Jump to content

Inženjer Djatlov

Члан
  • Број садржаја

    306
  • На ЖРУ од

  • Последња посета

  • Број дана (победа)

    1

Everything posted by Inženjer Djatlov

  1. @Hadzi Vladimir Petrovic Postoji takođe jedan fenomen koji je aktuelan možda... Šta znam, 10 godina, a koreni mu možda sežu do nastanka pop kulture. Radi se o trajnom poistovećivanju ljudi sa isfantaziranom infantilnom slikom sebe iz detinjstva. Dakle, imate odrasle ljude koji ne znaju ili ne žele to da budu, pa su samo uvećane verzije petogodišnjaka. Umiljavaju se kao deca, oblače u garderobu koja je dečja, prepuna likova iz crtanih... Slušao sam onda jednog čoveka koji analizira fenomen i kaže da to ima veze sa željom da se pokrije svaka moguća posledica vezana za akcije tog čoveka. Suštinski bežanje od odgovornosti. Dakle, kada neki slatki japanski lik iz crtanog, sa umiljatim očima ubija ili siluje drugog lika, vi to uopšte ne doživljavate tako jer ,,ko bi se naljutio na slatko malo dete", detetu se sve prašta. Vi imate ljude koji suštinski podražavaju te likove i to masovno, ogroman deo današnje levičarske pop kulture je to, tj. podražavaju lik i sebe iz detinjstva istovremeno. A ista ta kultura rađa i ove fenomene gde postoji 68 polova i Betmen sam ako se tako izjašnjavam, a ako me propitaš biće sručena salva gneva na tebe ,,jer deca se ne diraju", samo što bi ova odrasla ,,deca" da menjaju pol pravoj deci ako se tako izjašnjavaju. I zaista digla se halabuka u Americi mislim, možda pre par meseci jer su usvojili zakon da to može, i na nekoj deci je to sprovedeno, eto kažu ,,ne gađaju im se mozak i telo, pa da ih uskladimo". Skočili neki psiholozi i lekari da se bune, al ne znam šta bi od toga. A sve zbog fantazije i identiteta shvaćenog kao fantazija. Dakle, neka jako čudna igra fantazije nam se odigrava pred očima, koja je, ako je metafizika obmana, obmana na kub. Tako da ja ovo vidim kao teren na kome se vodi rat. Borba na terenu imaginacije.
  2. @Hadzi Vladimir Petrovic Ali pazite ovo, u fantaziji postoji hijerarhija, Bata Stojković oživljava na neki način istorijsku ličnost, ali dečko koji je zaljubljen u imaginarnu devojku iz igrice, a onda i sam se možda operiše ili oblači da bi ličio na lika iz igrice, to nema veze ni sa čim, ne znam kako da nazovem to. Moj zamišljeni lik nije isto što i Šekspirov, a zašto, moje mišljenje je da je to zbog izvesne veze sa ,,realnim" svetom, dok kod čiste fantazije, kao da se ne dešava ta povratna razmena između ,,realnog" i isfantaziranog, već imamo paralelnu realnost kao beg od sebe i sopstvene ličnosti. Crkvena umetnost ima taj savršeni balans, gde ljudi nisu kao sa fotografije, ali nisu ni likovi iz naučne fantastike.
  3. @Hadzi Vladimir Petrovic Je l' možete da mi pojasnite ovo oko isfantaziranog lika, slabo sam razumeo? Šta je paraliturgijski, nešto što ima veze s liturgijom, ili što joj je antipod?
  4. @Hadzi Vladimir Petrovic Tu se naravno super nadovezuje popularnost meditacije na zapadu, znači zamišljanje bez granica, fantazija.
  5. @Hadzi Vladimir Petrovic Ali Crkveni poredak izgleda da nije svodiv na naša objašnjenja o Crkvenom poretku... Jer je Bog neke od najvećih darova dao necrkvenim ljudima, koji su možda i metafiziku ispovedali, i mi moramo s time da se pomirimo. Kako da utemeljujemo Crkvenu umetnost kad ju je Bog već utemeljio kroz one kroz koje je On hteo. I da utemeljimo tu i takvu Crkvenu umetnost o kojoj pričate, ona bi jedino mogla da bude ravna umetnosti Leonarda da Vinčija, Baha i Debisija, jer nema većeg od najvećeg, a na nama je da ih prihvatimo kao svoje, u suprotnom ako neko ume bolje, nek pokaže. Dakle Bog je i u svetovnost zašao, kako, ne znam, ali znam da je tim ljudima dato više nego onima koji su unutra, po blagoslovu, poretku i kanonima. A pošto su oni bili ličnosti, ne smem ni da otuđujem njihovu umetnost od njih, pa da ih pokrštavam nasilno nakon smrti. Imam jedno pitanje vezano za pojam i fantaziju. Iako, zamišljeni opšti čovek ne postoji, doktor koji proučava anatomiju, na osnovu te opšte predstave iz atlasa, gde je čovek premeren i odmeren uzduž i popreko, i neke njene analogije sa pojedinačnim čovekom, pomogne tom pojedinačnom čoveku i spasi mu taj pojedinačni život. Međutim, fantazija iako je isto predstava, na osnovu isfantaziranog čoveka ne možete da pomognete pravom. Dakle, predstava opšteg čoveka koja je slična pojedinačnom, nije isto što i čovek koji je zamišljen sa 5 ruku koje niču iz glave, recimo. Dakle, šta mislite o tome? Verovatno niste videli, ali ja jesam, i zaprepastio sam se. Postoje sada neke supkulture i ljudi koji žive sa imaginarnim likovima, pritom apsolutno ne praveći razliku između njih i pravih ljudi. Dakle, on ima svoju nacrtanu devojku, koja je neki lik iz crtanog filma, ova je zalepljena na zid, ima nacrtane drugare, on sam je svoje telo prilagodio tome da bude što bliži tom estetskom idealu iz crtanog ili iz igrice.... Znači ne radi se o zezanju, stvarno tako žive. Nečemu nalik tome sličan je i današnji pop kulturni mejnstrim, ali ovo je ekstrem, pa ga zato navodim. Ja generalno i nisam fan naučne fantastike, baš zbog tog momenta fantazije. Možda je izuzetak Tarkovski, al to je neka druga priča. Eto, ako imate nešto o tom fenomenu da kažete, pošto pojam čoveka nije isto što i čovek, njegova makar upotrebna vrednost postoji, a koja je vrednost isfantaziranog čoveka? E sa njim ja imam pravi problem.
  6. @Hadzi Vladimir Petrovic A istini za volju, nije baš ni toliko lako potpuno se poistovetiti sa mišljenjem. Eto taj Hegel imao čovek troje dece, da je mislio da je pojam deteta isto što i dete, ne bi ni pravio decu. 😂
  7. @Hadzi Vladimir Petrovic A kako objašnjavate delom i sistemski karakter Crkvene umetnosti, recimo Osmoglasnika? Nije li Renesansa nastala kad su neki umetnici tada počeli da rade mimo dotadašnjeg sistema, pa nastade Sikstinska kapela? Neću da kažem da je neko tu bolji, samo da je među najvećima bilo i teških konzervi, koji su čuvali dotadašnji poredak, a bilo je i rušitelja. Kad se osvrnemo nakon 200 godina, to nije ni bitno, bitno je ko je večan, jer svaki progresivac postane konzerva kad stigne nova generacija. Koja je razlika između poistovećenja bića i mišljenja, i između poistovećenja bića sa voljom, navikom, temperamentom, željom, emocijom ambicijom....? Navike imamo pa imamo, sistemske su, dobra navika je blagoslov, ali nije dobro biti poistovećen s njom, jer ste onda rob. Ustrojstvo volje takođe, može biti najrazličitije moguće. Zašto je čovek poistovećen sa svojom voljom, koja onda nužno postaje samovolja, bolji od metafizičara? Takav čovek je onda Kaligula. Ubije čoveka jer mu se može, eto tako, može mu se, događaj sečenja noktiju i ubistva nekoga iste su težine, jer zašto da ne, nema objektivnog morala. Emocija takođe, danas se ljudi poistovećuju s emocijama, a moja ličnost nije moja emocija. Možda ste primetili pojavu među estradnjacima gde se hvale ko koliko plače, pa ko više, pa ko na koju pesmu... Emocija u službi hijerarhije moći, a na vrhu hijerarhije najveći plačljivko. 😆 Što ne znači da emociju ne smatram izuzetno bitnom. Ja se slažem da je čovek potpuno poistovećen s mišljenjem pod demonskim uticajem, ali ništa manje od čoveka poistovećenog s voljom. A opet, volja je dobra, kad sam ja njoj gazda, i sistemsko mišljenje takođe, kad znam da ono nije istovetno ličnosti. Prosto, ne vidim neki razlog da se tu mišljenju daje gori status. Sve delimično, što se poistovećuje s ličnošću, egzistencijom, kao jedinom koja je cela, promašaj je. Ja sam onaj koji stoji pred smrću, i tu mi ne pomaže ni volja, ni želja, ni emocija, ni mišljenje, što ne znači da ću ih izbegavati.
  8. @Hadzi Vladimir Petrovic U istoriji možda, ne znam ne poznajem temu, ali u životu pojedinca? Dvadeseti vek je inače vek proglašavanja kraja svega i svačega, kraja istorije npr., u umetnosti isto, Šenberg proglašavao kraj tonaliteta, Hajdegerov savremenik, kasnije neki mlatarali polnim organima po bini jer je isto to neki kraj nečega. Šta se u realnosti desilo? Posle tog Šenberga došli velikani koji nisu čuli za njegov kraj i napisali genijalne muzike, bilo da su bili intuitivni tipovi stvaralaca, bilo da su imali i neke sisteme, dok Šenberg danas zvuči zastarelo. A ovi što im je domet bio samo da su ekscentrici, dojadili i Bogu i narodu, i dalje se vade na to kao mi smo avangarda, ali kakva avangarda kad se ponavljate već 50 godina. Ali ovo bi trebalo da se slaže sa onim što ste rekli da sve što jeste, kroz pojedinca jeste, nema opšteg čoveka, dakle sve će zauvek iznova biti doživljavano po meri svakog novorođenog. Motka ima dva kraja, ali ima i sistem kad vam ga sruše. Svakako se slažem sa svim što govorite, nikad nisam doveo u pitanje primat ličnosti, nadahnuća, blagodati, ali baš zbog toga što to ne dovodim u pitanje, poštujem različite prirode ljudi u tome u kom pravcu su im raspoređeni darovi, a silno razvijeni dar za matematiku ili filozofiju, podjednako je vredan kao i bilo koji drugi. Ja na primer, po onome kako sam učen, pristupam poslu dosta nesistematično, i ima ljudi, pa i velikih koji to tako rade, ali ima i drugih, silne neke sisteme smišljaju, crtaju, i dobiju i ovakve i onakve rezultate. Dakle, u oba slučaja ličnost prethodi, i ima velikih i malih i ovakvih i onakvih.
  9. @Hadzi Vladimir Petrovic U redu. Ali kako dokazano promašeno, ako sam ja imao neke koristi u jednom trenutku od toga, i recimo, ima jedan filozof katolik koji tvrdi da se preobratio samo zato što ga je Akvinski ubedio da su mu argumenti validni? Paradoksalno, rešavajući sistemski problem, otvorio se i za nadsistemsko. Ok katolik, nema veze, ali svakako se radi o čoveku koji je negirao Boga, a sad mu se kako tako moli, što je ozbiljan skok, i kako onda njegov put nije blagodatan? Mislim da se sistemskim odbacivanjem sistema iz kontre zapravo stvara ideologija antisistemstva, koja ako je se kruto držimo, negira put pojedinih ličnosti koje su sklone filozofiji i tim svojim darom potencijalno pronalaze put ka Bogu. Damaskin pisao filozofski dokaz za postojanje Boga. Nije bez razloga. Isti onaj Damaskin koji je blagodatno i nadlogički tumačio tajnu ovaploćenja. Ima još Svetih Otaca koji su se time bavili, ali da ne pretražujem sad U redu ovo za čula, moja poenta je bila da i bilo šta što vidimo očima, a smatramo blagodatnim, možemo da odbacimo, jer nismo sigurni u sopstvenu percepciju, a u krajnjoj liniji ima i slepih, svakako nam od očiju ne zavisi spasenje. Ali nije baš da tako živimo. Iskušenje može da bude, i dešavalo mi se da koristim sistem zbog moći, nametanja i uzdizanja nad drugim, ali mogao sam i palicu da koristim zarad moći nad drugim, nije do sistema i palice, nego do mene.
  10. @Hadzi Vladimir Petrovic Ali pazite, ni misli nismo mi stvorili, miisli i nas ,,zadese". Snove da ne spominjem, to je jako bitno pitanje ne možemo da ga zaobiđemo. U tim našim ili ne našim kakve god da su, predstavama, postoji hijerarhija. Dobra misao okrepljuje, dobar san razjašnjava, kao što i destruktivna misao uništava. Mislim da svi to životno znamo, iako naravno ne mislim da se pričešćujem mišlju, mislim da misao može da bude blagodatna, na isti način na koji mi je prizor kada vidim travu blagodatan, ili na isti način na koji mi je ,,sveža" volja da bilo šta dobro uradim blagodatna. Nema nekog posebnog razloga da se jedino misli ukida blagodatni status. Ja travu sagledavam putem čula, ali pazite, ni čula nisu ličnost, i ona se mogu interpretirati kao predstava. Postoje slepi, gluvi, bez čula mirisa, potpuno nepokretni bez osećaja u udovima... a i dalje su ličnosti kao i ja. Evo baš sad guglam, Damaskin pisao filozofski dokaz o postojanju Boga. Evo linka: https://m.facebook.com/nt/screen/?params={"note_id"%3A1014729292681424}&path=%2Fnotes%2Fnote%2F&_rdr
  11. @Hadzi Vladimir Petrovic Ima jedan engleski analitički filozof, koji je prešao u pravoslavlje, Ričard Svinburn. On se baš na najvišem nivou bavi tim argumentima za postojanje Boga. I pričao je kako se na razgovorima sa sveštenikom valjda, kada je trebalo da pređe, pošto je bio anglikanac čini mi se, poteglo pitanje toga čime se on bavi, jer su pravoslavni skeptični prema tome. On je argumentovao da je to skorašnja pojava u pravoslavlju i da to nije bilo tako ranije, i iznabrajao nekoliko Svetih Otaca koji su se time bavili, zaboravio sam koje tačno, mislim da je i Palama imao neku kraću i jednostavniju verziju nekog od tih dokaza. Sveštenik je rekao u fazonu ,,aj dobro valjda je ok to što radiš" i eto ga Ričard pravoslavac.
  12. @Hadzi Vladimir Petrovic Da, ali samo ako radikalizujemo priču, što ne moramo da radimo. Ako kažemo da je apsolutni duh udaljeni otisak Duha Svetog u razumu, na isti način na koji je Duh, tj. blagodat Duha ako je to preciznije, u travi, ali ne poistovećujemo ličnost i razum, kao ni ličnost i travu. Hoću da kažem da ne mora razum da bude crni đavo dok god postoji svest da je on uvek nešto delimično, i da je ličnost mnogo šira od njega. Prosto mislim da prelest ili neka zabluda, nisu istog dostojanstva kao i kvalitetna misao. Kvalitetna misao je prelest samo onda kada čovek ne pravi razliku između sebe i nje.
  13. @Hadzi Vladimir Petrovic Npr. ja sam rođen u pravoslavnoj porodici, doduše u tom trenutku neofitskoj, pa je bilo tu debelih iskrivljenja, ovo što vi zovete ideologija pravoslavlja. U pubertetu, počeo ja da sumnjam, šta je bre ovo, u školi me uče neku nauku, to je suprotno s verom, i tako budem poljuljan, od roditelja dobijem odgovore koji bi još dalje mogli da me odguraju, tako da bolje ni da ne pitam. Nikad nisam izgubio veru, ali mi ništa živo nije bilo jasno, a spas sam potražio kod psihologa Frojda i Junga, i bitno za ovu priču, kod nekih metafizičkih teologa. Iako, me je njihova hladnoća i ipak nedostatak duha odgurnula od njih, jedno vreme su mi bili veliko olakšanje, jer vidim ja daju oni neke ubedljive argumente o prvom uzroku, ontološki argument, neke moralne argumente... I meni to tada bude od pomoći, jer odgovora nigde na ono što me tišti, a ovde sam našao neko prvo sigurno tlo, dakle ne moram više da se raspinjem preko svojih mogućnosti i preuzimam na sebe krst za koji nisam dovoljno utemeljen. Kasnije sam naravno shvatio, da su te dileme bile skroz sekundarne, i da se Bog ne nalazi tu i krenuo opet u redovnije u Crkvu. Međutim, da ne beše ovih metafizičara da mi budu štaka u prelaznom periodu, ne znam šta bi bilo sa mnom.
  14. @Hadzi Vladimir Petrovic Samo ima još jedan fenomen, Kanta i Hegela ne poznajem, ali oni su još uvek živeli u vreme kad se za nekakvog Boga znalo. Mi prvi put u istoriji sveta živimo u vreme dominantnog ateizma, što mi je neshvatljivo otkud. Jesu protestanti zastranili možda i doveli do milion sekti svakakvih, ali i protestantizam je imao Baha, ne bilo koga, nego baš Baha, i sad se pitam šta se i njima desilo u međuvremenu, što nije sve stalo na tom i takvom protestantizmu? Definitivno je taj 20-i vek posebno jalov iz nekog razloga.
  15. @Hadzi Vladimir Petrovic Ma nisam ni ja neki načitani naučnik, samo imam 5-6 ljudi kojima sam oduševljen. Samo sam hteo da kažem, iako se slažem sa svim što pričate, da je danas retko naći čoveka koji makar i u istinu, principe, razum veruje. Sve neki relativizatori, a svoju sopstvenu sposobnost za relativizovanje ne relativizuju. A biti vernik razuma mnogo je bolje nego biti vernik bolesne volje, što je po meni današnji čovek.
  16. @Hadzi Vladimir Petrovic I ovo sam hteo, pošto ih nikad ne spominjete. Šta mislite o egzistencijalistima, Kjerkegoru konkretno, pošto mi je on dugo vremena bio uzor broj 1?
  17. @Hadzi Vladimir Petrovic Znate šta mi se čini, mislim da je priča otišla korak iza od ovoga sa istinom, u pravcu ,,ja i moja samovolja smo ceo svet". Gledao sam neke katolike kako ,,ratuju" protiv ovih ,,abortus je super, betmen sam ako se tako izjašnjavam", i imam utisak da je taj pogled na svet trezveni, naučnički, postoji objektivna priroda, melem na ranu za ove. Ima čak i nekih konvertita kod njih, kao oduševili se kad su shvatili da svet nije bezlično ništa, da postoji istina, identitet... Kod Ničea možda nema istine, ali ima volje, a danas nam je volja bolesna. Mislim da im je svakako mnogo bolje da budu katolici nego ove današnje ideološke kreature, ne znam ni kako da ih nazovem. Bežanje u nihilizam i prepuštanje terena, ne znam kolko je pametno. Kad vi dođete sa tih pozicija, neki evolucioni biolog ima samo da se podsmehne i kaže ,,pa ti se odrekni nauke i živi kao pre 2000 godina". Ali kad se pojavi neko iznutra, neko ko baštini te tekovine, ali je iz toga došao do neke potpuno druge perspektive, ovaj ne zna šta da mu radi, nit može da ga diskredituje, niti da se složi. Zato je Jung danas toliko popularan na zapadu, zato što je i iznutra paradigme i spolja, nije možda brat rođeni pravoslavlju, ali ima i neku sponu koja može tamo da vodi. Između ostalog, nije džabe Jerotić toliko bio poznat kod nas, iako su ga neki ultra pravoverni optuživali za napola jeretika. Prosto odgovara na neku specifičnu duhovnu potrebu. A htedoh da Vas pitam, pošto ste jednom ranije spomenuli da poznajete Gorazda. Čitao sam neku njegovu knjigu ,,Erotika, politika itd", i tu je neka teška priča o beskonačnosti, pravama, brojevima... Prevazilazi me intelektualno poprilično, tako da dobar deo nisam ni razumeo do kraja, al rekoh da niste vi čitali?
  18. @Hadzi Vladimir Petrovic Samo ovo što ste se pozvali na Ajnštajna... meni se čini da je fizika klizav teren za izvođenje bilo kakvih zaključaka, jer je dotle otišla da ni oni sami ne znaju šta će s tolikim paradoksima, a oholi su do neba, šta god ih neko pita ,,to je nešto iznad, ne može da se prevede u svakodnevni govor, nije intuitivno, treba biti genijalac za matematiku...", ako njih čekamo da nam daju duhovnu istinu, mislim da će biti panteistička na kraju.
  19. Šta je sa ovom vrstom o kojoj govori Damaskin, na koji način je ona opšta ,,jer je uzeo prvinu naše građe"? Je l' Hristos iz sebe potpuno proterao tehničko ili magijsko, ili ga ja samo nadišao, jer u Njegovom svetu, medicina je moguća, a u njoj se za neke bolesti da lek koji skoro svakog spasi, a pritom ga ne prepoznaje kao ličnost? Ipak, svi je obilato koristimo, od Svetogoraca do ateista, a deluje da je po ovome ona čista magija.
  20. @Hadzi Vladimir Petrovic Da, interesantno je to što će ono što ih je stvorilo i dalo im veličinu, na kraju i da ih proguta. Ta okrenutost ka stalnom progresu, daj još daj bolje, na kraju je došla do ,,šta sad jbt....".
  21. Zapravo, ono što zovemo zapadnom klasikom, obišlo je svet u svakom smislu uzduž i popreko. Indijci, Kinezi, Afrikanci, Srbi, Rusi, Afrikanci.... svi priznaju Baha i Šekspira, a nije baš da je uticaj uzvratan. Kinezi vežbaju Baha ko blesavi, i bolji su i od samih zapadnjaka, ali zapadnjaci ne sviraju kinesku muziku. Hoću da kažem, da postoji taj neki momenat sa klasičnom literaturom ili muzikom, gde je zapad kulturno zaposeo svet i svi su mu priznali domete, a niko drugi nije u stanju da to uradi. Sad da l' je to samo do moći...? Svakako, bili su u stanju da porode velike stvari, ali ne mislim da još uvek jesu...
  22. @Hadzi Vladimir Petrovic Aj da glumim malo đavoljeg advokata. Nastalo je na tom zapadu mnogo toga genijalnog, e sad je pitanje da l' uprkos ovome o čemu pričate ili baš zbog toga.... Ne može se reći da smo mi pravoslavni izrodili više genijalaca nego drugi, aj u periodu romantizma javlja se Dostojevski recimo, kao vrh vrhova, ali dok su zapadnjaci imali svog Baha, Mocarta, Leonarda da Vinčija, Mikelanđela, Šekspira... kod nas nije bilo Bog zna čega. Čak su Rusi, recimo, išli na zapad da se obrazuju, Mokranjac učio u inostranstvu, Tesla isto.... Dugujemo i mi njima ponešto, nije baš da smo superiorni, mada se slažem da je ovo gde smo danas u svakom smislu, kulminacija nekog dugotrajnog propadanja. I Justin i Nikolaj su išli po tom zapadu, da l' bi bili to što jesu da nisu išli?
  23. @Hadzi Vladimir Petrovic Ee pa to, onda mi je sad jasnije. Šuma postoji kao jedno, kao što i drvo postoji kao jedno, po meri onog koji gleda. Ali šuma nije skup drveća, niti je drvo skup atoma.
  24. @Hadzi Vladimir Petrovic Razumem, ali ponavljam ovo za šumu iz daljine, ona je jedna, nema drveta, samo veliko zelenilo, ako ne bih sišao da vidim o čemu se radi nikad ne bih upoznao drvo, samo šumu, kao jednu.
×
×
  • Креирај ново...