Jump to content

Атеисти питају вернике

Оцени ову тему


Guest свештеник Иван

Препоручена порука

Doprinos islama nauci:

IMA LJUDI KOJI TVRDE DA JE ISLAM NAZADAN I DA SE NE MOŽE UKLOPITI U SAVREMENI SVIJET, TAKVI SU NARAVNO U VELIKOJ ZABLUDI, JER NE ZNAJU ILI SE PRAVE DA NE ZNAJU ,KOLIKI JE DOPRINOS ISLAMA U RAZVOJU NAUKE

"IKRE BISMI RABBIKELLEZI HALEK. HALEKAL-INSANE MIN 'ALEK..."

"Uci u ime Gospodara tvoga koji sve stvara. Koji stvara covjeka od kapi tekucine. Citaj, Gospodar tvoj je Plemenit, koji poucava peru, koji covjeka poucava onome što ne zna."

Alek 1-5

Ovo su prve rijeci koje je Allah subhanehu ve te'ala objavio Svome posljednjem Poslaniku, Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem. Iz ovih ajeta se vidi koliku važnost islam pridaje nauci. Medutim, i pored toga postoji mnogo onih koji tvrde da je islam nazadan i da se ne može uklopiti u savremeni svijet. Takvi su, naravno, u velikoj zabludi jer ne znaju, ili se prave da ne znaju, koliki je bio doprinos islama u razvoju nauke. Ipak, pored toga što su u polju nauke muslimani dali najviše, za njih se govori da su nazadni. Osim toga na racun islamskih ucenjaka, mnogi zapadnjaci su postali "slavni" fizicari, matematicari, hemicari i drugo, dok se islamski ucenjaci i ne spominju.

PRAVO

Zahvaljujuci sveobuhvatnom karakteru Kur'ana, pravna nauka se brzo razvila kod muslimana. Pisani ustav potice od muslimana. Prvi takav ustav je sastavio sam Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kada je osnovao prvu islamsku državu u Medini, koji je i do danas sacuvan.

HISTORIJA

Doprinos muslimana proucavanju historije je veliki, posebno u utvrdivanju autenticnosti dokumenata. Roden u punom svjetlu historijskog doba, islam nema potrebe za legendama i pretpostavkama u svojoj vlastitoj historiji. Biografski leksikoni su jedna od karakteristika historijske literature kod muslimana.

GEOGRAFIJA I TOPOGRAFIJA

Hodocašce u Mekku i trgovina uticali su na razvoj komunikacija kroz prostrano islamsko carstvo. Najstarije muslimanske geografske karte predstavljale su Zemlju u kružnom obliku. Ibn Madžid, koji je bio kormilar na brodu Vaska da Game do Indije, vec tada spominje kompas, kao poznatu stvar. Rijeci "admiral", "arsenal", "kabl", "tarifa" itd. koje su izvorne arapske, jasno govore o uticaju muslimana na modernu zapadnu civilizaciju.

ASTRONOMIJA

Astronomija je nauka kojoj su muslimani dali veliki doprinos. Mnoge zvijezde i danas u evropskim jezicima imaju arapska imena. Reforma kalendara koju je izvršio drugi halifa Omer ibn Hatab radijallahu anhu prevazilazi po svom savršenstvu reformu gregorijanskog kaledara. Za vrijeme halife Me'muna, izmjeren je opseg Zemlje, sa iznenadujucim stepenom tacnosti. Pisana su djela o plimi i oseki, o izlasku i zalasku Sunca, o sutonu, a narocito o kretanju Sunca i Mjeseca. Allah subhanehu ve te'ala je istinu rekao:"I sve u kosmosu plovi." Jasin 40 Do otkrica da se u svemiru sve krece došlo je tek krajem sedamnaestog stoljeca. Kada se vratimo kroz historiju naci cemo da je crkva spaljivala naucnike zbog toga što su govorili: "Zemlja se krece!" Bili bi ovo samo neki od primjera koji govore o doprinosu muslimana društvenim znanostima.Karakteristika prirodnih znanosti u islamskoj nauci je u tome što je težište stavljeno na oglede i istraživanja. Dakle, i na polju prirodnih znanosti muslimani su ostvarili velike rezultate, ali je zapad vecinu tih otkrica pripisao svojim "naucnicima".

BOTANIKA

Botanika je kod muslimana bila posebno istraživana. Izuzev imena nekih biljaka, koje nisu rasle u tadašnjem muslimanskom svijetu, nije bilo nijednog naziva stranog porijekla. Botanicka enciklopedija od Dinaverija (umro 899.), u šest velikih tomova, sacinjena je cak prije nego što je na arapski prevedeno prvo grcko djelo o botanici. Dinaveri je opisivao ne samo izgled biljki, nego ih je i klasificirao, te opisivao njihove hranjive kvalitete, farmakološke i druge osobine.

MEDICINA

Medicina je kod muslimana doživjela veliki napredak u anatomiji, farmaciji, organizaciji bolnica, obucavanju medicinskih kadrova itd. Medicinska djela islamskih lijecnika ostala su temelj cjelokupne medicine, ukljucujuci i zapadnu. Kaže Allah subhanehu ve te'ala: "Izlazi iz utroba njihovih (utroba pcela) pice razlicitih boja, u kome je lijek ljudima. To je uistinu dokaz za ljude koji razmišljaju." Nahl 69 Ako hocete da sacuvate komad mesa, stavite ga u med i nece se pokvariti, zato što med ima svojstvo uništavanja bakterija, u njemu je lijek ljudima, a poznata je upotreba meda od davnina u svrhu lijecenja. Kaže Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "Da se ne bojim poteškoce mojim sljedbenicima, naredio bih im uz svaki namaz (pet puta dnevno) da peru zube (i to misvakom)." (Sahih). Misvak ima višestruko jace svojstvo cišcenja i dezinfekcije nego ono što se nalazi u mnogim pastama za zube.

OPTIKA

Optika ima narocito mjesto u islamskoj nauci. Poznato je djelo Knjiga o zracima od El-Kindija, koja je uveliko prevazilazila u tom podrucju grcku nauku.

MINERALOGIJA I MEHANIKA

Mineralogija je privlacila pažnju naucnika, koliko zbog medicinskih svrha, toliko zbog poznavanja dragog kamenja koje je bilo veoma traženo. Djela Birunija i drugih se koriste na tom polju. Ibni Finas je izumio aparat za letenje. Poginuo je nesretnim slucajem, ne ostavljajuci nasljednika, koji bi usavršio njegovo djelo. Drugi naucnici su u okviru mehanike izumili sprave za vadenje nasukanih brodova, cupanje velikih stabala itd. U oblasti istraživanja mora napisana su mnoga djela o ribama i o obradi bisera.

HEMIJA I FIZIKA

Kur'an traži da ljudi razmišljaju o stvaranju svemira i da proucavaju kako su nebo i zemlja podredeni covjeku. Muslimani su se vrlo rano poceli baviti ozbiljnim proucavanjem na podrucju hemije i fizike. Karakteristika njihovog rada jeste eksperiment. Svojim proucavanjem i posmatranjem oni su sakupili ogroman broj cinjenica. Njihovim uticajem i stara alhemija se preobrazila u nauku zasnovanu na cinjenicama koje se mogu dokazati. Džabir je poznavao hemijske procese kalcinacije i redukcije. On je, takoder, razradio metode evaporizacije, sublimacije i kristalizacije. Mnogi latinski prevodi Džabira i drugih mogu pokazati koliko moderna nauka duguje muslimanskim naucnicima i kako za svoj razvoj može prvenstveno zahvaliti arapsko-islamskoj metodi eksperimenta.

MATEMATIKA

Matematicke znanosti imaju neizbrisive tragove arapsko-islamskog doprinosa. Rijeci "algebra", "zero", "cifra", "šifra", "ta'rifa", itd. arapskog su porijekla. Zasluga za otkrivanje trigonometrije pripada muslimanskim matematicarima. Na kraju treba znati da su ovo samo neki od brojnih primjera koji govore o zasluzi muslimana u razvoju i napretku ljudske civilizacije. "Civilizovani" Zapad ih je omeo u njihovom daljem napretku. Barbarska razaranja pogodila su dva islamska glavna intelektualna centra: Bagdad na istoku i Kordovu-Granadu na zapadu. Mnoge biblioteke sa stotinama hiljada knjiga i rukopisa, zajedno sa ovim gradovima, su spaljene. Pokolji nisu poštedili ni naucnike. Ono što je stvarano stoljecima, barbari su uništili za nekoliko dana. Ovaj primjer nam oslikava stvarnost istoka i zapada. I to nije sve. Naprotiv, zapadnjaci se danas ponose onim što su dali u razvoju civilizacije. Po njima sva zasluga pripada samo njihovim naucnicima, a muslimani se i ne pominju. Koliko su oni zaista dali govori i cinjenica da je njihov filozof Engels izjavio da je spaljivanje biblioteka u Bagdadu i Kordovi-Granadi unazadilo ljudsku civilizaciju za 1000 godina. Na kraju, s pravom možemo istaci da predstavnici islamske nauke nisu zaostajali ni za jednim od velikih imena u historiji nauke, mada se to i dan danas pokušava, i u dobroj mjeri uspjeva, prikriti. S pravom možemo reci da je Istok prednjacio nad Zapadom, kako na polju nauke tako i na polju kulture. XX-to stoljece Zapadnjaci nazivaju stoljecem tehnologije, ali se može nazvati i stoljecem u kojem su oni "zahvaljivali" muslimanima Cecenije, Bosne, Kosova, Eritreje, Filipina, Palestine... na svemu onome što su im njihovi prethodnici dali na polju nauke i kulture.

Naša posljednja dova je: "Reci, Gospodaru moj, znanje moje proširi!"

vmzn06.jpg
Link to comment
Подели на овим сајтовима

Tekst za ateiste:

Mjesto ovog susreta bio je Bagdad, centar i rasadnik islamske misli u to doba. Razlog ovog susreta bio je dolazak izaslanika (nevjernika) sa strane kako bi raspravljao sa muslimanskim ucenjacima u vezi Uzvišenog Boga. Ucenjaci su odabrali velikog alima u to vrijeme, šejha Hamada, inace, ucitelja Ebu Hanife, neka je Allah zadovoljan obojicom. Dok su ljudi cekali ucenjaka, Ebu Hanife se odjednom pojavio, izrazio dobrodošlicu prisutnima i rekao: „Naš ucitelj (Hamad) je uveliko iznad toga da prisustvuje ovakvom skupu i da raspravlja o ovakvim pitanjima. I, on je odabrao svoga najmladeg ucenika, Nu'mana ibn Sabita (Ebu Hanife) da odgovori na tvoja pitanja. Nakon toga je sjeo na svoje mjesto a izaslanik ga je odmah zasuo mnogobrojnim pitanjima:

Izaslanik: Koje godine je vaš Gospodar roden?

Ebu Hanife: Allah postoji prije datuma, vremena ili godina, (Njegovo postojanje je neograniceno).

Izaslanik: Mi želimo da nam doneseš dokaze iz naše stvarnosti.

Ebu Hanife: Šta je prije (broja) cetiri?

Izaslanik: Tri.

Ebu Hanife: Šta je prije tri?

Izaslanik: Dva.

Ebu Hanife: Šta je prije dva?

Izaslanik: Jedan.

Ebu Hanife: Šta je prije jedan?

Izaslanik: Ništa.

Ebu Hanifa: Ako prije (statistickog) broja jedan nema ništa, šta je onda sa Istinskim Jednim, Allahom?! On je oduvijek i njegovo postojanje je neograniceno.

Izaslanik: Na koju stranu je tvoj Gospodar?

Ebu Habnife: Ako doneseš lampu na mracno mjesto, na koju stranu ide svjetlost?

Izaslanik: Na sve strane.

Ebu Hanife: Kada je to slucaj sa vještackom svjetlošcu, šta je onda sa Svjetlom nebesa i Zemlje?!

Izaslanik: Reci nešto o biti tvog Gospodara. Da li je On cvrst poput celika, ili je tecan poput vode, ili možda gasovit poput dima i pare?

Ebu Hanife: Da li si ti sjedio pored osobe koja je na smrtnickoj postelji?

Izaslanik: Da.

Ebu Hanife: Da li je on ikada razgovarao sa tobom nakon što je umro?

Izaslanik: Zasigurno ne.

Ebu Hanife: Prije njegove smrti on je govorio i kretao se, ali nakon smrti, postao je nepokretan i ukocen. Ko je promijenio njegovo stanje?

Izaslanik: To je zbog toga što je njegova duša uzeta iz tijela.

Ebu Hanifa: Dakle, njegova duša je uzeta?

Izaslanik: Da.

Ebu Hanife: Opiši mi tu dušu, da li je ona cvrsta poput celika, tecna poput vode ili gasovita poput dima i pare?

Izaslanik: Mi ništa ne znamo o tome.

Ebu Hanife: Ako se duša, koja je stvorena, ne može opisati zašto ti od mene tražiš da ti opišem Božansku Bit?

Izaslanik: Na kojem mjestu se nalazi tvoj Gospodar?

Ebu Hanife: Ako doneseš posudu napunjenu sa svježim mlijekom, da li ono sadrži maslo?

Izaslanik: Da.

Ebu Hanife: Na kom mjestu je maslo u mlijeku?

Izaslanik: Ono nema odredenog mjesta, vec je razdijeljen u cijelom mlijeku.

Ebu Hanife: Ako napravljena stvar, maslo, nema odredeno mjesto, da li ti želiš da Božiju Bit ograniciš na jedno mjesto? To je cudna stvar.

Izaslanik: Ako su stvari odredene prije stvaranja univerzuma, šta je onda uloga tvog Gospodara?

Ebu Hanife: On odreduje stvari. On neke ljude uzdiže a neke unizuje.

Izaslanik: Ako ulazak u raj nema pocetka, kako da za njega nema kraja, naime, njegovi stanovnici su zauvijek osudeni.

Ebu Hanife: Statisticki brojevi nemaju ni pocetak ni kraj.

Izaslanik: Kako to da cemo jesti u raju a da necemo urinirati niti obavljati veliku nuždu?

Ebu Hanife: Ti, i svako stvorenje, i ja smo stajali u utrobi naših majki devet mjeseci. Hranili smo se krvlju naših majki a nismo obavljali ni malu ni veliku nuždu.

Izaslanik: Kako je moguce da se darežljivost raja uvecava jeduci i trošeci njegove plodove, a da oni nemaju kraja ni isteka?

Ebu Hanife: Što se više znanja postigne, ono ce više porasti.

Apsolutno svaka od ovih anlagija je dubinski pogresna, svaka iz svog razloga. Takve analogije se mogu praviti za apsolutno bilo koju tvrdnju ili veru, i jedino sto im je zajednicko je da su potpuno neubedljive bilo kome osim onom koji je vec vernik.

Interesantne su kao neki poetski prikaz i olaksice vernicima da zamisle nezamislivo, ali je potpuni promasaj da se kao neki argumenti iznose ateistima. Ako nije ocigledno obrazlozicu.

Ali svidja mi se detalj da ovaj Hamad misli da je nedostojan da on raspravlja sa ateistima i salje svog pulena :cheesy:.

Nevjernik i Ebu Hanife po drugi put

Jednom je Ebu Hanife bio pozvan na raspravu sa nekim ateistima. U tu svrhu je zakazan i odredeni termin. Kada je vrijeme za pocetak rasprave nastupilo ateisti u bili na odredenom mjestu ispred okupljenog naroda. Ebu Hanife je mnogo kasnio, a ljudi su cekali sve dok se nisu umorili od cekanja, a ateisti su se medu sobom došaptavali i jedni druge uvjeravali više o nepostojanju Uzvišenog Boga. Zbog nedolaska Ebu Hanife u dogovoreno vrijeme oni su shvatili da je to nemogucnost da dokaže ono što tvrdi.

Kada je prica ateista dosezala svoj vrhunac a dosada prisutnih bivala sve veca zbog kašnjenja imama, Ebu Hanife je stigao. On je odmah zatražio od prisutnih da prihvate njegovo izvinjenje, rekavši da je namjeravao da stigne na vrijeme: „Bio sam na suprotnoj obali Tigrisa i nisam našao camac da me prebaci preko rijeke. Morao sam da cekam još neko vrijeme, ali nisam našao nikakav camac. Kada sam bio razocaran u prebacaj htio sam da se vratim svojoj kuci. Medutim, iz daleka sam vidio neke daske kako mi se približavaju (bez mornara). Kada su te daske došle blizu mene, pocele su da se organizuju tako da su formirale jedan lijepi camac. Tako sam je upao u taj camac, prešao rijeku i došao kod vas“.

Nakon toga, slobodnomisleci ljudi su rekli, da li nas ti to zafrkavaš Ebu Hanife?! Nije logicno da daske same dodu do tebe, kao što si nam rekao, i da same naprave camac?! On rece, pa zbog toga ste se vi okupili ovdje da raspravljate samnom. Ako vi ne možete da prihvatite da daske same od sebe mogu formirati jedan camac, kako je onda moguce da tvrdite da ovaj savršeno uredeni svijet, sa nebesima, zemljom, ljudima, životinjama, itd., sam sebe stvori, te da je nastao slucajno bez stvoritelja?! Nakon toga su slobodnoumni ljudi zanijemili ne mogavši da kažu ni jednu rijec nakon ovih iznijetih dokaza. Potom su izjavili povratak islamu na rukama Ebu Hanife, r.a.

Ovaj Ebu Hanifa mu dodje nesto ko Kraljevic Marko, a ateisti su Turci smej.gif. A Kako su samo naivni ti ateisti iz ovih prica, i uvek se na kraju pokaju i privdu veri smej.gif. Dobro, mozda je ova prica iz nekih davnih dana, kada nismo znali mnogo o svetu pa su takvi dokazi bili ubedljivi.

Da li nam je potreban dokaz o postojanju Allaha?

Jednom je ucenjak duhovnih nauka upitan šta je dokaz za postojanje Allaha. Allah, odgovorio je ucenjak. Onda je ponovo upitan, a šta je sa razumom? 'On je nedovoljan i vodi samo ka necem slicnom'.

Ibn Ata' es-Skenderi je rekao: „O, Allahu, kako oni mogu navoditi šta Ti treba kao dokaz da postojiš?! Zar ima veceg dokaza za Tvoje postojanje od Tebe?! Kada si ti to prekinuo posmatranje svijeta kojeg trebamo kao dokaz da postojiš?! I koliko si to daleko otišao da moramo tragati za Tvojim tragovima kako bi Te našli?! Kako On može biti skriven kada otkriva sve?! Kako On može biti skriven kada je svuda ocevidan?! Kako On može biti skriven kada je sveprisutan i kada samo On nema slicnoga?! Kako On može biti skriven kada nam je bliži od svega ostalog?! Kako On može biti skriven kada mi dugujemo naše postojanje Njemu?!“

Dakle, nema poredenja izmedu onih koji znaju za Allaha kao izvora dokaza ili kraja dokaza. Prvi vraca pravo svom posjedniku dok je posljednji zaveden. Kada je On to prekinuo posmatranje svijeta kojeg trebamo kao dokaz da postoji?! I koliko je to daleko otišao da moramo tragati za Njegovim tragovima kako bi Ga našli?!

  Ovaj je doktorirao kruzno rezonovanje, a to mu ne valja smej.gif . Dakle opet poetika za vernike.

Izmedu vjerovanja i ateizma

Jednom je ucitelj nevjernik rekao svojim ucenicima: „Samo što vidite stvarno postoji?!“ Odgovorili su: „Da“. Vi primjecujete bilježnicu, olovku, svesku i stolicu? Sve to je vidljivo i opipljivo, zar ne? „Da“, odgovorili su. On potom rece: „Da li vidite Boga?“ „Ne“, odgovoriše. „Onda Bog ne postoji“. Ucenici su bili zbunjeni, jer su srcem vjerovali da Allah postoji. Medutim, Allah je otkrio laž ucitelja preko jednog od njegovih ucenika. Nakon što je dobio odobrenje, jedan ucenik upita ostale dake: da li ste shvatili ono što vam je ucitelj kazao. Shvatili smo. Dobro. Da li vi vidite sada ucitelja? Da. Da li ucitelj ima pamet? Da, ima. Da li vi vidite njegovu pamet? Ne. Je li tako da samo ono što vidimo postoji. Dakle, naš ucitelj nema pamet jer je ne možemo vidjeti! Potom su se svi ucenici nasmijali, a ucitelj je bio zaprepašten i nikad više nije spominjao ovu temu.

Jos jedna promasena analogija.

Sljedece je takoder druga korisna prica: ti prihvataš da Allah postoji u potpunoj zavisnosti od zakona slucajnog uticaja koji glasi da svaka stvar koja je napravljena ili stvorena mora imati majstora ili stvaraoca. Tako, recimo, tkanina nas upucuje na tkaca, slika na slikara, a statua na skulptora. Prateci istu zakonitost univerzum nas upucuje na svemoguceg Boga. Mi, onda vjerujemo u tog Stvoritelja, ali možemo slijediti istu zakonitost i upitati, ko je onda stvorio Stvoritelja? Ko je stvorio Allaha o kome ste govorili? Zar vaš dokaz i zakon slucajnog uticaja ne vodi ka takvom rezultatu?

Nastavit ce se...

Ove kreacionisticke argumente bih ovde da preskocim, ima puno tema o tome, pa ako hoces na to da pucas najbolje da se prikljucis razgovoru tamo.

The mark of the immature man is that he wants to die nobly for a cause, while the mark of the mature man is that he wants to live humbly for one

In the absence of science, opinion prevails

Link to comment
Подели на овим сајтовима

XX-to stoljece Zapadnjaci nazivaju stoljecem tehnologije, ali se može nazvati i stoljecem u kojem su oni "zahvaljivali" muslimanima Cecenije, Bosne, Kosova, Eritreje, Filipina, Palestine... na svemu onome što su im njihovi prethodnici dali na polju nauke i kulture.

Naša posljednja dova je: "Reci, Gospodaru moj, znanje moje proširi!"

Prihvatam ja da je Islam dao veliki doprinos nauci, pa cak i da se danasnje stagniranje Islamskih zemalja na tom polju moze jednim delom objasniti raznim istorijskim, socijalnim i drustvenim faktorima koji nemaju veze sa Islamom. Al od slavne Istorije se ne moze ziveti - mi Srbi to najbolje znamo.

The mark of the immature man is that he wants to die nobly for a cause, while the mark of the mature man is that he wants to live humbly for one

In the absence of science, opinion prevails

Link to comment
Подели на овим сајтовима

@sqny

  ne_shvata

@Eniz i ostali kreacionisti

Ovaj svet u kome mi jesmo uopste nije uredjen niti je savrsen niti ocito ukazuje

na dizajn ili dizajnera.

Ovo su bukvalno najgori moguci nacini da se argumentuje sa ateistima jer to je

bukvalno njima poklonjen penal.



 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

@sqny

  ne_shvata

@Eniz i ostali kreacionisti

Ovaj svet u kome mi jesmo uopste nije uredjen niti je savrsen niti ocito ukazuje

na dizajn ili dizajnera.

Ovo su bukvalno najgori moguci nacini da se argumentuje sa ateistima jer to je

bukvalno njima poklonjen penal.

Tako je, tako je, tako je.  :)

A kako ide u Islamu, isto ontologija ili šta?

Ili se i on bavi time kako je nastao svet? :)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Doprinos islama nauci:

IMA LJUDI KOJI TVRDE DA JE ISLAM NAZADAN I DA SE NE MOŽE UKLOPITI U SAVREMENI SVIJET....

... и онда се наброји дуги низ ''научних открића ислама''... сва наравно од пре око 1200те године!

Каква будалаштина! Замисли да неко каже хришћанство је измислило телескоп, хришћанство је измислило сијалицу, хришћанство је открило доказ Велике Фермаове теореме (коју је уосталом и само постулирало!)... тога би и сами хришћани отерали из собе грохотним смехом! Или да наставим... агностицизам је открио теорију еволуције (Дарвин), пантеизам је открио теорију релативности (Ајнштајн), атеизам је предвидео испаравање црних рупа (Хокинг)...

НИЈЕ ИСЛАМ ОТКРИО НИШТА ОД ТОГА ШТО СИ НАВЕО НЕГО НЕКИ АРАПИ КОЈИ СУ ИГРОМ СЛУЧАЈЕВА БИЛИ МУСЛИМАНИ!

Чињеница да су били муслимани није ни најмање допринела њиховом научном раду. Ни најмање. Чак напротив!

Бог је скоро па свемогућ. Он може све да уради... осим да изневери очекивања свог верника.

XIO

Link to comment
Подели на овим сајтовима

@sqny

  :bla:

@Eniz i ostali kreacionisti

Ovaj svet u kome mi jesmo uopste nije uredjen niti je savrsen niti ocito ukazuje

na dizajn ili dizajnera.

Ovo su bukvalno najgori moguci nacini da se argumentuje sa ateistima jer to je

bukvalno njima poklonjen penal.

Tako je, tako je, tako je.  dada

A kako ide u Islamu, isto ontologija ili šta?

Ili se i on bavi time kako je nastao svet? :)

Ne poznajem Islam. A i ne zanima me.

Nema koncepta Bogocoveka i obozenja tako da sto se mene tice bezvredno je.

Ima tone morala i moralisanja, neke kosmicke pravde, hiljadu jedan zakon.

Sve u svemu po meni nesto sto se izbegava u sirokom luku.



 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

О том миту да је "Ислам пуно допринео науци" смо већ разговарали негде. По тој причи треба да верујемо да су арапски бедуини кренули са уџбеницима математике, физике и астрономије по свету да шире научна достигнућа...

Ствар је управо супротна - муслимани су у кратком року освојили огромну територију, од Идије до Шпаније и свуда затекли већ развијене културе и цивилизације. То је омогућило размену идеја на универзалном језику Калифата - Арапском па је западни свет на тај начин из Индије, Персије, Кине итд. сазнао за Алгебру, "арапске" цифре, папир и тако даље. То је "златно доба" Калифата које почиње негде од VIII века. Међутим, онда се сви ти простори полако исламизују и развој науке се гуши. Кључни моменат је појава великог (неки га сматрају највећим) исламског мислиоца Ал-Газалија у XIX веку који је критиковао хеленистичку и уопште немуслиманску философију, науку и културу са становишта изворног Ислама. Он је закључио да би постојање било каквих непроменљивих закона природе представљало негацију Аллахове слободе, по њему Аллах управља Космосом у сваком тренутку онако како Он хоће, тј. ми не можемо никако предвидети шта ће се десити у будућности на основу искуства из прошлости (управо супротно темељу савремене науке). Његова критика је била толико успешна да је практично преокренуо ток историје - од тада развој науке и културе у Калифату креће низбрдо. И тај тренд траје до дан данас. Ислам је учинио управо супротно - сасвим зауставио развој науке.

ΜΟΛΩΝ ΛΑΒΕ

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Pa naša zemlja je bila naslednik vizantijske izvanredno napredne kulture i tradicije.

Najstariji univerzitet u Evropi je izgrađen u šestom veku u Carigradu tj. Konstantinopolju, to je pre nego što je Islam izmišljen. I naša zemlja je bila kulturno i intelektualno izuzetno napredna... Dok se Islam nije pojavio ovde.

I dok ti ljudi u ime svoje slavne religije mira nisu počeli da nabijaju decu i ljude na kolac, dok nisu počeli da uzimaju harač i danak u krvi, tad smo i mi napredovali i tad smo bili napredni i tad nam je bilo dobro.

Petsto godina pod time je ipak previše i ako je nešto krivo za to što smo inače uvek kaskali za ostatkom Evrope, kriva je Turska, i njena uprava i njen Islam. Pa ti ljudi su nabijali na kolac i one koji su hteli da unesu neke reforme...

Nema tu nikakvog napretka  ni u čemu.  Sve stagnira.

To je objektivno tako.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Tekst za ateiste:

Mjesto ovog susreta bio je Bagdad, centar i rasadnik islamske misli u to doba. Razlog ovog susreta bio je dolazak izaslanika (nevjernika) sa strane kako bi raspravljao sa muslimanskim ucenjacima u vezi Uzvišenog Boga. Ucenjaci su odabrali velikog alima u to vrijeme, šejha Hamada, inace, ucitelja Ebu Hanife, neka je Allah zadovoljan obojicom. Dok su ljudi cekali ucenjaka, Ebu Hanife se odjednom pojavio, izrazio dobrodošlicu prisutnima i rekao: „Naš ucitelj (Hamad) je uveliko iznad toga da prisustvuje ovakvom skupu i da raspravlja o ovakvim pitanjima. I, on je odabrao svoga najmladeg ucenika, Nu'mana ibn Sabita (Ebu Hanife) da odgovori na tvoja pitanja. Nakon toga je sjeo na svoje mjesto a izaslanik ga je odmah zasuo mnogobrojnim pitanjima:

Izaslanik: Koje godine je vaš Gospodar roden?

Ebu Hanife: Allah postoji prije datuma, vremena ili godina, (Njegovo postojanje je neograniceno).

Izaslanik: Mi želimo da nam doneseš dokaze iz naše stvarnosti.

Ebu Hanife: Šta je prije (broja) cetiri?

Izaslanik: Tri.

Ebu Hanife: Šta je prije tri?

Izaslanik: Dva.

Ebu Hanife: Šta je prije dva?

Izaslanik: Jedan.

Ebu Hanife: Šta je prije jedan?

Izaslanik: Ništa.

Ebu Hanifa: Ako prije (statistickog) broja jedan nema ništa, šta je onda sa Istinskim Jednim, Allahom?! On je oduvijek i njegovo postojanje je neograniceno.

Izaslanik: Na koju stranu je tvoj Gospodar?

Ebu Habnife: Ako doneseš lampu na mracno mjesto, na koju stranu ide svjetlost?

Izaslanik: Na sve strane.

Ebu Hanife: Kada je to slucaj sa vještackom svjetlošcu, šta je onda sa Svjetlom nebesa i Zemlje?!

Izaslanik: Reci nešto o biti tvog Gospodara. Da li je On cvrst poput celika, ili je tecan poput vode, ili možda gasovit poput dima i pare?

Ebu Hanife: Da li si ti sjedio pored osobe koja je na smrtnickoj postelji?

Izaslanik: Da.

Ebu Hanife: Da li je on ikada razgovarao sa tobom nakon što je umro?

Izaslanik: Zasigurno ne.

Ebu Hanife: Prije njegove smrti on je govorio i kretao se, ali nakon smrti, postao je nepokretan i ukocen. Ko je promijenio njegovo stanje?

Izaslanik: To je zbog toga što je njegova duša uzeta iz tijela.

Ebu Hanifa: Dakle, njegova duša je uzeta?

Izaslanik: Da.

Ebu Hanife: Opiši mi tu dušu, da li je ona cvrsta poput celika, tecna poput vode ili gasovita poput dima i pare?

Izaslanik: Mi ništa ne znamo o tome.

Ebu Hanife: Ako se duša, koja je stvorena, ne može opisati zašto ti od mene tražiš da ti opišem Božansku Bit?

Izaslanik: Na kojem mjestu se nalazi tvoj Gospodar?

Ebu Hanife: Ako doneseš posudu napunjenu sa svježim mlijekom, da li ono sadrži maslo?

Izaslanik: Da.

Ebu Hanife: Na kom mjestu je maslo u mlijeku?

Izaslanik: Ono nema odredenog mjesta, vec je razdijeljen u cijelom mlijeku.

Ebu Hanife: Ako napravljena stvar, maslo, nema odredeno mjesto, da li ti želiš da Božiju Bit ograniciš na jedno mjesto? To je cudna stvar.

Izaslanik: Ako su stvari odredene prije stvaranja univerzuma, šta je onda uloga tvog Gospodara?

Ebu Hanife: On odreduje stvari. On neke ljude uzdiže a neke unizuje.

Izaslanik: Ako ulazak u raj nema pocetka, kako da za njega nema kraja, naime, njegovi stanovnici su zauvijek osudeni.

Ebu Hanife: Statisticki brojevi nemaju ni pocetak ni kraj.

Izaslanik: Kako to da cemo jesti u raju a da necemo urinirati niti obavljati veliku nuždu?

Ebu Hanife: Ti, i svako stvorenje, i ja smo stajali u utrobi naših majki devet mjeseci. Hranili smo se krvlju naših majki a nismo obavljali ni malu ni veliku nuždu.

Izaslanik: Kako je moguce da se darežljivost raja uvecava jeduci i trošeci njegove plodove, a da oni nemaju kraja ni isteka?

Ebu Hanife: Što se više znanja postigne, ono ce više porasti.

Apsolutno svaka od ovih anlagija je dubinski pogresna, svaka iz svog razloga. Takve analogije se mogu praviti za apsolutno bilo koju tvrdnju ili veru, i jedino sto im je zajednicko je da su potpuno neubedljive bilo kome osim onom koji je vec vernik.

Interesantne su kao neki poetski prikaz i olaksice vernicima da zamisle nezamislivo, ali je potpuni promasaj da se kao neki argumenti iznose ateistima. Ako nije ocigledno obrazlozicu.

Ali svidja mi se detalj da ovaj Hamad misli da je nedostojan da on raspravlja sa ateistima i salje svog pulena isus-sinai.

Nevjernik i Ebu Hanife po drugi put

Jednom je Ebu Hanife bio pozvan na raspravu sa nekim ateistima. U tu svrhu je zakazan i odredeni termin. Kada je vrijeme za pocetak rasprave nastupilo ateisti u bili na odredenom mjestu ispred okupljenog naroda. Ebu Hanife je mnogo kasnio, a ljudi su cekali sve dok se nisu umorili od cekanja, a ateisti su se medu sobom došaptavali i jedni druge uvjeravali više o nepostojanju Uzvišenog Boga. Zbog nedolaska Ebu Hanife u dogovoreno vrijeme oni su shvatili da je to nemogucnost da dokaže ono što tvrdi.

Kada je prica ateista dosezala svoj vrhunac a dosada prisutnih bivala sve veca zbog kašnjenja imama, Ebu Hanife je stigao. On je odmah zatražio od prisutnih da prihvate njegovo izvinjenje, rekavši da je namjeravao da stigne na vrijeme: „Bio sam na suprotnoj obali Tigrisa i nisam našao camac da me prebaci preko rijeke. Morao sam da cekam još neko vrijeme, ali nisam našao nikakav camac. Kada sam bio razocaran u prebacaj htio sam da se vratim svojoj kuci. Medutim, iz daleka sam vidio neke daske kako mi se približavaju (bez mornara). Kada su te daske došle blizu mene, pocele su da se organizuju tako da su formirale jedan lijepi camac. Tako sam je upao u taj camac, prešao rijeku i došao kod vas“.

Nakon toga, slobodnomisleci ljudi su rekli, da li nas ti to zafrkavaš Ebu Hanife?! Nije logicno da daske same dodu do tebe, kao što si nam rekao, i da same naprave camac?! On rece, pa zbog toga ste se vi okupili ovdje da raspravljate samnom. Ako vi ne možete da prihvatite da daske same od sebe mogu formirati jedan camac, kako je onda moguce da tvrdite da ovaj savršeno uredeni svijet, sa nebesima, zemljom, ljudima, životinjama, itd., sam sebe stvori, te da je nastao slucajno bez stvoritelja?! Nakon toga su slobodnoumni ljudi zanijemili ne mogavši da kažu ni jednu rijec nakon ovih iznijetih dokaza. Potom su izjavili povratak islamu na rukama Ebu Hanife, r.a.

Ovaj Ebu Hanifa mu dodje nesto ko Kraljevic Marko, a ateisti su Turci amin-nas. A Kako su samo naivni ti ateisti iz ovih prica, i uvek se na kraju pokaju i privdu veri slava3. Dobro, mozda je ova prica iz nekih davnih dana, kada nismo znali mnogo o svetu pa su takvi dokazi bili ubedljivi.

Da li nam je potreban dokaz o postojanju Allaha?

Jednom je ucenjak duhovnih nauka upitan šta je dokaz za postojanje Allaha. Allah, odgovorio je ucenjak. Onda je ponovo upitan, a šta je sa razumom? 'On je nedovoljan i vodi samo ka necem slicnom'.

Ibn Ata' es-Skenderi je rekao: „O, Allahu, kako oni mogu navoditi šta Ti treba kao dokaz da postojiš?! Zar ima veceg dokaza za Tvoje postojanje od Tebe?! Kada si ti to prekinuo posmatranje svijeta kojeg trebamo kao dokaz da postojiš?! I koliko si to daleko otišao da moramo tragati za Tvojim tragovima kako bi Te našli?! Kako On može biti skriven kada otkriva sve?! Kako On može biti skriven kada je svuda ocevidan?! Kako On može biti skriven kada je sveprisutan i kada samo On nema slicnoga?! Kako On može biti skriven kada nam je bliži od svega ostalog?! Kako On može biti skriven kada mi dugujemo naše postojanje Njemu?!“

Dakle, nema poredenja izmedu onih koji znaju za Allaha kao izvora dokaza ili kraja dokaza. Prvi vraca pravo svom posjedniku dok je posljednji zaveden. Kada je On to prekinuo posmatranje svijeta kojeg trebamo kao dokaz da postoji?! I koliko je to daleko otišao da moramo tragati za Njegovim tragovima kako bi Ga našli?!

  Ovaj je doktorirao kruzno rezonovanje, a to mu ne valja 0110_hahaha . Dakle opet poetika za vernike.

Izmedu vjerovanja i ateizma

Jednom je ucitelj nevjernik rekao svojim ucenicima: „Samo što vidite stvarno postoji?!“ Odgovorili su: „Da“. Vi primjecujete bilježnicu, olovku, svesku i stolicu? Sve to je vidljivo i opipljivo, zar ne? „Da“, odgovorili su. On potom rece: „Da li vidite Boga?“ „Ne“, odgovoriše. „Onda Bog ne postoji“. Ucenici su bili zbunjeni, jer su srcem vjerovali da Allah postoji. Medutim, Allah je otkrio laž ucitelja preko jednog od njegovih ucenika. Nakon što je dobio odobrenje, jedan ucenik upita ostale dake: da li ste shvatili ono što vam je ucitelj kazao. Shvatili smo. Dobro. Da li vi vidite sada ucitelja? Da. Da li ucitelj ima pamet? Da, ima. Da li vi vidite njegovu pamet? Ne. Je li tako da samo ono što vidimo postoji. Dakle, naš ucitelj nema pamet jer je ne možemo vidjeti! Potom su se svi ucenici nasmijali, a ucitelj je bio zaprepašten i nikad više nije spominjao ovu temu.

Jos jedna promasena analogija.

Sljedece je takoder druga korisna prica: ti prihvataš da Allah postoji u potpunoj zavisnosti od zakona slucajnog uticaja koji glasi da svaka stvar koja je napravljena ili stvorena mora imati majstora ili stvaraoca. Tako, recimo, tkanina nas upucuje na tkaca, slika na slikara, a statua na skulptora. Prateci istu zakonitost univerzum nas upucuje na svemoguceg Boga. Mi, onda vjerujemo u tog Stvoritelja, ali možemo slijediti istu zakonitost i upitati, ko je onda stvorio Stvoritelja? Ko je stvorio Allaha o kome ste govorili? Zar vaš dokaz i zakon slucajnog uticaja ne vodi ka takvom rezultatu?

Nastavit ce se...

Ove kreacionisticke argumente bih ovde da preskocim, ima puno tema o tome, pa ako hoces na to da pucas najbolje da se prikljucis razgovoru tamo.
Ne čudi me što si ateista kad nisi skontao da Hamd nije vidio svrsishodnim raspravu sa njima i šalje im jednog od svojih učenika!Naravno riječ pulen za nekoga govori o tobi gospodine ko si i šta si!
vmzn06.jpg
Link to comment
Подели на овим сајтовима

Pa naša zemlja je bila naslednik vizantijske izvanredno napredne kulture i tradicije.

Najstariji univerzitet u Evropi je izgrađen u šestom veku u Carigradu tj. Konstantinopolju, to je pre nego što je Islam izmišljen. I naša zemlja je bila kulturno i intelektualno izuzetno napredna... Dok se Islam nije pojavio ovde.

I dok ti ljudi u ime svoje slavne religije mira nisu počeli da nabijaju decu i ljude na kolac, dok nisu počeli da uzimaju harač i danak u krvi, tad smo i mi napredovali i tad smo bili napredni i tad nam je bilo dobro.

Petsto godina pod time je ipak previše i ako je nešto krivo za to što smo inače uvek kaskali za ostatkom Evrope, kriva je Turska, i njena uprava i njen Islam. Pa ti ljudi su nabijali na kolac i one koji su hteli da unesu neke reforme...

Nema tu nikakvog napretka  ni u čemu.  Sve stagnira.

To je objektivno tako.

Da bili ste napredni i u blatu se valjali.Da došla turska i izgradila mostove, hanove, tvrđave, kanalizacije, vodovode itd.Slabo čitaš historiju!Ovo što si ti napisao da je objektivnost , izvini jeli to prvoaprilska šala ili plod tvoje nezrelosti!
vmzn06.jpg
Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ne čudi me što si ateista kad nisi skontao da Hamd nije vidio svrsishodnim raspravu sa njima i šalje im jednog od svojih učenika!Naravno riječ pulen za nekoga govori o tobi gospodine ko si i šta si!

Skontao sam ja - to je bio lapsus. Mozes da se ljutis koliko hoces, ali ja se iskreno trudim da pravim dijalog. Samo kada su ti argumenti ovako bledi i naivni, tesko je da se makar malo covek ne podsmeva.

The mark of the immature man is that he wants to die nobly for a cause, while the mark of the mature man is that he wants to live humbly for one

In the absence of science, opinion prevails

Link to comment
Подели на овим сајтовима

×
×
  • Креирај ново...