Jump to content

Inženjer Djatlov

Члан
  • Број садржаја

    306
  • На ЖРУ од

  • Последња посета

  • Број дана (победа)

    1

Everything posted by Inženjer Djatlov

  1. @Bilbija Vera ima veze i sa teritorijom, jer će Drugi Hristov dolazak biti preobražaj celokupne tvorevine, koja je već sad pozvana na osvećenje, a neki narodi na nekim mestima ,,bolje osvećuju".
  2. @Bilbija ,,Početkom 14. veka, velika opasnost za sve manastire na Svetoj gori su bili Almogaveri (Katalonski najamnici), koje je vizantijski car Andronik II uzeo u službu protiv maloazijskih Turaka. Kada su ostali bez plate, najamnici su caru objavili rat. Učvrstili su se u blizini Soluna i napadali Svetu goru. Zahvaljujući jakim utvrđenjima i požrtvovanošću tadašnjeg zamenika igumana Danila, Hilandar je bio sačuvan od propasti." ,,Свети краљ Милутин. Син Уроша I и краљице Јелене, и брат Драгутинов. Много ратовао бранећи веру своју и народ свој. Ратовао је против Михаила Палеолога зато што је овај био примио унију и присиљавао све народе Балканске и монахе Атонске да и они признаду папу. Ратовао против Шишмана цара Бугарског и Ногаја цара Татарског, да би земље своје одбранио. Сви ратови његови били су успешни, јер се непрестано Богу молио и у Бога уздао." - Ohridski prolog ,,1796. су извојеване две велике победе: Битка код Мартинића (1796) и Битка на Крусима. У овој другој бици 3. октобра 1796. године 30.000 османских војника под вођством Махмуд-паше Бушатлије и седам француских официра је побеђено од стране 6.000 војника. Сам Махмуд-паша Бушатлија је погинуо у боју, а глава му је, као симбол побeде, за освету одсечена и донесена у Цетињски манастир који је био спалио деценију раније." - Sveti Petar Cetinjski. Ne mislim da je rat dobra i zla u nekom vulgarnom smislu, gde su svi sa jedne strane demoni, a sa druge svetitelji, ali mislim da postoje prave strane. Ko nije častan, džabe mu je bilo koja strana, ali od onih koji jesu, oni sa prave strane zapravo spašavaju buduća pokolenja ovih sa pogrešne strane, jer su njihovi roditelji zavedeni. Za Nemce je bilo lekovito to što su pobeđeni, da nisu bili, ne bi bili loši samo za druge, nego isto toliko i za sebe. Ne treba mi da navijamo za svoje po svaku cenu, kad smo kolektivno posrnuli i potpali pod komunizam, nije trebalo navijati za ,,svoje", jer ti ,,naši" nisu bili ničiji, pošto su otpali od svoje suštine, ili su barem bili na putu da otpadnu. Treba propovedati ono najbolje i najzdravije od sebe i svojih.
  3. @Bilbija Narod dometima svoje kulture polaže pravo na neki prostor. Kosovo nije albansko jer oni u sferi Duha ništa nisu stvorili na tom prostoru. Čak i da Srba nestane, ono pred Bogom ne bi bilo njihovo sve dok ne naprave svoju Gračanicu. Teška je zabluda to ,,izlaženje iz sebe", u koju sam i ja nekad verovao. Od čega i ka čemu da se izađe, ka nekakvoj ,,neutralnosti"? Život nije neutralna pojava, niti može neutralno da se živi i umre. Jedini mogući ,,izlazak" je izlazak iz greha, svi drugi izlasci su gubitak sopstvenog identiteta. Tvrdnje da je zakon sile ili ekonomije ,,sa one strane dobra i zla" temelj događaja, nisu nikakav ,,realističan" pogled na svet, već ispovedanje vere onog ko to tvrdi. Ja, ipak, verujem da je temeljna realnost uvek duhovne prirode, a da su sve druge interpretacije pliće i sekundarne. Hristos je ipak ušao u istoriju, bez obzira što je Njegov upliv krajnje misteriozan i suptilan. Subjektivizam koji tera čoveka da non stop, kao ping pong loptica, misaono skače od čoveka do čoveka kako bi ,,razumeo" njegovu poziciju, zapravo krije ideologiju u sebi, onu koja pretpostavlja da je univerzalni cilj svačijeg života ostvarivanje ,,američkog sna", a svako osujećivanje ove težnje tragedija za ,,običnog čoveka". Srpski Solunac, ili bilo koji hrišćanski mučenik, ne bi menjao svoje stradanje za blagodeti carstva zemaljskog, zagriženi ideolog, koji je spreman i da život da za svoje zablude, rado bi menjao sopstvenu pogibiju za ostvarenje svoje utopijske zemaljske fantazije, ali kada ju je već lišen, bolje mu je i da umre. Solunac koji Božjom voljom, ipak preživi rat, biće živi mučenik i primaće nebesku platu kao da je umro, ideolog, koji srećom preživi, biće egoistični bludnik, razočarani psihotičar ili samoubica. Ostaje i treća kategorija ljudi, onih zavedenih, ali ipak hrabrih i časnih. Verujem da njima Bog prašta zavedenost, kao što nikome ne prašta nečasnost, što ne negira postojanje pravih strana onda kada je sukob neminovan. I gde je sad tu ekonomija koja će da ,,poravna" sve motivacije i ,,razume običnog čoveka"?
  4. @Hadzi Vladimir Petrovic Sveti Fjodor Ušakov? Nisam ni znao za njega do sad, ali sam izguglao, veliki vojskovođa, umro prirodnom smrću, nije kao Car Lazar ubijen. Znate i sami izjave patrijarha Kirila o sadašnjem ratu. Čisto na nivou osećaja, sve mi govori da je Bog uz Ruse, bio sam i u ruskoj Crkvi ovde u Beogradu, i posebnu toplinu osetio, jedino ako mi je kompas potpuno polupan, pa sam obmanut. Ukoliko Rusi pobede Ukrajince, oni će spasiti i ukrajinske potomke od sopstvenih očeva, i pripojiti ih sopstvenim čukundedovima koji nisu bili anti Rusi. Kao kod nas što je bilo, dede pravoslavci, očevi komunisti ateisti, unuci se vratili na pravoslavlje, ali nisu izbegli stradanje devedesetih. E sad se vraćamo na onu staru priču, o odnosu pojedinca i zajednice, i koje su to sve zajednice Crkva. U onim prethodnim polemisanjima, svi smo se složili da narod kao entitet postoji, ukoliko je narod oko Crkve, što mi i Rusi valjda jesmo. Ali da li se to može reći za svaki narod, da li su muslimani iz Bosne narod okupljen oko Crkve? Mislim da se ne može reći, ali može se reći da svuda ima dobrih ljudi. Ali njihovo kolektivno nesvesno, koje se prelama preko svakog pojedinačno na ovim prostorima, pamti da je koren tog identiteta ,,prodaja vere za večeru". Samim tim pravi Srbin nikad neće mrzeti muslimana, ali da li će taj musliman ukoliko se ne utemelji izvan čina ,,prodaje vere za večeru" moći da ne mrzi Srbina? Mislim da to ne podrazumeva nužno promenu vere, Rusi i Čečeni su se dovoljno sporazumeli. Mislim, da je zapravo ključ današnje zapadnjačke ideologije da razvodnje svaku zajednicu, da bismo onda bili lak plen njihovom delovanju. Jer sama činjenica da oni idu i ratuju po svetu, govori o tome da ozbiljna društvena energija koja tome vuče, postoji. Ne mora da bude svesna (đavoiman ne zna da je đavoiman), i ne mora bukvalno na svakog da se odnosi, ali čim se to dešava, ne dešava se od vazduha. Odgovor, opet, mora da bude kolektivan, a njima je u interesu da u nas usade ,,ja sam građanin sveta" svetonazor koji onda daje odrešene ruke Amerikancima, dok mi skačemo po rejvovima i pričamo o ,,ljubavi" prema svima. Srbin koji se ne spase nije autentičan Srbin svakako, jer nam je mera Sveti Sava, ali Amerikanac koji se ne spase, možda jeste autentičan Amerikanac, jer ko je proto Amerikanac, svetitelj teško da jeste... Što ne znači da se mnogo ,,Amerikanaca" (stanovnika Amerike) neće spasiti.
  5. @Hadzi Vladimir Petrovic Nije sporno to da se na kraju i početku ili oseća ili ne, govorim o naknadnom ćaskanju o tome što se oseća. Previše zaoštravate to sa svakom tačkom, iako tome treba težiti. Imate baš ono najnajveće istorijske ličnosti gde nađete razne skice, stavljanja, pa brisanja, velikana koga drugi velikan prepravlja kasnije i to u njihovim najboljim kompozicijama... Recimo, Musorgskog je Korsakov kasnije reorkestrirao jer je ovaj bio pomalo šepav orkestrator, pa tako imate dve verzije iste kompozicije. Imate kompozicije sa ili bez nekih nekih delova. Stravinsky je 30 godina nakon premijere dorađivao svoju najpoznatiju kompoziciju Posvećenje proleća, pomagao mu i Ravel. Dakle ovo nisu drugorazredni umetnici, nego prva liga prve lige, najbolje iz istorije. Znam još puno primera, ali ovog sam se na prvu setio. Takođe, imate i sukobe i nipodaštavanja najvećih, Vagner i Brams, recimo, opet prva liga. Pričao sam jednom sa sveštenikom jednim na sličnu temu, i on mi reče ,,je l' znaš ti da su postojala dva starca pustinjaka (zaboravih imena), obojica sveti, za života nisu mogli da se smisle međusobno".
  6. @Hadzi Vladimir Petrovic Meni je bliža ideja da je privid. Recimo, u umetnosti mi se čini da nema napretka, već samo uvećanja raznovrsnosti. Mnogo muke tu zadaje tehnika, jer danas je vozač trotineta u prilici da vozi borbeni avion, i da Vas zbuni količinom raskoši, koja iza sebe ipak krije prazninu. A opet, imao sam prilike da se raspravljam sa nekima koji tvrde da je svaka ta raznovrsnost zapravo supstancijalna, jer proizvodi doživljaj kakav samo ona može da proizvede, i nije svodiva ni na jednu drugu. Meni je to besmisleno, ali je problem u tome kako pomiriti hijerahičnost sveta sa postojanjem punoće i praznine. Da li je loša umetnost isprazna, dakle nedotaknuta blagodaću, ili je samo na dnu hijerarhije? Ako je potpuno prazna, kako stvara bilo kakav doživljaj, a ako je samo na dnu hijerarhije, znači li da loše umetnosti ni nema, već da je uvek dobra, samo u različitim stepenima? Verovatno su sve kombinacije moguće, ali tim je problem veći u susretu sa konkretnim delom.
  7. @mirko1929 Pretpostavljam da bi vođa naroda morao da bude odraz ne samo trenutne volje naroda, nego da bude slika onoga što je najbolje iz tradicije, tako da je njegova uloga i korektivna, a opet narod bi morao da mu veruje da bi se ta uloga u tom smislu ostvarila. Najgore od svega je što smo danas dozvolili da nas razni ideolozi istovremeno ubede u banalnost politike, ali i da nam nametnu društveni aktivizam kao normu. Tako da dok politički moralizam bije punom parom, u vidu raznih pokreta ,,osvešćivanja", slušamo i kako je politika isključivo nešto nemoralno, jer jelte, vladari su opresori. Iz tog rascepa mora da se izađe, i to verovatno tako što ćemo vratiti dostojanstvo ulozi vladara ili političara, iako uz govor o njima danas gotovo uvek podrazumevamo cinizam. To bi valjda bio i zalog političarima da se popravljaju.
  8. @slovoA U redu, nema veze, nisam profesor dogmatike, tako da ni ne pretendujem na besprekornost u izlaganju vere, mada mislim da pitanjima naslućujem nešto što vam promiče.
  9. @slovoA I još ovo. Da li je Bog mogao da stvori samo bezličnu prirodu, a da do stvaranja čoveka kao ličnosti nikad ne dođe? Kako bog Ličnost stvara bezličnu prirodu.? Je l' bi ta priroda bila živa, da li bi imala svoj smisao bez čoveka kao celine, onog koji jeste? Sve te ,,etape" stvaranja moraju da nađu svoje izvorište u svakom čoveku pojedinačno i simultano, što ne znači i sliveno, ne zato što je on sebe stvorio, nego zato što se kroz jednog čoveka sve javlja. Niko nije izašao iz sebe, ma štagod osnova mog bića bila.
  10. @mirko1929 Pitanje je pre bilo o tome da li jedna ličnost, kralj, može da bude simbol svog naroda, da kroz njega deluje ,,kolektivna" volja, a na neki način možda i Božija volja, a sve to u kontekstu onoga što je Vladimir pisao o fireru. Svakako verujem da kralj može da bude dobar kralj, ali mi nije jasno šta nekog vođu načini Hitlerom? To što odražava volju naroda, ili ne odražava, ili odražava, a narod je u zabludama, ili je vođa individualno lud....
  11. @slovoA Evo pogledajte ovo, ako hoćete, od 26:30, ako vas mrzi od početka. https://youtu.be/CRQUqWgIxYc Kako shvatate tu neuličnjenu prirodu, šta je ona, kako je doživljavate? Je l' ona moja, je l' nešto ili ništa, je l' prethodi mom stvaranju ili je simultana sa njim? U trenutku smrti, je l' doživljavam smrt svoje prirode ili sebe kao totaliteta? Stvorio me je tako što sam stvoren iz ničega, nema tu kako, postoji nešto ili ništa, a Bog je izgleda nekako iznad i nečega i ničega, a i sa njima ima veze.
  12. @Hadzi Vladimir Petrovic A šta znači onda ,,ovaplotio se od Duha Svetog"? Jasno mi je šta govorite, ali da li Vi imate jasnu predstavu, ili da li je uopšte moguće imati jasnu predstavu o tome šta pojmovi roditi i stvoriti zapravo znače u kontekstu kada ih razlikujemo? Stvaranje je na neki način jasno, nema ničeg, pa ima nečeg, ali rađanje već nije, ili ishođenje kao različito od rađanja? Pretpostavljam da je odgovor da se to samo blagodatno shvata ili ne shvata nikako jer je Sveta Trojica iznutra nesaznatljiva, ali ima li filozofskog odgovora? Inače, uzeo sam da čitam Bitak i vreme, pa se nadam da će biti prilike da prokomentarišemo nešto, kad pročitam za par meseci.
  13. @Hadzi Vladimir Petrovic Šta je onda Hristos dobio od Bogorodice? Stvorenu prirodu je dobio od Boga Oca Duhom Svetim, je l' tako, a Ličnost je već imao kao jedno od Lica Svete Trojice? A dalje Hristos je rođen od Oca pre svih vekova kao Ličnost ili kao Božanska priroda, ili kao oba?
  14. @Hadzi Vladimir Petrovic Kako se uopšte pojmovi priroda i ličnost odnose prema pojmu egzistencija? Ja pokušavam sve vreme da istaknem svoju jednost, postojanje, a svaka deoba ide kasnije. Npr. ličnost data od roditelja mora da bude data na taj način da ona nije njihova, već moja, a priroda isto mora da bude moja priroda. A ko sam ja? Pa samo onaj koji jesam, postojanje, ništa manje ni više od toga.
  15. @slovoA Mene i svakog je pre svega stvorio Bog ni iz čega. Ili negirate to? Roditelji su oni kojima je dato da u tom činu učestvuju, i da se kroz njih to desi. Tako da se priroda mojih roditelja i predaka javlja kroz mene i ja njoj kao onaj koji postoji, ima egzistenciju, hijerarhijski prethodim. Ako bi priroda predaka bila primarna, ja ne bih postojao kao ličnost, već kao isečak iz nekakvog predanja, rob sopstvenih predaka, a ne ravnopravni naslednik. Je l' Hristos dolazio da spašava čoveka kroz narod, ili narod kroz čoveka? Svojim shvatanjem prirode uvodite moć kao vezivnu silu među ljudima, jer ako je roditelj ovo što tvrdite, on je tiranin koji ukida sina, i dođosmo očas posla do oca kao frojdovskog oca.
  16. @slovoA Ako je moja priroda postojala pre nego što sam ja postojao, pravljen sam iz dvaput, a koje mi je stvaranje onda pravo, prvo ili drugo? Ili mi je priroda nestvorena, a sopstvena egzistencija ukras na tu prirodu?
  17. @Bokisd Da postavim stvar ovako, postoji li privremena svetost, dakle neko bude svet i onda padne, ili se svetost samo sa kraja života meri? Ako postoji, to bi onda bila ona anticipacija o kojoj govorim, koja još uvek nije garancija toga šta će biti na kraju, jer je pad moguć, ali potencijalno može i da opstane do kraja.
  18. @Hadzi Vladimir Petrovic To razumem, ali ne razumem koje je posledice greha Hristos uzeo na sebe, kad smrt nije jedna od njih? Ako može i u kontekstu ovoga što sam pitao Bokija oko Hristovog tela pre i posle Vaskrsenja. Npr. bola ima pre Vaskrsenja, a posle nema, je l' tako? Je l' to znači da je bol posledica greha koju je uzeo na sebe...?
  19. @Bokisd Dobro, ali onda se postavlja pitanje koja je to tačno posledica greha koju je Hristos uzeo na sebe? Bol i patnja? Osećaj bogoostavljenosti? Strah? Rascep između unutrašnjeg i spoljašnjeg sveta? Nepodudaranje misli i stvarnosti?
  20. @Bokisd Da, samo što ne mislim na predodređenje za svetost, već na potencijal za svetost koji svi imaju, koji se po blagodati aktualizuje, iako to još uvek nije zadnja reč o meni, jer nisam umro i mogu da padnem u međuvremenu. Anticipira, pokazuje mogućnost koja je već tu, ali ne znači da ja od tog svetog sebe ne mogu da odstupim ako se privežem za greh.
  21. @Bokisd Znači li to da je Hristovo Telo pre Vaskrsenja bilo propadljivo, jer je na sebe uzeo posledicu greha, iako nije sagrešio? Ili su postojala ,,oba" tela zajedno, ranjeno i vaskrslo?
  22. @Bokisd Nisam mislio da predodređenje, već na anticipaciju mene u svetom stanju. Ne u smislu anticipacije šta ću da uradim tamo ili ovamo, već kakav mogu da budem, a to već i jesam na neki način.
×
×
  • Креирај ново...