JESSY Написано Јун 17, 2019 Пријави Подели Написано Јун 17, 2019 Za našu je kulturu svojstveno oslovljavanje ženske dece sa ,,sine”. Ako pogledamo kroz istoriju, i ranije društvene sisteme, uočljivo je da se ženska deca nisu vrednovala jednako kao muška. Muškarac je bio poželjniji, jer je fizički snažniji, za tadašnji pojam rada i stvaranja ,,upotrebljiviji”, za odbranu sposobniji, a povrh svega, muškarac se nije udavao i tako od kuće odlazio zauvek. Imati sina nije značilo samo neki vid egzistencijalne sigurnosti već i društveni status par excellence. Snažna potreba roditelja da imaju mušku decu, u našim krajevima, verovatno se najsnažnije i najslikovitije ogleda u pojavi ,,virdžina”. Ta društvena pojava bila je najprisutnija onde gde je i život bio najsuroviji (Crna Gora i Hercegovina), pa je ideja bila da se muškarac u takvim krajevima može bolje snaći, tj. lakše preživeti. Virdžine su bile devojčice, koje su roditelji vaspitavali i odgajali tako da budu muškarci, oni koji će ostati uz roditelje kada ostare i postanu nemoćni, koji će naslediti prezime i imanje i nastaviti porodičnu tradiciju, time potpuno negirajući prirodni identitet. Цитат Помени @ ''Старајте се да имате љубав. Иштите свакодневно од Бога љубав. Заједно са љубављу долази сво богатство добара и врлина. Волите, да бисте били вољени од других.''(Св.Нектарије Егински) ЖИВА ДЕЛА УТЕХЕ - искрено се надам да ће ова акција пробудити оно најбоље у нама Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
JESSY Написано Јун 17, 2019 Аутор Пријави Подели Написано Јун 17, 2019 Na sreću, ta su vremena iza nas, ali su neki odjeci prošlosti još uvek prisutni kako u savremnom jeziku, tako i u svakodnevnom životu. Otuda, se ženska deca, neretko, i dalje oslovljavaju sa ,,sine”, time se ukazujući posebna nežnost, ljubav, ali zajedno sa tim šalje se i implicitna poruka. Upravo je ta implicitna poruka ono na šta treba obratiti pažnju. Identitet jedne devojčice, izgrađuje se na različite načine. On se jednako gradi u odnosu na oca i na majku, mada na različite načine. Duga kosa, šnalice, lutkice, suknjice, uobičajeni su propratni elementi odrastanja svake žene. Negovanjem tih elemenata šalje se poruka koja izgrađuje identitet, stimuliše se razvoj koji je odgovarajuć polu. Na taj način validira se i pozitivno vrednuje pol što je od izuzetnog značaja, jer dete o sebi, pa i svom polu uči iz poruka (verbalnih i neverbalnih, eksplicitnih i implicitnih) koje dobija. Zato je pitanje, kako se može razumeti oslovljavanje ženske dece izrazom, koji je po prirodi stvari rezervisan za dečake? Цитат Помени @ ''Старајте се да имате љубав. Иштите свакодневно од Бога љубав. Заједно са љубављу долази сво богатство добара и врлина. Волите, да бисте били вољени од других.''(Св.Нектарије Егински) ЖИВА ДЕЛА УТЕХЕ - искрено се надам да ће ова акција пробудити оно најбоље у нама Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
JESSY Написано Јун 17, 2019 Аутор Пријави Подели Написано Јун 17, 2019 Najjednostavnije rečeno, na taj način, devojčicama se šalje poruka da pol kog jesu nije baš tako prihvatljiv, da je muški pol poželjniji, pa samim tim i prosta jezička kontrukcija ,,sin“ postaje izraz vrednovanja, koji nosi mnogo više značenja nego što je prosto označavanje pola. S obzirom na to da deca svoje roditelje posmatraju kao bogove, bez čije ljubavi, pažnje i staranja ne mogu preživeti, učiniće sve da bi to i dobili. Ako je potrebno mogu poverovati i da je bolje da ne budu svog pola, ili da jednostavno drugi pol bolji, pa stoga u ponašanju mogu početi da kopiraju dečake, bilo fizički, bilo mentalno i emocionalno. Iako sasvim ,,bezazlena“ i uobičajena pojava, ,,muška“ atribucija koja je mnogim ženama u lepim i nežnim uspomenama ne mora imati i svoje negativne posledice, zasigurno otvara prostor da se devojčice ne osećaju sasvim komotno u svojoj koži, sa svojim identitetom, pa samim tim i u odnosu sa muškarcima. Zamislite samo, kako bi izgledao, šta bi mislio, kako bi se osećao i šta bi osebi i drugima zaključio jedan dečak kada bi ga redovno oslovljavali sa ,,ćerko“… https://putkaautenticnosti.wordpress.com Цитат Помени @ ''Старајте се да имате љубав. Иштите свакодневно од Бога љубав. Заједно са љубављу долази сво богатство добара и врлина. Волите, да бисте били вољени од других.''(Св.Нектарије Егински) ЖИВА ДЕЛА УТЕХЕ - искрено се надам да ће ова акција пробудити оно најбоље у нама Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Драгана Милошевић Написано Јун 17, 2019 Пријави Подели Написано Јун 17, 2019 Има и једна песма с тим називом, наменска за рођендане... Цитат Помени @ Радуј се, Нектарије, велики Архијереју Божји! Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Лидија Миленковић Написано Јун 18, 2019 Пријави Подели Написано Јун 18, 2019 Najjednostavnije rečeno, na taj način, devojčicama se šalje poruka da pol kog jesu nije baš tako prihvatljiv, da je muški pol poželjniji, pa samim tim i prosta jezička kontrukcija ,,sin“ postaje izraz vrednovanja, koji nosi mnogo više značenja nego što je prosto označavanje pola. S obzirom na to da deca svoje roditelje posmatraju kao bogove, bez čije ljubavi, pažnje i staranja ne mogu preživeti, učiniće sve da bi to i dobili. Ako je potrebno mogu poverovati i da je bolje da ne budu svog pola, ili da jednostavno drugi pol bolji, pa stoga u ponašanju mogu početi da kopiraju dečake, bilo fizički, bilo mentalno i emocionalno. Iako sasvim ,,bezazlena“ i uobičajena pojava, ,,muška“ atribucija koja je mnogim ženama u lepim i nežnim uspomenama ne mora imati i svoje negativne posledice, zasigurno otvara prostor da se devojčice ne osećaju sasvim komotno u svojoj koži, sa svojim identitetom, pa samim tim i u odnosu sa muškarcima. Zamislite samo, kako bi izgledao, šta bi mislio, kako bi se osećao i šta bi osebi i drugima zaključio jedan dečak kada bi ga redovno oslovljavali sa ,,ćerko“… https://putkaautenticnosti.wordpress.comMoje iskustvo potpuno negira ovaj tekst. Imam sestru, i nasi roditelji su nam se udlavnom obracali sa " sine ", sto ni jednog trenutka nije ostavilo nikakvav negativan trag na nase odrastanje, niti na nas polni identitet. I sama cesto decu ( i svoju, i tudju ) oslovljavam tako. Po kriterijumima iz teksta, mene bi trebalo da ponizava kad me neko nazove roditeljem, a ne roditeljkom ?!Licno, nemam problem sa tim, ali postujem, ako neko drugacije misli i oseca.Послато са ZTE BLADE A512 користећи Pouke.org мобилну апликацију Milica Bajic and JESSY је реаговао/ла на ово 2 Цитат Помени @ Потпис: Надање је моје- Отац; Прибежиште моје- Син; Покров мој- Дух Свети; Тројице Свесвета, слава теби. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Vladan :::. Написано Јун 18, 2019 Пријави Подели Написано Јун 18, 2019 Једна моја тетка је често своје синове звала "ћерко моја" када нешто добро и лепо ураде. Један је био размажен и проблематичан а други је способан и вредан. JESSY and Smaragdni kamičak је реаговао/ла на ово 2 Цитат Помени @ Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Драгана Милошевић Написано Јун 18, 2019 Пријави Подели Написано Јун 18, 2019 Код маминих родитеља је то увек било актуелно, па су и нама тепали взда тако. Сви смо израсли у нормалне особе, и пола је већ засновало своје породице. Ниђе везе нема то како нас зову већ са нашим склоностима. Ко ми крив што сам се играла са аутићима, било више дечака око мене. Лидија Миленковић је реаговао/ла на ово 1 Цитат Помени @ Радуј се, Нектарије, велики Архијереју Божји! Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Препоручена порука
Придружите се разговору
Можете одговорити сада, а касније да се региструјете на Поуке.орг Ако имате налог, пријавите се сада да бисте објавили на свом налогу.