće sa ovozemaljskim muškarcima koji su skloni da ( kao i svi ljudi koji su po svojoj prirodi nesavršeni) imaju mane. S obzirom da nikada nisu demistifikovale svoje očeve, one su sklone da u drugim muškarcima traže iste, savršene osobine koje poseduju njihovi očevi. Ovo im naravno samo otežava izbor partnera jer ne odustaju od imperativa ideala i ne pristaju na mušku nesavršenost. Ova priča se najčešće završava onog momenta kada ih realnost u toj meri demantuje i ukaže im da su svi ljudi nesavršeni, nakon čega odustaju od koncepta „princa na belom konju“.

Šta se, sa druge strane, dešava sa maminim sinovima? Šta se dešava sa onim momcima koje su babe, tetke i naročito njihove majke podigle tako da veruju da su oni bogom dani i da nikada neće naći tako savršeno biće kao što je njihova mama? Vođeni čuvenom srpskom idejom „jedna je majka“ i oni se kao i tatine princeze suočavaju sa nizom teškoća u pronalaženju partnerke.

Ideal majke koji im je vaspitanjem nametnut, dovodi do toga da teško mogu da se zaljube. Jedan od produkata ovakvog vida vaspitanja jeste i kompleks „kurve i svetice“. S obzirom da ne postoji tako savršeno biće kao što je majka i da nema veće svetinje od majke, ovakvi muškarci skloni su da seksualne porive imaju samo prema ženama koje smatraju inferiornim. Kod njih je prisutna jedna veoma oštra podela kada su žene u pitanju. Oni su skloni da žene dele na one koje su fine i dobre(poput mame) i na koje ne mogu da gledaju kao seksualna bića i sa druge strane na žene “sumnjivog morala” prema kojima mogu da usmere svoje seksualne porive.

Naravno ne želimo da tvrdimo da kompleks „kurve i svetice“ ima svoje korene samo u ovoj vrsti majčinskog vaspitanja. Sigurni samo da postoje brojni uzroci koji mogu dovesti do ovog fenomena. Ipak, verujemo da nametanje idealne majčinske slike, veličanje sina i poruke da su sve druge žene osim majke manje vredne, imaju svoju ulogu u razvijanju ovog kompleksa.

Problem sa kojim se suočavaju ovi momci jeste da ukoliko žele da naprave izbore koji neće biti samo seksualni, već koji će ih i emotivno ispuniti, moraju da se suoče sa bolnom demistifikacijom njihovih majki i da se odvoje od njih. Tek nakon što ih demistifikuju, oni su slobodni da prave izbore bez pritiska savršenstva koji im je nametnut i koji čini da sve što ne deluje savršeno nije ni vredno pažnje.

Kao što vidimo, porodica na raznovrsne načine utiče na naš ljubavni život. Bilo da nam se to dopada ili ne, ona je ipak značajna psihološka odrednica našeg ponašanja i izbora koje u životu pravimo.

Mia Popić

''Старајте се да имате љубав. Иштите свакодневно од Бога љубав. Заједно са љубављу долази сво богатство добара и врлина. Волите, да бисте били вољени од других.''
(Св.Нектарије Егински)

ЖИВА ДЕЛА УТЕХЕ - искрено се надам да ће ова акција пробудити оно најбоље у нама

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Колико имамо самопоуздања да одлучно "нацртамо линије" и бранимо их?

 

  Ово је по мени кључна реченица?

  Мајке треба да гаје самопоуздање код деце од рођења.

  А и себе да припремају,

  Јер ће и њихово дете да има дете.

  И тада ће оне бити мајке свом детету, а не унучету, које ће да има своју мајку.

  Мислим да најпре одавде почињу свекрве да намећу доминацију.

  Ту синови морају да реагују одмах, да поставе црту пред мајку.

 

  Ово причам из свог угла.

  Одавно сам сину поставила црту, али васпитањем, а не неком тиранијом.

 

Разумели смо се. То је главна ствар - велики проблем је култура у којој се деца не васпитавају са циљем да се осамостале.

 

А шта да радимо када је то тако како је и у браку крену проблеми?

ΜΟΛΩΝ ΛΑΒΕ

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Čitao sam davno,tekst jednog sveštenika o tome kako treba slušati roditelje,gde je on rekao da je potrebnoi da su muška deca drčnija prema roditeljima odnosno da na taj način postaju smaostalniji što je za muškarca vrlo važno.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ja tu ne bih okolisala vec problem nazvala pravim imenom Edipov kompleks. 

Evo sta kaze wikipedia:

Edipov kompleks je koncept koji je razvio Sigmund Freud, koji je inspirirao Carla Gustava Junga kako bi objasnio razvoj dječaka kroz identifikaciju s ocem i željom prema majci. Često je korišten pojam u psihoanalizi.

Dobio je ime po starogrčkom mitu o Edipu, koji je ubio svog oca Laja i vjenčao se sa svojom majkom Jokastom.

Edipov konflikt ili kompleks opisuje se kao stanje psihoseksualnog razvoja u tzv. faličkoj fazi u Freudovoj teoriji, u dobi od tri do pet godina života. Razrješenje Edipova kompleksa, kako se vjeruje, nastaje s identifikacijom istospolnog roditelja. Sigmund Freud smatra ovaj kompleks bazom superega i nukleusom svih ljudskih odnosa. Brojni psihijatri opisuju značaj edipalnih odnosa u osobnom razvoju u zapadnoj kulturi u vidu ljubavi prema jednom roditelju i antagonizmu prema drugom, ne nužno kao seksualni rivalitet već kao reakciju na roditeljsku autoritarnu snagu."

Evo jos nekih objasnjenja:

"Šta je Edipov kompleks?

U falusnoj fazi razvoja ličnosti, koja traje od treće do šeste godine života, deca stiču prve predstave o svojoj seksualnosti. Počinju da uočavaju polne razlike, shvataju da su dečak ili devojčica, a takođe uviđaju i da su mama i tata različiti. Vide razliku između muških i ženskih genitalija i počinju da obraćaju više pažnje na njih.
Edipov kompleks, koji se normalno javlja i razrešava u falusnom periodu, zapravo jeste usmeravanje seksualne želje prema roditelju suprotnog pola, dok roditelja istog pola dete doživljava kao rivala i prema njemu se ponaša agresivno. Kada dete postane svesno da su njegove želje zabranjene i grešne, javlja se snažno osećanje krivice, odustajanje od libidalnih i agresivnih poriva prema roditeljima i taj momenat se smatra razrešenjem Edipovog kompleksa. Razrešenje Edipovog kompleksa kod dečaka nastupa kada dečak uviđa da mu je otac previše moćan protivnik, i on se u strahu od očeve kazne poistovećuje sa njim, a odustaje od erotske privrženosti majci. To je razvoj kastracione anksioznosti.

 

Posledice nerazrešenog Edipovog kompleksa

 

U slučaju da se ne odbaci na kraju falusnog stadijuma, Edipov kompleks se odražava na ponašanje osobe i na neke karakteristike ličnosti u daljem životu. Osoba zadržava erotske pobude prema majci pa obično za partnerku traži njoj sličnu osobu.

 

Osobe sa Edipovim kompleksom odlikuje: nepromišljenost, nepokolebljivost, imaju previše samopouzdanja, mogu biti narcisoidne. Ove osobe su često promiskuitetne ili razvijaju druge neprihvatljive oblike seksualnog ponašanja. Boje se ili su nesposobne da pokažu ljubav i teško održavaju dugotrajne veze. Često se kod ovih ljudi javlja i  problem prihvatanja autoriteta, pa mogu biti preterano dominantni ili totalno inferiorni i skloni samopovređivanju. Takođe, mogu biti nesigurni u pogledu seksualnog identiteta, pa se Edipov kompleks ponekad smatra korenom homoseksualnosti...."

Sve sto dise neka hvali Gospoda !

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Почели смо дискусију о томе па је нестала због техничких проблема, а чини ми се да завређује пажњу. Сењор Валдез је поменуо ово:

 

 

Каже Писмо "оставиће човек оца свог и мајку и прилепиће се к жени својој, и биће двоје једно тело". А мислим да се то односи уопште на однос према животу, одлучност, храброст, самосталност и слично. Колико смо ми, данашњи мушкарци, заиста прави мужеви, домаћини, људи од речи и слично? Колико смо спремни да се жртвујемо и да се мењамо? Колико имамо самопоуздања да одлучно "нацртамо линије" и бранимо их?

 

(Да неко не схвати погрешно - од којих сам први ја.)

 

muskarac barem onaj da kazem normalni nikada ne dozvoljava majci da mu se mesa u odnos sa zenom...niti zeni da se mesa u njegov odnos sa majkom.....pravi muskarac stavlja obe zene na mesto koje im pripada.....crvenu liniju ne mogu da predju ni majka ni zena.....iako su i jedna i druga sklone prelasku...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...